DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 352 — Šume tih zemljištnih zajednica ukotarene su u smislu zakona od 26. ožujka 1894. (kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, stojećim pod osobitim javnim nadzorom), u šumski kotar Kostanjevac (kr kot. oblast Jask´a), gdje je sjedište šumarskog tehničara kr. kot. oblasti. Šume sjeverne Amerike. Piše Dragutin Hire. Ogromno šumsko područje od Meksikanskoga zalieva i atlanske obale pa do 95" zapadne dužine bogato je raznim drvećem, grmljem i šumskim biljem našto uplivaju klima i konfiguracija tla. Tropska flora seže do južnih krajeva Floride i bližnjega otočja, dočim zaprema ostali dio subtropski pojas zimzelenog listnatog drveča, koje na pjeskovitu tlu zamienjuju kadkad borovi naročito Pinu s cubensis . Iztočne krajeve Saveznih država zaprema umjereno topli pojas listopadnoga drveća, kojemu sjeverna granica leži u Kanadi. Gdje je more za mladjih geologijskih perioda stvorilo pjeskovito tlo, kao i u okolini velikih jezera i druguda, zamienjuju listnate šume borici. Od sjevero-iztoka prama jugo-zapadu stere se pojas listnatog drveća, koje zalazi u umjereno-hladni pojas, prelazeći i u šumu jelovu. A. Šumska flora Atlantskoga pojasa. a)Tropskašuma. U ovom području ne ima mrazova i sniega. Zrak je vauredno vlažan i topao (ŽS^C.) preko ciele godine, te je od svibnja do kolovoza vlažan (74´´/o) a u studenom, prosincu, siečnju i veljači ima 79% relativne vlage. Ljetna temperatura samo je za 6°C. viša od takozvane zimske toplote; kiše padne u ljetu 433 m. m., na godinu 1000 m. m. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 353 — Ovo je područje vrstima veoma bogato, jer ima tu drveće subtropskoga pojasa svoju južnu, a ono tropskoga svoju sjevernu granicu. U šumama ima drveća, koje je znamenito u zapadnoj Indiji, kao Guaiacum sanctum i Swieteuia Maha goni a brojni su rodovi i vrste, koje se šire centralnom Amerikom do Brazilije, kao Simaruba, Ximenia, Capparis, Rhizophora Mjrtaceae, Rubiaceae, Saportaceae i druge. Tropska je šuma bogata vrstima, neznatna pojedincima, nu u šumarskom pogledu skoro bezcjena. b)Subtropskašuma Sjeverno od tropskoga pojasa stere se zimzelena šuma subtropijskoga pojasa, koja je najbujnija u vlažnim koritima (Mulde) ili uz rieke i potoke, dočim je pjeskovito tlo pokrila šu^ma borova. Ova mora da je veličajna na jugu Saveznih, država, gdje se širi na 250 km. daleko. U ovom je pojasu sjeverne Amerike stjecište zdravih i bolestnih, naročito na floridskim obalama. Ovdje leže zimska svratišta bogatih Amerikanaca nalikujući palačama u kojima uživaju u bujnoj i čarobnoj šumi sve slasti i lasti ovoga svieta. Srednja temperatura iznosi u zimi 12 °C., tlo je prilično vlažno, kiše pade preko zime 589 m. m, relativne vlage ima 15°lo´ Gdje se vlaga vodam mrtvicama i riekama umnaža, tu se spušta sa drveća nekoliko metara duga, jasno siva i lišaju nahčna Tillandsia usneoides, koja se kadkad tako razmnoži, da pod njome pucaju svrži i grane. Upraviš li oko prama šumi, u kojoj su mrazovi i snieg riedki gosti, pase se ono po sjajnom zelenilu Magnolie, na jasnoj zeleni hrastova, floridske lovorike, dočim su plodno tlo zaokupili grmovi od Iiexa, Aralia, llliciuma, Smilaxa, a zimzeleni trsovi laže od stabla na stablo i uzveličuju tako sliku, koja nam visokim palmama, bambusu naličnim rogozom i sočnim Scitamijama podaje care tropske šume i tropske vegetacije. U ovom pojasu laste prstak (Dattelpalme), breskva cvate mjeseca studena, naranča dozrieva u prosincu. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 354 — Od palma rastu dvie vrste: Sabal Palmetto kno ugledno malo stablo u vlažnim šumama iS. serrulata, kao dosadan, ali blagotvoran korov. Gdje ne raste ni bor, ni trava u žaropeku sunca, tamo se je nastanila ova palma, pokrivajući i štičeći tlo, a kako je ima često i u borovim šumama, to su one nešto osobita i neobična. Od borova rastu Pinus australis, P. c u b e n s i s, P. T a e d a i P. c 1 a u s a, zapremiv mršavo i suho tlo. Na vlažnom tlu uspieva P. serotin a sa Quercus virens, laurifolia i aquatica, dočim je potopine »Cedern — Swamps« zaokupio Taxodiu m dis t i c h u m, uzdižudi se sad pojedince, sad u hrpama a pokriva ga T i 11 a n d s i a poput ogromnih siedih brada. Dno debla nalikuje u ovoga orijaša ogromnoj staklenki, a takvo deblo ima i Liquidambar stjraciflua Fraxinu8 platycarpa, Njssa aquatica i dr. Od zimzelenog drveća ovoga pojasa imenovat ćemo samo glavne zastupnike. Medju hrastovima pripada prvenstvo Quercu s virens u (Florida Lebenseiche). Ova je vrsta zimzelena, lišće je cjelovito, sitno, tvrdo, na naličju bielo dlakavo Žir je nataknut na stabki kao u našega lužnjaka, iz vana tamno-ljubičast. Specifična je težina drva 101 i prvo je medju svim iztočno-američkim hrastovima. Koristna je palma Sabal Palmetto, koja bude na 15 m. visoka. Osobito trajno drvo rabe kod brodogradnja, mostova, nasipa, u kupalištima, dočim drvom druge vrste ogradjuju puteve na močvarnom tlu. Od manje je ciene Persea Caro1 i n e n 8 i s; jasni i mirni plamen daje Cliftonia ligu strina. Radi lista i osobita cvieta M a g n o 1 i a g r a n d i f 1 o r a svakomu je mila i bude do 30 m. visoka. U borovim šumama raste sedam