DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 2r> —


Reljak mnogostrano i i^ado pruža, tamanenjem raznih crva,
ali nema dvojbe, da ista nezazire ni od nastanjenog gnjezda
životinja, koje na zemlji gnjezde, naime od jata posve mladih
treaka ili od mladih zečida, na koje nabaše prigodom svog lutanja.
Samo držim, da to ne čini sistemacki, vee da ih lovi i
ždere, ako ih slučajno nadje«. (Rorig). Tamanenjem gusjenica,
miševa, ličinka i izraslih raznih komaraca čine rode veliku
korist. Bjela roda ue hvata ni peele ni ribe. Ona ne imade
k ribolovu potrebite okretnosti, kao što ovu imade mnogo
okretniji crni štrk, a još više poždrljiva siva čaplja. Glede
sitnih ptica nastavlja jošte iztraživanja.


Mi preporučujemo ove podatke znanstvenog iztraživanja
šumarima i lovcima na pomno i marno dalje motrenje a da
se i ne možemo sa g. Rorigom u svem složiti. /. F".


Kako se može povisiti uporabivost, a po tom i
vriednost bukovine?


Statistika nas uči, da čiste i mješovite bukove šume zapremaju,
u Austriji 1,425 853 ha., a u zemljah Ugarske krune
oko 2.840.820 ha.


Sama Hrvatska i Slavonija imadu oko 1,018.955 lia. visokih
bukovih šuma, od koje površine i opet na same erarijalne
bukove šume odpada 183.294 ha. sa drvnom gromadom
od kojih 37,584,400 m^


Pa ipak se u svim tim šumama još i dan damis jedva
25^/,-, godišijjeg sječivog prihoda i doista izradjuje na gradjevno
i tvorivo drvo, dočim sve ostalo tek ivd gorivo drvo i ugljen
odpada= Veliki se dio toga bukovoga drva uz to u premnogih
slučajevih u obce ne može ni unovčiti, tako da velika gromada
te bukovine u istinu još uvjek po šumama bezkoristno trone
i propada.


Uz takove je obstojnosti posve naravno^ ako se jur od
davna, s mjerodavne strane, takodjer i pitanja, kako i na koji




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 24     <-- 24 -->        PDF

24


bi se način vrlednost i unosnost tih bukovih šuma mogla
primjereno svrsi podignuti, posvećivala osobita važnost.


Najnoviji prilog za riešenje toga pitanja jeste djelo: »Di e
Buchenfrage in der oesterreicliiscKen Forstwirtschaft
«, što ga je u o6i parižke svjetske izložbe objelodanio
ravnatelj dobara kneza Karla Auersperga, ter poznati Šumar, stručnjak
g. Leopold Hufnagel u Wlascliimu u Češkoj. Na 79 stranica
toga djelca opisuje nam pisac, svrsi sbodnim i poučnim
macinom sadanje gospodarstvene prilike bukovibj suma u
Austriji, podjedno i same načine i sredstva, kojima bi sq
dala unosnost i vriednost tih šuma podignuti.


Pisac je podielio čitavo djelo u devet poglavja, U prvomu
razpravlja o nalazištu i razprostranjenosti bukovih šuma u
austrijskih zemljah u obde. U drugomu o načinu gospodarenja
i prihodu tih šuma. U trećemu o naravi pitanja o podignuću
vriednosti bukovih šuma. tJ četvrtom o tehničkim svojstvima,
a u petom o glavnim manama bukovoga drva. U šestom poglavju
0 sredstvima kojima se te mane umanjuju i odstranjuju
U sedmom opet govori o uporabivosti bukovine u obče. U osmom
0 trgovačkoj politici i šumsko prometnim odnošajima u Austriji,
donašajud onda napokon u devetom i zadnjem poglavju same
predloge^ kako bi se spomenuto pitanje dalo u Austriji u obde
najpovoljnije riešiti.


Svradajuči time fcakodjer i pozornost naših šumara na
ovo važno djelo, priobditi ćemo u sliedecem onaj dio istoga,
gdje pisac razpravlja o sredstvima, kojima bi se dala trajnost,
a po tom dakako i uporabivost bukovine, odnosno dakle i
vriednost samih bukovih šuma^ u obce svrsi shodno povisiti.


Bukovomu se drvu pripisuju mnoge mane, koje muumnogom
obziru onemoguduju uporabivost u vedoj mjeri. Medju najglavnije
te mane pako ubrajamo naročito stezanje (sušenje) i
bubrenje kao i kratku trajnost toga drva, uz .stanovite
nu često obstojede odno.šaje.




