DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 287 —


Kada se sada ovi ukupni troškovi odbiju od primljene
zakupnine, dobije se 445.376 K. -— 311.480 = 133.796 K. čistog
dohodka i k tome još 2025 jutara badava zasađjene šume ili
po jutru 42 K. čistog dohodka.


Pribrojimo li ukupnom čistom dohodku od 133.796 K.


+ 80.000 K. još na dugu stojeće zakupnine, iznašao bi čisti dohodak
dosada okruglo uzev 200.000 K.
A. cielu ovu silnu korist imade imovna obdina petrovaradinska
zahvaliti svome neumornome činovniku sadanjem šumarniku
g. Barišidu, koji nije požalio ni truda ni mara, samo
da imovnoj obćini što veče koristi prinese. (Doista si je g.
šumarnik Barišid stekao uvedenjem šumsko-poljskoga gospodarstva
u području imovne obćine petrovaradinske vanrednih
zasluga, jer kad se uzme obzir osobita važnost ovakvoga gospodarsta
ne samo po blagajnu imovne obćine, već i po čitavo
narodno gospodarstvo — ta koliki ljudi nadjoše kod toga privrede
i poboljšaše svoje materijalno stanje — zaslužuje ovo
njegovo nastojanje osobito priznanje. Sliedili ga u tom gdje
je zgode i drugi. UredniČtvo.)
Napredak radnja oko sustavnog pošumljivanja
kraških goljeti u Kranjskoj.


Mottto: »Ohne AValđ keine Knltur —
Ohne Kultur keiii \Valđ.« —


Nije tomu još davno, kada je t. zv. »šumarsko pitanje
« 0 pošumljenju i zagajenju goljeti na Krasu, bilo tako
rekuć stalna točka dnevnoga reda, malo ne svih stručnih časopisa
Austro-Ungarije. Danas medjutim toga više ne ima,
ono je jur podpuno riešeno. Hvala dosljednom i napornomu
radu odnosnih šumskih uprava, to se je »krasko pitanje«,
sada prometnulo lih u pitanje novca i vremena. To jest
dalnje je riešenje istoga ovisno manje više samo još o koli čini,
odnosnim vladama u to ime godimice na raz




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 288 —


položbu stojećih novčanih sredstava. Od ovih bo
je ovisna ne samo koHčina površine, koja će se od godine na
godinu crni m boro m na novo pošumiti, već i mogućnost
istodobne pretvorbe, sada jur starijih takovih branjevina
podsadnjom ili sjetvom jelva, smreka, hrastova i bukava i t. d.
u mješovite sastojine, tih po neopustošenim kraškim stranama
još i danas vla"dajućih vrsti drveća. ´


Novo pošumljenje kraških goljeti ostaje i jest medjutim
i usprkos toga, još sveudilj jedan od najvažnijih a i najzanimivijih
zadataka šumarske tehnike, ne samo kod nas,
već i po svim susjednim nam zemljama. Ta veliki dio Kranjske,
Istre, zatim malo ne ciela Dalmacija i Hercegovina, ter ogromni
prostori po Bosnoj i t. d. posuti su isto tako manje više kraškimi
goljeti i kamenitimi pustinjama, kao što i naša zapadna
Hrvatska sa Primorjem.


Sva ta ogromna površina, od kojih 870 četvornih milja
medjutim dašto da nije sama gola pustoš, nu goljeti i ogoletljivost
po njoj su kako znamo ipak tolike, da su zeleneće se
šume tamo danas samo još riedki pojav.


Uzimlje se, da je od tog krša tek kojih 28°o površine
još šumom obraslo, na pašnike i pustoši računa se do 49´´;o,
a tek kojih 23´´/o preostalo bi prema tomu ratarskoj težatbi. Pa
ipak su svi ti napred spomenuti predjeli, još 2:»rije koja dva vijeka,
bili baš i bogati na divnim šumama i težatnim zemljama
svake vrsti.


Nehajstvo i nerad tomu zvanih oblastih, bijahu glavni razlog,
da je taj krš, rek bi do u najnovije vrieme sve više mah preotimao,
dopirući mjestimice već i daleko u nutrašnjost odnosnih zemlja.


Bilo je dakle i doista već skrajnje vrieme, da se je bar
u najnovije doba t. j . nakon upoznanja pogubnih posljedica
ovoga ogolećivanja, počelo toli u nas, kao i po svim ostalim
napred spomenutim zemljama ozbiljno raditi i o tom, da se ti
griesi predjašnjih pokolenja sada bar polag mogućnosti što
prije opet poprave — i to ponovnim pošumljenjem i zagajenjem
odnosnih goljetih.´




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 11     <-- 11 -->        PDF

. - 289 —


Pitanje o novo pošnmljenju Krasa, počelo se je u Austriji,
već oko god. 1866. nješto ozbiljnije shvaćati. Intenzivniji i
sustavni je rad na tom polju medjutim uza sve to započeo tek
prije kojih 25 godina.