vrsti borova od kojih ima više manje svaka svoju postojbinu. Obzirom na tehničku vriednost drva zapada prvenstvo Pinus australis, kojemu stoji uz bok P. cubensis, dočim su ostale vrste manje vriedne. Prvi bor poraste 18 — 30 metara visoko, a drvo mu se izvaža u Evropu, a naročito u Njemačkii. Da bude u istinu |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 355 — koristno stablo, treba k tomu (po Ch. Mohru) 150 — 200 godina. Druga vrsta ima tu vrlinu da raste znatno brže, stabla od 28 godina budu 16 m visoka, kako nam to svjedoči naš očevidac dr. H. Mayr. P. T a e d a ima svoje područje u južnim krajevima listopadnoga drveda i brzo se razplodi na zapuštenim zemljištima. Iglice su u ovoga bora popriečno 20 cm. duge. Najdalje prama sjeveru prodire P. m i t i s, koji bude visok 30 m. te ima da potomstvu nadomjesti ono, što su djedovi labkoumno uništili sjekirom, vatrom ili nerazumnom pašom, samo što će potomci u takim šumama nači mlieko, dočim su im djedovi obrali i pojeli skorup. Ovaj je bor zanimiv i zato, što čini prelaz od dvoiglastih borova k tro-iglastima. Drvo, uz specifičnu težinu od 61 od velike je ciene u državama Arkansas, Kansas i Missouri, gdje stvara ogromne šume. Taxodium distichum (Bald Cvpress, Sumpf - Cypresse.) Prašuma u kojoj je porasla ova vrsta drveta nešto je osobita, a neobična toga radi, jer ne pristaje današnjemu drveću, po gotovo pak ne listnatomu. Ona iznenadjuje tako, kao kad medju 60—70 m, visokim jelama i borovima zagledaš orijaše od Sequoia gigantea, koji se u Sierra Nevadi uzdižu na 100 m. visoko Spoljašnost Taxodiuma nije u suglasju sa današnjim drvećem, jer odava pradobui značaj kao n. pr. Glyptostrobus, Gingko, Cunningghamia ili druge, te kao stablo izbija izdancima. Taxodium je zapremio močvare ili močvarno tlo, koje je pristupno samo čamcima, a kad si unišao u prašumu iznenadjuje te naročito mlada stabla, koja ravna poput svieće, u dnu se udebljaju poput staklenke, a okružena su šiljastim izdancima. Razpucana kora crvenkasto je zagasita, krošnja je opružena (flach), nalikujući kišobranu, u jeseni zagasito-crvena i gola. Drvo je Taxodiuma nečisto-zagasito, specifična mu je težina 45 i velika mu je ciena. Stablo bude i na 46 m. visoko. c) Listopadna šuma umjereno-toploga pojasa. Ako su prilike tla povoljne, pojavljuju se šume listopadnoga drveća već u južnim borovim šumama, odkuda se one |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 356 — protežu cielom istočnom stranom Saveznih država, zapremajući četvrtinu njemačkoga carstva. Istom u Kanadi prelazi listopadno drveće u umjereno-hladni pojas, kojeg označuju smreke i jele. Sa sjeverne i južne strane zarubljuje šumu listopadnoga drveća široki pas borova, koji je zapremio pjeskovito tlo. od te je šume čovjek na tisuće četvornih milja uništio i još sada uništuje. Propalica, koja kupi za jeftin novac u zabitnom kraju šumu da tu »gospodari« (!) ognjem i željezom uništuje plodnu i bujnu šumu, zasije tlo žitom i očekuje žetvu. Ako zemlja ponese, ore, kopa i sije se dalje, ako se pak izrodi, zapušta »vrli« gospodar i kuću i kućište, da si potraži novu postojbinu. Tako je u Adirondaksu započelo gospodarstvo, koje je bujne krajeve pretvorilo u golet i pustoš. Gomile od ugljena siećaju te na šumu, kratka trava medju kamenjem i pećinama na nekoć plodnu zemlju-težatnicu. Nije tako u Alleghaniama gdje se priroda čovjeku opire i zato su tu šume divotne, Hikorj-stabla se uzdižu poput stupova 30—40 m. visoko, udeblav se na metar i vise; brojni hrastovi, orasi, kesteni, gledičije, platane, liriodendroni udebljaju se tako, da čovjeka zadivljuju i kad ih putnik nebi sam gledao, činio bi mu se i istinit opis takove šume nevjerojatnim. Ugine li u takovoj prašumi jedan div, pošto su mu nutrinju uništile razne gljive, odkidaju mu se najprije suhe svrži, poslije grane, dok se ne obori i ne razpane cielo stablo, kojemu grob zakiti bujni pomladak. Medju mlado drveće umiješaju se glogovi, rujevi, lieske, pa zimzelena Andromeda, Kalmia, Rhododendron ; po grmovima i granama laži vinova loza, za debla se je uhvatio otrovni Sumach, u jeseni dražestni i u nas poznati Ampelopsis, a uzvinuo se u visinu i raznolisti bršljau. Ovakova šuma, koju Maye r zove biserom listopadnoga drveća, izčezava uz brodive rieke. Obale Misisipia na milje su daleko bez šume, a što se iz daljine iztiče kao šuma, to je šikara od topola i vrba, a samo pojedince gleda ti oko koj briest, Hickorj, platanu ili gledičiju, a ostalo tlo zahvatile su |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 357 — visoke trave i trstika. Drvede takove šume uzdiže se na 1000 m. visoko, u visini od 1500 m. ne staje kestena, šuma postajo jednoličnija i sieća n. pr. na njemačko sredogorje. Tu, pa do visine od 1800 m. gospoduje bukva (Fagus ferruginea), crveni hrast (Qaercus rubra), javor-sladorovac (Acer saccharatum), žuta breza (Betula lenta) i jedan kesten-madjal (Aesculus rubra.) U visini od 1800 m. prevlada bukva, prati ju breza, a umješala se jela i smreka (Picea nigra; Abies Fraseri), dočim dalnju visinu pokrivaju ova dva četinara, kojima se pridružuje povisoki Rhododendron maximum i patuljasta jalša (Alnus viridis), koje ima u našoj domovini n. pr. pod sv. Gerom