DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 3 <-- 3 --> PDF |
tiasf sM Ilit Br. 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1901. God. XXV. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´A stranice 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Što je šuma (šumsko tlo). Svaki od čitalaca ovoga lista doŠao je sjegurno ved često puta u priliku, da si je, ugledav koju drvljem obraslu površinu, stavio pitanje, »je li ta površina šuma ili nije« ? Naročito imali su šumarski tehničari političke uprave prigode, da se tim pitanjem pozabave, kada su u smislu §. 20. odnosno §. 35. provedbene naredbe Bana kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 15. srpnja 1895. br. 35633. k zakonu od 22. siečnja 1894., kojim se uredjuje šumarsko-tebnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, imali sastavljati popis svijuh šuma i drvljem obraslih pašnjaka u zemlji. Buduć smo imali prilike osvjedočiti se, da o tom, što se ima smatrati šumom — bolje šumskim tlom — različita mnienja vladaju, kako medju praktičnim šumarima, tako i u šumarskoj judikaturi, to demd pokušati, da u ovoj razpravici k bistrenju toga pitanja nješto pridonesemo. Napose moramo iztadi, da nekanimo to pitanje posmatrati sa gledišta šumarske znanosti, već sa stanovišta postojećih zakona. Pri tom ćemo se redomice osvrnuti na postojeće šumske zakone u Njemačkoj, zatim u Cislitavi, pak u Ugarskoj, a konačno, na šumsko zakonarstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 330 I. Njemačko carstvo. Biti će dovoljno, da od njemačkih šumskih zakona spomenemo samo dva, na ime wurttemberžki i badenski. A) Zakon o šumskom redarstvu za kraljevinu "VViirttem beržku* od 8. rujna 1879. definira pojam šume ovako: »Članak 1. Šuma (šumsko tlo) u smislu ovoga zakona jesu sva zemljišta, koja su trajno namienjena proizvodnji drva, kao i nuzužitakah, spojenih sa uzgojem drva, te su po šumskoredarstvenim oblastima stavljena pod vrhovni šumski nadzor države (šumsko redarstvo)«**. Izdavaoci sbirke zakona primjećuju k tome članku sliedeće : »Obće je priznato, da je vrlo težko ustanoviti pojam »šume«, pak je s toga i većina država u Njemačkoj izbjegla, da rieši tu zadaću. Predležeći pako zakon ne će da oznaci pojam šume u abstraktno teoretičkom smislu, on ne će da kaže, što se ima razumjevati pod »šumom« u smislu šumarske nauke, već on samo odredjuje, što se ima smatrati šumom po \viirttemberškom zakonarstvu. Pojam »šume« ovisi u smislu ovoga zakona o tome: 1. da je njeko zemljište trajno opredieljeno za proizvodnju drva, kao i uzgojem drva spojenih nuzužitakah; i 2. da je isto zemljište po šumsko-redarstvenim oblastima stavljeno pod vrhovni šumski nadzor države. Niti točka 1., a niti točka 2., ne mogu svaka za sebe odlučiti, što se ima šumom smatrati. Pod vrhovnim šumskim nadzorom (Forsthoheit, Forstpolizeigewalt, ForstzAvang, Forstbann) razumjevamo pravo države, da obzirom na važnost i dielomičnu neobhodnu potrebu šuma * Das wurttembergische Forstpolizeigesetz von 8. October 1879. Hanđausgabe mit Anmerkungen von Staatsanwalt Elben und Revierforster L. Jager (Stuttgart, Druck u. Verlag von AV. Koblhammer 1882.). ** »Artikel 1. Wald (Waldgrund, Forstgrund) im Sinne gegenwartigen Gesetzes sind alle Grundstiioke, welche als zur Gewinnung -von Holz, sowie der mit der Holzzucbt verbundenen Nebennutziingen auf die Dauer bestimmt, von den Forstpolizeibehorden unter die Forshoheit des Staates (Forstpolizei) gestellt sind«. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 331 — za obde dobro može izdati zakonske propise za sve šume, na lazede se u državnom području te da može po redarstvenim osobama bditi nad tim, da se ovi propisi izvršavaju«. U provedbenoj naredbi što ju je izdalo šumsko ravnateljstvo k ovomu zakonu od 24. veljače 1880. br. 1380., kojom se odredjuje popis svili šuma u zemlji (sastavak šumskog katastra), navadja se iz vladinog obrazloženja osnove zakona medju inim u tom pogledu sliedeće: »Premda šumarska znanost još nije dovoljno utvrdila pojam šume, to će ipak vladati suglasje u tome, da se šumom imaju smatrati one površine, kojima je svrha i opredieljenje, da se na njima goji i proizvadja drvo Pri tom imati će se dobivanje nuzužitaka, koji nastaju kod proizvodnje drva, — bilo od šumskog drvlja, kao n. pr. kora, lišće, iglice, sjeme i plod, smola; bilo od tla, kao trava, šumski korov, lišaji — smatrati kao pridatak, koji se sam po sebi razumije, i kao sastavni dio gojenja šume. Iz potonjega sliedi, da bi se i takovo gojenje drvlja, gdje bi vlastnik dotičnog zemljišta išao za tim, da poglavito proizvadja nuzužitke, ipak moralo smatrati kao šuma. Rieči: »opredieljene za proizvodnju drva« kažu, da gospodarenje na dotičnom zemljištu mora imati u svojoj bitnosti tu glavnu svrhu, da se njem drvo goji. Sve pako površine, gdje drvlje raste ili se goji samo slučajno ili nuzgredice ili iz drugih razina, nego li je proizvodnja drva, ne imaju se smatrati kao šuma. S toga razloga izključeni su od zakonskog pojma šume: ne samo perivoji i vrtovi, nasadjeni divljim drvljem, kao i pojedina stabla šumskog drveća, nalazeća se izvan šume; već i nasadi na obalah, kao i oranice, livade, travnici, pašnici. (Holzacker, llolz^iesen, Mahder, Egarten, Weiden), koji su obrasli sa pojedinim stablima šumskog drveća ili grmlja. Pri tom se mora držati na umu, da bitnost pojma šume ne sastoji u tome, da li je baš sada površina drvljem obrasla ili ne, već da leži u o p r e d i e 1 j e n j u tla za uzgoj drva. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 332 — Drvo jest doduše poglaviti proizvod šume, ali ipak samo proizvod. Usljed toga ne mienja se na pojmu šume ništa, da li je tlo za sada drvljem obraslo ili ne. Pitanje, da li se unutar ili na rubu njeke šume nalazeće, dotičnom šumoposjedniku spadajude drvljem neobrasle površine, koje po njegovoj namjeri sačinjavaju pripadak šume, kao livade, oranice, travnici, čistine, kamenolomi, imaju računati pod šumu ili ne, morati de se prosuditi na pose za svaki slučaj prema postojećim prilikama«. Šumsko ravnateljstvo nadovezuje zatim dalje: »U obće uzelo se je, da se imaju staviti pod vrhovni šumski nadzor države sva ona zemljišta: a) koja su već sada zaista šumom i bez prigovoi´a stoje pod šumsko-redarstvenim nadzorom; b) koja se po njihovom sadašnjem stanju bezdvojbeno imaju šumom smatrati, pak će se stoga počam odsele podvrći šumsko-redarstvenom nadzoru, premda to dosele u istinu nije bio slučaj ili se nije to moglo ustanoviti; c) koja će biti opredieljena, da se u buduće na njima goji drvo i dobivaju s tim spojeni nuzužitci, pak koja se upravo stoga razloga imaju staviti pod šumsko-redarstveni nadzor. Konačno moći će se ovamo povući dotičnom šumoposjedniku spada]uće drvljem neobrasle površine, ležeće u šumi samoj ili na rubu šume, kao livade, oranice, pašnjaci, čistine, kamenolomi, pješčare i t. d., koje će u buduće prema odluci šumoposjednika, koji se u slučaju dvojbe glede toga zapitati ima, spadati k šumi i biti njenim pripadkom, i za koje prema danim prilikama ne bi shodno bilo, da se od sume odciepe. Pri tom se ima uzeti obzir i na to, kako je dotično zemljište uneseno u gruntovnici! (Giiterbuch); nu u slučajevih, gdje ova stoji u protuslovjn sa stanjem u naravi ili gdje ova nejasno glasi, u obće dakle u svih dvojbenih slučajevih, imati će se pitanje, da li se koje zemljište ima staviti pod šumskoredarstveni nadzor, riešiti odlukom po šumarsko-redarstvenim oblastima u molbenom tečaju«. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 333 B) Šumski zakon za veliku vojvodinu Badensku od 16. studenoga 1833. nedefinira nigdje pojam šume, nu za to je isti pobližje protumačen u naredbi ravnateljstva državnih dobara od 30. siečnja 1S67., kojom su izdani propisi glede omedjašenja i izmjere privatnih šuma*. Ta naredba kaže : »Kada se prosudjuje pitanje, što se ima šumom smatrati vriedi načelo, da se imaju šumom smatrati sva zemljišta, koja su drvljem obrasla ili odredjena, da se na njima drvo proizvodi, pak da se zemljišta, gdje se izmjenjuje poljsko gospodarenje i šumska kultura, imaju onda smatrati kao šuma, ako je šumska kultura dugotrajnija, nego li poljsko gospodarenje. Pri tom je posve svejedno, kako je zemljište bilo dosele uneseno u kataster, kao i da li v]astnik želi, da mu se zemljište unese u kataster kao šuma ili ne, te da li je podvrgnuto šumsko-redarstvenom nadzoru ili ne. Od tog obćenitog pravila mogu se izuzeti takova drvljem obrasla zemljišta, koja stoje osamce te im je površina posve neznatna ili nedaju baš nikakvoga prihoda, kao i takova, koja služe drugim svrham više, nego proizvodnji drva, kao n. pr. za zaštitu mai´ve, za učvršćenje obala riekah i potokah itd. Ako se glede toga izpostave kakove dvojbe, ima se o tom izviestiti ravnateljstvu državnih dobara, po mogudnosti uz priklop nacrta, koje će u svakom pojedinom slučaju nužno odrediti «. — Iz toga se vidi, da je wiirttemberški zakon o šumskom redarstvu mnogo napredniji, što nije ni čudo, jer jeza 12 godina mladji od ove naredbe. — Bavarski šumski zakon od 28. ožujka 1852. ne sadržaje u tom pogledu nikakovih propisa, a niti ne označuje pojam šume. A isto tako niti revidirani bavarski šumski zakon od g. 1879. — Das Badische Forstrecht von Dr. Karl Asal, Karlsi-uhe 1898. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 334 — II. FruiiOTine 1 zemlje zastupane u carevinskom Tieću. A) U krunovinah i zemljah, zastupanih u carevinskom vieću, vriedi isti šumski zakon od 3. prosinca 1852., koji je i kod nas u krieposti. — Taj zakon ne kaže nigdje, što on smatra šumom, ved ostavlja to pitanje neriešenim. Nu kada se je g. 1879. radilo na tome, da se u Cislitavi stvori novi državni šumski zakon, koji bi bio imao obuhvaćati samo glavna načela šumarskog zakonarstva, te bi bio u svakoj pokrajini nadopunjen posebnim zemaljskim šumskim zakonom prema prilikama i potrebama dotične pokrajine, — tada je po beČKOJ vladi na temelju predloženih joj izvještaja pokrajinskih vlada i družtava izradjena osnova novoga šumskoga zakona, u kojoj je pojam šume definiran ovako : »§. 