DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 3     <-- 3 -->        PDF

´iino^i^fiM Hilt


Br. 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 1901. God. XXV.


Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stranice
5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina.


Postanak i napredovanje šumsko-poljskog gospodarstva,
naposeb kod imovne obćine petrovaradinske.


Napisao S. MiliitinoTić.


Za prolaznu uporabu šumskog zemljišta u poljskom gospodarstvu
znade se već od davnine, no brižljivije i sistematski
počela se je ova vrst gospodarenja njegovati tek u početku
prošloga stoljeća, i to ponajprije u Njemačkoj, te je kao jedan
od prvih znamenitih zagovaratelja slovio oko godine 1816. do
1817. H. Cotta.


Od toga doba jako se je počela sa ovim načinom gospodarenja
računati, tako, da je oko polovine stoljeća već na sve
strane uvadjan, no rek bi da je tada odmah već i kulminirao,
jer mu uporaba u drugoj polovini stoljeća poče naglo jenjavati,
te ga na mnogih mjestih ili napustiše ili samo još djelomice
zadržaže.


Prvim početkom gajenja šumsko-poljskog gospodarstva
išlo se je za tim, da se neka izvjestna šumska površina prepusti
na 2—3 godine izključivoj poljskoj privredi, a poslednje
godine da se sjetvom žitka spoji i ona šumskoga sjemena, te
površina tako ponovno zašumi, što je obično bilo u dužnosti
zakupnika, koji je tim imao odštetiti šumovlastnika za bezplatno
uživanje odnosnog zemljišta, no razumije se uvjek uz
uvjet, da ga sam i izkrči.




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 282 —


Kasnije se je to promienilo, pošto se ovakav postupak
čiuio tadanjim šumarima neshodnim, jer da se time izgubi
mnogo vremena, koje je baš za šumogojce preskupo, kada se
uzme u obzir kako dugo ved i inače treba dok se valjana
šuma uzgoji.


S toga počeše mnogi — naročito Cotta — preporučivati,
da se na izkrčenoj površini sije zajedno sa poljskim usjevom
i šumsko sjemenje. — No i pored svoje prednosti obzirom na
dvostruku korist, nije se ni ovaj princip u svojoj čistodi dugo
održao. Bojazan da bi izdanci iz raznovrstnog zaostalog koreuja
nadvladali, kada bi se istom izkrčena sječina odmah i pošumila,
te tako svrhu -- da se uzgoji čista sastojina — osujetila,
odvrati šumare i od ovog načela, te se oni reć bi i nehotice
opet približiše onome prvobitnome.


Kao svako poduzede imade šumsko poljsko gospodarstvo,
kako kod jednog, tako i drugog svog postupka i prednosti i
mana, te će izkusnoga šumara već same okolnosti uputiti da
li i kojega da se lati, no u svakom slučaju neka se ne zaboravi
uzeti obzir na sljedeće:


1. Izključiva uporaba šumskog tla u poljskom gospodarstvu
ne smije dugo trajati.
2. Sijanje poljskih plodina izmedju redova biljaka neka
se obavi sa osobitim oprezom i štednjom biljaka.
3. Zemljište treba ne samo izmedju redova nego i oko biljaka
valjano i pomno obraditi.
4. Ne smiju se sijati takove poljske plodine, koje zemlju
230svema oslabe.
5. Kroz sječine biljkama zasadjene, ne smiju prolaziti kola
niti kod sjetve, a ni žetve poljskih plodina.
Stalno je pak pravilo, na strmim obroncima, suhom, mršavom
bezhumusnom tlu izključi za svagda šumsko poljsko
gospodarstvo, ako ne želiš sniziti i umanjiti proizvodnju drva.


Da li pak da se izkrčene površine zašume sadnjom hrastovih
biljaka ili sjetvom žira odvisi to od više okolnosti, a poglavito
0 razpoloženju i nazoru dotičnog šumovlastnika; no mi




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 283 bi
obzirom na fizioložke osebine hrasta kao i na uštedu vremena
i novaca barem kod nas u Slavoniji, toj domovini i srcu
hrastika, svagda dali prednosti sjetvi.


Šumsko poljsko gospodarstvo uvedeno je kod petrovaradinske
imovne obdine godine 1886., odobrenjem kr. zemaljske
vlade na predlog zastupstva, a po inicijativi današnjeg šumarnika
g. Barišida. Razlozi, koji su na ostvarenje ove institucije
rukovodili, bili su poglavito ti, da se na mjestu vladajućih
grabovih sastojina uzgoje čisti hrastici, a to da se provede što
jeftinije i bez velikih novčanih žrtava. — Jer da su se ovakove
sastojine i nadalje prirodnim načinom pomladjivale, dobili
bi od njih i opet grabrike, dočioi bi opet od visokih hrastovih
šuma kod prirodnog pomladjivanja dobili često puta
nizke šume, kojih nikako nije želiti a iz razloga što se
dogadja da izdanci iz hrastovih panjeva — koji usljed jake
humosne zemlje, kakova je kod nas sve do svoje 100-te gogodine
još uvek dosta jaku izbojnu snagu imadu — na toliko
napreduju, da se ubrzo sklope, te tako u mnogo slučajeva mladi
naravni priraštaj sasvim ili djelomice uguše. Za primjer
navedene ove okolnosti može poslužiti kod petrovaradinske
imovne obćine nekadanja visoka šuma »Vukoder«, koja se je
sada izvrgla u nizku sa raznim manje vriednim samoniklim
vrstima drveća. — No da se napred rečeno ne može opet ni


iz daleka na pravilo svesti, razumije po sebi, a Hepo nam to
zasvjedočava baš kod rečene imovne obdine čistom sječom sa
predzabranima pomladjeni i vrlo liepo uspjeli revir »Vitojevačka
Ostrovo« a i drugi.