u Zumberku. Južno-atlanska šuma zapremila je morsku obalu i iztočne obronke Alleghauia. Vrstima je siromašnija; ima 8—10 vrsta hrastova, medju koje su utrešeni na pjeskovitu tlu borovi (P. mitis, Taeda, rigida i inops), dočim u vlažnim, močvarnim nizinama stvara šumu vrsta čempresa, Chamaecjparis sphaeroidea. U području ogromnih prerija, gdje su zračne promjene veoma nagle, uspievaju nekoji hrastovi, jaseni i orasi, dočim uzdignuto tlo na stepama odaje vruće i suho meksikansko podneblje, koje prija kaktusima, jukama i drugomu bilju meksikanske flore. Hladna, sjeverna pola listnate šume ima šest vrsta javorova i pet vrsta breza. Na pjeskovitu tlu rastu sjeverni borovi, n vlažnim nizinama Chamaecjparis, Tsuga, virginska borovica, dapače ima i iglastog drveća. Ovu polu označuje studena zima; od početka studena do ožujka iznosi popriečna temperatura — 5" C, usuprot je ljeto vruće. Štetni mrazovi padaju već koncem rujna, pa ih ima još i sredinom svibnja. Tko dolazi u Ameriku iz Evrope, taj stupa u područje sjeverno-atlantske šume, koja pokriva Adirondack-i Catskillgorje, White Mountain i njegove obronke. Jer su ovi krajevi naseljeni ponajprije, zato je i nestalo prašume i cienjenog drva, koje danas zamienjuju topole, vrbe kesteni. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 358 ~ Osobita je šuma oko velikih jezera, koju nam opisuje Luxlof f ovim riečima: » . . . I sada započima prašuma, koju je čovjek nedavno zaokupio i posvetio — propasti . . . Suma sastoji od najmanje 20 vrsta raznoga drveda. Medju povisokim grmljem rastu mlada stabalca, drevna uginula i živa debla izpremješana su medjusobno u živahnom zelenilu, a polusjena, koja pada po živim i mrtvim truplima, po uzpravnim izdancima, djeluje na čovjeka potresujuče, kad je prvi puta stupio u šumu, koju još nije taknula sjekira, nit´ su ju lizali pramovi ognja. Svečana i grobna vlada tišina u toj polutami, koju prekidaju mušice i muhe ili po koj leptir. Dugo valja da prisluškuješ, dok razabereš udaranje i klikot žune ili prasak puške, kojeg ti prenesoše daleki zvučni valovi. Tamo leži skršeno stablo, kojemu su se svrži već odavna pretvorile u crnicu i kojemu je panj strunuo, sjedajući na zapušteni grob; staneš li na deblo, propadaš kroz koru i mah do koljena u trulo drvo. Samo plašt od kore i lišaja podržava oblik stabla, koje je propalo. Kamo kreneš, kud se obazreš, gledaš stabla, kojima grob označuje mlada generacija. U gustoj prašumi, na mastnom i svježem tlu, gdje je porasla sitnogorica, ne vidiš na 30, 40 koraka daleko . . . Gdje su porasli javorovi sa amerikanskom brezom, hrastom, briestom, lipom, divljom trešnjom, jasenom, šuma je tako gusta, da ne vidiš ni na 10 koraka daleko, čistine ne ćeš nadi na stotine milja daleko, sve je šuma, duboka i gluha šuma.« Ovo nedogledno šumsko područje ponajvec je u rukama posebnika i družtava, tu je i Eldorado gladkoga bora (P. Strobus), koji je g. 1890. zapremao nekoliko milijuna kubičnih metara. Easte oko velikih jezera i daleko u Kanadu na pjeskovitovlažnom tlu, dočim je suho tlo zahvatio bor P. Ban k si a. Hrastovi su u Americi ponajvažniji zastupnici listnate šume, oni im podavaju vanjsko lice i ne ima za oko ljepše naslade, već kad u jeseni mienjaju boju lista. Kako je žarko-crvena boja najljepša, otimlju se o prvenstvo bieli, crveni i grimizni |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 359 — lirast. Prama sjeveru taj čar prekrasnih boja sve to više raste, dočim pada prama jugu. Hrastovi atlanske obale razpadaju se u dva odjela: na biel e i crn e hrastove. U prvih je lišće narovašeno ili krpasto, kora jasna, plodovi dozrievaju iste godine kada stablo cvate, lišće im je (osim Quercus alba) žuto do zagasito (braun). U drugih su krpe lišća izduljene u šiljak, kora im je tamna, žir dozrieva u drugoj godini. Razlikuju se i drvom, u bielih hrastova, koji rastu samo u južnim krajevima, iznosi popriečno specifična težina 89, docim iznosi u južnih crnih hrastova 73. Bieli hrastovi, koji rastu u sjevernim i južnim krajevima iznosi težina 77, kod crnih 70 Bielim hrastovima spadaju: Q. alba, bicolor, obtusiloba, macrocarpa, Prinos, prinoides, lyrata, Michauxii, Durandii, alba X macrocarpa alba X obtusiloba i alba X Prinos; posliednja su tri križan ci. Crnim hrastovima pribrajamo: Q. rubra, coccinea, tinctoria, palustris, nigra, Phellos, imbricaria, heterophylla, falcata. Cataesbei, aquatica, laurifolia, cinerea i križanci imbricata X coccinea, imbricata X rubra, imbricata X palustris i imbricata X nigra. Q. alb a raste u brežuljastim krajevima i uz obale, bojadiše se u jeseni grimizno, a žir joj je razne veličine. Ovo je u Americi najkoristniji hrast, specifična je težina drva 75, a poraste i na 45 m. visoko i dostojanstvene je krošnje. Q. macrocarp a (Grossfruchteiche) dobila je svoje ime od velikih plodova, koji sjede u načešljanoj kapici. Listovi su s poda dlakavi, mlade grane pokrivene plutom kao n. pr. u našega klena (Acer campestre) ili u briesta-plutca (Ulmus suberrosa). Specifična težina drva iznosi 74. U zavjetrinama poraste ovaj hrast do 50 m. visoko. Q. bicolo r (Sumpfweisseiche) nalikuje dugostapkastim žirom našemu lužnjaku, kora mu se za rana lupi; specifična težina drvu