1. Kao šuma ima se u smislu ovoga zakona smatrati šumsko tlo zajedno sa na njim nalazećim se sastojinama, kao šumsko tlo pako niže navedena zemljišta : 1. Ona, koja su kod sastavka novog zemljarinskog katastra (državni zakon od 24. svibnja 1869. D. Z, L. br. 88) unesena kao šume; 2. Bez obzira na vrst kulture, unesene u zemljarinski kataster, ona zemljišta, koja su pošumljena u provedenju odredabah, izdanih na temelju šumskog zakona od 3. prosinca 1852., ili od slobodne volje. Konačno 3. Isto tako bez spomenutog obzira ona zemljišta, s kojima se kao šumama postupati mora prema propisima desetog poglavja prvoga diela ovoga zakona.«* * »§. 1. Als \Valđer im Sinne diesea Gesetzes sind die Walđgrunde sammt den darauf stockenden Bestiinden, als Waldgrunđe aber die nachbezeichnelen Grundstiicke anzusehen : 1. Jene, ivelche bei der Anlegung des neuen Grundsteuerkatasters (Reichsgesetz vom 24./V. 186i´. E. G. BI. Nro. 88) als Waldungen eingetragen \vurden ; 2. Ohne Eiieksicbt auf die im Grundsteuerkataster verzeichnete Oniturgattnng jene Grundstucke, welche in Ausfiihrimg einer auf Grund des Forstgesetzes vom 3. Dezember 1852. ergaDgenen Anordnung odar freiwillig aufgeforstet werđen ; scblieslich 3. Gleicbfalls ohne die ernahnte Eucksicht jene Grundstucke, deren forstmiissige Behandlung gemiisg den Bestimmungen des Zehnten Abschnittes ersten Theiles (lif´ses Gesetzes auferlegt wjrd«. (Vidi državno izdanje osnove novog šumskog zakona zajedno sa obrazloženjem i sa odnosnim izvještajima pokrajinskih vlada i družtava). |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 335 -^ Vladino obrazloženje osnove zakona navadja u tom pogledu slieđeće : »Pak ako je obziruć se na sve te momente i uzeto za temelj predležeće osnove zakona načelo, da se ima uzdržati sadanje stanje šuma, to pri tom ipak, kako je jur napomenuto, ne postoji namjera, da bi primjerice i tamo, gdje je tlo doista sposobno za unosniju vrst kulture i gdje tomu na putu ne stoje posebni mjestni ili privatno-pravni obziri, bila izključena pretvorba šumskog tla u drugu vrst gojitbe. Ova pretvorba neka bude dozvoljena uz takove predpostave i oprezne mjere, koje su nuždne, da se takovom odstupu od prihvaćenog načela udari izraziti biljeg iznimke, pak da se zaprieči, da ono ne zauzme takovi obseg, koji bi podkopao sam princip zakona. Što se tiče onih pretvorba vrsti gojitbe, koja su već izvedene, kada novi šumski zakon stupi u kriepost, to je posve naravno, da se je morala čini razlika, da li su pretvorbe šumskog tla uzsliedile u skladu sa postojećim šumskim zakonom ili mimoilaženjem istoga. U prvom slučaja postoji zakonito stanje, pak s toga ne može biti govora o tome, da bi se putem zakona mogle takove zemljištne čestice za šumsku kulturu obćenito natrag tražiti. Nu i u drugom je slučaju svakako umjestno, da se uzme pravedni obzir na postojeće stanje, pak se s toga niti u ovom slučaju ne namjerava tražiti slična obćenita revindikacija šumskog tla. Sto više, neka bude kod takovih zemljišta, koja su bez oblastne dozvole izkrčena, prigodom sastavka novog zemljarinskog katastra priznata im drugovrstna uporabivost u pravilu mjerodavna za to, da se ove čestice ne uvrste medju ona zemljišta, koja spadaju pod udar šumskoga zakona. Od toga pravila, dakle uvrštenja takovih čestica medju šumska zemljišta, neka se čini iznimka samo u onih slučajeVih, gdje je već izdan oblastni nalog, da se dotične čestice ponovno pošumiti imaju; gdje je dakle već izvidjeno i odlučeno, da po |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 336 — stojeći odnošaji niti ne dopuštaju, da se za takove samovoljne pretvorbe tla podieli naknadna dozvola. Neda se poredi, da će se na taj način — jer se predviditi može, da do krieposti novoga šumskoga zakona neće biti moguće, da se sva samovoljno izvedena krčenja ustanove i izpitaju — za šumsko tlo izgubiti moći i takove čestice, za koje bi bilo željeti, da i nadalje šumom ostanu. — Nu s druge strane može se ipak očekivati, da će se nastavljanjem jur započetog iztraživauja i razpravljanja glede krčenja šume sa strane šumarske još u pravo doba ustanoviti barem najvažnije od ovih. česticali te revindicirati šumskoj kulturi. — Usljed toga dalo bi se jedva spojiti sa nuždnim obzirima, što ih zahtijevaju privatni interesi, a dapače i sa samim narodnogospodarskim zahtjevima, da se jedino gledom na još preostavše slučajeve i za budućnost u krieposti uzdrži zakonita obveza, da se imaju pošumiti sve zemljištne čestice, koje su prije krieposti novoga šumskoga zakona samovoljno izkrčene. U koliko bi se pako pri tom baš izpostavile zamašne i važne manjkavosti, moći će se ove izpraviti, pošto su u osnovi novog šumskog zakona sadržane i takove ustanove, kojima se može odrediti pošumljenje i šumsko gospodarenje na takovih površinah, koje po obćem zakonskom pojmu nisu šumska zemljišta, pak medju koja će tada spadati i potonje navedene čestice. Kako se vidi uzet je novi zemljarinski kataster — sa nadopunjujućim propisima, koji su nuždni do njegova sastavka u svim dielovima države — za redoviti temelj prigodom ustanovljenja šumskog zemljišta, što ima tu veliku prednost, da su granice za objektivnu uporabu novog šumskog zakona jasno odredjene i da je pružena sjegurna podloga za sastavak šumskog katastra«. Na drugom mjestu vladinog obrazloženja osnove novog šumskog zakona navadja se nadalje : »U §§. 1 i 2 sadržane obćenite ustanove, koje su uvrštene prema predlozima pretežitog diela upitanih zemaljskih povje |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 11 <-- 11 --> PDF |