Velika zasluga u tom pogledu ide naročito i blagopokojnog
začastnog člana hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva, profesora
dra. Arthura barima Seckendorfa, koji je umio prvi
mjerodavne faktore pobližje zainteresirati i upoznati navlastito
sa stanjem te orijaškim napredovanjem radnja oko
kultivacije sličnih goljeti u njekim stranama Francezke. Još
više doprijele su onda k pospješenju tih radnja, naročito po
austrijskim alpinskim krajevima, one užasne katastrofe, i u
sljedstvu haračenja šuma po tim krajevima iza godine 1880.
opetovano pojavivše se silne poplave i bujice.


I tako vidimo, da se danas ipak bar donjekle sustavno
radi na tom ponovnom pošumljivanju i zagajivanju takovih goljeti
ne samo u Kranjskoj, Istriji, Dalmaciji, Bosnoj i Hercegovini,
već navlastito i kod nas u Hrvatskoj, gdje već od g. 1878.
ovamo, imademo i posebno nadzorničtvo za radnje oko novo
pošumljenja našega primorskoga krasa.


Predmjevajući, da je današnje stanje i napredovanje radnja
oko zagajenja i novo pošumljivanja krasa po našemu Primorja
i Lici, s obzirom na odnosne baš i u »Šumarskom Listu« jur
opetovano objelodanjene izvještaje i razprave, i onako manje
više svakomu naših šumara poznato, želimo ipak i ovim člankom
svratiti pozornost na djelo, koje se bavi tim pitanjem,
a napose i sa stanjem odnosnih radnja u susjednoj vojvodini
Kranjskoj.


Ovo je djelo »D i e K a r s t a u f f o r s t u n g i n K r a i n«,
a napisao i izdao ga je, po nalogu povjerenstva za pošumljenje
krasa u vojvodini Kranjskoj, u oči 50-godišnjice vladanja Jv^jegovoga
c. i kr. apostolskoga A^eličanstva cara i kralja Franje
Josipa L, baš na tom polju jedan najmjerodavnijih i najzaslužnijih
šumara, c. i kr. šumarski nadsavjetnik i zemaljski šumarski
nadzornik g. Vječeslav Goli u Ljubljani.




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 290 —


Neupuštajudi se dakako u potankosti sadržaja, te u svakom
pogledu i po naše šumare vrlo poučne i zanimive knjige,
držimo ipak, da ne bude sgorega, upoznamo li i čitaoce ovoga
lista, bar sa njekojimi glavnimi i važnijimi po nas zasadama
istoga, a navlastito i sa bitnošdu sadržaja onoga poglavja te
knjige, u kojemu nam g Goli, koji sada već više od četvrt
vijeka sam neumorno odnosne poslove u Kranjskoj rukovodi i
provadja, opisuje današnje stanje radnja oko sustavnog provadjanja
novo pošumljenja krasa u Kranjskoj.


Prve sustavne radnje oko pošumljivanja kraških goljeti u
Kranjskoj, uzela je tamošnja vlada provadjati u vlastitoj režiji
godine 1875., i to u području političkoga kotara Postonjskoga.


Na temelju mnogih pokušaja izvedenih jur prije toga, toli
na austrijskom primorskom, koli i na krasu okolice grada
Trsta, a navlastito i s obzirom na dosadanje iskustvo (od g.
1872—1874.) u predmetu uzgajanja nuždnih presadnica, u pojedinim
do onda obstojećim obdinskim biljevštima i razsadnjacima
u Postojni, Senoseču, Sv. Petru, Bistrici i Buji, napuštena
su prije svega ta biljevišta, a uredjeno je u mjesto njih
jedno novo centralno šumsko biljevište za cielu zemlju, i to
najprije u Posenbachu, a kasnije (godine 1891.) onda u Gradiši
kraj Ljubljane. Isto dobno preuzela je, kako je jur rečeno,
vlada sama u ruke ne samo rukovodjenje čitavoga posla oko
novopošumljenja krasa, već i uzdržavanje, odnosno i uredjenje
toga centralnoga biljevišta, koje je od sada imalo služiti, ne
samo za uzgoj presadnica potrebnih za kulture na krasu, nego
i u obde za šumske kulture u cieloj zemlji,


S obzirom na mnogovrstne potežkode, s kojima je u obde
novopošumljenje takovih kamenitih pustinja skopčano, pa
onda i zato, da i sam mjestni uspjeh istih bude što sjegurniji
i očevidniji, prve su u tom pogledu poduzete radnje samo polagano
napredovale. Tako je n. pr. u razdobju od g. 1876.
do 1880., ukupno u obde samo 70-58 ha, takove površine
novo pošumljeno, ali je istodobno još i kojih 50 ha jur od
prije obstojedih nasada popunjeno, te na izjalovljenim mjestima




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 13     <-- 13 -->        PDF

-- 291 —


novouasadl izpravljeno. Uza sve to potrošeno je ipak već i na
te radnje 696,610 komada četinjavih i 136,500 komada raznih
biljka listača. Novčani troškovi za to iznosili su 6949 for. 64
nvč., dakle su troškovi nasada za 1000 komada presadnica
iznašali to doba još poprečno 8 for. 34 nvč.


