DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 313 —


vija se silna množina zadušljivog dima, uz neugodnu duhu po
izgarajućoj smolavoj tvari, koje u sebi sadržaje; drvo izgara
slabim plamenom, a uz to ne daje skoro nikakove topline.


Lišde pajasena neugodno zaudara po nekom posebnom
vonju, radi česa nije za brst, te ga blago izbjegava. Za stelju
takodjer nije, jer je tanko i slabo mesnato, pa dok se osuši
neznatno je, brzo se smrvi, te ga vjetar raznese.


Još mi je iztaknuti na koncu, da se pajasen može —
tamo gdje to klimatički odnošaji dopuštaju — uzgajati sa siekom
na glavu, u kojem slučaju bujne mladice, l´/a—2 metra
duge, tjera. Pajasen se razplodjuje najbolje sa izdancima, koje
u ogromnoj množini tjera iz slabo ukorjenjenog žilja, a radi
toga ga je ondje gdje se jednom udomi, vrlo težko izkorieniti,
još teže nego li bagrem (akaciju).


Kako iz svega navedenoga razabiremo, ne može se pajasen
preporučiti za kultiviranje pjeskulja u Hrvatskoj i Slavoniji,
jer mu ovdašnji klimatički odnošaji ne prijaju, a uz to osebujnosti
drva nisu nikakove, pak naše šumarske krugove, na
to ovime navlastito upozorujemo.


Šumarski vježbenici.


u zadnjem broju »Šumarskoga lista«, u izvješću ob uspjehu
višeg državnog šumarskog izpita, koji se je obavio u
mjesecu travnju t. g., čitam na koncu sliedede: »Gled e spomenutog
uspjeha ovih izpitauovom roku ne može
se reci, da je isti nepovoljan, nu mogao bi bitipovoljniji, kad bi se praktičnoj izobrazbi posvećivalo
više pomnje, nego li se to još i sada
čini« i t. d.


Na osnovu izpitnog uspjeha, obnašlo je izpitno povjerenza
shodno, da visokoj kr. zemalj. vladi na uvaženje podnese
tri predloga, smjerajuća na poboljšanje prakse šumarskih vježbenika,
jer se je uvjerilo, da se izdana topogledna visoko


24




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 314 —


vladna naredba u svojim tančinama onako neprovadja, kako
je to intencija vis. vlade bila.
Ovaj hvalevriedan predlog izpitnog povjerenstva, mora


svaki stručnjak sa oduševljenjem pozdraviti, videći kako se isto
trsi, da nam naš šumarski podmladak svoju temeljitu teoretičnu
naobrazbu upodpuni valjanom praksom tako, da 6e danas sutra
biti nama i svojoj domovini Hrvatskoj na ponos i diku.


Baš taj — kako rekoh hvalevriedan — predlog ponukao
me je, da ovo par redaka iznesem u javnost, koji se odnose
na šumarske vježbenike kod političke uprave. To htjedoh već
i prije učiniti, nu oklievao sam misleći, da će tko stariji i
izkusniji od mene ovo pitanje potaknuti, ali sada vidim,
da je upravo zgodno viieme, da se toga dotaknem i predlozima
izpitnog povjerenstva nješto nadodam.


Kako nam je svima poznato, većina šumarskih vježbenika
kod političke naše uprave, namještena je kod kr. županijskih
oblasti, a vrlo riedko koji, da je dodieljen kotaru! Kakovu
praksu imadu šumarski vježbenici kod kr. županijskih oblastih,
nije težko pogoditi. Svršivši strukovne nauke, dodieli se tamo,
gdje dan na dan mora, što no se kaže, jednu te istu kozu
derati; jedan te isti posao obavljati kao: vodjenje uručbenog
zapisnika i kazala; nadopunjivanje raznih propisanih izkaza,
rubriciranje skrižaljkž. i t. d. Tko bi nabrojio sve te jednostavne
radnje, koje bi jednostavni pisar obavljati mogao.


Zar je dakle to praksa za jednoga mladoga istom svršenoga
šumara? Ako tomu nadovežem, da se tako mladi ljudi
ostavljaju kod županijskih oblastih »u praksi « po jednu, a
njekoji čak i dvie godine, e onda nam je svima pojmivo,
da ti mladi stručnjaci kod šumarskih državnih izpita na praktična
pitanja veoma površno odgovaraju, a nije ni čudo, kad
za cielo vrieme svoje tako zvane »prakse « nije vidio, kako
se stabla procienjuju, nije sudjelovao kod nijedne geodetične
radnje i t. d.


Za ilustraciju toga, navesti ću jedan slučaj, koji se je
prije kratkoga vremena dogodio. Jedan mlad šumar — nomina




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 37     <-- 37 -->        PDF

. — 315 —


sunt odiosa — koji je za cielo vrieme svoje prakse
prije državnog izpita proveo kod kr. županijskih oblastih, a
neko vrieme i poslie položenoga državnoga izpita
, imenovan bje kr. kot. šumarom, te mu je povjerena
uprava jednog šumskog kotara. Taj mladi kolega došao je
jednom zgodom u posjete svom susjednom šumaru, te su skoro
cielo vrieme proboravili u razgovoru, koji se je kretao vedinom
0 samoj struci; odnosno na stručna pitanja, mladog kolege,
odgovarao je stariji. Medju inimi pitanji stajaše i ovo: »g. kolega,
kako vi kod procienjivanja hrastovih stabala praktički
postupate, t. j . kako ustanovljujete kod jednog stabla, koliko
je uporabivo za ciepivo, koliko za tvorivo, a što opet za podvlake?
Na ovo pitanje malo se je stariji šumar lecnuo, i u sebi
osjetio njeko čudjenje, nu nije opet dao prijatelju, da primjeti
njegovo čudjenje kakovim vidljivim znakom, nego mu je svom
pripravnošču stvar protumačio i razložio, ne bacajuć krivnju
na njega, nego na onaj nemili udes, koji ga je kroz vrieme
njegove prakse, uz stol u županijskoj zgradi prikovao! Eto,
to je fakat, pak čovjeku prodju srsi tjelom, kad na to pomisli,
i na budučnost našega šumarskoga podmladka, ako bude tako
dalje išlo. To ne smije dakle-i ne može tako dalje ići, pak
iznašajud taj slučaj u javnost, apeliram na naše odlučujuče
više krugove, da ovakovim slučajevima, shodnim odredbama
što prije na put stanu. Moje je nemjerodavno mnienje, da se
šumarski vježbenici kod kr. županijskih oblasti dokinu, te da
se ti mladi ljudi dodiele kr. kotar, oblastima, gdje de
uz kr. kot. šumara štedi dovoljno prakse nuždne za njegovu
budućnost. Osim toga morali bi se šumarski vježbenici nakon
godine dana premješdivati imovnim obdinam, a oni od imovnih
obdina k političkim oblastima, da se tako sa svimi granami
šumarske uprave upoznadu, jer kako mi je poznato, nije često
niti vježbenikom kod imovnih obdina u tom pogledu mnogo
bolje. (Žalibože što premještivanje od političkih oblastih k imov.
obdinama nije tako lahko provedivo, jer su to skroz različite
službe, odnosno imovne obdine ved same skroz su neodvisna
tiela medjusobom. Ured.). ^