-- 337 renstvah, idu za tim, da se stvori što točnija osnova za prosudjivanje pitanja, koje u postojedem šumskom zakonu nije izrično uredjeno, pak je s toga i dalo povoda mnogim razprama, da li se na ime stanovito zemljište u smislu zakona ima smatrati kao šumsko zemljište ili ne, čime se podjedno opredieljuju gi´anice za uporabu onih ustanovah šumskoga zakona, koje se baš samo na šumska zemljišta protežu. Daše pako uporaba šumskoga zakona u obce, t. j . u svih. njegovih dielovih, stegne samo na zemljišta, navedena u §. 1., ne bi, naravno, bilo dopustivo ili bi bilo barem netočno, jer šumski zakon ne može na ino, ved da, n. pr. kod uredjenja izvoza šumskih proizvoda, postavi propise, koji se tiču i zemljišta drugovrstne gojitbe, i pošto poglavje X. osnove zakona upravo ima pred očima takova zemljišta druge vrsti gojitbe. Razlozi, koji vojuju za to, da se novi zemljarinski kataster uzme kao podloga, kada se kojoj čestici podaje svojstvo šume, već su napred navedeni.« Prema ovim motivima imao je o pitanju, da li je koje zemljište šumsko zemljište ili ne, u glavnom odlučiti nov i zem- Ijarinski kataster. Za slučaj, da ovaj još ne bi bi bio posvuda uveden, odredjivao je članak III. zakona za provedbu novog šumskog zakona sliedeće: »Ako u doba, kada ovaj šumski zakon stupi u kriepost, još nije konačno ustanovljena vrst gojitbe njekog zemljišta prema propisima državnog zakona od 24. svibnja 1869. (D. z, 1. br, 88. 0 sastavku novog zemljarinskog katastra), tad se ima dotično zemljište do toga vremena onda smatrati kao šumsko zemljište u smislu if. 1. si. 1. ovoga šumskoga zakona, ako je 1. u operatu izmjere za novi zemljarinski kataster, ili 2. u pomanjkanju takovog operata u stabilnom katastru, ili 3. gdje stabilni kataster nije uveden, u operatu o izmjeri u svrhu sastavka istoga, označeno kao šumsko zemljište, te nije sa dozvolom oblasti odtudjeno gojitbi šume«. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 338 — B. Ova osnova novoga šumskoga zakona bila je predložena na pretres šumarskom kongresu, koji se je g. 1879. obdržavao u Beču. ISa kongresu povela se je o >>. 1. osnove zakona, na ime 0 pitanju, što se ima u budude smatrati kao šumsko zemljište u smislu zakona, vrlo živahna debata, u kojoj je učestvovalo više govornika, a od strane vlado ministerijalni savjetnik Rinaldini. Mi ćemo ovdje navesti samo jednoga govornika, i to šumarskoga savjetnika Fiscali-a , koji je na šumarskom kongresu zastupao češko šumarsko društvo. On reče medju inim sliedeće ; »Ja nekanim staviti pozitivni predlog, da se stari kataster izrično opredieli kao mjerodavan. Ja sam hotio, da samo upozorim na prazninu, koja nastaje usljed toga, što se hoće, da do danas vriedi kao norma stari, a u buduće novi kataster. Tu manjkaju stanovite prelazne ustanove. Sto se tiče vriednosti staroga katastra, priznajem, da doduše, kao što su i gospoda predgovornici napomenuli, sada postojeći kataster ne ima zvanične vriednosti, kada se ustanovljuje da li je njeko tlo šuma ili ne. To je upravo najveća pogrieška šumskoga zakona od godine 1852., da se u njemu nigdje ne kaže, što se ima smatrati šumskim zemljištem. Nu ipak moram spomenuti, da je namjestničtvo u Ceskoj uvjek, kada se je o tom pitanju radilo, konsekventno odgovaralo : pošto je u svim šumskim pravilnicima počam od Marije Terezije sadržana zabrana krčenja šume. to je i svagdašnji kataster mjerodavan glede toga, što je šumsko tlo. Dopuštam, da se ovom tumačenju može prigovarati, nu odkada o šumskom zakonu razpravljamo, stojimo mi u Ceskoj na stanovištu, da sada postojeći kataster sačinjava mjerilo za sumom obraštenu površinu zemlje.« Kako se iz napred navedenoga vidi, stavila se je osnova novoga šumskoga zakona na to stanovište, da je novi zemljarinski kataster odlučan za to, da li se njeko zemljište ima smatrati u smislu zakona šumskim tlom ili ne. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 339 — Ona je mogla ovo stanovište zauzeti tim prije, što je — kako je jur napred napomenuto — u X. poglavju osnove zakona, sadržana ustanova, prema kojoj se svako tlo, ako dosele i nije bilo šumom, u slučaju neobhodne nužde može pošumiti, šumskoj kulturi privesti i staviti pod udar šumskoga zakona. Ako bi se s toga nakon sastavka novog zemljarinskog katastra i bilo našlo izkrčenih šumskih čestica, koje su prije sastavka istoga bile šumom, i glede kojih javni obziri zahtjevaju, da se na njima i dalje suma goji, to bi se bilo moglo ponovno pošumljenje istih odrediti na temelju X poglavja novog šumskog zakona. Primjećujemo, da ova osnova zakona nije još nikada postala zakonom, nu svakako su vrlo poučne razprave, koje su se tom prilikom vodile, a osobito su poučna mnienja, što su bečkoj vladi stigla na stavljeno 31 pitanje sa svih strana države III. Zakonodavstvo u kraljevini Ugarskoj. U Ugarskoj vriedi šumski zakon od 11. lipnja 18 9. (zakonski članak XXXI.: 1879.). Ugarski šumski zakon ne definira takodjer pojam sume, t. j . ne kaže nigdje, što on šumom smatra. Nu s druge strane sadržaje u §. 