kao u prijašnjih. List je s gora zelen, s dola subiel, s toga i »bicolor« (dvobojan). |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 360 — Q. obtusilob a (Harland-Eiche) raste sa crnim hrastom na suhom, kremenasto-pjeskovitom tlu ili na tvrdoj ilovači. List je ovoga hrasta kosmat, žir skoro sjedav, tamno-zagasite boje, crno izprutan, dok je svjež žut poput šafrana. Bude na 20 m. visoko stablo, kojemu nije osobita ciena. Q. Prino s (Gerbereiche) daje najbolju treslovinu i zato ih je palo od čovječje ruke nekoliko milijuna. Tamno-zagasito drvo ima istu specifičnu težinu kao bieli hrast. Q. prinoide s (Chinquapin-Eiche) zanimiva je toga radi, što su mladice sa lišćem obrasle žutim dlakama. Obično je taj hrast grmolik, nu na ušću Misisipa bude od njega orijaško stablo. Drvo u Q. Michauxii tako se lahko kala, da od njega pletu košare. Q. Durandii i Ijrata rastu na naplavinama i potopinama. Od crnih hrastova u svoj je bjelogorici zastupana Q. r ubr a i podaje u jeseni gumama ono čarno crvenilo. Spomena je vriedno, da od svih hrastova seže najdalje prama sjeveru, na Alleghanima dapače do šuma jelovih. Specifična težina drva iznosi 64 i raste od sjevera prama jugu. Žir je u ovoga hrasta pokriven žutom maglicom, kapica mu zagasito-crvena i sjajna. Q. coccinea bude iznimice i do 54 m. visok, specifična je težina drveta 24, a kao dekorativno stablo po svojoj je crveni prekrasno. Q tinetori a daje jedno žuto mastilo i mlada mu je kora žuta. Q. palustris vitka je poput jele ili smreke. Krošnja ovoga je hrasta radi sitna lišća riedka, drvo je spram drugim crvenim hrastovima od slabe ciene. Ako se i zove »palustris«, ne raste ipak u močvarnim krajevima, već u nizinama na vlažnijem tlu i raste od svih hrastova najbrže. Q. falcat a zanimiva je toga radi što joj se krpe lista svijaju u prilici »srpa«, pa joj odtuda i njemačko ime »Sicheleiche «, dočim je .Q. Catesbae i po obliku lista dobila ime »Gabeleiche«. Q. nigr a ima obično trokrpasto lišće i čuva tlo u borovim šumama. Oblikom su lista veoma zanimive Q. imbricaria u koje je sjajno lišće cjelovito, Q. laurifolia oponaša listom hst lovorike i u Floridi je malo ne zim |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 361 — zelena, dočim Q. P h e 11 o s listom nalikuje vrbi, a ima od svih hrastova najsitniji žir. Drvo od oraha rabi za pokućtvo i kundake´ i dok bijaše mahagoni-drvo nepoznato, bila mu je osobita ciena, pa su ga dovažali i u Evropu. Na tisuće stabala palo je pod sjekirom, kad su gradili željeznice, jer su Amerikanci podvale (Schwelle) pravili od orahovine. Crni orah (Juglans nigra) poraste na naplavinama i 45 m. visoko. Plod ima oblik jabuke, lupina mu debela, zelena, a poslije crna ljuske crne, rupičasto-bradavičaste, Ime je tomu orahu od tamno-sive kore. Drvo se dade liepo politirati, bude, što starije,"to tamnije i napokon skoro crno. Druga vrsta J. cinere a ima plodove, koji nahkuju šljivama a pokriveni su crveno-zagasitim dlakama; ljuske su rebraste, medju rebrima sa uzdignutim bradavicama i šiljcima. Specifičua težina drva iznosi 41, kod crnoga oraha 61. U porodicu Orahovaca (Junglandineae) spadaju i vrste roda C a r y a, koje se razlikuju cvietom, plodom i drvom koje nalikuje drvu jasena, a poznato je pod imenvm »Hickory-wood«. Carye spadaju medju najcjenije drveće sjeverne, umjerene zemaljske kruglje, te se je g. 1876. u Bostonu plaćalo za 2,5 cbm. 400 maraka. Stabla porastu 30, dapače i 40 m. visoko, ali ne rastu u skupinama, a razplodjuju ih ponajveć vjeverice. Ima od njih osam vrsta od kojih su u trgovini poznatije C. alba, porcina, sulcata, tomentosa i amara. Od drva prave naročito razna držala, žbice ža kola, obruče i ]}letu od njih košare. Južne vrste C, olivaeformis, mjristicaeformig i aquatica imadu drvo manje ciene, koje rabi obično kao gorivo. Prva vrsta bude i na 50 m. visoka, raste brzo i uspieva rado na aluvijalnom tlu. Važni su zastupnici američkih šuma i javorovi ne samo drva radi, već i radi sladka soka iz kojega se vadi šećerkrasan su ures jesenske šume, kad im lišće počima »zaplamčivati «, česti su blizo ljudskih stanova, u dvoredicama (alejama), kao i po perivojima. Prvenstvo pripada javoru sladkomu (Acer saccharathum; Sugar maple; Zuckerahorn). Listom nalikuje ovaj javor 27 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 362 — našemu mlječku (A. platanoides), ali se razlikuje od njega, da mu je obrub vunast, naličje dlakavo i da ne ima u sebi mlječna soka. U jeseni se bojadiše narančasto-grimizno, podavajući šumi tom bojom osobiti čar. Veoma cienjeno drvo ima specifičnu težinu od 65, na tustoj zemlji brežuljaka i 5. Ono se prelieva poput svile, rabi za pokućtvo, tokariju, na brodovima, po kućama, a kad su od njega gradjena kola, onda im je osobita ciena Akoprem sladki javor seže do obala Floride, to mu je ipak prava postojbina u sjevernim krajevima, koji u podnebnom pogledu nalikuju našim bukovim šumama. Popriečno ima stablo 0´67 m. u premjeru, bude do 27 m. visoko, deblo samo do 14 m. i doživi starost od 150—200 godina. Pojedince porasla stabla imadu dvostruko-piramidalnu i gustu krošnju, sade ih toga radi u dvoredicama, a kako mu je korien dubok, prkosi vjetrovima, ali i dimu kamenog uglevlja U