Od četinjača sadjene su u prvom redu i pretežno samo
biljke od crnoga bora, a od bieloga bora tek do 3 postotka.
Od upotrebljenih listača spomenuti je u prvom redu akacije,
zatim ključece (reznike) od topola, ter presadnju starijih biljka
od hrasta, jasena, javora, bukve, pitomog kestena i briesta.


. Spomenuti poprečni i ukupni troškovi — odnosili su se
pri tom, a i danas se još odnošaju, na sliedeče radnje i izdatke
:


1. Podizanje suhih zidina iliti t. zv. platna služećih
za obranu u zabranu stavljenih i kultiviranih goljeti.
2. Kopanje jama za presadnju biljka.
3. Kopanje i dobava tomu nuždne kulturne zemlje.
4. Uzgoj i privoz presadnica.
5. Izdatci za samu sadnju presadnica u odnosnim jamama.
6. Upravni troškovi.
Podizanje suhih zidova ili platna naokolo odnosnih zabrana,
usprkos razmjerno velikih troškova neobhodno je nuždno,
želimo li odnosne branjevine obraniti od popaše — a donekle
umanjiti i pogibelj od požara.


Platna ta ili te ograde, slažu se od kamenja u obliku
suhoga zida, kojega je prosjek trapez, širok na pod ini 0´75 cm.
a na gornjem rubu 0"45 cm. i 1 m. visok. Sadržaje dakle tekući
metar takovoga zida 06 0 m^ kamena.


Troškovi podizanja, iznašaju za jedan tekući metar takove
ograde, kako već prema mjestnim prilikama, 20—40 novč.
Posao se taj obavlja uz pogodbu, a u troškovima uračunano
je i sabiranje i doprema kamenja na mjesto zidanja. Kamenje
se skuplja unutar same kulturne površine, pa se i takova istodobno
bar djelomice očisti od većega grumenja i kamenja.




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— iJ92 —


Kod obzidavanja većih površina očistiti će se na taj način,
s obzirom na obilje takovog kamenja po krasu, dakako samo
po nekoliko metara; površine, uzduž samih tako podignutih
ograda. Ograde se te podižu samo kao t. z. suhi zidovi t. j .
tako, da se dotično kamenje jednostavno naslaže jedno na
drugo, već prema dimenzijama uaumljeue ograde u obliku
zida, koji teče naokolo čitave kulture.


Bilo bi doduše donekle suvišno dokazivati, da po duljini
na jedinicu površine razmjerno tim manje takove ograde odpada,
čim je ta površina po sebi veća i pravilnijega oblika. Nu
ova se planimetrička zasada medjutim ne da svagdje u praksi
i provesti. Mjestimice se te ograde moraju voditi i duž jur
postojećih medja odnosnog zemljišta, a te su obično skroz nepravilne,
a Često se osim toga moraju pojedine manje površine
još i posebno ogradjivati.


Veliki upliv takovih odnošaja na sam poprečni iznos
ukupnih troškova pošiimljivanja, razjasniti će nam pako još i
bolje sami pojedini primjeri. Kvadratična površina od 4 ha
trebati će n. pr. ogradu u duljini od 800 m., dočim već pravokutna
povi´šina iste veličine, sa duljinom od 400 m. i širinom
od 100 metara, imade obseg, dakle treba i ogradu, u
duljini od 1000 metara i t. d. Predpostavljajući pri tom jediničnu
cienu radnje po tekućem metru samo sa 30 nvč., stajalo
bi ogradjenje napred spomenute četvorine 240 for. a kod
pravokutnika već 300 for, dakle za 60 for. više. A to znači,
da se pri tom troškovi ogradjenja pro 1 ha za čitavih 15 for.
povisuju.


Koli se znatno pako i opet troškovi oko podizanja tih
ograda, po jedinici kulturne površine umanjuju — u razmjerju
prema rastućoj površini — razjasniti će nam sliededi primjer:


Za ograditi površinu od 4 ha, koja imade oblik kvadrata,
potrošiti ćemo, uz predmjevu gori rečenih jediničnih ciena po
tekućem metru, po hektaru 60 for. — Kod 9 ha velike kvadratične
površine, iznašati će ti troškovi po hektaru samo još
40 fr., kod površine (kvadrata) od 16 ha samo još po 30 fr.,




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 15     <-- 15 -->        PDF

-- 293 —


kod 25 ha 23 for., a kod 36 ha velike kvadratične površine
dapače samo još 20 for. po hektaru i t. d.


Vidimo dakle, da relativni troškovi za podizanje tih ograda
padaju, u jednostavnom omjeru, prema tomu kako se površina
povećava, pak se na to i u praksi po mogućnosti uzimlje obzir,
nu uza sve to, ovi neodklonivi troškovi ipak znatno poskupljuju
ukupne troškove radnja oko novopošumljenja na krasu.


