DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 155 —


čine to s razloga, što ih je velika većina toga uvjerenja, da
će imovna obćina kad — tad sav taj dug odpisati.


Ipak, mislim, ima načina, kojim bi se mogao sav taj dug
u red dovesti, te konačno odplatiti, odnosno odraditi, ako ne
možda kod svili, a ono barem kod bogatijih imovnih obćina.


Najbolje bi možda bilo, da se svi ti dužnici pora<;dijele u
tri kategorije i to:
1) dužnici, koji su pomrli, razdijelili se i oni koji su sav
svoj imetak prodali, te danas živu kao tudje sluge;


2) dužnici, koji još imadu nešto imetka, ali su tako
siromašni, da bez uštrba po svoj daljnji obstanak, ne mogu
duga platiti;


3) dužnici, koji se nalaze u dobromu stanju i mogu sav
svoj dug da plate.


Ove prve, trebalo bi iz evidencije dužnika izbrisati i dug
na štetu imovne obćine odpisati, a od posljednih imao bi se
dug energično ubirati.


No najteže je sa onim drugima. Niti im se može dug
odpisati, a da se ne stvori ogorčenje u bogatijim slojevima
naroda, a uz to da se još više i ne osmjele, niti ga mogu bez
opasnosti po daljnji obstanak odplatiti.


Sa odradom prigodom ogojnih radnja — kao što sam
napred spomenuo — ide vrlo teško, te bi se možda nekakov
uspjeh tekar onda pokazao, kada bi se ljudi prisilnim sredstvima
na posao tjerali; a kako bi ugodno rukovodjenje takova posla
bilo šumarima, može si svatko lahko predstaviti.


No nama je poznato, da nekoje bogatije imovne obćine
daju svake godine po 30—40 i više hiljada kruna za podizanje
javnih zgrada (crkva, škola, obćinskih ureda, mostova itd.) u
pravoužitničkim selima.


Zar se tom prilikom ne bi moglo, umjesto da se dade


sva svota u gotovom novcu, pojedinim selima, koja imadu


mnogo duga na šumskoj šteti, ustupiti jedan dio toga duga?


Ta i onako naše obćine, prigodom zidanja takovih javnih


zgrada plaćaju podvoz za ciglu, crijep, drvo i dr.; plaćaju i