crvena javora (A. rubrum, Red maple; Rother Ahorn) bojadiše se lišće u jeseni crveno, nu takovo bude kadkada i usred ljeta, nu tada potiče liepa ona boja od uboda nekoga zareznika, od gljiva ili od vjetroloma. Manje tvrdo drvo rabe tokari i stolari. Acer dasjcarpum (Soft maple, White maple), kojega u novije doba sade i u nas po dvoredicama, odlikuje se u jeseni liepim šarenilom lista, nu drvo mu je lošo, a kako nije elastično, lahko ga vjetar krši i lomi. Poznat je u nas već odavna i A. Negund o (Neguudo aceroides), kojemu je lišće »perasto«, nalikujući listu jasena te ga ima n. pr. u dvoredici, što preko Lašćine vodi u Maksimir, dočim je onaj drugi običan u Zagrebu na trgu Franje Josipa, na zapadnom perivoju, u Jelisavinoj ulici. Domovina mu se stere od rieke sv. Lovrinca pa do ušća Misisipija. a zapadno do Rocky Mountainsa. Stablo raste brzo, a osobito bielo-modrom maglicom posuta odlika »violaceum«. Od drva se pravi razno kućno posudje i druge potrebštine. Osim ovoga raste u sjeverno-ameriČkim šumama A. californicum, A. striatum i A. spicatum. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 363 — Od jasena ima takodjer više vrsta od kojih bude Fra- X i 11 u s a m e r i c a 11 a 30—40 m. visok i u novije doba presadjen u ISTjemačku. F. sambucifoli a (Korbesche) rabi za obruče, košare i drugu pletenu sitnariju. Manja je ciena vrstima F. vii´idis (Griine Asche), pubescens (Rothesche), F. quadrangulata (Blau-Esche) i F. platycarpa (Wasser-Esche). Breze su takodjer vrste dalekoga sjevera, rastu u hladnijim krajevima listnate šume, nekoje sežu i u toplije krajeve, nekoje i u pojas jela, a ima i takovih, koje stvaraju granicu drveća prama stožeru. Betul a leut a (Hainbirke) nalikuje listom grabru, B. 1 u t e a listu briesta. Prva bude na 25 m. visoka, daje izvrstiio gorivo, dočim se od druge, jer je uljevita pile dobre daske. B. uigr a ima u početku crveno-crnu koru, koja bude posije crveno-siva, a raste rado sa platanom i Catalpom. Najdalje seže prama sjeveru (52°) B. papyrifera . Od njezine biele kore prave škatulje, pletu košare, pokrivaju krovove ili šivaju od nje sa korjenom biele smreke čamce. B. populifolia bude visoka do 9 m. i neki ju smatraju za odliku naše breze (B. verrucosa). Medju briestovima zapada prvo mjesto Ulmus american a (Amerikanische Ulme. weisse Ulme), koja bude u Conectuitu do 35 m. visoka, mjereći u premjeru 1 m. Kako Bu briestovi ljubimci naroda, poštedila ih je nezasitna američka sjekira i zato ima od njih divotnih gajeva kakav je n. pr. onaj kod New-Havena (Cityof Elms). Poznatije su vrste U. fulva (Rothuime), U. racemosa (Felsenulme) U. alata (Fliigelulme) i U. crassifolia (Dickblattrige Ulme). Stabla iz porodice Komušarka ili Leguminosa riedka su u Evropi, a dobro poznata vrsta iz Amerike presadjeni b a g r e n ili akacij a (Robinia Pseudo acacia; Akazie, Robinie, Schotendorn), kojega je čovjek i u Americi presadio u razne krajeve, gtlje poraste na 27 m. visoko. Nalikuje mu Robini a viscos a (Driisige Robinie), kojemu je domovina u južnim Alleghanijama.* U Americi je * Bagren je presadio u Evropu Ivan Robin , vrtlar Hinka IV. i Ljudevita XIII. g. 1600 iz Virginije u Francezku. Po ujegovu sinu zasadjeno stablo g. 103.5 raste i danas u botanižkom vrtu u Parizu. * |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 364 — samonikla i u nas gojena Gleditschia triacanthos (Christusdorn), tamo je domovina i Gjmnocladu s canadensis- u (Schusserbaum po "Willkommu), koji bude do 33 m. visok. Cladrastis tinctoria raste u južnim državama, a drvo mu daje žuto barvilo (Farbstoff). Od bukav a spominjemo Fagus ferruginea, koja raste tu i tamo sa sladkim javorom i brezom, a uspinje se u AUeghanima 1800 m. visoko. Lišće je u ove bukve dulje zašiljeno, a ru.bom zubkasto. Plemeniti koštan j (Castanea americana) ima sitne u šiljak iztegnute plodove, dočim oni u patuljastog kestena i^C. pumila) nalikuju prisiljenom žiru. Od grabova raste u tamošnjim šumama Carpinus americana (Hornbaum) i Ostrja virginica, od vodoklena Platanus occidentalis kojega takodjer presadiše u Evropu. U Americi poraste na 40 m. visoko te ima u premjeru 4, 2 m. Prunus serotina nalikuje našoj sremzi (P. Padus; Traubenkirsche), bude 20—30 m. visoko stablo, koje plodi bubrežastim plodovima. Drvo mu je crveno, a grade od njega pokudtvo. naročito pisaće stolove. U Evropi gojimo iz ovoga roda P. americana, vazdazelenu P. pennsjlvanica i P. Caroliniana, koje u Americi stvaraju sitnogoricu. Od Magnolia rastu u Americi M. glanca, M. acuminata i M. macrophjUa u koje bude list na jedan metar dug. Srodan im je t u 1 i p a n o V a c (Liriodendron tulipifera, Tulpenbaum), koji u južnim AUeghanima poraste 60 m. visoko i bude 4 m. debelo stablo. Lahko i mekano drvo rabe za dovratnice, šindre, kod brodogradnje, za drvene cievi cmrkova Od lipa rastu u sjeverno-američkim šumama samo dvie vrste, Tilia americana i T. heterophjlla, nu osobita je ciena za nasade i u nas poznatomu stablu C a t a 1 p a u koje plodovi nalikuju virgjinkama. Drvo je u C s p e c i o s a tamno-ljubičasto i trajno, a stablo samo vrstno za osumljivanje pjeskovita tla. U nas je poznata C. b i g n o n i o i d e s, koja raste u Americi sa crnom brezom i vodoklenom uz obale rieka i jezera. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 365 - Lovornjaee zastupa u Americi Sassafras officinalis kojemu je kora ljekovita, a drvo vrlo trajno. Od topola ima više vrsta, kao Populus tremuloides, P. balsamifera, P. monilifer a i t. d. Čudnovate su i zanimive nekoje vrste drveta i grmlja iz porodice Hamamelidaea, kao Hameli s virgi n i c a (Hexennus), koja oponaša listom i plodovima liesku, druga jedna vrsta nalikuje trešnji ili topoli, Liquidambe r (Liquidambar stjraciflua) oponaša listom javor. Od Koprivnjača navodimo zapadni Koprivid (Celtis occidentalis, der westliche Ziirgelbaum) i crven i du d (Morus rubra) sa crvenim plodovima, u kojega je drvo tamno-zagasite boje. Od divljih kestena ima takodjer više vrsta, kao Aesculus glabra (Ohio Rosskastanie) Ae. flava (Gelbe Rosskastanie) u kojega se kora lupi kao u poma. Od jalša ili jova rastu u sjev. Americi Alnus serrulata (Amerlkanische Schwarzerle), A. glauca (Am. Weisserle) i A. maritima (See-Erle), koja bude 6—7 m. visoka. U sitnogorici rastu razni grmovi medju ovima 12 vrsta glogova od kojih krasi naše perivoje Crataegus coccinea. Mnoge vrste, koje budu nizki grmidi, razviju se u Americi u stabalca kao Vaccinium arboreum, vrsta borovke, koja bude na 9 m. visoka; Andromeda ferruginea, Oxydendron arboreum, koji poraste na 18 m. visine na suhim, kremenastim visovima; Kalmia latifolia sbija s6 u neprolazne guštike; Rhodendron maximum, vrsta planinskoga gjula bude do 12 m. visok, pa je još i u pojasu jele visok 3 m., a debeo 10 cm., nu treba k tomu na velikim visinama do 100 godina, zamienjujući svojim vrstnim drvom šimšir. Diospjros virginiana (Virginische Dattelpalme) ponese narančasto obojene plodove, koji se jedu, kad ih mraz nekoliko puta ofuri, dočim mu je drvo malo ne crno. Njegov srodnik D. texan a ima crne plodove, a drvo mu je najvrstniji zamjenak šimšira. Nijednoj šumi ne manjkaju rujevi od kojih otrovni E,hus Toxicodendro n povija svako stablo, nu najmilija su mu sta |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 366 — ništa uz plotove i živice On je otrovan s toga i ljudima pogibeljan. Rh. typhina u nas poznat kao »Essigbaum« bojadiše se u jesen grimizno, kao i kod nas udomaćeni Ampelopsis quinquefolia , koji u Americi povija trupce, panjeve i stabla. Kad mu lišće pocrveni, izgledaju debla kao usijani stupovi. Osim toga ima u šumama raznih kurika (E v o n y m u s), božikovina {llex), pasjakovina (Rhamnus.) Mršavo i kremenasto tlo zaokupili su razni borovi , od kojih su najznačajniji Pinus rigida, mitis i inops. P. rigid a (Pechkiefer) raste prilično brzo; mlado stabalce označuju tri na 9 cm. duge igle. U 50 godina poraste ovaj bor na 15 m. visoko i bude na 25 cm. debeo. Drvo mu je od slabe ciene, ali vriedi za gorivo i ugljen. Tlo takove borove šume pokrivaju razne borovke, Smilax, Quercus nigra i ilicifolia, od papradi naša preprud ili stelja (Pteridium aquilinum.) U šumama, koje nisu daleko od mora, a u ljeti u njima vlažan, sparan i nesnosan zrak, poraste ovaj bor u 30 godina 7´5 m. visoko mjereći u premjeru 12´5 cm. P. inop s (Jersejkiefer) ima u toku dvie 5 cm. duge iglice, a sjeme mu čini prelaz k sjemenu smreke. Zrele češerike su u ovoga bora crveno-modre, a prve jasno-žute. Na suhim visovima, gdje listnata šuma sve to više propada, ovaj se bor sve to više širi. Zanimivi bor P. p u n g e n s odlikuje se češerikama, koje budu 8—10 cm. duge, a sjede kadkada na jednoj mladici po dvie. Stablo je krošnato, grane rašljaste i pune bodkasta ploda. Na vlažnom tlu porasla je vrsta čempresa Chamaecjparis sphaeroide a (Kugelcvpresse) sa jasenima, jalšama i virginskom borovicom, a gdje je tlo jako vlažno, tamo je ova cipresa samovlastnica, davajući lahko drvo, koje rabi za šindre, privrate, vodeno posudje. D 60 godina ima ovo stablo u premjeru preko 13 cm., za 100 godina 42 cm. U nas je poznata i virgiuska borovica (Juniperus virginiana ; Virginischer Wachholder), jer nam je njezino drvo |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 367 — u rukama svakoga dana; pišući Hartmatovim olovkama imamo u ruci drvo ove borovice, koje je svježe živo crveno, nu kad je suho žutkasto-zagasite boje. Malo ima drveća i grmlja, koje se tako prilagodjuje tlu i podneblju kao virginska borovica. Ona seže od studenih obala Novoga Braunschweiga do tropskog pojasa šume i od vlažne atlantske obale do zapadnih prerija (100" zap. šir.) Kao stalan pratilac iglastoga drveća prekoračuje kod 54° sjev. širine kontinenat prema zapadu, uspjeva na visokim snježnicima Eochy Mountainsa, a u britskoj Kolumbiji segne opet vlažnu morsku obalu. Virginska borovica raste po suhim krševinama, na vrućem i suhom piesku sa jasenima, uz obale rijeka sa hrastovima, Hickorijama i Magnolijama. Optimum joj leži prama jugu, dočim se na sjeveru odlikuje svojom veličinom. Specifična težina drva iznosi 33. Plodovima hrane se mnoge ptice i tako ju razmnažaju. Po našim perivojima gojimo i zastupnike roda Tsuga. U Americi raste T. canaden´sis (Schierlingstanne), koja bude još oko velikih jezera 25 m. visoka, a 75 cm. debela Sitne, visave češerike nalikuju sjemenom sjemenu ariša. Drvo rabi za podvale, dočim su prije po šumama nemilice harali radi kore. Thuja occiedentalis sadi se u nas i po grobljima, rabi i za dekoracije i podnosi mrazove. Raste na južnim ograncima Alleghania u visini od 1200—1500 m. i bude do 15 m. visoko stablo. Glasovita bijaše od ove tuje šuma kod Natural Bridgea, gdje bijaše stabala od 30 m. duljine. U sjevernim državama, u Kanadi do Novog Braunschweiga zaokupila je tuja studene, vlažne krajeve, zarubljena bielom smrekom i drugim drvećem; kadkad druguje sa arišem. Močvara zarasla tujom težko je prolazna, mahovina debela je poput jastuka i u nju do koljena propadaju noge, usahle svrži i grane spriečavaju put, kao i odpale grane, pak stabla, koja gniju veoma težko. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 368 — Sjeverni pojas borova u iztočnoj ^´^merici pada ponajved na kanadsko zemljište, a glavni su mu zastupnici Pinus Strobus, P. resinosa i P. Banksiana* P. Strobu s (Weymouthskiefer) daje najbolje i najvažnije drvo u Saveznim državama. Od nijednoga se drveta toliko ne posječe, koliko od ovoga, a u Evropi goji se odavna. U sjevernoj Americi stere se ovaj bor od sjeverne obale sv. Lovrinca do južnih obala MiČigan-jezera i uzduž Alleghania do Korthern Georgije; središte leži u državi Maine. Prema prostoru stoji P. Strobus pojedince ili u malim hrpama, a ne sbija se u šume n. pr. u sjevernom Wisconsinu. Stablo bude visoko do 40 m., debelo 1 m., a deblo do 20 m. visoko. Takove pojedince ciene na 200—250 godina. U sjevernim krajevima stvara gladki bor šume, koje zapremaju i po 100 ara. Po službenim podatcima poraste on i na 52 m. visoko i mjeri u premjeru 3"5 m. P. resinos a (Amerikanische Rothkiefer) raste u krajevima prijašnje, a središte mu leži na kanadskoj strani. Stablo bude ovomu boru ravnije, vitkije, 30—46 m. visoko, 0"60--l m. debelo Na mršavom, pjeskovitom tlu buji P. Banksiana , 10, 15—22 ra. visoka vrsta bora. Gdje raste sa P. resinosa nalikuje šuma, šumi smrekovoj. Najvažniji četinar hladnijih, sjevernih krajeva biela je smreka, koja prodire od svih iztočnih četinara najdalje prama sjeveru. Abie s Fraser i fBalsamta,nne) porasao je po bregovima Alleghania, gdje druguje sa Piće a ni gr a (Schwarzfichte), (ločim je P. alba (Weissfichte) ponajkoristnije stablo u sjevernim krajevima Saveznih država. U hladnim močvarama izdulji se vršak krošnje u dugačak šiljak, a time završi njezin dalnji uzrast. Stablo bude visoko do 50 m. Vjeran je pratilac biele smreke Abies balsamea (Balsamtanne), koja poraste 15—25 m. visoko; češerke su |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 369 — 10 cm. duge, 2,5 cm. široke, drvo lošo (specifična težina 38), ali zato veoma koristno stablo svojim balzamom koj se skuplja u kori. U biologijskom pogledu spomena je vrieđna L a r i x am e- r i c a n a (Oestliche Larche), jer u južnim, vlažnim i močvarnim krajevima sa prijašnjom smrekom, tujom ili jednom brezom (Betula papjracea) stvara šume. Podnožje joj pokrivaju mahovi tresetnjaci, u koje propadaš do koljena. Tu uspieva još Vaccinium macroparpum i nekoje vrsti Leduma. U takvim krajevima ne vriedi ovaj ariš puno, drvo mu je mekano, lahko i slabotrajno, ali vriedi zato kao zaštitno stablo (Scliutzbaum). U sjevernim krajevima Saveznih država, drvo mu je tvrdo, specifična mu težina 62, dočim iznosi u vlažnim krajevima jedva 55. B) Prerije. čuli i čitali smo o tim ogromnim prostorinama i ono, što e istina, ali i ono, što je bajka. Iztičemo da prerije nisu nedogledno ravnice, s kojima se cjeliva nebo, već prostorine valovite, tu i tamo dapače brežuljaste. U sjevernim krajevima pokrivaju ih ogromne trave, koje stvoriše na 2 m. debelu crnicu u kojoj su pohranjene sve organičke i anorganičke tvari u kojima buji i raste čudesno kulturno bilje. Kada je ta crnica suha razpada se u prah, upija vodu naglo, ali je i naglo pušta, kao u nas crnica na presušenim močvarama. Kada je zemlja mokra, onda je crna, a kad je suha, pada u oči svojom sivom bojom. Izgore li gornji, iztrošeai slojevi, ostavljaju mnogo pepela, izgarajući poput slaba treseta. Mnogi misle, da je na prerijama nekoć stajala šuma, no drugi, obzirom na jedno ičnost tla, ´tvrde, da su se onuda sterala ogromna jezera, koja su presušila. Sti´učnjak F lei se lima n n cieni prerije na 100 milijuna acra u kojima leži najveće bogatstvo Saveznih država. Svigdje su one plodne i bujne osim u jugo-zapadnih krajevih, gdje zemlju pokriva slana kora. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 370 — Kada se nad prerije spusti noć, pada temperatura veoma naglo, u zimi na — 25" C, dapače i na — 40" C. No ta zima ne spriečava ipak uzrast drveča, koje raste na dalekom sjeveru prerije do polarnoga kolobara, ako im i jesu krajevi ponajveć zarasli travama medju kojima je značajna Buchlo e dactjloides, Munroa squarrosa, Vaseja comata i i druge. Prerije, koje se steru zapadno od Rocky Mountainsa više su suhe, a stepama nalični nastavci dobivaju jedva često do 40 mm. kiše, a preko cieloga ljeta 100 mm., dočim spade relativna vlaga na 50, dapače 40"o- Prerije se uzdižu od iztoka prama zapadu visinama od 400, 600, 900 m., prislanjajući se na planine Rocky Mountainse, dieleći floru atlantsku od pacifičke jasnije, nego da se je medju nje uvalilo more. Jedva, što si