Posao pak oko uredjenja ovoga načina šumsko-poljskoga
gospodarenja jeste sljedeći:


Ponajprije se sječina izkrči. Samo krčenje sječina izvadja
imovna obćina odmah od početka u svojoj režiji, a posao taj
obavljaju, pošto narod ove okolice nije tome vičan a donekle
valjda i radi boljih imućtvenih odnošaja, uviek samo Ličanito u početku uz cienu od 120—-150 K. po jutru, koja je u
toku kasnijeg vremena postupno padala tako, da nas već i uz




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 284 —


60—70 K. isti posao rade. Na izkrčene panjeve uisu se naši
seljaci u početku ni obzirali, no tek kasnije kad su vidili
kako je neki veleposjednik — zakupnik krceevine — liepu
korist iz panjeva izvukao davši ih izlupati i izsjedi, počeli su
pomalo i te čistije i pravilnije sasjecati i okresavati, a danas ?
Danas se je. to tako promjenilo da je tako reći takma nastala,
te je imovna obćina nepravoužitnicima ograničila raznašanje
panjeva ustanovivši cienu za iste 80 filira od kola, doČim ih
pravoužitnici i danas badava raznašaju.


Izkrčena sječina, koju je imovna obdina povjerenstveno
primila, parcelira se i izdaje sada pod zakup.


Zakupno vrieme trajalo je u početku 6, sada 5 godina,
a na iznajmljenoj sječini kroz cielo to vrieme siju se isključivo
poljski usjevi a ne uzgaja istodobno i šumski nasad.


— Tek poslednje zakupne godine zašumi se takova sječina
bi´o sjetvom ili sadnjom biljaka. — U prvo vrieme bila je zakupnina
dosta malena, tako bijaše prvi zakup po jutru 25 K.
20 f., no več treće godine poskočio je na 34 K., a sada iznaša
po jutru do 48 K. Zakupnike ovakovih krčevina veže
imovna obćina sa ugovorom, koji točno odredjuje trajanje zakupnog
vremena i rokove za plaćanje najamnine.
Za pošumljenje ovih sječina sadnja hrastovih biljaka više
je upotrebljavana od sjetve žira, a zato što su faktori imovne
obćine sadnjom hteli doći što prije do čim bolje, veće, pravilnije
i svrsi shodnije sume, kojoj se liepoj namjeri ništa prigovoriti
ne može.


No osim ovako čistih izkrčenih sječina izdaje imovna obćina
ove sječine u zakup i onda, kada ih biljkama zasadi t. j .
kada ove izniknu. Zasadjene ove površine iznajmljuju se uviek
samo na jednu godinu, opetujući to nekoliko puta dok biljka
ne bude stara 5—6 godina.


Pošto se ovde poljski usjevi izmedju redova siju, te
su biljke usljed toga izložene eventualnom ozledjenju, postupa
se kod ovakovog iznajmljenja vrlo oprezno; odrede se
naročiti usjevi, način obradjivanja, vrst orudja i ostale mjere




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 7     <-- 7 -->        PDF

^ — 285 — ´


opreza, a mislim, da ne ću pogriešiti ako baš i nekoje važnije
uvjete takovoga ugovora donesemo, kako sliedi:


1. Na iznajmljenoj čestici smiju se gajiti samo takove plodine,
koje se motikom obradjuju, no smiju se i plugom obradjivati,
čuvajući hrastiće od oštete.
2" Zakupnik je dužan obradjujuć svoje plodine barem
dvaput okopati i šumske biljke, koje se na zakupljenoj čestici
nalaze, pazeć da ih pri tom ne ozledi, no do njih se ipak nesmije
plugom već motikom raditi.