Medjutim ni ostale radnje, a naročito i one oko izkapanja
jama za presadnju biljka na krasu, nisu manje skupociene. I
ovaj je posao tamo posve drugačiji, nego li po drugom tlu i
drugovrstnom kamenju ležećem izvan područja krasa. Uz to
već i orudje koje radnikom na krasu služi za kopanje tih
jama, naime težki šiljasti budaci, poznati u Kranjskoj pod
imenom »capine«, i onda težke željezne poluge (stange), takove,
da njimi samo jaki ljudi rukovati mogu. znatno poskupljuje
i otežčuje odnosne radnje.


Kako već prema odnošajima tla, može jedan mužkarac
uz jedanajst do dvanajstsatni rad, ipak na dan poprečno jedva
280 do najviše 420 takovih jama izkopati. Nadnica iznaša pri
tum 70—80 nvč. Jame su duboke 30—35 cm. a isto toliko
i široke. Priredba jedne hiljade takovih jama, stoji poprečno
1 for. 65 nvč, do 2 for. 85 nvč., a kopaju se uz nadnicu, i
to neposredno prije same presađuje biljka


Pokusno pravljenje jama, odnosno i u proljeće prije presađuje
uz pogodbu (accord), pokazalo se je neshodnim i to
već s obzirom na to, da takav rad zahtjeva neprekidni nadzor
1 kontrolu radnika, pošto se te jame usljed kamenoga tla ne
mogu kopati u nikojem pravilnom spoju ni u stalnih razmacih,
već samo onako kako to u prvom redu dopuštaju obstojeće
već uvaline i ine ilovačom izpunjene pukotine u pećinama.


Treći bi posao onda bio, dobava i prinos kulturne zemlje


do napred spomenutih jama. Samo riedko kada biti će do


statna za sadnju i učvršćenje presadnica ona ilovasta zemlja,


koja se dobiva već i kod samoga izkapanja jama. A kada se




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 294 —


uz to pri tom odstrani i sve za sadnju nesposobno istodobno
izkopano kamenje i grumenje, preostati će u pravilu jedva
samo još koja šaka zemlje, pak se s toga valja pobrinuti, za
dobavu potrebne kulturne zemlje sa drugih zgodnih mjesta,
po bližjim ponikvama, jamama i dolinama, a nalazećim se po
mogućnosti unutar same kulturne površine ili bar u njezinoj
neposrednoj blizini


Zemlju tu kopaju takodjer samo mužkarci, dočim ju onda
dalje do samih jama raznašaju djeca, i to u posebnim priručnim
košaricama, koje po tamošnjem običaju nose Ba svitkom
na glavi. Samu sadnju biljka obavljaju onda žene. Nepristupnost
odnosnih kulturnih površina, onemogućuje u pravilu privoz
te zemlje u većoj mjeri. Prema samomu napredku posla oko
sadnje, odabiraju se prema potrebi jame za dobavu, odnosno
izkapanje te kulturne zemlje.


U pogledu samoga privoza presadnica, valja još jednom
iztaknuti, da se takove, za koliko su potrebne za nasade na
krasu u Kranjskoj, danas isključivo uzgajaju samo u c. i kr.
državnom biljevištu i rasadnjaku u Gradiši kod Ljubljane i
to pod nadzorom samoga c. i kr zemaljskoga šumarskoga
nadzornika.


Razsadnjak taj, koji je, kako smo se to i sami imali prilike
već opetovano osvjedočiti, baš uzorno uredjen, zaprema
sveukupno 3*2281 ha površine, od koje površine ipak samo
1´3272 ha a na onih 54 tabla odpada, koje i u istinu služe
uzgoju presadnica.


Izdano je iz tog vrta, samo u razdobju od g. 1891. do
uključivo 1898., ukupno .51,006.540 komada četinjavih i 894.300
komada listnatih ili sveukupno 51,900.840 komada presadnica.
Za samo novopošumljenje na kranjskom krasu potrošeno je
od tuda 14,820.270 komada biljka, i to lih Četinjača.


U ime odštete za vadjenje i omatanje, kao i za privoz do
na kolodvor južne željeznice u Ljubljani, plaća se danas po
1000 komada biljka kojih 40 nvč. Presadnice se omataju za
transport u vlažnu mahovinu, a odpremaju se u posebnim u




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 295 to
ime iz letava priredjenim sanducima. Odprema željeznicom,
i to brzovozom od Ljubljane dalje do u blizinu pojedinih kultura,
sliedi po c. i kr. povlaštenoj južnoj željeznici, s obzirom
na veliku važnost toga novopošumljivanja krasa po obće
blagostanje, bezplatno. Od onoga mjesta, gdje se biljke po
željeznici iztovaruju, raznašaju se iste onda na lice mjesta kulture,
u koliko se razmjerno veliki sanduci u cielosti ne bi
mogli kolima ili inače dalje raznašati, u košarama po partijama..
Izpražnjeni se sanduci onda obično još isti dan i opet povraćaju
do bližnje željezničke postaje, od kuda ih željeznica odmah,
i to opet bezplatno, odveze natrag u Ljubljanu. Tako se isti
sanduci na taj način mogu u jednoj sezoni sadnje i po više
puta upotrebiti, a prištedjuju se tim i mnogi troškovi oko zamatanja
i odprema biljka.


