DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 310 — Da pod istaknutim prilikama činovnici XI. dnevnog razreda na šumarijama, ne mogu sa uživanjem sadanje g putnog paušal a zadovoljni biti, držim da je dovoljno obrazloženo. Pa da i u tom pogledu svake mogude nejednakosti nestane, a da se spomenutim činovnicima što pravičnije vanjska službovanja odštete, držim za pravedno, da im se na takovim šumarijam, gdje su vanjska službovanja razgranata, paušal za uzdržavanje sa obvezom držanja konja dade. (To dobivaju, ako samostaln o upravljaju šumarijom. O. s.) Ne manje je pravedno uživanje putnih pristojaba u smislu visoke naredbe br. 10.076 od 1892. godine nu uživanje paušala za uzdržavanja konja, za shodnije držim, buduć je u tom slučaju činovniku u svako doba podvoz pri ruci. (Dodieljeni činovnik ne može takav paušal dobivati, onda bi dva činovnika šumarije brala odštetu za vanjska službovanje, što bi svakako malo preved bilo, jer je dovoljno da jedna šumarija imade samo jednog šumara, a ne dvojicu (najpače ne samo za vanjsku službu.) O. s ] Nema prigovora, da bi si dotični od tih pristojaba štogod zaštediti mogao, ili pak pogodnos t citirae naredbe pod toč. c. zlorabiti mogao. (Zato imade drugih sredstvah, da se to preprieči. O. s.) Predaleko bi me odvelo daljnje navadjanje drugih još raznih okolnosti, da bi još bolju ilustraciju nepravednog uživanja napred istaknutih putnih pristojba označio, a znajući da ovo uvjerenje mnogi kolega dieli, završujem sa željom: »dao bog da u našoj zelenoj struci i u tom pogledu jadikovke nestane. « J. M. Pajasen (Ailanthus Glandulosa. Gotterbaum.) Piše S. S. Belamari«? kr. kot. šamar. Vlastitim opažanjima kroz njekoliko zadnjih godina uvjerio sam se, a i čitam po novinama, da se je »pajasen« po nekojim vlastelinstvima u Podravini, a takodjer i u ravnoj Sla |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 311 — Slavoniji, odpočeo na veliko kultivirati, osobito na pjeskovitom tlu. O pajasenu riedko se gdje što čita, a čini se, da je i medju strukovnjaeima — jer ga kod nas riedko nalazimo — malo poznat, jer da jest, za sjegurno ga ne bi udomili u Hrvatsku. Pajasena nalazimo gdje-gdje po koji komad i to samo u parkovima, ali ga u šumama — izuzev hrvatsko primorje gdje ga za pošumljenje krša upotrebljavaju — nigdje ne nalazimo. Kultiviranje pajasena u najnovije doba razlogom je, što sam nakanio da o njemu nješto rečem, ne sa strogo botaničkog gledišta, nego više sa šumarsko-praktičnog. Pajasen je po priči (? !) importiran iz Kine polovicom 18. stolječa, te su ga u blagom klimatičnom podneblju, većinom uzgajali u privatnimi i javnimi perivoji za ures, zbog ravnog uzrasta i liepog oblika krošnje. Kasnije se osvjedočiše, da na kamenitom tlu dobro uspjeva, pak od nekoliko vremena vidimo, da ga uz ostale prikladne vrsti drveća rabe za pošum- Ijivanja našeg primorskog krasa, zašto je vrlo prikladan. Na kamenitom tlu, kako rekoh, dosta bujno uspieva, a njegovo plitko i razgranjeno korenje, iz kojega na sve strane izdanke tjera, za krš je od osobite važnosti. Nu pajasen posjeduje uz to jednu manu, da na odviše krševitu tlu brzo ugine. Medjutim je ta mana za krš i od njeke vriednosti, jer se za to vrieme pod zaštitom pajasena mogu uzgojiti druge vrsti drveća za krš prikladne, koje se nakon uginuća pajasena tako razviju, da kasnije mogu slobodno uspjevati i odoljeti buri, suncožaru, kao i inim tamo vladajućim nepogodam. Koliko je pajasen za pošumljenje primorskog krša probitačan, u toliko te njegove prednosti izčezavaju kod pošumljivanja podravskih pjeskulja i — kako sam čitao — u njekojim predjelima Slavonije. Doduše, njegovo gusto i plitko korienje vrlo je prikladno za pjeskovita tla, ali kako ćemo kasnije viditi, druga je po sriedi neprilika, koja to njegovo dobro svojstvo kvari. Motrio sam naime vlastitim očima jedan nasad pajasena, što ga je neko vlastelinstvo na