3. Za slučaj oštećenja hrastića podvrgava se zakupnik odredbama
postojećeg šumskog zakona u pogledu naknade za
učinjenu štetu, te jamči za istu na zemljištu zasijanom plodinom.
4. Zakupljena čestica ima se bezuvjetno razorati ili barem
redove od hrastića obrazditi još u tečaju ove jeseni, dok se
naiiiie redovi od hrastića jasno razpoznaju i vide. — Tko to
ne učini gubi zakupninu.
5. Ovaj ugovor veže dostalca od dana dražbe, a imovnu
obćinu od dana odobrenja od strane gospodarstvenog ureda.
Sa ovakovim davanjem sječina u zakup išlo je u prvo vrieme
veoma težko, jer prije svega naši ljudi nisu bili vikli ovakovom poslu,
kod koga se naročito odredjuje sa kakvim orudjem i kojim
načinom da se radi; nešto komoditet, a nešto baš i strah za
slab uspjeh, doprinieli su, te su ove sječine sa biljkama u početku
jedva i uz cienu od 1 K. po jutru iznajmljivane. —
Ovo stanje ali nije dugo potrajalo, jer već druge godine postizavalo
se je po jutru 2 — 2V´ K., treće godine 3—4 K., ti
sada 18 24 K. po jutru. — Ovako liepom uspjehu kao sada,
razlog je, da su su se i sami naši ljudi vremenom osviestili,
te videči, da se zakupom ovakovog zemljišta jeftino može doći
do liepe, često puta i vrlo obilate žetve^ počeli tu zemlju
više zakupljivati; a osim toga mora se pripisati povoljan taj
uspjeh donekle i čestom doseljivanju Niemaca i Madjara u
naše krajeve. — Najbolji pak dokaz, da sada već ljudi vrlo
rado ovakovo biljkama zasadjeno zemljište za poljske usjeve




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 8     <-- 8 -->        PDF

286


zakupljuju, pruža i ta okolnost, da je baš nedavno našoj
imovnoj obćini podnesena predstavka iz nekolicine sela u kojoj
mole za dozvolu da se biljkama zasadjeno zemljište i povrh
običajnog vremena od najviše 7 godina barem na još 2—3
godine u zakup dade.


Imovna obćina petrovaradinska crpi iz šumsko poljskog
gospodarstva znatno velike koristi, a da se o tome svatko lahko
uvjeriti može, pokušati demo to i računom sa izvornim brojkama
dokazati.


Dosada je imovna obćina izkrčila do 3147 jutara šume,
te je za istu dobila, krčeći godimice po 210 jutara do danas
zakupnine, i to:


za god. 1887. i 1888. 12.000 K.
» » ^ 1889. 12.906 »
» * 1890. 27.488


->


1891. 27.470 »
1892. 35. i 44 »
1893. 37.446 »
1894. 44.130 >^
1895. 31.668 »
1896. 42.154 »


^> » 1897. 38.870


>


» » 1898. 45.864 :>
» » 1899.-45.204 »
» » 1900. 44.432 »


što čini ukupno . . 445.376 K,
Za krčenje izdato je poprečno po jutru 90 K., dakle
ukupno je izdato za 3147 jutara x 90 K. = 283.230 K.


t. j . troškovi krčenja 283.230 K.
Od cielokupne okrčene površine zagajeno
je već do sada 2025 jutara X 14 K.
poprečnih troškova kultivacije po jutru =


28.350 K.
t. j . troškovi kultiviranja 28.350 K.
Ukupni su dakle troškovi 311.580 K.
(krčenje i kultiviranje.)




ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 287 —


Kada se sada ovi ukupni troškovi odbiju od primljene
zakupnine, dobije se 445.376 K. -— 311.480 = 133.796 K. čistog
dohodka i k tome još 2025 jutara badava zasađjene šume ili
po jutru 42 K. čistog dohodka.


Pribrojimo li ukupnom čistom dohodku od 133.796 K.


+ 80.000 K. još na dugu stojeće zakupnine, iznašao bi čisti dohodak
dosada okruglo uzev 200.000 K.
A. cielu ovu silnu korist imade imovna obdina petrovaradinska
zahvaliti svome neumornome činovniku sadanjem šumarniku
g. Barišidu, koji nije požalio ni truda ni mara, samo
da imovnoj obćini što veče koristi prinese. (Doista si je g.
šumarnik Barišid stekao uvedenjem šumsko-poljskoga gospodarstva
u području imovne obćine petrovaradinske vanrednih
zasluga, jer kad se uzme obzir osobita važnost ovakvoga gospodarsta
ne samo po blagajnu imovne obćine, već i po čitavo
narodno gospodarstvo — ta koliki ljudi nadjoše kod toga privrede
i poboljšaše svoje materijalno stanje — zaslužuje ovo
njegovo nastojanje osobito priznanje. Sliedili ga u tom gdje
je zgode i drugi. UredniČtvo.)
Napredak radnja oko sustavnog pošumljivanja
kraških goljeti u Kranjskoj.


Mottto: »Ohne AValđ keine Knltur —
Ohne Kultur keiii \Valđ.« —


Nije tomu još davno, kada je t. zv. »šumarsko pitanje
« 0 pošumljenju i zagajenju goljeti na Krasu, bilo tako
rekuć stalna točka dnevnoga reda, malo ne svih stručnih časopisa
Austro-Ungarije. Danas medjutim toga više ne ima,
ono je jur podpuno riešeno. Hvala dosljednom i napornomu
radu odnosnih šumskih uprava, to se je »krasko pitanje«,
sada prometnulo lih u pitanje novca i vremena. To jest
dalnje je riešenje istoga ovisno manje više samo još o koli čini,
odnosnim vladama u to ime godimice na raz