DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 263 —


Kod diobe valja u podpunoj mjeri uvažiti načela, sadržana
u zakonu o komasaciji zemljišta, kao i u provedbenoj naredbi
k istomu od 8/X. 1892. br. 37850.*


Sam oblastni postupak kod diobe, ne ćemo razglabati, jer
to i nije svrha ove rasprave; već jedino što smo promotrili
diobu zajedničkog zemljišta sa »šumarskoga stanovišta«.


To nam je svrha bila!


Da li imamo pravo, i da li smo na pravom putu u obćem
interesu i u interesu racionalnog šumarskog i narodnog gospodarstva
pisali, — pokazati će budućnost!


U tom uvjerenju, podkriepljuje nas i rasprava sabora
kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, u gjednici LXX.
od 6./III. 1894., odnosno govor velemožnog gosp. izvjestitelja,
koji je medju inim rekao:


»Što se tiče šumah, nema sumnje, da je kod
njih obći javni interes, koji nedopušta, da se prepuste
one podpunom slobodnom razpolaganju i
diobi. Danas se obćenito uvidja, koliko je štete uzrokovala
ona sloboda razpolaganja, kojoj su šume bile prepusćene pod
konac 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća, pod uplivom idejah
fiziokratskih i idejah francezke revolucije«.


Nedavno preminuli ravnatelj Dr. Danckelmann vrstan poznalac
prilika šumskoga posjeda u Pruskoj veli o toj slobodi ovo:


»Neograničena sloboda šumskoga vlastničtva zadala je
narodnomu gospodarstnu i narodnom blagostanju mnoge težke
i djelomice neizlječive rane. Ona je šume čitavih predjelah
pretvorila u pustare, pogoršala klimu, uništila plodovitost tla,
osušila vrela, uzrokovala silne poplave, smanjila brodovitost
riekah, uzrokovala skupe regulacije riekah, u obće težko oštetila
poljodjelstvo, obrt i trgovinu«.


Te štetne posljedice prinukale su napokon države, da su


se zauzele za šume i zabranile slobodnu razpoložbu,


imenitO slobodnu diobu šumah! Nadalje veli: »Sama ne


razdjeljivost šumah, nije dovoljna za prosperiranje šume, dapače


´ Vidi §. L. od god. 1893. str. 365.—370.