Što se troškova same sadnje u pravom smislu rieči tiče, to
su odnosne radnje odgovarajuće mjestnim odnošajima, kako je
jur i prije već naglašeno, na krasu dašto znatno skuplje od


sličnih radnja po drugim mjestima. Jedna žena bo može popoprečno
na dan t. j . uz jedanajst do dvanajstsatni rad, tek
280 — 360 komada biljka, odnosno jama zasaditi.


U ime nadnice dobiva za taj posao po 50 novč. Prema
tome bi dakle pravi troškovi sadnje iznašali pro mile 1 for.
40 nvč. do 1 for. 80 nvč. Veći se poprečni dnevni uspjeh
neda na krasu postići; usprkos ove niske nadnice i spretnosti
nadničarka. Svako dalnje pospješenje te poprečne količine
radnje, bilo bi uz to svakako na uštrb kakvoće posla. Sam se
posao tih žena pako sastoji iz sliedećih radnja: prvo da posebnom
motičicom prije svega očiste jamu od kamena i rulje,
zatim da po mogućnosti dno jame pokriju sa okrenutim komadom
busena (celine), koji uz to moraju i motikom dobro o
tle pritisnuti,


Na to se onda jama izpuni onom kulturnom zemljom, što
ju djeca prinašaju u košarama, a tek u ovu se onda zemlju zasade
uz osobiti oprez i pomnju biljke, i to tako. da se biljke, koje
su već prije toga bile nakvašene u posebnoj žitkoj kaši, pri




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 296 ~
redjenoj iz gnojnice i fine zemlje, najprije svojim korjenjem u
jami primjereno razmjeste, zatim kulturnom zemljom pokriju,
i onda po malo rukom tako dugo pritiskuju, dok nepokazuju
prirodni položaj i stalnost, a napokon se kulturna zemlja onda
još pokrije od zgora i sa njekoliko kamena, koji imadu biljku
zaštićivati od štetnoga uticaja bore.


Na ovaj dosta naporni način obavlja se u Kranjskoj na
krasu sada ta sadnja već kroz više decenija, i to sve po
domaćim ljudima iz okolišnih mjesta, kojima je time dana i
i prilika ne samo primjerenoj zaslužbi već i tomu, da upoznavajuć
se sa potežkoćama toga novonašumljivanja, nauče
ljudi tako cieniti i samu korist tih radnja.


Sto se konačno još i troškova sveukupne uprave oko tih
radnja tiče, to takovi dakako sada prema samom napredovanju
i obsegu rastu, a uz to nastaju od godine na godinu i raznovrstni
više administrativni novi troškovi, koji se dakako u koliko
se odnose na čitavo to poduzeće ne smiju na teret pojedinih
godimice izvedenih kultura zaračunavati.


Uz to valja pri tom uzeti na um i to, da dok su ukupni
popriečni troškovi za presađuju 1000 komada biljka, u razdobju
od g. 1876—1880. iznašali jošte 8 for. 34 nvč., da su takovi
u razdobju od 1881—1885. godine bili ipak već spali na 4
for. 51 nvč.


Uspjeh, koji se u prvom redu imade pripisati samo medjutim
prosliedivšem izvježbanju radnika, kao i razmjernom
Umanjenju troškova oko ogradjivanja nasada prema rastućim
površinam.


A što se napose u posliednje doba, naime u razdobju od


g. 1891—1898. izvedenih kultura tiče, to je u to doba ukupno
na novo zasadjena površina od 795*58 ha, dočim su istodobno
na površini od 1003"72 ha izvedeni nuždni popravci a potrošeno
je za to 12,299,270 komad´a crnogoričnih presadnica i
251 kg. sjemana. Trošak izdan u to ime, iznosio je ukupno
83.579 for. 21 nvč. — Iznašao je dakle popriečni trošak po
hiljadu komada biljka 3 for. 60 nvč. do 5 for. 06 uvč. —


ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 297 —


Godine 1899. napokon zasadjena je bud posve iz nova, bud
samo popravljena u starijih branjevina površina od 454 ha ili
788 rali. A zasadjeno je na toj površini 2,506.300 komada
presadnica crnoga bora, 48.000 komada jela i 16.000 komada
hrastida, osim toga posijano je još i 200 kg. jelvinog
sjemena, a sveukupni troškovi tih sadnja iznašali su 12.957
forinti.


Usprkos sve pomnje i brižne radnje, iznaša postotak
onih zasadjenih biljka na krasu, koje ved prve godine bud
s kojih razloga propadnu, pak koje se s toga onda no vimi izmjeniti
moraju, ipak još uvjek 40 do 50 postotaka, i to sve
bez obzira na one kulture, koje bi možda vrh toga bile još i
požarom nastradale, pa koje se naravno takodjer opet i te
obično skroz na novo izvesti moraju


Potrebno je pako kod novosadnje, kako već prema položitosti
i vrstnodi tla, po 10 do 15.000 komada pojedince
u jame zasadjenih biljka na hektar ; pa to, s obzirom na biljke
crnoga bora, koje pri tom i onako u prvomu redu u obzir
dolaze, kao ni s obzirom na vladajude ođnošaje tla i podnebja
na krasu, nije polag dosadašnjega izkustva nipošto pretjerani
broj.