dravskim obalama kultiviralo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 312 — . pak sam kroz vrieme od 3 godine došao do zaključka, da pajasen nije za to, ma koliko ga njekoji preporučivali. Premda pajasen svojim plitkim korienjem, donjekle veže pjeskovito tlo, to ipak za naše klimatičke odnošaje nije, jer mu oštra zima, koja kod nas vlada, u velike škodi. Uslied jake studeni svi mu vršci i jednogodišnje mladice pozebu tako, da uslied toga odmah u prvoj godini — ako je i manj e stroga zima — zakržljavi i za daljnji rast nije, jer kroz to tjera postrance mlade grančice, koje opet sliedeće zime ista sudbina čeka i tako u mjesto liepih razvijenih stabala, imademo zakržljavila stabalca u obhku grmovlja. (Da i vehka stabla mnogo stradati mogu od velike studeni, najbolji je dokaz pružila jaka zima godine 1879/80., gdje je u Beču velika množina već odrasjih stabala pajasena propala. Ur.) Red bi, da su tu pogriešku, gojitelji pajasena u Slavoniji i sami uvidili, pak su ovoga proljeća u novinama oglasili prodaju mladih pajasenovib biljka na tisuće. Pajasen je dakle za toplije južnije .podneblje, gdje mu mrazovi — osobito kasni — koji kod nas vladaju, naškoditi ne mogu. Dobro bi s toga bilo, da gospoda gojitelji o svojim opažanjima u »Šumarskom Listu« nješto saobče. Promotrimo li s druge strane i pobliže svojstva pajasenovog drva, to vidimo, da isto u obće nije gotovo za nikakovu porabu. U mladosti mu je drvo veoma krhko tako, da se i prilično debela grana laganim pritiskom skršiti može Njekoji strukovnjaci tvrde, da se pajasenovo drvo dok je starije, u stolarstvu dobro upotriebiti i laštiti dade, nu ja sudim, da za to, i´adi svoje poreznosti nije. U Dalmaciji primjerice, imade ga zasadjena u drvoredima i po javnim šetalištima u debljini prsnog promjera od 60—80, a kadkada i više centimetara; nu ako ga moraju posjeći radi zamjene sa drugim ukusnijim drvećem, ne pada na pamet ni jednom stolaru, da ga nabavi i u koju svrhu upotriebi, neg ga siromašniji slojevi pučanstva kupuju i upotriebljuju kao ogrievno drvo. A kakovo je istom za ogriev, — Da se Bog smiluje! Kod izgaranja raz |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 313 — vija se silna množina zadušljivog dima, uz neugodnu duhu po izgarajućoj smolavoj tvari, koje u sebi sadržaje; drvo izgara slabim plamenom, a uz to ne daje skoro nikakove topline. Lišde pajasena neugodno zaudara po nekom posebnom vonju, radi česa nije za brst, te ga blago izbjegava. Za stelju takodjer nije, jer je tanko i slabo mesnato, pa dok se osuši neznatno je, brzo se smrvi, te ga vjetar raznese. Još mi je iztaknuti na koncu, da se pajasen može — tamo gdje to klimatički odnošaji dopuštaju — uzgajati sa siekom na glavu, u kojem slučaju bujne mladice, l´/a—2 metra duge, tjera. Pajasen se razplodjuje najbolje sa izdancima, koje u ogromnoj množini tjera iz slabo ukorjenjenog žilja, a radi toga ga je ondje gdje se jednom udomi, vrlo težko izkorieniti, još teže nego li bagrem (akaciju). Kako iz svega navedenoga razabiremo, ne može se pajasen preporučiti za kultiviranje pjeskulja u Hrvatskoj i Slavoniji, jer mu ovdašnji klimatički odnošaji ne prijaju, a uz to osebujnosti drva nisu nikakove, pak naše šumarske krugove, na to ovime navlastito upozorujemo. Šumarski vježbenici. u zadnjem broju »Šumarskoga lista«, u izvješću ob uspjehu višeg državnog šumarskog izpita, koji se je obavio u mjesecu travnju t. g., čitam na koncu sliedede: »Gled e spomenutog uspjeha ovih izpitauovom roku ne može se reci, da je isti nepovoljan, nu mogao bi bitipovoljniji, kad bi se praktičnoj izobrazbi posvećivalo više pomnje, nego li se to još i sada čini« i t. d. Na osnovu izpitnog uspjeha, obnašlo je izpitno povjerenza shodno, da visokoj kr. zemalj. vladi na uvaženje podnese tri predloga, smjerajuća na poboljšanje prakse šumarskih vježbenika, jer se je uvjerilo, da se izdana topogledna visoko 24 |