DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 44 — iBdtjanei. a s druge dobro oboružani bieli lovci tako su medjutim loTili, ili bolje goToreć harali , da Već danas bizona ne ima. — LOT je mlašan, lagan i malo pogibeljan, pa tako je sam jedan lorae mogao i 100 bizona u jedan dan ubiti. Pa kako je krava znatno manje (jedva 30 postotaka) nego bikova, a koža krave bar 10 puta vrieđnija od one bika, to su ti besdasai lovci samo streljali krave, dok ih nisu uništili. Danas su prostrane. Prairie puste — jedva u kojem, po državi za lov zabranjenu kraju moći ee se još koji komad naći — a naroćito Indijanci lome rukama u svojoj zdvojnosti, jer im je nestalo glavnoga uvjeta za sam život pa od gladi pogibaju, pošto je lov na bizone bio nekim plemenima izkljućivo vrelo privrede. Na što može ovakovo bezdušno postupanje sa darovima prirode dovesti. Isto će tako nestati.i šuma u svim onim državama sjev. Unije, u kojim se još nije ništa za iizdržanje šuma ućinilo. To su velike pogibelji posvemašnje slobode u rukub samih sebićnjaka. Kako iirodjciiici u Indiji lieee Ibjesnoća, o tom piše — kako časopis Jllustr. Tbierfreund" donosi —jedan francuski misionar ovo: „Prije 3 mjeseca stigao sam u Barambaj i nastanio se u kući nekog bogatog čovjeka, koji je prije nekoga vremena pokršten. Ovdje se je zbilo, da je neka biesna kuja ugrizla šestero Ijudi^ od tih dvojicu mojih poslužitelja, koje je težko ozliedila. Ja sam odredio, da se usija željezo, pa da im se rane izpale. Urodjenici ćudno se pogledaše i nasmijaše: „Aj Sahebe, nije to ništa, imamo mi izvrstno sredstvo proti tomu, odmah će te vi to vidihi." Ponovno je dotrčala ista biesna kuja, a jedan od ljudi uzme toljagu i ubije ju Drugi ju brzo razpori, izvadi joj još trzajuću se džigerieu (jetra) razreze ju na komadiće i dade po komadić svakomu od ugrizenih, koji ju s mjesta o^ako sirovu pojeđoše. „Oni su izvan svake pogibelji", rekoše mi. Jer sam pako ja to sveudilj s nekim nepovjerenjem gledao i zahtjevao, da se rane izpale, dovedoše mi čovjeka, koji je imao na nogama velike, nu već zacieljene rane. Prije 5 godina ugrizao je tog ćovjeka biesan pas, pa je on komad jetara tog psa pojeo i do sele nije bilo nikakovih posliedica tog ugriza. Već su prošla ćetiri mjeseca, nagrizenima su rane zaeielile, a njima sve do sada nije ništa, zdravi su kao i prije. Što da čovjek o tom sredstvu drži? A što vele djaci Pasteurovi k tomu? Urodjenici tvrde, da se tim sredstvom može iziiećiti i onaj kod kojega se biesnoća već i pokazda. Jedan britski nćenjak, imenom Prazer, odkrio je prije nekoliko mjeseci, da žuć životinja, i ona čovjeka, ^otrov ništi. Urodjenici u Indiji, a i oni u Africi, ovim su najnovijim evropskim odkrićem u praksi već davno služili". Ova je viest tako zanimiva, da bi vi-iedno bilo, da joj pozvani faktori posvete zasluženu pažnu. Tko je vidio čovjeka u biesnilu -* kao što smo mi — znade kakova je to nevolja, pa bi se moralo svojski nasto |