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 25 —


Izvor svih tih mana bukovine pako jest stanični sok,
odnosno, množtvo i promjenljivost sadržine vlage (vode) a samom
drvu. A zato i vidimo, da se sve napremice koje idu za povišenjem
stalnosti i trajnosti bukovoga drva, sastoje u glavnom
u tome, da se sadržina soka i vode u drvu na toliko trajno
umanji, doklem se štetni upliv istih ne uništi. Vec prema namjeravanoj
uporabi drva, upotrebljavaju se u tu svrhu i razna
sredstva.


Budemo li bukovo drvo samo na suhom upotrebili, onda
je dovoljno, ako ga u to ime nakon izradbe, još i samo na
zraku primjereno osušimo, U onom slučaju ipak, ako uporabljeno
bukovo drvo ostane i dalje izvrgnuto uplivu promjenljive vlage


t. j . ako ga na takovom mjestu upotrebimo, gdje 6e sušenjem
izgubljenu vodu i opet upijati, onda ne 6e biti dovoljno, ako
drvo samo osušimo, vee se uz to moi^a i svako iznovičuo prodiranje
vlage u drvo prepreciti, a to se može i opet postići
samo svrsi shodnom impregnacijom dotičnoga drva. Daljnje
sredstvo, koje medjutim ne ide samo za tim, da se drvu oduzme
suvišna sadržina vode, ve6 i zatim, da se iz njega odstrane i
bjelancevite sastavine t. j . sami nosioci zametka gnjiiobe i truleži^
sastoji se u tom, da se drvo izpire u tekudoj vodi, ih da
se prije samoga sušenja podvrgne još i uticaju vrudih para.
Prelazedi tim sada i na sam opis pojedinih načina i si´edstava,
kojima se povisuje trajnost bukovoga drva. sliediti ćemo
pri tom tečaj same proizvodnje, i to tako, da čemo najprije
opisati one mjere, koje se u to ime moraju već i kod same
sječe i izradbe drva u šumi poduzeti, a zatim one, koje se
odnose na postupak stini drvom na pilanama. Završiti ćemo
pako onda s onimi mjerama, koje danas već i predmet posebnog
obrtničtva sačinjavaju, t. j : opisom raznih načina t. zv. impregniranja
i izluživauja bukovoga drva.


1.
Postupak kod sječe i izradbe bukovoga
drva u šumi.
Postupak kod sječe i izradbe bukovoga drva u šumi u
tohko je od upliva na povišenje trajnosti drva, što će se n. pr.




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 26     <-- 26 -->        PDF

~~ 26


bržim sušenjem prepreciti zametak truleži, a tim da to sušenja


primjereno otegnemo, zapreciti ćemo isto tako opet naglo ste


zanje i pucanje drva. Tamo gdje se bukovina vec i u samoj


šumi izradjnje na t. z. trgovačku robu, poput cjepke^gradje, na


gorivo drvo ili ugljen, tamo se u pravilu mora i stablo po


stablo, čim se posječe odmah i izraditi.


Izi^adjena se roba naslaže onda na sječini u vitla ili liva»
tove, te ostavlja tako dok se pod hladom preostalog stabalja,
svrsi shodno ne izsuši, Drugčije ipak treba tamo postupati,
gdje su oborena stabla odnosno trupci namenjeni izradbi razne
piljene robe, ili željezničkih podvlaka.


Takovi ce trupci čim su dulji i deblji, tim prije razpueati
a i natruhnud bielom truleži, a da tomu bar po mogućnosti
predusretnemo, uporabijujemo onda još i shedeče mjere i opreznosti
: ,


a) Zimsk u sječu . Zimskoj se posječi pripisuje veliki
upliv na trajnost drva. Ne ima pako dvojbe, da je gusci stanični
sok kud i kamo manje podvrgnut raztvorbi k^o i zametku
raztvorbu prouzročujučiJi gribova, od redjega ljetnoga soka, za
vrieme mezgre u drvu. Uz to nam kod zimske sječe preostaje
i više vremena za izradba i izvoz drva iz šume prije, nego li
nam proljetno kolanje soka u drvu uz sveudilj rastuću pripcku
suuci!, uzčuvanje drva od napred spomenutih štetnih upliva
otežčaju.


