DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Različite viesti i sitnice. -Visoka škola za zemlJotežiTO H Been. Kako smo svojedobno javili, ova je visoka Škola već od 3 god. smještena u novoj zgradi, koja je sagradjena na samoj periferiji grada (Turkensehaiož^e), dočim sn s@ prije — što je veoma nezgodno bilo — držala predavanja u raznim zgradama, te sa morali slušači iz jedne u druga tržati. Opazilo se je ipak, da su i u ovom kraju grada stanovi za djake skupi, a da je i skupa obskrba u obće. S toga razloga zaključio je profesorski zbor u svojoj (sjednici od 23= srpnja o. g,, da se osnuje posebna „mensu academica" a jer bi. se ona težko zgodno smjestiti mogla, da se osnuje podjedno i i djacki dom" (Studentenheim) gdje bi se „mensa" ustrojila a ujedno bi u tom domu bilo i više stanova za oskudnije slušače. Ustrojio se je odmak i posebni odbor, kojemu je >svrlia, da ove osnove što prije provede. Neki anonimus poklonio je u tu svrhu 30 tisuća ki*una, kojim će se novcem ponajprije kupiti potrebito gradilište za taj „dom" dočim će se ostala još nuždna glavnica najviše dobrovoljnim! prinosi nastojati sabrati. — Iz govora odstupajućega rektora razabiremo, da je mjesto današnjeg trogodišnjeg naukovanja uvedeno Četirgodišaje i to za sva tri odjela ove visoke škole : gospodarski, šumarski i kultarno-tehnićki. Nadalje je ustrojen gospodarsko-šumarski muzej, osnovauo pokušalište (Yersuehswirthschaft) za slušače gospodarstva i kulturne tehnike, a ujedno je uređjena posebna dvorana za agrikulturno-kemijske vježbe, U ljetnom semestru pr. škol, god. bilo je upisano 279 redovitih i 36 vanrednih slušača i to 96 gospodai´a, 233 šumara i 28 kulturnih tehničara. Novi o. g rektor prof. A. Friedrich u svom je nastupnom govoru obširno razpravljao themu: „Razvoj kulturne tehnike od najstarijih vremena, pa sve do najnovije dobe." Iz gornjega se vidi, da su i u Austriji konačno uviđili^ da se trogodišnjim naukovanjem previše terete slušači, te daje doista nuždno bilo sav naučni materijal podieliti na 4 godine. Dobrim su primjezom u tom pogledu prednjačili Američani i Japanci^ jer toli na sveučilištu u Ithaki u Americi, koli na japanskom sveučilištu u Tokiu traje naukovanje slu šača šumarstva 4 godine, pa ne ima sumnje, da će se i po ostaloj Evropi — pa i kod nas — morati istim putem poći,, da se prevelikom obterećenju slušača odmogne. Američki bizon već Jo s^otoro sasrim Iskorieiijei), prem još pred 20 godina bilo je toliko tih ogromnih preživača da je godine 1877. major Walsh u svom izvješću spomenuo, da je imao priliku — jašeć uz " jedno silno čredo — gledati kroz tri dana prolaz tog čreda u kojem Je polag njegovog računa moglo biti oko-350 tisuća bizona. S jedne strane |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 44 — iBdtjanei. a s druge dobro oboružani bieli lovci tako su medjutim loTili, ili bolje goToreć harali , da Već danas bizona ne ima. — LOT je mlašan, lagan i malo pogibeljan, pa tako je sam jedan lorae mogao i 100 bizona u jedan dan ubiti. Pa kako je krava znatno manje (jedva 30 postotaka) nego bikova, a koža krave bar 10 puta vrieđnija od one bika, to su ti besdasai lovci samo streljali krave, dok ih nisu uništili. Danas su prostrane. Prairie puste — jedva u kojem, po državi za lov zabranjenu kraju moći ee se još koji komad naći — a naroćito Indijanci lome rukama u svojoj zdvojnosti, jer im je nestalo glavnoga uvjeta za sam život pa od gladi pogibaju, pošto je lov na bizone bio nekim plemenima izkljućivo vrelo privrede. Na što može ovakovo bezdušno postupanje sa darovima prirode dovesti. Isto će tako nestati.i šuma u svim onim državama sjev. Unije, u kojim se još nije ništa za iizdržanje šuma ućinilo. To su velike pogibelji posvemašnje slobode u rukub samih sebićnjaka. Kako iirodjciiici u Indiji lieee Ibjesnoća, o tom piše — kako časopis Jllustr. Tbierfreund" donosi —jedan francuski misionar ovo: „Prije 3 mjeseca stigao sam u Barambaj i nastanio se u kući nekog bogatog čovjeka, koji je prije nekoga vremena pokršten. Ovdje se je zbilo, da je neka biesna kuja ugrizla šestero Ijudi^ od tih dvojicu mojih poslužitelja, koje je težko ozliedila. Ja sam odredio, da se usija željezo, pa da im se rane izpale. Urodjenici ćudno se pogledaše i nasmijaše: „Aj Sahebe, nije to ništa, imamo mi izvrstno sredstvo proti tomu, odmah će te vi to vidihi." Ponovno je dotrčala ista biesna kuja, a jedan od ljudi uzme toljagu i ubije ju Drugi ju brzo razpori, izvadi joj još trzajuću se džigerieu (jetra) razreze ju na komadiće i dade po komadić svakomu od ugrizenih, koji ju s mjesta o^ako sirovu pojeđoše. „Oni su izvan svake pogibelji", rekoše mi. Jer sam pako ja to sveudilj s nekim nepovjerenjem gledao i zahtjevao, da se rane izpale, dovedoše mi čovjeka, koji je imao na nogama velike, nu već zacieljene rane. Prije 5 godina ugrizao je tog ćovjeka biesan pas, pa je on komad jetara tog psa pojeo i do sele nije bilo nikakovih posliedica tog ugriza. Već su prošla ćetiri mjeseca, nagrizenima su rane zaeielile, a njima sve do sada nije ništa, zdravi su kao i prije. Što da čovjek o tom sredstvu drži? A što vele djaci Pasteurovi k tomu? Urodjenici tvrde, da se tim sredstvom može iziiećiti i onaj kod kojega se biesnoća već i pokazda. Jedan britski nćenjak, imenom Prazer, odkrio je prije nekoliko mjeseci, da žuć životinja, i ona čovjeka, ^otrov ništi. Urodjenici u Indiji, a i oni u Africi, ovim su najnovijim evropskim odkrićem u praksi već davno služili". Ova je viest tako zanimiva, da bi vi-iedno bilo, da joj pozvani faktori posvete zasluženu pažnu. Tko je vidio čovjeka u biesnilu -* kao što smo mi — znade kakova je to nevolja, pa bi se moralo svojski nasto |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 45 <-- 45 --> PDF |
, — 45 , — , . jhii, da se đo sigurnog lieka dodje. TJ ostalom gore spomenuto sredstvo Ind^ poziva na istom na čem i lieženje Pasteurovo. ´ ´Uraula-kazalište. Pod predsjedanjem presvietl. gosp. đra. I. KršnjaTOga ustrojilo je družtvo umjetnosti u Zagreba Urania-kaz.alište, kojemu je svrha da uSini znanost i umjetnost što pristupnijom širim — naročito građjanskim — slojevom obćinstva. Tu će svrliu polučiti Tiranija javnim predavanjima uz mnogobrojne ilustracije pomoću skiptikona, kinematografa i drugih pomagala. Ovo Uranija-kazalište ustrojeno je po uzoru sličnih kazališta, koja u velikim gradovima naprednih naroda već dulje ohstoje. Predavanja držat će se — i već su se držala —n e samo u Zagrebu, već i ostalim hrvatskim gradovima, s toga to liepo poduzeće svakom u vlastitom interesu osobito preporučujemo, Šumarska zakoBska osnova u hrvatskom sall)0rii. Ova osnova, kojom se djelomično preinačuju neke ustanove zakona od 22. siečnja 1894. 0 uredjenju šumarsko-tehničke službe kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji — nacrt koga smo već u zadnjem broju našega lista priobćili — usvojena je bez preinake u vis. saboru, pa ne ima sumnje, da će doskora zadobiti previšnju sankciju i postati zakonom. Prihvatom ove osnove nestati će one nesretne razlike, koja je do sele bila izmeđju šumarskih i ostalih činovnika kod političke uprave u pogledu plaća. Naglasujemo ponovno, da žalimo što će u buduće provedbom tog principa žalibože ponešto materijalno oštećeni biti oni stručnjaci, koji će tekar biti imenovani u XI. dnevnom razredu^ nu drugčije nije išlo. Ipak će moći naši stručnjaci, koji službuju kod političke uprave, raspravom koja se je tom prigodom u vis. saboru držala, u toliko biti zadovoljni, što se po prvi puta ulovom visokom zakonodavnom tielu povela razprava i o ukinuću XI. dnevnoga razreda za kr.. kot. šumare. I lievica i desnica priznale su jednodušno, da bi se ta razred u toj, službi morao dokinuti. Od strane lievice toplim je to riečima zagovarao narodni zastupnik vel. g. dr. P. Trbanić, a u susret mu je došao sam izvjestitelj narodni zastupnik, vel. g. dr. J. Pliverić, pak i zastupnik vis. kr. zemelj. vlade presvietli g, predstojnik odjela za unutarnje poslove 0. pl. Krajcsoviez. Potonji je naglasio, da ne bi vis. kr. zemaljska vlada ništa proti tomu imala, da se XL dnevni r^red dokine, kad bi to sredstva autonomnoga proračuna dozvoljavala. Svoj ovoj gospodi kao i čitavom vis. saboru, koji je uvidio, da su želje naših šumara obyirom na taj XL dnevni razred opravdane, moraju biti harni svi naši stručnjaci, koji služe ili služiti kane kod političke uprave^ jer ako i nije bilo oiaterijalnoga uspjeha, ipak je u tom pogledu bar moralni uspjeh polučen — kao predteča materijalnoga. |