DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 154 — Do sada je već došao mnogi ogorčen imovnoj obdini sa pitanjem, zašto da on štetu plaća, koji je za vlastitu porabu iz imovne šume drvo posjekao, a onaj propalica, koji ga svaki dan sječe, prodaje i od toga se uzdržava, ne plaća ništa. Proti takovomu postupku ne samo da se narod buni, nego su dolazile u tom smjeru i predstavke od strane obćinskih poglavarstva. Sto se radi duga na šumskim štetama ne prodaje pojedincu kuća i kućište, da se ne stvara proleterijat u narodu, to je sasvim opravdano, ali se ipak mora i takovima, koji nisu u stanju duga platiti, na neki način pokazati, da šume nisu samo njihova svojina i da oni mogu raditi što im je god volja. Pokušalo se je u tomu pravcu tako raditi, da se ti ljudi prigodom ogojnih radnja pozovu na odradu, no uspjeli se je pokazao slab, pravo reći nikakav. Uzrok tomu je taj, što se ti ljudi ne mogu pozivati na takov posao, koji se od dana plaća, jer kad on radi na račun šumske štete, tad radi kao od bijede a ako ga šumar radi toga sa posla otjera, to će on jedva i dočekati. Osim toga nisu naši ljudi ni vješti svakomu poslu oko ogojnih radnja, s toga su im se davali samo takovi poslovi, kojima su vični i koji se plaćaju prama veličini učinjenoga posla, a ne od dana, a to je ogradjivanje zabrana i kopanje jendeka (jaraka). No i pozivu na ovaj posao ljudi su se vrlo slabo odzivali, naročito pozivu da dodju kopati jarke, pa su i oni, što su se prvobitno odazvali, naskoro iza započetoga posla isti napustili. Pa i na ovaj posao ne bi se mogli pozivati svi štetočinci, nego samo oni živući u blizini šuma, jer se ne može ni zahtjevati od ljudi, kojih su kuće 30—40 km. od šuma udaljene, da dolaze o svojoj hrani na posao, i da te dane za svoju obitelj ništa ne privrede. U koliko bi se ljudi pozivu šumarija možda i odzivali, ne |