Uspjelom se kulturom na krasu može stanovita površina
tek onda smatrati, kada je na njoj nakon opetovano izvedenih
popravaka, konačno ipak bar 80 postotaka za dalnji rast
sposobnih biljka preostalo.


Presadnice, ključeci kao i stromlje (tj. j . starije ved presadnice)
od listača, ved se od g. 1886. ovamo ne upotrebljuju
kod novopošumljivanja na kranjskom krasu -— pošto bje iskustvom
utvrdjena neshodnost takovih sadnja. Od sadjenicaključeca propao je ved prve godine toliki dio, da su u obde
samo pojedine njih odoljele uplivu ljetne suše i bore. Uz
to listače dok su još mlade u obde ništa ne doprinašaju ni
k poboljšanju tla, u koliko ved i bura odpalo lišde odmah raznosi,
pak su onda i u to ime učinjeni izdatci, bili većim
dielom skroz nerazmjerni prema polučenom uspjehu. Sadnja


23




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 298 —


stromlja pako, odnosno i sadnja pojedinih jur starijih Hstača


kod popravljanja praznina u starijim branjevinama, preskupa


je, pak se je obzirom na to mogla u obde samo u vrlo ogra


ničenim mjerama upotrebljavati.


U ostalom se pako i po kranjskom krasu u pojedinim


starijim branjevinama od crnoga bora, pojavljaju već i po pri


rodi samoj opet novi izdanci i samoći pojedinih vrsti listača,


čim im samo primjereno odrasli borovi uzmognu jednom pružati
nuždnu zaštitu.
Izkustvom je nadalje utvrdjeno i to, da se kod novopo


šumljenja kraških goljetih u Kranjskoj, u velikom, isklju


čivo samo uporaba crno ga bora preporučuje, i to


ne samo za to, što je on jedini kadar uspješno odoljevati ta


mošnjim vremenim nepogodama, ved i zato, sto baš crni bor


najbolje tlo zaštićuje i popravlja.


Crni je bor drvo, za koje je jur dokazano, da je sposobno,


da tamošnje goljeti — već i za 15—20 godina posije zasa


djenja, množtvom odpalih četinja na toliko može popraviti, da


se onda već i k podsadjivanju drugih plemenitijih zastor podnaša


jućih vrstih drveća kraške flore pristupiti može. Po još preos


talim od prije jelovim i bukovim šumama na kranjskom krasu


možemo takodjer zaključiti, da će se tako napokon ipak i ko


načni cilj sadanjih radnja oko tog novog našumljenja, svoje


jedobno i u podpunoj mjeri i polučiti.


Ostati će dakle i usprkos toga, da će se pojedine smreke,
bieli bori, kao što i hrastići, jaseni, grabrovi, javori, briesti
i t. d. moći i nadalje amo tamo uspješno upotrebljavati, kod
nasadjivanja kao i popunjivanja odnosnih površina svakako i
za buduće za te kraške šume samo jela i bukva vladajuće
vrsti drva A pruža nam za tu tvrdnju već i sama priroda
najbolje dokaze. Pokušaje u veliko s drugimi vrstmi drveća,
ne bismo dakle ni za buduće preporučali.




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 299 —


Sustavne radnje oko novopošumljivanja i zagajenja kraških
goljetih u Kranjskoj, temelje se sada na ustanovama zakona
od 9. ožujka 1885. o zsgajenju krasa u vojvodini Kranjskoj.


(L. G. B. N. 12.)
U smislu ovogo zakona, spada provedba odnosnih radnja,
u djelokrug posebnoga zemaljskoga povjerenstva za pošumljenje
krasa. (Aufforstungs Commissions fiir das Karstgebiet des Herzogthums
Krain.) Ovo je povjerenstvo sastavljeno od deset lica.
Predsjednika imenuje c. i kr. ministar poljoprivrede. Članovi
jesu: jedan zastupnik zemaljke vlade, po jedan zastupnik interesenta
u području političkih kotara Postojna i Loitsch, zatim


c. kr. zemaljski šumarski nadzornik, jedan izaslanik zemaljskoga
odbora i četiri pouzdanika izabrana izmedju načelnika
onih obćina, što spadaju u područje napred spomenutih političkih
kotara.
Povjerenstvo to imade medju inimi i tu zadadu, da pronađje
i opredieli pojedine zemljištne čestice, kao i sam red,
po kojemu se iste imadu zagajiti, odnosno i na novo pošumiti.
Na tom je temelju povjerenstvo do sada u to ime izlučilo,
u području kotara postojnskog oko 16.000 ha krasa za novo
pošumljenje. Kod ovoga se je izlučivanja u prvom redu uzeo
obzir na jur skroz ogoljele, te ved tako rekuć bezvriedne
pašnjake, koji danas već skoro nikoji prihod ne pružaju. Preostali
dio odnosnih pašnjaka u području spomenutog kotara,
koji još i sada bar njeki prihod odbacuje, (u površini od 14.456
ha) ostavljen je medjutim još i dalje žiteljstvu u svrhe marvogojstvene
na pašničku uporabu.


