DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 89 stance, a gusjenice u svom giadu obrstile su sve, pače i samu crnogoricu. God. 1898. tražili su 200.000 dolara a predložili toliko i za god. 1899., da posve unište tog silnog štetnika. 0 poučnom izletu slušača kr. šumarske akademije zagrebačke u gor. Krajinu i hrv. Primorje. u ovom našem listu bile su tečajem minule godine priobdene kratke viesti o poučnom putovanju slušača kr. šumarske akademije zagrebačke po gor. Krajini i hrv. Primorju, naime, da se to putovanje poduzeti kani i da se je ono koncem mjeseca listopada pr. g. doista obavilo, ali ujedno i obećano, da će o tom putovanju još i obširnije izviestiti. Zbog inog obilnog gradiva udovoljujemo istom sada, sliedećim, gore spomenutom obećanju. Otvorenjem II. tečaja u kr. šumarskoj akademiji zagrebačkoj, u kojem se počinju i skroz šumarsko-stručne discipline, naročito »uzgoj i uporaba šuma« predavati, nastala je potreba obdržavanja poučnih putovanja, tečajem kojih će se slušači upoznati moći onakovimi prilikami domaćega šumarstva, poglavito šumogojstva, s kojima se u bližnjoj okolici zagrebačkoj upoznati ne mogu. Medju takove prilike spadaju bezuvjetno osobite šumarske prilike našega obraslog i neobraslog Krasa u obće, napose pako oduošaji oko uzgoja šuma na Krasu. Da se slušači — kojih ima više iz ravne Slavonije i Sriema — što bolje upoznaju ne samo u teoriji već i u praksi sa osobitostima naših kraških šuma i goljeti, odlučio sam da dozvolom i uz pripomoć vis. kr. zemalj. vlade poduzmem tečajem prošloga ljetnoga semestra sa slušači II. tečaja poučno putovanje u centrum naših kraških šuma od Ogulina preko Jasenka do mora, pa upoznav se i sa golim primorskim Krasom, da se izletnici vrate preko Rieke i Gorskoga kotara natrag u Zagreb. Da to poučno putovanje što bolje svojoj svrsi odgovaralo bude, umoljena je vis. zem. vlada da omogući i nastavnikom temeljnih disciplina u tom putovanju udioniotvovati. Pošto je dozvola za nakanjeno putovanje prekasno stigla, a da bi se ono još u ljetnom semestru poduzeti moglo, to se |
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— goje ono moglo istom u jeseni početkom zimskoga semestra obaviti, ali samo uz neku preinaku gore označenog pravca, jer je putovanje preko Jasenka — za ovede družtvo — samo ljeti moguče. Napustiv pravac preko Jasenka odlučeno je pohoditi neke šume ogulinske imov. obćine u Kapeli i tad udariti na Senj V preko Žute lokve. Prema ustanovljenom programu krenuše izletnici, deset slušača i ti i profesora — putovanju pridružiše se i p. n, ggprofesori Dr. A. Heinz i F. Sandor — večernjim vlakom 24. listopada pr. g. put Ogulina, gdje su unatoč gluhe dobe nodi dočekani po g. A. Kernu kr. žup. šumarskom nadzorniku i gdje su preostali dio noći prospavali, da ojačani počinkom mogu što laglje uzdržati napore, koji su ih sliededi dan čekali. U jutro 25. listopada spremiše se izletnici, od kojih neki u zoru pohodiše glasovit Gjulin ponor, vodjeni gg. šumarnikom upraviteljem gospodarstvenoga ureda imovne obdine ogulinske S. Mocnajem i nadšumarom — procjeniteljem D. Lasmanom, daše na kolima odvezu do Modruša. Ved prilikom ove vožnje imali su zgodu motriti krašku formaciju okolice ogulinske, koja se po svojih karakterističkih uvala, od kojih se neka u bezdna gube, lahko opaziti može. Tko je to tlo samo jedared svojim očima vidio ne de ga više zaboraviti, prem je ovaj kraj još ubav