stupio pred ogranke spomenute planine, počima uz rieke šuma, u razpuklinama rastu bokori, kržljavi borovi, koji bivaju sve te veći, a u gudurama zagledaš već floru crnogorice. Prodireš li dalje, zagleda oko na sjevernim obroncima šumu, dočim južne zapremaju prerije. Što dalje prodireš u planinu, to je šuma gustija, dok predje s južne strane opet u ogromne prerije. Južne prerije od sjevernih su različne, pokrivene travom, nu pojedine hrpe drveća ipak su se sačuvale. Ima i pojedince stojećih stabala, koja rek bi odavaju, da nekoć ne bijahu osamljena Ova je prerija stvorena valjda požarom, dakle umjetnim načinom. Kako joj je vlaga još i danas velika, odava jedna vrsta maha, koja pokriva i osamljena stabla. Brežuljasti krajevi ove prerije imadu posve drugu vegetaciju, koja pripada meksikanskoj flori. Grmovi su onizki, trnoviti, pripadajući ponajveć komušarkama (Leguminosae) koje se prama jugu i zapadu razviju u stabalca. Tlo pokrivaju mali kaktusi, krasne juke šire se u okolini, a nekoje nježne vrste podavaju kraju osobiti značaj. Ima krajeva močvai´nih u kojima se još uzdižu ugledne hrpe taxodia. Sjeverne prerije bijahu nekoć glasovite ogromnim stadima amerikanskih bivola na koje su putnici mogli pucati iz vla |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— ;]7i — kova, nu sada možeš proći cielu preriju, pak ne ćeš susresti jedno takovo živinče. Tu i tamo zagledaš još koju milovidnu gazelu. Južne prerije nisu tako puste i mrtve i tko ima oko da gleda, vidit će puno, toga što mu kraj ne čini jednoličnim. Tu živi jedna vrsta trčke i vjeverice; tu ti sune izpred očiju srna ili skoči plahi zec, a dosadna su samo mršava goveda, koja blude medju šikarom, tražeći pašu i vodu. I južna prerija uzdiže se poput visoravni, gorski sklopovi stoje pojedince, a medju njima steru se ravnice (ravnjaci) gdje ti oko zagleda prvi puta stablaste kaktuse te čudnovate zastupnike suhoga i vrućega podneblja. Za tihe, hladne noći, koja nastupa brzo poslije sunčanog zapada, ugodno je putovati ovim samotnim krajevima. Valja ti svladati mnogu potežkoću, koja ne prieti toliko od Indijanaca i divljih životinja, koliko od nekojega bilja. Pojedini crni stupovi, nalikujući kandelabrima vire poput utvara iz riedke sitnogorice; ogromni to je meksikanski kaktus Cere us gigant eus, koji bude visok do 18 m. Pokrivajući nizke bregove podaje im sliku osobitu, izgledju kao da su ogromnim iglama posuti. Druge su kakteje nizke, granovite. pokrivene subielim bodljama, a ima i takovih, koje su se na zemlji sbile u guštike. Opuncije crvenim ili žutim bodljikama pi´ate te uz put. Obično su raztrgane, a gdje je koja čest pala na zemlju, pušta korjeu i razvije se u novoga pojedinca. Velike biču nalične mlječike, obilato bodljikama posute, tipički su oblici kraja, kojim prolaziš. Ne manjkaju veliki i usahli cvietovi od agava i juka. Trave, koje imadu dubok korien podnose sušu i po nekolika mjeseci, a plodovima se hrane zečevi i gazele, koje u spokojnom miru ne buni toliko čovjek, koliko prerijski vuk i lav srebrnaste dlake. Ova flora uzpinje se nekoliko tisuća stopa visoko, kad u hladnijim visinama počima travnata prerija. Na Santa Rita bregovima sastoji tlo od raztrošena porfira, koji je tu i tamo nekoliko metara moćan. Ceste su u ovom |
| ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 372 — svjetskom zakutku skroz primitivne, a stvaraju ih kolotečine. Planinske rieke dotiču ove ogromne prerije, a značajni su za njih vazda-zeleni hrastovi i ciprese, ima i borova a u visinama od 2000 m. porasla je i Douglasia. U Yumi prekoračuje putnik rieku Kolorado, 15 milja daleko od njegova izlieva u zaliv kahfornijski; 30 milja prama zapadu leži ogromni Ocean, koji podava prerijama potrebitu vlagu, Du ništa ne odaje njegovu blizinu; vlažni morski zrak dieli prigorja, dočim suhi i vrući zrak od sjevero-zapada preko pustara i močvara, kojima se obale biele od alkalija, struji kroz guštike iztaknute prerijske flore. Kod mjesta Cabazona izčezavaju prama jugu visoki bregovi, a za dobar sat ne stalo je i grmovite prerije, koju zamienjuje trava. Ova prerija proteže se medju Coast-Range gorjem i Sierra Nevadom cielom Kalifornijom i postati će žitnicom Saveznih država. Velikoploda cipresa (C. macrocarpa) uzbuja ovdje tako naglo, kao u vrućem Meksiku Schinus; australski Eucaljptus izbija ciele godine, porasav u godini dana za 5 metara, australske akacije, pome, juke, pandane rastu ovdje kao u svojoj domovini. Razno voće finog mirisa, groždje i naranče buje razkošno po vrtovima. U ljeti je ta tako vruće, da i trave obumru, nu poslije kišnih dana u mjesecu studenu najavlja se proljeće. Sočna zelen sjeća te proljeća, cvieće ljeta, hladne večeri jeseni, a u krzno zamotane gospodje zime. U dolinama Kalifornije zastupa prerija subtropsku listnatu šumu, koju na obalama zamienjuju borovi, ciprese i mamutovci. U šumarskom pogledu i ove su prerije od slabe koristi. (Svršit će se.) Katastralni nacrti i reambulacija šumskih medja. Piše Josip pl. Aiic kotar, šumar imovne oboine križevačke. Jedan od najvažnijih uvjeta racionalnog i potrajnog šumskog gospodarstva, jeste dobro stanje i fixiranje medja dotičnih šumskih kompleksa. — U pomanjkanju valjano omedjašenog |