Na spomenutom se zakonu nadalje osniva i jur g. 1887.
osnovana posebna »zaklada za pokriče tekučih troškova oko
novopošumljivanja krasa u Kranjskoj«, s kojom takodjer gori
rečeno povjerenstvo upravlja. U ovu je zakladu unišlo već u
desetgodištu t. j . od g. 1887—1897. ukupno 103.315 for.
76 nvč., a potrošeno bje istodobno 96.065 for.


Prihod te zaklade sastoji u glavnom iz svakgodišnjeg državnog
doprinosa (od g. 1877—1897. ukpno 63.9000 for.), iz




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 300 —


zemaljskog prinosa (od g. 1887—1897. ukupno 18,500 for.,)
prinosa pojedinih interesenta, a u prvom redu c. i kr. južne
željeznice (13.579 for.) kao i medjutimnih kamata ter prihoda,
na temelju napred spomenutoga zakona u korist te zaklade
dosudjenih i ubranih globa i šumskih odšteta (ukupno od
1887.—1897. godine 7326 for. 75V2 nvc.)


Sveukupni izdatak te zaklade za spomenuto desetgodišnje
razdobje od god. 1887—1897. iznosio je kako je jur rečeno


96.065 for. l´/^ nvČ., od koje svote na troškove novopušum-
Ijenja iznos od 66.929 for. 25´/^ nvč. odpada. Na troškove
oko ograda odpada 7911 for. 80 nvč., a za nabavu raznih
zemljišta izdano je 1319 for. 80 nvč., dočim je ostatak izdan
za upravne, čuvarske, povjerenstvene i ine tomu slične poslove.
Za godinu 1898. izdano je u isto ime na račun te zaklade
ukupno 19.970 for. i to 14.642 for. za nove nasade
(106´36 ha) i popravke u starijim branjevinama (270"34 ha)
za ograde 994 for., za nabavu zemljišta 500 for., za kataster
200 for. za povjerenstvene troškove 800 for., za čuvanje i
nadzor 2060 for., za razne nagrade 674 for, napokon na račun
inih manjih izdataka 100 forinti.


Ovdje nam preostaje napokon spomenuti još i to, da kao
što u obće svaka dobra stvar, tako i zagajenje krasa, kao što
kod nas tako i u Kranjskoj, žali bože takodjer nailazi na
razne zaprieke, protivštine i potežkode u obće. Glavni neprijatelji
t. j . ljudi i stoka odbijaju se priličnim uspjehom, strogim
nadzorom kao i ogradami izvedenimi na poznati način naokolo
svih novosada i branjevina. Obrana od inih neprijatelja ipak,
kao i sredstva koja se moraju poduzimati, da se za vremena
predusretne većim odštetam, zahtjevaju ne samo trajno nadziranje
pojedinih kulturnih objekata, nu i troškovi za to bivaju
uz to od godine na godinu sve to veći. A uza sve to se
ipak takove oštete, naročito u koliko se odnose na oštećivanja
po zareznicima i raznim poznatim elementarnim nepogodama,
a navlastito i požaru, ne mogu nigda posvema ni preprečiti,
pak se s toga već i s tih razloga ne može nikada ni na sigurni
redoviti tečaj i napredovanje odnosnih radnja računati.




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 301 —


Od kulturno štetnih zareznika, koji znatno uplivaju na
potrebu opetovanog izpravljanja nasada, valja u prvom redu
spomenuti grčice od hrušteva. Njih imade najviše, a i
najštetnije su baš na krasu. Osim toga spomena su vriedne
još i gusjenice od borovog zavijaČa i borovoga
p r e 1 c a. Prve se pojavljuju doduše obično samo sporadički, i
to obično samo u pet do dvanajstgodišnjim kulturama, pak se
zate i svake godine pomno tamane. Posliednji t- j . borovi
prelci pojaviše se u većoj mjeri god. 1896—97. u Vipavi, i
to u jednoj osamnajstgodišnjoj kulturi´; nu i tuj su odmah velikom
pomnjom preduzete sve nuždne mjere, da se dalnje razprostranjenje
istih zaprieči.


Zimi g. 1895—96. uništio je opet sniegolom do 4 ha veliku
dvanajstgodišnju kultururu iznad poznate Postonjske špilje


— kao i O´IO ha. površine u devetgodišnjoj branjevini »Selce«.
Najviše stradaju medjutim presadnice ipak od ljetne suše
a zimi od bure. Pak zato baš i te oštete najviše popravaka
u dotičnim nasadima prouzročuju.


Požar uništio je od. 1887. do konca g. 1897. na 1:^ čestica
ukupno do 17-91 ha. takovih branjevina, koje su se sve
morale onda opet manje više skroz na novo zasadjivati. Sedam
tih požara nastalo je od izbačenih iskra po željezničkim
parostrojevima, dočim se za ostalih šest slučajeva nije uzrok
postanka mogao ustanoviti. Željeznica platila je za to u ime
odštete 664 for. 82 nvč. u zakladu za novo našumljenje. Za
prepriečiti takove požare u buduće, podignuti su sada na svim
izvrgnutim mjestima duž željezničke pruge, isto onakove suho
zidine, kao što služe za obranu tih branjevina od stoke.