a gotovo sramežljivo pomalja se ovdje ondje goli kamen. To je kraški vapnenac kojim ovi krajevi što bliže k jugu sve više obiluju sn;etajud rataru kod obradjivanja zemlje. Približujud se sve više Kapeli, koje se putnici i u sried ljeta zbog nenadanih rapidnih promjena temperature plaše, pak upoznav uz put neke naše manje ponornice, koje se najedanput izgube a da se na drugom kojem mjestu opet tako iznenadno pojave, imali su izletnici prilike viditi ponajviše samo slabe i kržljave šumice. One služe narodu kao pašnjaci, nuz mnogobrojne »steljnike« po kojima se bujad širi. Ta je bujad glavna stelja tamošnjtg ratara, pa je i uzrokom, da ne strada šuma u tih kraievih toliko od steljarenja koliko primjerice u Alpama, prem se slabašnoga blaga i previše drži. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 91 — Uz put upozoreni su slušači po g. prof. dr. A. Heinzu na mnogu biljku ovdašnje za Kras karakterističke flore a po g. prof. Šandoru na razno karakteristično kamenje. — Prošav na putu sela Oštarije, Josipdol i Munjavu počeše se izletnici lagano uzpinjati na samu Kapelu. Već iz daleka pozdravljaju putnika, koji će s ove strane da preko Kapele prodje, razvaline nekoč ponosnog tvrdoga Modruš-grada. U starijoj historiji Hrvatske taj je grad, po kojemu je stara modruška županija i ime dobila, znatnu ulogu igrao ; a kako stručnjaci uvjeravaju to je i najveći od starih gradova u Hrvatskoj. Diljem čitavog ovog puta susretali su izletnici kola za kolima natovarena trupci i liesom. Sve se to vozi u Ogulin, bilo na željeznicu bilo u tamošnju pilanu. Izim nekojih kola sa putnici, drugoga prometa ovdje ni ne ima. Iz toga se vidi, da je ovdašnji narod, nuz svoje dosta slabo ratarstvo, u prvom redu upućen na šumu i šumski posao, pa da naročito izvažanjem liesa do gotovog novca dolazi. Da li bi dakle izgradnjom željeznice bilo ovom narodu u veliko pomoženo, naročito kad bi ta izgradnja vezana bila na tolike težke uvjete o kojima je u zadnje vrieme dosta govora bilo, to je veliko pitanje. To bi mogao jasno dokazati samo točno sastavljeni rentabilitetni račun, pa ne bi možda bilo zgorega da se takvi računi u našim prilikama u obće što točnije i onda sastavljaju, kad se radi o izdašnim podporama takvim poduzećima, da podupiratelj — ne bude kasnije i sam podpore potreban. Uzpev se cestom nakon vožnje od dva i pol sata do gor. Modruša, dočeka izletnike u gostionici na cesti tamošnji upravitelj velike prodaje ogulinske imovne obćine g. kot. šumar Vj. Bauer, gdje nas je od strane imov. obćine priredjeni mrzli zajutrak imao okriepiti za dalnji turistički hod naročito po onim dielovima šuma imov. obćine ogulinske, koji su za tu prodaju izlučeni, te koji sadržavaju najljepše sume, koje su podjedno najpoučniji objekti za sam uzgoj i uporabu šuma. Radostno je dočekao i pozdravio pod svojim krovom izletnike gostioničar-kućedomaćina prava stara šumska korenika, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 92 — bivši mnogogodišnji šumski skrivan, dobar poznavalac naših šuma, a osobito štovatelj zelene struke. Ne mogav se ipak nego samo kratko vrieme ovdje zadržati, ved založiv neštoorientirav se potanje o smjeru ekskurzije ovoga dana, posjedaše izletnici u kola, da se dovezu do točke od kuda će dalje pješke u šumu zadi. Odma dalje iza gostionice otvara se krasan vidik na sjevero-iztočne obronke Kapele i malena gorska sela; ^ a u pravcu ceste otvara se pogled