165. ustanovu, po kojoj se u slučaju potrebe svako zemljište može pošumiti, odnosno proglasiti šumskim tlom te podvrći propisima šumskoga zakona. Osim toga nije ugarski šumski zakon stavio sve šume u zemlji pod nadzor političkih oblastih, već samo stanovite kategorije šumovlastnika, pak je s toga tim prije mogao mimoići, da definira pojam šume. IV. Hrvatska i Slavonija. U Hrvatskoj i Slavoniji jest u krieposti isti šumski zakon od 3. prosinca 1852., koji vriedi i u krunoviuah i zemljah, zastupanih u carevinskom vieću. Taj šumski zakon uveden je cesarskim patentom od 24. lipnja 1857. u njekadanjem civilnom dielu kraljevinah Hrvatske i |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 340 - - Slavonije, te je stupio u život 1. siečnja 1858. U bivšoj hrv.slav. vojnoj Krajini uveden je pako okružnicom vrli. vojn. zapovjedništva od 7. veljače 1860., pak su mu dodane njeke ustanove, koje se odnose na uživanje šumskih prihoda po krajišnicima Kako je ved napred razloženo, ne kaže ovaj šumski zakon nigdje, što on smatra šumom, a povrh toga ne ima u njemu nijedne ustanove, po kojoj bi mogla šumsko-redarstvena vlast odrediti, da se tlo, koje dosele nije bilo šumom, ali bi takovom s javnih obzirah moralo biti, ima privesti šumskoj kulturi. Nu s druge strane sadržano je medju glavnim načelima šumskoga zakona u §. 2. temeljno načelo podržavanja šumskog tla, iz čega se zaključuje, da ono šumsko tlo, sto ga je šumski zakon kao takovo zatekao, ima i nadalje ostati šumskim tlom , pak da se ne smije pretvoriti u drugu vrst gojitbe bez dozvole pohtičke oblasti. Da je odmah g. ] 858. sve šumsko tlo uredovno popisano i da je taj popis dalje u očevidnosti di-žan, tad ne ima dvojbe 0 tom, da bi taj popis bio i danas mjerodavan za to, da li se koje tlo ima smatrati šumskim tlom ili ne. Prvi uredovni popis vrsti kulture tla iza krieposti šumskoga zakona uzsliedio je tek onda, kada se je sastavljao zemljarinski kataster sbog odmjerenja poreza (zemljarine). Obzirom na to, uzeti ćemo prije svega u razmatranje zemljarinski kataster, te ćemo naročito nastojati, da ustanovimo koji je bio to kataster, što je iza krieposti šumskoga zakona prvi sastavljen? Pri tom čemo se ponajprije osvrnuti na historički razvoj zemljarinskog katastra, koji evo u kratkim crtama priobćujemo :* * Vidi: K. R. v. Dombrovskv, Enovklopedie der Forst u. Jagd\vissenschaft, svezak II str. 29>. I. Samuel Kocian, zakoni i propisi o izravnih porezih, str. 4. I. Samuel Kocian, financijalno zakonoslovje, str. 207. Fr. I. Schopf, Handbucli der Forstverfassung, des Forstrechtes u. der Forstpolizei fur die Kronlanđer, Ungarn, Croatien u. Slavonien etc. str. 55. I. Ettinger, zemljarinski kataster, Šumarski list, g. 1892, str. 250. |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 341 — Prvi zuatniji korak za uredjenje zemljarinskog poreza na temelju katastra učinio je Karlo VI., kada je patentima od 7. rujna 1718. i 14. travnja 1719. odredio izmjeru zemljišta u tadanjoj Austrijskoj pokrajini Lombardiji. Izmjeru obavili su jedino stručno izobraženi mjernici te ju doja-šili g. 1723. Posije izmjere započeto je sa procienom poreza, koji je posao usljed rata g. 1733. prekinut, zatim g. 1750. nastavljen i g. 1760. dovršen. Ovaj kataster zove se »Milanski kataster« (censimento milanese) te je prvi kataster, koji je osnovan na modernim pricipima; a služio je kao uzorak za sve potonje regulacije zemljarinskog poreza. Tako je primjerice Francuzka svoje uredjenje zemljarine neposredno osnovala na Milanski kataster. Ovaj kataster mnogo je bolji, nego li kataster Marije Terezije i Josipa II. Marija T e r e z i j a nastojala je da provede regulaciju zemljarinskoga poreza, ali nije za to imala nuždne podloge, t. j . valjane izmjere. Car Josip II. hotio je tomu da doskoči, ali bez pravoga uspjeha. Pošto je na ime u ono vrieme bilo premalo stručno izobraženih mjernikah, to su ovi izmjerili samo takove figure, koje su imale mnogo čoškova i kutova, doČim je ostalu izmjeru obavio sam puk sa cimentiranim mjeraČkim lancem ili užem pod nadzorom i rukovodstvom oblastih i izabranog odbora od 6 pouzdanih lica. Najprije su se odbole medje obdina, a zatim se je izmjera obavljala i po stručnjacima kontrolirala. Budud je ova izmjera kao i sam princip, na kojem je počivao Josefinski kataster, nalazila odpora medju pučanstvom, naročito kod vlastelina, to je ovaj kataster bio u krieposti počam od 1. studenoga 1789. same pol godine, te je car Leopold II. odredio novu regulaciju katastra. Konačno je carskim patentom od 23. prosinca 1817. u većem dielu carevine uveden novi sustav za oporezanje zemalja, koji je poznat pod imenom »stalni kataster«, te je u |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 342 — Cislitavi vriedio sve do zakona od 24. svibnja 1869. kojim je provedena nova regulacija zemljarine. U kraljevini Ugarskoj odredjena je potanka katastralna izmjera carskim patentom od 20. listopada 1849., u Erdelju carskim