DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 5     <-- 5 -->        PDF

~ 235 -


Tendencija jeste fca, da se U što većoj mjeri uzčuvaju
zemljištne zajednice, jer je držala osnova, da je to u interesu
ne samo obćem — javnom, nego i u interesu samih zajednica.
— Nu nije našoj osnovi samo do eksistencije tih zajednicah,
t. j , do toga, da zajednice u istinu eksistiraju, nego
njoj je do toga, da zajednice budu uredjene, i da
eksistiraju kao uredjene!


»Tendencija je dakle glavna ta, da se zajednice — koliko
je moguće — konserviraju, i da se neda pojedincu, da na laku
ruku protepe svoj zemljišlni posjed!!! U tome leži spas našega
seljaka-ratara


Evo i u visokom saboru izraženo je načelo »da se u što
većoj mjeri uzčuvaju zemljištne zajednice; da iste budu uredjene
i da eksistiraju kao uredjene«! — Mnijemo da je to
želja svih čestitih domoljuba, koji poznavaju našega seljaka, njegove
gospodarske potrebe, prilike, život i t. d.


S toga je od neizmjerne koristi, što se ne dozvoljava dioba,
kada tko hoće. Eno vidimo udes naših zadruga. Gdje su?..,
A ako i postoje — to jedva životare ; dočim su prije zadruge
cvale i napredovale.


Naš je seljak odan svakoj diobi, samo da on momentanu
korist crpiti može! Tako je i u ovom slučaju.


Koliko i koliko špekulantah — razne vrsti, nastoje da
seljaka-ratara upute o koristi diobe pašnjakah i šumah. Znadu
oni jako dobro zašto! Tu bi bilo raznog »gšefta« !


Jedni bi mjerili, drugi bi ugovore pisali, treći bi uz bezcienje
kupovali, arondirali, a jedni opet zaduživali; četvrti bi
naseljivali i t. d.


Tako bi za desetak godinah nestalo krasnih pašnjakah i
šumah. A onda?


Naš seljak-ratar, naučen od vajkada na pašarinsko gospodarstvo
i na takovi način uzgoja blaga propao bi, pored svojega
i onako slaboga i razcjepkanoga posjeda!


Jest, to su stvari o kojima treba razmišljati, pak s toga trebaju
svi zvani faktori nastojati, da se do skrajnosti preprieči dioba