na krasne jelove i bukove šume. Sto dalje, to su šume ljepše i veličanstvenije, a prosjeca ih ova, krasno izvedena »Josefinska cesta«, koja svoje ime od cara Josipa II. nosi i koji se je o potrebam bivše gornje Krajine — ne vjerujuć mnogim doglavniiom, koji su ga uvjeravali da je ona zemlja kojom med i mlieko teče — sam glavom išao da se osvjedoči, pa je naročito za izgradnju boljih prometila mnogo učinio. Razmatrajuč sa kola umjetnu izvedbu te ceste i ove doista liepe šume, ne će izbjeći oku stručnjaku, da se na razmjerno uzkom prostoru uz cestu nalaze većinom sama smrekova stabla, stara i mlada, dočim dalje u šumi smreke je vrlo malo, već je osim bukovine skoro sve sama jelovina. O toj karakterističnoj činjenici bit će u ostalom još kasnije govora. Dovezav se do »vlake«, kojom se drvo iz sječina velike prodaje na cestu doprema, sadjoše izletnici s kola i skrenuše vlakom lievo u šumu. Raztrgane »škrape« bieloga kraškoga vapnenca pokrila je naslaga stelje i tečajem vremena iz tog nastala debela naslaga pitomog humusa, što vaaredno prija rastu šumskoga drveća. Naročito svi stojbinski faktori osobito prijaju rastu jele, bukve, tih glavnih i vladajućih vrsti drveća, pak smreke i bielog javora. Ovih potonjih vrsti toliko ne ima, ali ima i od njih krasnih eksemplara, naročito javor je dobro zastupan, što je dokaz osobito dobre kakvoće tog gorskoga tla. Polag silnih dimenzija stabala koje ugodno iznenadjuju svakoga pa i stručnjaka, najbolje prijaju ovdašnji stojbinski faktori svakako jeli, jer ostale vrsti, pa naročito ni bukva, koje toliko ima, ne pokazuju tako snažan rast. Ima tu po više stotina |
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 93 godina starih jela od kojih su neke već gole i suhe a mjere preko metar u pronijeru a do 45 pače neke i do 50 m, totalne visine. Pošto ne ima u tih predjelih izim skroz primitivnih vlaka nikakovih naprava za transport drva, to se te šume prije gotovo ni nisu mogle izcrpljivati. One stoga nose u mnogom obilježje prašuma, prem opet prave prašume nisu. Nisu pako već stoga, što je pri svakom rek bi koraku i svuda opaziti nesretne tragove t. z. »apanjanja« kakvo se malom iznim u svih naših kraških šuma opaža. To je »španjanje« dokazom, da se je po svih tih glavica i gudura već davno verao Graničar svojom sjekirom, navlas četinjava stabla zasjecao i izpitivao ih na kalavost što za šindru što za dužicu i tim najvriedniji dio debla oštetio. Sva su stabla na tom mjestu od djelomične truleži napadnuta ma da je i davno ozlieda sasvim prerasla. Žalibože ovakove se štete po drugim gorskim predjelima u toj mjeri ni iz daleka ne opažaju. U šumama raznih alpinskih zemlja naše monarkije, koje smo tečajem vremena posjetili, nismo spazili ni iz daleka tolike štete. Kod nas je upravo pravilo da je svako stablo »španano«, dočim je to drugdje iznimka. Pošto su na starijim stablima te oštete još puno češće nego na mladima, to je dokaz da se je prije više decenija još i više na tom poljugriešilo nego li danas. Čudo je to, gdje je nekadašnja šumarska uprava za bivše Vojne Krajine još sa mnogo većom moći vladala nego li se uz ustavnost danas vlada. Pošto je imov. obćina dobila dosta takovih starih šuma u tom kraju, odredjeno je, da se stvori utrškom staroga stabalja iz starijih sječina nepotrošna glavnica. Stoga je i došlo do spomenute velike pjodaje po posebnoj osnovi. Kao i u ostalim šumskim dielovima ove imovne obćine, koje su stojbinskim prilikama slični ovim namienjenim u svrhu velike prodaje, obavlja se sječa i pomladjivanje najzgodnijim za takve odnošajem sječom, naime redovitom prebornom u smislu naputka od g. 1881. Tom se sječom vade pojedince krupnija stabla i sastojina progali. To je svakako najnaravnija preborna sječa, dočim se ona na uzke pruge i krpe ne vodi. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 94 — Kad bi se možda obarale male hrpe stabala, dakle vodila sječa na krpe i tim na takovoj sječini stvarale oveće praznine slične sasvim malenim sječinicami čiste sječe, kako smo to vidjevali u smrekvicih u Alpama i na pjeskuljah u Pruskoj, mogla bi se možda vrednija smreka u većoj mjeri gojiti. Ovaj ovdje i u obće u nas običajni način sječe bolje prija uzgoju jele i bukve, koje neposrednu zasjenu preostaloga drveća vole. Kao dokaz za ovu tvrdnju mogla bi služiti gore spomenuta okolnost, da je uz cestu, gje se je negda lievo i desno do stalne širine posjekla sva šuma — kako vele zbog razbojnika — porasla gotovo sama smreka i to tako, da je na taj izsječen prazni prostor vjetar nanašao sjeme iz šume i to dakako jelovo i smrekovo; jelovo je sjeme i možda niknulo, nu mlade su biljke propale, jer na čistini uspjevati ne mogu, dočim se je od smrekovog razvio liep pomladak i po vremenu uzrasla liepa stabla, jer sitni smrekov pomladak zastora toliko ne treba. Sto se samoga načina prodaje stabala kod ove velike prodaje tiče, to mi je spomenuti, da se je u početku prodavalo po m´ i naknadnu premjerbu, kako se je pr^je u oće po naših kraških šuma drvo unovčivalo. Iskustvo je dokazalo, da je to dosta loš i nezgodan način unovčenja. Drvotržac izvadi samo ono što je najbolje i neda si toliko truda, da još i od onoga diela štogod izradi, koji je pogriešan, ali bi se još što šta iz njega izvaditi moglo; ujedno je to i za šumara tegotan posao obavljati naknadnu premjerbu i inatiti se sa drvotržcem, da bi on još ovaj ili onaj dio stabla upotriebiti mogao itd Prošlo se je s toga na neku vrst stablimične^ prodaje na panju, jer je izkustvo prijašnjih godina pokazalo, koliko se može popriečno iz pojedinog stabla izvaditi. O ovoj prodaji ne ćemo dalje govoriti, jer će o tom još biti u našem listu govora u posebnom članku u kojem će biti potanko spomenuto sve što se na tu prodaju odnosi i na izkustva, koja su u tom pogledu stečena. Spomenut ćemo medjutim u kratko nešto o ovdašnjem šumskom transportu. — Zbog osobitih geoloških, orografskih i hi |
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 95 — drografskih prilika našega Krasa ue može biti ni govora o raznolikih načinili šumskoga transporta, kao po inih drugih brdskih krajevih primjerice u Alpama ili Karpatima. Spiavljati se ništa ne može, jer zgodnih potoka ne ima — voda ponii´e, a terrain je rastrgan, pa za gradnju spuzalica neprikladan. Nepreostaje dakle ništa drugo već drvo izvlačiti i po vlakama doći do ceste. Tada tek počinje pravi izvoz kolima do prve željezničke postaje. Za bolju i laglju eksploataciju nuždni su samo bolji šumski putevi, te bi se izgradnji takovih puteva morala kod nas u obće veća pomnja posvetiti. To vriedi tim više, što izgradnja takovih puteva u ovom kamenu mnogo ne stoji, a šumska se renta tim znano povisiti može, kako su se naši stručnjaci prigodom zadnje ekskurzije hrvatsko-slav. šumarskog družtva u Gorskom kotaru osvjedočili. Sa sječina velike prodaje, gdje su