patentom od 20. listopada 1849. a u kraljevinah Hrvatskoj, Slavoniji, Primorju, gradu Rieci i k tome spadajudem priedjelu carskim patentom od 31. listopada 1849. Nu pošto se je po svoj prilici predvidjalo, da će ova točna izmjera zemalja dugo potrajati, to je carskim patentom od 4. ožujka 1850. u ovih zemljah. uveden t. zv. »zemlja rinski provizorij«, te za provedbu istoga izdan naputak od 26. ožujka 1850. U pogledu šumah obuhvaćao je ovaj operat sliedeće : a) Kao šuma uvrštena su sva ona zemljišta, gdje se goji visoka ili nizka šuma, a kao potonja uzeti su i trajno gojenju šuma namienjeni lugovi sa uizkim drvljem i šikare. Paljevine, gdje se je šuma nakon stanovitoga niza godina krčila, te nakon toga zemljište rabilo kroz više godina za oranje, pašu ili košenje, a nakon toga opet šumom zasadilo, uvrštene su medju oranice. b) Površina ustanovljena je dielomice na temelju već postojećih mapah, opisa selištah, zatim za ratne svrhe postojećih dicalcontributia, prociene od oka ili na temelju ustmenog valovanja. Ova izmjera izpravljena je posije putem konkretalne izmjere, koja se je sastojala u tome, da je cieli obćinski hatar bez obzira na pojedine zemljištne Čestice razdieljen na rudine te onda izmjeren. Na tom temelju sastavljene su konkretalne mape i novi porezni operati, koji su popunjivani prigodom segregacije sa podatcima segregacionalnoga zemljištnika. Kod prociene šumskih prihoda uzete su ciene drva od godine 1824. Radnje oko sastavka zemljarinskog provizorija započele su u mjesecu kolovozu 1850., a dovršene su u Ugarskoj i Hrvatskoj g. 1859/60. Medju to je već g. 1853. zopočeta potanka izmjera zemljišta piitem trianguliranja, da se tako stvori podloga za sastavak stalnoga katastra |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 343 — Ova potanka izmjera dovršena je u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1863., a u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini god. 1876. Premda su zemlje potanko izmjerene bile, to nisu izradjeni mjernički operati odmah upotrebljeni sa sastavak stalnog zem- Ijarinskog katastra, već je privremeni zemljarinski kataster bio u krieposti sve do uključivo g 1883. Medju to je pako stupio u život zakonski članak VII.: 1875., 0 uredjenju zemljarine, kojim je odredjeno novo oporezanje zemljišta. Taj -zakon odredjivao je: 1. da se postojeći privremeni kataster ima prema faktičnim okolnostima i stanju izpraviti. 2. čisti prihod temeljem nove prociene ustanoviti i posve novi stalni kataster sastaviti. Kada je ovćij zakon stupio u život, tad su izvadjeni do tada u arkivima pohranjeni operati potanke izmjere zemalja, dovršene u Hrvatskoj g. 1863. odnosno u Krajini g. 1876. Ponajprije je u smislu zak. čl. VII.: 1875 proveden izpravak do tada u krieposti stojećeg privremenog zemljarinskog katastra tako, da je već g. 1876. odmjerena zemljarina na temelju nove izmjere a uporabom starih razreda i stavaka zemljarinskog provisorija. Podjedno je na temelju nove izmjere provedena prociena zemalja po vrsti gojitbe te izpravak sastavljenih mjerničkih operata. Na temelju toga sastavljen je stalni kataster, koji je bio g. 1883. dogotovljen tako, da je već g. 1884. odmjerena zemljarina po novosastavljenom stalnom katastru. Da se ovaj sa znatnim troškom sastavljeni stalni kataster može uzdržati u točnoj očevidnosti stvoren je zakonski članak XXII.: 1885., o evidenciji katastra, te izdan naputak o provedbi toga zakonskoga članka. Katastralna izmjera za sastavak stalnoga katastra u civilnom djelu kralj evin ah Hrvatske i Slavonije provedena je prema propisima: »N aputka o provedbi temeljem previšnjih patenata od 23. prosinca |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 344 — 1817.120. listopada 1849. odredjene katastralne 1 z m j e r e«* Ovaj naputak ođredjuje medju Inim slleđece: »§. 78. Katastralna Izmjera je ekonomična zemaljska Izmjera, a svrha joj je, da na temelju znanstvenih načela prikaže pravu površinu oporezovanog i od poreza prostog zemljišta u obsegu pojedine obćine i u ovih da ustanovi faktični posjed pojedinca i da to sve u umanjenom mjerilu u mapama prikaže. §. 79. Ustanovljenje razreda boniteta oporezanog zemljišta, obsega razreda boniteta i s time u savezu stojeće ustanovljenje prihoda pojedinog zemljišta, jest predmet katastraln e procien e te ne spada u ovaj naputak. §. 162. Ustanovljenje vrst i kultur e kod detailne izmjere: 1. vrt. 2. vinograd 3. oranica. 4. livada. 5. pašnjak (medju ovim i pašnjak sa gojenjem drvlja). 6. su m a i to : crnogorica (visoka šuma), bjelogorica (visoka šuma), mješovita (visoka šuma). nizka šuma ili: izbojci iz panjeva (Stocktrieb). izbojci iz vršike (Kopfholz). lug (Au), šume, koje služe za ograde, pletere, fašine«. U h r v.-s lav. vojnoj Krajini obavljena je katastralna izmjera prema »Naputku za katastralnu izmjeru u c k. vojnoj Krajini«**. * Instruction zur Ausftihrung đer in Folge đer Allerhoclisten Patente vom 23. Dezember 1817. u. vom iO. October 1849. acgeordneten Katastralvermessung. ** Katastral-Vermessungs-lnstruction fiir đie k. k. Militar-Grenze. — (Sanotionirt vom hochloblichen k. k. Kriegsministerium laut Reseript B. 6280 vom 26. November 1851.). |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 345 — Glede izmjere šuma sadržavao je krajiški naputak sliedede ustanove: »§. 