DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 310 —


Da pod istaknutim prilikama činovnici XI. dnevnog razreda
na šumarijama, ne mogu sa uživanjem sadanje g putnog
paušal a zadovoljni biti, držim da je dovoljno obrazloženo.


Pa da i u tom pogledu svake mogude nejednakosti nestane,
a da se spomenutim činovnicima što pravičnije vanjska
službovanja odštete, držim za pravedno, da im se na takovim
šumarijam, gdje su vanjska službovanja razgranata, paušal za
uzdržavanje sa obvezom držanja konja dade. (To
dobivaju, ako samostaln o upravljaju šumarijom. O. s.)
Ne manje je pravedno uživanje putnih pristojaba u smislu
visoke naredbe br. 10.076 od 1892. godine nu uživanje
paušala za uzdržavanja konja, za shodnije držim, buduć
je u tom slučaju činovniku u svako doba podvoz pri ruci. (Dodieljeni
činovnik ne može takav paušal dobivati, onda bi dva činovnika
šumarije brala odštetu za vanjska službovanje, što bi
svakako malo preved bilo, jer je dovoljno da jedna šumarija
imade samo jednog šumara, a ne dvojicu (najpače ne samo za
vanjsku službu.) O. s ] Nema prigovora, da bi si dotični od
tih pristojaba štogod zaštediti mogao, ili pak pogodnos t citirae
naredbe pod toč. c. zlorabiti mogao. (Zato imade
drugih sredstvah, da se to preprieči. O. s.)


Predaleko bi me odvelo daljnje navadjanje drugih još
raznih okolnosti, da bi još bolju ilustraciju nepravednog uživanja
napred istaknutih putnih pristojba označio, a znajući da
ovo uvjerenje mnogi kolega dieli, završujem sa željom: »dao
bog da u našoj zelenoj struci i u tom pogledu jadikovke nestane.
«


J. M.
Pajasen (Ailanthus Glandulosa. Gotterbaum.)


Piše S. S. Belamari«? kr. kot. šamar.


Vlastitim opažanjima kroz njekoliko zadnjih godina uvjerio
sam se, a i čitam po novinama, da se je »pajasen« po nekojim
vlastelinstvima u Podravini, a takodjer i u ravnoj Sla




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 311 —
Slavoniji, odpočeo na veliko kultivirati, osobito na pjeskovitom
tlu.


O pajasenu riedko se gdje što čita, a čini se, da je i medju
strukovnjaeima — jer ga kod nas riedko nalazimo — malo
poznat, jer da jest, za sjegurno ga ne bi udomili u Hrvatsku.


Pajasena nalazimo gdje-gdje po koji komad i to samo u
parkovima, ali ga u šumama — izuzev hrvatsko primorje gdje
ga za pošumljenje krša upotrebljavaju — nigdje ne nalazimo.


Kultiviranje pajasena u najnovije doba razlogom je, što
sam nakanio da o njemu nješto rečem, ne sa strogo botaničkog
gledišta, nego više sa šumarsko-praktičnog.


Pajasen je po priči (? !) importiran iz Kine polovicom 18.
stolječa, te su ga u blagom klimatičnom podneblju, većinom
uzgajali u privatnimi i javnimi perivoji za ures, zbog ravnog
uzrasta i liepog oblika krošnje. Kasnije se osvjedočiše, da na
kamenitom tlu dobro uspjeva, pak od nekoliko vremena vidimo,
da ga uz ostale prikladne vrsti drveća rabe za pošum-
Ijivanja našeg primorskog krasa, zašto je vrlo prikladan. Na
kamenitom tlu, kako rekoh, dosta bujno uspieva, a njegovo
plitko i razgranjeno korenje, iz kojega na sve strane izdanke
tjera, za krš je od osobite važnosti. Nu pajasen posjeduje uz
to jednu manu, da na odviše krševitu tlu brzo ugine. Medjutim
je ta mana za krš i od njeke vriednosti, jer se za to vrieme
pod zaštitom pajasena mogu uzgojiti druge vrsti drveća za krš
prikladne, koje se nakon uginuća pajasena tako razviju, da
kasnije mogu slobodno uspjevati i odoljeti buri, suncožaru, kao
i inim tamo vladajućim nepogodam.


Koliko je pajasen za pošumljenje primorskog krša probitačan,
u toliko te njegove prednosti izčezavaju kod pošumljivanja
podravskih pjeskulja i — kako sam čitao — u
njekojim predjelima Slavonije. Doduše, njegovo gusto i plitko
korienje vrlo je prikladno za pjeskovita tla, ali kako ćemo kasnije
viditi, druga je po sriedi neprilika, koja to njegovo dobro
svojstvo kvari.


Motrio sam naime vlastitim očima jedan nasad pajasena,
što ga je neko vlastelinstvo na dravskim obalama kultiviralo.