Najjednostavnije a i najjeftiDije sredstvo^ ^da bukovo drvo
uzčuvamo od truhlosti sastoji se dakle´u tom, da ga što bržje
izradimo u željene razvrstbine,


})) Vehnnće stabl a upliva takodjer povoljno na
trajnost bukovine. Postupak pri tom sastoji se u tom, da se
posječeno stablo ostavlja zajedno sa granama tako dugo u šumi
ležati, dok m.u puplje ne prolista. Deblo se pri tom može
dielomice i oguliti, i to sličnim načinom kako to vidimo da
čine n. p. kolari kada 8uše de})la za ruda. Ostavljajući oboreno
stablo ueizradjeno u šumi ležati, ouo če 1 u onom slučaja,
kada smo ga još i prije samoga listanja posjekli, ipak posije




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 27     <-- 27 -->        PDF

^ 27 —


njekog vremena i na zemlji ležec prolistati^ a tim ce se, dok
Btablo napokon povelme, potrošiti svi suvišni sokovi debla.
Izradimo li dakle takova stabla tek onda u trupce, kada im
je potjerano lišee jni´ povelinulo, to snio tim povisili trajnost
drva, a svakako predusreli bar zametku truleži- Da drvo ne
razpuca tomu mooi eemo i u ovooi slučaju samo tako predusresti,
ako ga ostavljamo ležciti u zasjeni još preostalih stojećih
stabala.


Ovamo valja nadalje ubrajati donjekle i t. z. prsteno van
je stojećih još stabala, sastojeće se u tom, da se
na još rastućem stablu, neposredno oa panju, kora oguli poput
prstena u širini od kojih 20—30 cm. naokolo sve do bieii,
tako da usljed toga onda takovo stablo^ za 2—o godine
prestane živjeti. U istina se medjutim ovaj način sušenja drveća,
nije pokazao baš osol)ito svrsi shodnim^ pak se zato ni nepreporučuje.


c) Sušenje izrabude postepeno, a nipošto naglo na suncu, jer l)i nam inače
drvo izpucalo. Treba dakle izradjenu robu nakladati u hladu
ili pod kakovim pokrovom, koji ju čuva i od vlage (kiše) i
da ne bi postala vitlava. Obično se i u naših bukovih šuma
izradjuje samo kalana roba, poput dužica, vesaUi, vra-tila,
(subija), a eventualnu i željezuički podvlake.


Kod toga preostaje toliko odpadaka i trešča, da se shijimi
može nadkriti izracljena roba, a napose rešetarski obudi, dužice
oplatei i t. d. i tako svrsi shodno sušiti. Velika i dugačka se
roba, poput: gredica i vesala, naslaže još i na posebnim podlogama
tako, da se i pojedini složaji malenimi letvicama mecljusobno
odiele, da dm zrak sa svijuh strana pristup do njih
zadol)ije. ´llak gornjih naslaga preči pri tom podjedno i savijanje
(ba.canje) dolojih naslaga.


Ako željezničke podvlake ne možemo odmah, cim su izradjene,
odpremiti do mjesta gdje se budu impregnirale, to ih´
moramo takodjer na sgodnom, suhom i zračnom mjestu naslagati
u vitla. Da drvo ne popuca, to so na onim mjestima pro




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 28     <-- 28 -->        PDF

^ — 28 —
"


želja pođvlakah gđjese razpukline pojavljuju, zabijaju posebne
željezne kuke u obliku slova S.
A mogu se u tu svrhu upotrebiti i klinovi iz mebkoga
drva, koji se, po prilici 15 cm. od kraja podvlake, a do polovice
visine podvlake sizude, u 25 mm. široke izvrtane rupe
zabija. .


2. Postupak sa bukvim drvom na pilanama.
Naglasili smo jur gore potrebu, da se´ u šumi izradjeni
trupcij koji su namienjeni izradbi piljene robe, imadu vazda
sbog dalnje izradbe što bržje odpremiti do pilane. Cim se ta


kovi trupci prije izrade, tim se sigurnije pređusretne n,e samo
pucanju drva, vec i zametku t, zv. biele truleži, a uz to se
svježa bukovina i laglje pili od sube. JSTajdulje možemo time


otezati zimi, nu kada u proljeće zapocme kolanje soka u drvu,
onda nam svaki dan otezanja može donjeti vrlo zle posljedice.


Od velike je važnosti uz to i to, kojim se smjerom trupac
pili (reže). Mostnice i daske pucati de tim manje, čim se više
širina istih sudara sa smjerom radiusa trupca.


Pošto se široke bukove daske samo redko traže, to se
i trupci mogu obično tako razpiliti, da većina dobljenih dasaka
i letava pada a smjer radiusa, odnosna u smjer drvnih cepaca,
a isto se tako može pri tom i srce debla mimoići. Trupci se
srednje debljine u to ime najprije prepolove, a svaka, se tih
polovina onda opet dalje pili okomito na pravac tog prvog
proreza. Kod veoma debelih trupaca se izreže najprije srce —a
tek tako dobljene četvrti pile se onda svaka njih napose na
daske ili grede.