204. Kada se ustanovljuju i mjere šumske cestice, mora se mjerniku pridati šumarski stručnjak, a gdje je samo mogude, onaj stručnjak, koji vrši nadzor i vodi upravu u dotičnoj šumi. §. 205. Šume se diele po viastnicima i po naravnim medjama u čestice. §. 206. Ako se u velikih šumskih parcelah nalaze različite sastojine, tad se imaju po uputi šumarskog stručnjaka posebice izmjeriti pak u mapi urisati kao nuzčestice i označiti malim slovima latinskog alfabeta. §. 207. U velikih šumah, koje su već stručnjački razdie- Ijene te se po toj razdiobi uživaju i sistematično gospodare, daju postojeće sastojine, na kojima se gospodarenje osniva, podlogu za dalnju razdiobu. Pri tom se vidi, kako je površina obrasla a) sa prezrelim i sječivim sastojinama; b) srednjodobnim sastojinama ; c) kolosjecima i d) mladićima. §. 208. U šumah, gdje se sistematično ne gospodari, moraju se pododjeli ustanoviti prema faktičnom stanju, pak usljed toga na pose prikazati površine, koje su obrasle visokom šumom, nizkom šumom, tvrdom, mehkom ili mješovitom vrsti drva. U zapisniku ima se napomenuti, da li su razni šumski dielovi dobroga, srednjega ili lošega obrasta. §. 209. Svako pojedino zemljište, nalazeće se u obsegu šume, koje je stalno namienjeno drugoj vrsti težatbe, kao : oranice, livade, pašnjaci, kućišta i t. d., imaju se izmjeriti kao posebne čestice. §. 210. Mrtvo kamenje, pećine i druge u šumi nalazeće se posve neplodne površine, imaju se smatrati kao posebne čestice, ako premašuju lOOD". §. 211. Šumski dielovi, koji spadaju pojedinim viastnicima, moraju sačinjavati posebne čestice prema različitim viastnicima. Nu takovi dielovi ne diele se dalje po sastojinama, ako ne sa 26 |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 34G — činjavaju barem stoti dio površine ciele šume i ako povrh toga ne sadržavaju različite sastojine. U pravilu ima se u takovih slučajevili zabilježiti samo onaj dio, koji odpada na glavnu sastojinii«. Iz uapred navedenih naputakah razabire se, da je izmjera šumah toeno i tehnički provedena tako, da je mogla i u pogledu šuma u podpunoj mjeri služiti kao temelj za sastavak stalnog zemljarinskog katastra. Ovi naputci o provedbi katastralne izmjere ne sadržavaju doduše posve jasne definicije za pojam šume, nu takovu točniju definiciju, što stalni zemljarinski kataster šumom smatra, imademo u zakonskom članku VII.: 1875. ob uredjenju zem- Ijarine, i u naputku za procienu šumah. U tom zakonskom članku VII. : 1875. navedeno je na ime sliedeće: »§. 10. K šumam spadaju zemljišta od kojih se za stalno dobiva drvo, i to ne samo šume stare i mlade, nego i luke i vrbišta, na kojih rastu ouizke vrsti drva, koje se rabi kao pruće i kide, a isto i bjelogoriee, kojih lišće služi za krmu«. Ovu ustanovu zakona nadopunjuje: »Naputa k z a procjenu šumah, koga se treba držati pri provedbi zak. čl. VII. : 1875. ob uredjenju zemljarine« (izdan g. 1876, br. 24.163), kako sliedi: »Pod šumami se razumjevaju sva ona zemljišta, koja su stalno drvarenju namienjena (zak. čl. VII. : 1875. §. 10.), dakle ne samo onaj prostor, što no je doista obrašćen drvećem, nego prema naravi stvari i ona površina, koja je stalno namienjena gojitbi šumah, po tom dakle i šume izsječene u obće i onda, ako se u svrhu njihova iznovičnoga pošumljenja kratko vrieme i samo kroz nekoliko godinah iz njih druga kakova korist vuče; nadalje, neobrašćene šumske plešine (čistine, Waldbl6ssen, zak. čl. VII. §. 6. 1875), koje se ne oru niti ne kose; kao i one šumske plešine, koje se istina, kratko vrieme oru i kose, |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 347 — Du koje će se poradi toga, što sačinjavaju cielost šume i što su uvrštene u dotičnu upravnu osnovu, tekar onda pošumiti zajedno sa susjednim šumami, kada ove izsječeue budu«. Pošto su prema ovom naputku i prema zak. čl. VII.: 1875. ob uredjenju zemljarine, kao i na temelju izmjera, obavljenih u starom provincijalu do g. 1863. a u Krajini do g. 1876, popisane i u stalni kataster uvrštene sve površine, koje su tada šumom obrasle bile, pak dapače i takove drvljem neobrasle površine, koje su vlastnici trajno namienili bili šumskoj kulturi, i pošto je, kako jur naglasismo, taj popis bio prvi uredovni popis šumskog tla iza krieposti šumskoga zakona, to držimo, a mislimo podpunim pravom, da se i sve ono tlo, koje je u stalni zemlja rinski kataster, prigodom njegovoga prvoga sastavka kao šuma uneseno, ima i u smislu postojećeg šumskoga zakona šumom smatrati. Ovo stanovište ne smijemo mi na nikoji način napustiti, jer — kako jur spomenusmo — naš šumski zakon ne sadržaje takove ustanove, po kojoj bi se moglo tlo, koje dosele nije bilo šumom, silom privesti šumskoj kulturi i podvrdi propisima šumskoga zakona. A stojeći na stanovištu, da je stalni kataster mjerodavan za vrst težatbe pojedinih zemljištnih čestica, kadri smo još uvjek i danas po šumskom zakonu zahtjevati pošum- Ijenje onih zemljištnih česticah, koje