izletnici imali prilike vidjeti radnje oko eksploatacije i transporta, krenulo se je još u netaknute dielove šuma i kroz njih natrag na cestu do lugarske kuće — sve po najljepšem vremenu. Dok je u nizinama bilo vlažno i maglovito, ovdje u visini sjalo je sunce, a zrak topao i ugodan, kao na početku jeseni. Iza ovog hoda od više sati krenuše izletnici odma dalje kolima put Brinja. — Za čas primakoše se vrhu Kapele — (najviših točka ceste 888 m. dočim sam vrh ima 1092 m.) odakle puče pred očima krasan vidik prema jugozapadu sve do bližih primorskih gora i Velebita. Naglo je išlo niz brdice do Jezerana pod Kapelom i sve dalje preko Križpolja do Brinja, gdje je bio priredjen po podne ručak — jer se je kanilo još pi´ije večeri pohoditi obližnju šumu »Skamnicu« — nu taj se je pretvorio u večeru, pošto se je tek oko 7 sati u večer stiglo u Brinje. U liepom družtvu domaće brinjske gospode, koji su izletnike svojom prisutnosti kod zajedničke večere počastili, odmarali su se oni od naporah toga mučnoga ali liepoga dana, a posjet je „Skamnice« odredjen za ranu zoru prije polazka u Senj. Žalibože počelo je u jutro kišiti, nu uza sve- to uputiše |
| ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 96 — se sva trojica profesora zajedno sa g. šumarnikom Mocnajemnekolicinom slušača u bližnju »Škamnicu«, da vide tu zanimivu šumu u kojoj se već od ne koliko godina suše jalova stabla još srednje dobe. O tom već je bilo govora u ovom listu, pa je samo još spomenuti, da je to šuma vrlo liepa, na vrlo dobroj stojbini a sa obilnim liepim jelovim pomladkom. Tada na licu mjesta nije se moglo konstatovati, što bi moglo biti uzrokom da se stabla suše. Tek kasnije, kad je sveučilištnom botaničkom zavodu priposlano dielova krošnje sa pocrvenjenima četinjama, našao je g. prof. dr. Heinz, da su četinje od griba napadnute, pa se sada ta bolest potanje iztražuje. Boravak u »Škamnici« morao se je na najnužđnije skratiti, jer je vrieme odmicalo, te valjalo dalje krenuti da se putna osnova ne poremeti. Nakon povratka iz Škamnice oprostiše se izletnici sa g. šumarnikom Mocnajem, zahvaljujući mu na trudu kojega je dosta imao da u svojem području što bolje izletnike dočeka i vodi, te posjedav u kola razstadoše se ubavim Brinjem, pa krenuše sve po kiši dalje put Žute Lokve i Senja. Na tom putu, već u području županije ličko-krbavske, ugodno se dojimlju putnika liepi »gajići« privatnika, koje su oni uzgojili i sačuvali, čemu osobito doprinose one nagrade, koje se od strane investicijonalne zaklade vriednim žiteljem diele za marljivo čuvanje i gojenje tih gajića. Kako nas dobro ,upućeni izviestiše ne bi bilo s gorega, da se ta stavka proračuna i poveća. I na austrijskom Krasu vide, da je to vrlo^ koristno i uspješno sredstvo za unapriediti pošumljenje tamošnjeg krša, pa su i oni sve više takovih nagrada dieliti počeli. Vozeć se dalje put juga, provezoše se izletnici mimo Žute Lokve, gdje se sastaje ova cesta sa cestom, koja dolazi iz sredine Like pa krenuše njom prema Vratniku gledajud pred sobom krasno, skoro Čistom bukovinom obrašteno »Senjsko bilo«. Oko podne stigoše izletnici do biljevišta kod sv. Mihovila u »Senjskoj dragi«, gdje je već kr. šumar i glavar kr. nadzorničtva za pošamljenje Krasa g. Nytray sa svojim lugarskim osobljem čekao a došao je ovamo da izletnike dočeka i zemalj. bujičar g. A. Havliček, koji u Senskoj dragi oko za gradnje bujica radi. (Svršit de se.) |