Sveukupna površina u Kranjskoj od g. 1876. ovamo izvedenih
novo-nasada na krasu, zapremala je koncem g. 1899.
nešto preko 17G0 ha.


Za pošumljejenje te površine upotrebljeno je sveukupno
25,000.000 komada presadnica od crnoga bora, jele, smreke i
hrasta.


Predmnjevajući pako, da će se taj posao i u buduće istim
načinom nastavljati t. j . predmnjevajući da će se i za buduće




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 302 —


svake godine popriečno 150—200 ha tih goljeti posumljivati,
mogao bi se đake po mnienju g. GoUa — čitav taj posao
u Kranjskoj već za kojih 25—30 godina povema
kraju privesti.


Prije se pako taj velevažni i obde koristni posao ne bi
dao ni uz najbolju volju — ne gledec na pitanje troska — vee
ni zato obaviti i dovršiti, jer se tomu protivljuje i sam broj u
to ime razpoloživih radnih sila. Radnici ti već i danas,| usprkos
shodna podielenja pojedinih kulturnih površina, moraju cesto i
po dva sata daleki put prevaliti, dok dodju na mjesto same
radnje. Strani radnici pako ili kažnjenici, koji bi pri tom
poslu i onako mogli naći jedva kroz 4—5 tjedana zarade, niti
bi bili jeftiniji, a jedva i bolji za taj posao od siromašnih
domaćih žitelja, kojim se uz to u tim svakogodišnjim kulturama
pruža i liepa sgoda zaslužbi. S druge strane povećali bi se,
umnoženjem novonasada i mjesta radnje, dakako znatno i poslovi
nadzora i uprave, za koje do sada za to ime razpoložive sile,
kao ni redovita novčana sredstva, takodjer ne bi ni iz daleka
više dosizala. A to bi i opet zahtjevalo odmah novu reorganizrciju
čitavoga šumarskoga nadzora. Istina je doduše, da će
to morati prije ili kasnije i ovako i onako uzsliediti, nu to će
uzsliediti onda ipak samo postepeno, pa će tim podjedno preostati
i upravi dovoljno vremena, za toli nuždni odgoj dotičnih
organa. Isto tako bi se pospješenjem odnosnih radnja
morao naravno i sam dosadanji uzgoj presadnica oko novo
pošumljenja skroz preinačiti. Naročito valjalo bi se pobrinuti
i za uzgoj većega broja jelovih presadnica, potrebnih za svakgodišnje
pretvorbe starijih borovih kultura u mješovite jelove
sastojine.


A sve bi se te zapreke morale uz to svladati u kratkom
razdoblju — od tek njekoliko godina. Al uz to će svakako
i za buduće morati na krasu i glede samoga t. zv. radničkog
pitanja, ostati mjerodavno to, da se u prvom redu kod
tih radnja i tamošnjem siromašnom žiteljstvu osjegura stanovita
zaslužba i privreda. Tim se bo podjedno sadanje poko




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 303 —


lenje istoga, na neki način baš i odšteduje za sve ono, što mu
se sada oduzimlje ograničenjem slobodnoga uživanja posjeda


— u korist potomstva i u interesu obcega blagostanja.
Liepi uspjesi napokon, koji su već i dosadašnjimi radnjama
na tom polju postigouti, naročito po branjevinama na
vrbovima oko Divače, Sv. Petra i Postojne u Kranjskoj, koje
ne samo da proredjivanjem već i prihode na drvu odbacuju,
nu koje uz to i znatno k umanjenu toli štetnih upliva bore u
dotičnih krajevih doprinašaju, najbolji su nam dokaz, od kolike
će biti neprocjenive vriednosti već i u najbližje doba po buduće
obće blagostanje tih krajeva, baš takove šumsko-kulturne
radnje.


Sve nam ovo pokazuje podjedno i veliku »obću važuost
šuma«, po svaku zemlju i svaki narod.


F. Ž. K.
Putne pristojbe činovnika imovnih obćina XI.
dnevnog razreda, služfaujućih na šumarijama.


Na temelju radostne pojave što su sretniji dani za činovnike
imovnih obćina posliednjeg decenija nastupili, te obzirom
na mnoge hvale vriedne postojeće visoke naredbe, koje jasno
i točno odredjuju, koje putne pristojbe činovnikom imovnih
obćina pripadaju, ne bi se ni u uživanju gornjih pristojaba
trebalo sumnjati, jer bi to točno odmjereno moralo biti.


No držim, da nisam sam, već da više štovanih mladjih
kolega ima, koje gornje pitanje zanima, a rekao bih da ima
opravdane sumnje, da smo u uživanju naslovnih pristojaba donekle
prikraćeni.


O tom me uvjerava i okolnost, što se je nedavno jedan
mladji kolega gradiške imovne obćine na mene obratio, da ga
0 gornjim pristojbama kod petrovaradinske imovne obćine izviestim.