su u stalno m zemljarinskom katastru kod njegovoga sastavka unesene kao šume, ali su bez privole nadležne oblasti pretvorene u drugu vrst gojitbe. Ako bi glede toga zauzeli drugo načelno stanovište, kao primjei´ice, da se smatra za buduće šumskim tlom samo ono, koje je kod sastavljanja novih gruntovnih uložakah upisano kao šuma, ili koje je možda samo danas šumom obraslo, tad bi mi mogli eventualno nanieti veliku štetu obćem dobru, jer stojeći na tom stanovištu ne bi mogli tražiti, da se moraju ponovno pošumiti i šumskoj kulturi privesti one površine, koje su za vrieme, kad je šumski zakon u kriepost stupio, odnosno |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 348 — za vrieme sastavka stalnog zemljarinskog katastra, doista bile sumom i spadale pod udar šumskog zakona, ali su posije samovoljno izkrČene, dočim javni obziri nuždno zahtjevaju, da te površine i nadalje šumom obrasle budu. Ovo vriedi naročito za šume zaštitne (§§. 6. i 7. šumskog zakona), koje su takodjer mjestimice samovoljno izkrčene, a koje u tom slučaju ne bi mogli silom zakona natrag privesti šumskoj kulturi, premda to javni obziri i obća korist zahtjevaju. U tom, da se stalni kataster ima smatrati mjerodavnim za vrst težatbe, utvrdjuje nas i riešitba bečkog upravnog su^ iišta (Verwaltung8 Gerichtshof) od 18. listopada 1881. br. 1636 (Budwinski svezak V. str. 1182), u kojoj je načelno izrečeno (nije se doduše radilo o šumskom tlu, već o gradilištu), ->da se za vrst kulture ono stanje mora smatrati mjerosiavnim, koje je uneseno u stalni kataster, kada je istl uveden. U slučaju, da su odtada nastale promjene u osobi posjednika ili u objektu, tad se može uvažiti samo ona promjena, koja je za to propisanim postupkom po oblasti ustanovljena i zabilježbom u katastru priznata.«* Nu pošto je šumski zakon od 3. prosinca 1852, nadopunjen zakonom od 26. ožujka 1894 , kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u sumali. stojećih pod osobitim. javnim nadzorom, te su ovim potonjim zakonom privedena šum. .culturi njeka nova zemljišta, na ime stanoviti pašnjaci, koji do 10 doba nisu spadali pod udar šumskoga zakona; i buduć povrh toga još i zakon od 22. listopada 1895., o uredjenju bujicah (vododerinah), privadja šumskoj kulturi nove površine, ta držimo, da bi se i u smislu navedenih zakona imale smatrati ´ * „Đass fiir die Culturgattung, đerjenige Bestand als massgebend angesehe» "verden milsse, welcher im stabilen Cataster bei dessen Einfuhrung eingetrageo vordea ist. Im Falle seither eingetretener Anderungen in dei´ Person des Besitzers. ,>der im Objekte, kann nnr diejenige Anderung berflcksichtigt werdeii, welclie mit .elst des hiefiir vorgescliriebenen \erfahrens behorđlich constatiert und durch Evi ileuzierung im Kataster anerkant worden ist.« |
ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 23 <-- 23 --> PDF |
_ 349 — šumom odnosno šumskim tlom te staviti pod udar šumskoga zakona sliedede površine: 1. One, koje su u stalni zemljarinski katastar kod prvog sastavka istoga kao šume unesene, u koliko nisu dozvolom nadležne oblasti pretvorene u drugu vrst gojitbe; 2. Oni pašnjaci odnosno dielovi istih, koji su j)0 oblastima izlučeni i opredieljeni za šumsko gospodarenje u smislu §. 3. zakona od 26, ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom; 3. One površine, ležede u bujičnom području, koje su temeljem §. 2. zakona od 22. listopada 1895.., o uredjenju bujicah (vododerinah), pošumljene. 4. One površine, koje kod sastavka stalnoga zemljarinskoga katastra nisu upisane kao šume, ali su ih posjednici naknadno od slobodne volje pošumili i tako dragovoljno podvrgli propisima šumskoga zakona bez obzira na to, da li je ta promjena težatbe u katastru evidentirana ili ne. * Nu držimo da će takovih površinah biti vrlo malo (enclave), jer se je ponajTećma išlo za tim, da se šumskoj kulturi što više tla oduzme, a ne da joj se novog šumišta pripoji. Ne mislimo, da smo ovom razpravom predmet posve izcrpili, a biti će nam drago, ako vriedni čitaoci ovoga lista i sa svoje strane štogod doprinesu k tomu, da se ovo zanimivo a i dosta važno pitanje potanje pretrese i razbistri. A. U. * u smislu §. 2. toć. 3. naputka o provedbi zakonskog člauka XXII. od g. 18bo. ob ooevidnosti zemljarinskog katastra, nije promjena vrati težatl^e predmetom očevidnosti, jer se usljed promjene, nastale u vrsti težitbe zemljištnih čestica, i e može iza takovih česticah ustanovljeni porezni temelj sve dotle promieniti, dok ´se usljed komasacije oboinskog hatara ili tomu slične operacije ne napravi novi zemljarinski kataster. Od toga su medju inima izuzeti slučajevi ua temelju toć. c) §a C. z.nk. ćl. VII. : 1875. dozvoljenoga oprosta od šumskog poreza, na ime : šumski nasadi na zemljištih za drugu vrst težanja trajno neprikladnih, navlastito na pjeskovitih, kamenih ili od vode izlizanih jalovih oranica, pašnjacih ili golih šumskih čistina. Pošumljenje takovog zemljišta, t. j . promjena dosadanje vrsti težatbe u šumsku težatbu, ima se s toga evindetirati u zemljarinskom katastru Pripominjemo, da su takovi novi nasadi prosti od poreza 20—40 god´ii.". |