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 34     <-- 34 -->        PDF

- 312 — .
pak sam kroz vrieme od 3 godine došao do zaključka, da pajasen
nije za to, ma koliko ga njekoji preporučivali. Premda
pajasen svojim plitkim korienjem, donjekle veže pjeskovito tlo,
to ipak za naše klimatičke odnošaje nije, jer mu oštra zima,
koja kod nas vlada, u velike škodi. Uslied jake studeni svi
mu vršci i jednogodišnje mladice pozebu tako, da uslied toga
odmah u prvoj godini — ako je i manj e stroga zima —
zakržljavi i za daljnji rast nije, jer kroz to tjera postrance
mlade grančice, koje opet sliedeće zime ista sudbina čeka i
tako u mjesto liepih razvijenih stabala, imademo zakržljavila
stabalca u obhku grmovlja. (Da i vehka stabla mnogo stradati
mogu od velike studeni, najbolji je dokaz pružila jaka zima
godine 1879/80., gdje je u Beču velika množina već odrasjih
stabala pajasena propala. Ur.)


Red bi, da su tu pogriešku, gojitelji pajasena u Slavoniji
i sami uvidili, pak su ovoga proljeća u novinama oglasili prodaju
mladih pajasenovib biljka na tisuće.


Pajasen je dakle za toplije južnije .podneblje, gdje mu
mrazovi — osobito kasni — koji kod nas vladaju, naškoditi
ne mogu. Dobro bi s toga bilo, da gospoda gojitelji o svojim
opažanjima u »Šumarskom Listu« nješto saobče.


Promotrimo li s druge strane i pobliže svojstva pajasenovog
drva, to vidimo, da isto u obće nije gotovo za nikakovu
porabu. U mladosti mu je drvo veoma krhko tako, da
se i prilično debela grana laganim pritiskom skršiti može
Njekoji strukovnjaci tvrde, da se pajasenovo drvo dok je starije,
u stolarstvu dobro upotriebiti i laštiti dade, nu ja sudim,
da za to, i´adi svoje poreznosti nije. U Dalmaciji primjerice,
imade ga zasadjena u drvoredima i po javnim šetalištima u
debljini prsnog promjera od 60—80, a kadkada i više centimetara;
nu ako ga moraju posjeći radi zamjene sa drugim
ukusnijim drvećem, ne pada na pamet ni jednom stolaru, da
ga nabavi i u koju svrhu upotriebi, neg ga siromašniji slojevi
pučanstva kupuju i upotriebljuju kao ogrievno drvo. A kakovo
je istom za ogriev, — Da se Bog smiluje! Kod izgaranja raz




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 313 —


vija se silna množina zadušljivog dima, uz neugodnu duhu po
izgarajućoj smolavoj tvari, koje u sebi sadržaje; drvo izgara
slabim plamenom, a uz to ne daje skoro nikakove topline.


Lišde pajasena neugodno zaudara po nekom posebnom
vonju, radi česa nije za brst, te ga blago izbjegava. Za stelju
takodjer nije, jer je tanko i slabo mesnato, pa dok se osuši
neznatno je, brzo se smrvi, te ga vjetar raznese.


Još mi je iztaknuti na koncu, da se pajasen može —
tamo gdje to klimatički odnošaji dopuštaju — uzgajati sa siekom
na glavu, u kojem slučaju bujne mladice, l´/a—2 metra
duge, tjera. Pajasen se razplodjuje najbolje sa izdancima, koje
u ogromnoj množini tjera iz slabo ukorjenjenog žilja, a radi
toga ga je ondje gdje se jednom udomi, vrlo težko izkorieniti,
još teže nego li bagrem (akaciju).


Kako iz svega navedenoga razabiremo, ne može se pajasen
preporučiti za kultiviranje pjeskulja u Hrvatskoj i Slavoniji,
jer mu ovdašnji klimatički odnošaji ne prijaju, a uz to osebujnosti
drva nisu nikakove, pak naše šumarske krugove, na
to ovime navlastito upozorujemo.


Šumarski vježbenici.


u zadnjem broju »Šumarskoga lista«, u izvješću ob uspjehu
višeg državnog šumarskog izpita, koji se je obavio u
mjesecu travnju t. g., čitam na koncu sliedede: »Gled e spomenutog
uspjeha ovih izpitauovom roku ne može
se reci, da je isti nepovoljan, nu mogao bi bitipovoljniji, kad bi se praktičnoj izobrazbi posvećivalo
više pomnje, nego li se to još i sada
čini« i t. d.


Na osnovu izpitnog uspjeha, obnašlo je izpitno povjerenza
shodno, da visokoj kr. zemalj. vladi na uvaženje podnese
tri predloga, smjerajuća na poboljšanje prakse šumarskih vježbenika,
jer se je uvjerilo, da se izdana topogledna visoko


24