Drvo oko srca, ne valja za piljenice, pak se s toga mora
izlučiti. Čim su uz to daske i užje, tim se i rez dade laglje
svrsi shodno udesiti, a možemo se pri tom kod obrubljivanja
širokih dasaka služiti i kružnom pilom. Kod izradjivanja (rezanja)
t. ZV. tavoletta i testona, ne treba medjutim uzimati u
obzir smjer reza, Glavno je, da iz trupca izpilimo što više
jednako širokih i zdravih dašćica željene razvrstbine. Piljena




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 29     <-- 29 -->        PDF

" — 29 — , ´


se bukova roba mora takodjer odmah iza rezanja sušiti. Ne
imamo li kraj pilane i posebna sušionu, u kojoj se doti&ia
roba može grijanjem zraka sušiti, to ju možemo takodjer i na
prostom zraku osušiti, ali ju ipak i pri tom moramo čuvati od
sunca i kiše. Valja dakle izradjene daščice nakladati pod kakovim
krovom ili sušom. Pri tom se tavolette moraju uvjek
uspravno jedna do, druge na posebne stalke prislanjati^ a kada
ib već na po] osušene slažemo u vitla, onda treba medja pojedine
složaje dasaka — u udaljenosti od metra do metra — podmetavati
još i jednako debele uske letvice. Čitav se složaj onda
konačno na vrhu pokrije još krajčanicama, na koje se prema potrebi
naslažu za jednoliko obterečenje još i furci ili kamenje.
Lice tih vitlova (složaja) mora biti glatko, t. j , čelo pojedinih
dasaka mora sa plohama prvo podmetnutih letvica sačinjavati
jednu plohu. Slaganje takovih dasaka na križ neshodno je, a i
ne valja.


Primjereno debljini dasaka, biti ce iste za Q-—12 mjeseci
na toliko suhe, da ih je moći upotrebiti.


Za sušenje tavoletta služe nom takodjer i jednostavni drveni
stalcij na koje se te daščice komad po komad uspravno
prislanjaju. Na bacanje (vitlanje) drva, ne treba pri tom uzeti
obzir, pošto se tavoleti kasnije i onako vežu u skupove od 20
do 30 komada, pak se tim vezanjem onda i onako opet izravnaiu.


Suhe ćemo daske takodjer najbolje tako spravljati, da ih
osovimo. Tako su najbolje zaštićene i od napadaja raznih zareznika,
nu dakako, da taj način spravlanja zahtjeva razmjerno
veće prostorije.


3.
Izluživanje i izparivanje bukovoga drva,
Muživanjem, oduosno parenjem, odstranjuju se iz bukovoga
drva sve u staničnom soku nalazeće se bjelanjčevite sabstaucije,
pak je zato i takovo drvo i manje izvrgnuto
gnjileži.
a) Pod izluživanjem razumjevamo onaj postupak, pri kojemu
se još svježi bukovi trupci, odnosno i jur priređjene že




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 30     <-- 30 -->        PDF

ijeznicke podvlake, ostavljaju kroz 8-1 0 tjedana u tekućoj vodi
ležati. Svježe´ drvo potonuti 6e obično i samo u vodi, pa se
zato, kao što i s obzirom na kasnije vadjenje drva iz vode,
za to močenje izabiru samo plitcine i takova mjesta u odnosnih
tekueica — gdje dubljina vode nije mnogo veća od same debljine
dotičnoga drva. Ako drvo ne bi samo potonulo, onda ga
možemo i tako dugo kamenjem obterećivati, dok god ne ostane
ležati pod razinom vode.


Ovo se izpiranje drvnih sokova iz bukovine preporučuje


naročito onda, kada moramo stabla sjeći u proljeće ili ljeti, ili


ako posječeno drvo nismo u stanju pravodobno izraditi.


Izpiranje bukovine u tekućoj vodi, STupliva na trajnost dotičnoga drva^ ali je ipak uza sve to veliko
pitanje, može li se tim postupkom i samo impregniranje,
naročito željezničkih podvlaka nadomjestiti, jer se to mora tek
dalnjimi pokušaji u veliko i dokazati.


b)Izparivanje bukovoga drva, zovemo onaj postupak,
pri kojomu se dotično drvo u posebnih zatvorenih
kotlovih podvrgne uplivu pare, koju dobavljamo izpražnjivanjem,
obično i u druge svrhe služecih, parnih kotlova. Para ima 60
do 70*^ G. toplote, a napušta se u dotične kotlove tlakom od
1—4 atmosfere, U tim kotlovima ostaje onda drvo izvrgnuto
uplivu pare, ved prema objamu pojedinih komada, po njekoliko
sati ili čak po nekoliko dana.


Slično djeluje na drvo takodjer i iz k u h a v an j e. Eazumije
se pako, da se drvo, podvrgnuto uplivu pare ili izkuhavauju,
mora kasnije opet i osušiti. ^


Tim se postupkom znatno povisuje trajnost drva, a uz to
ono dobije i tamniju boju,, t. j . ono postaje toplije boje; a ni
zareznici ga onda ne 6e tako rado napadati


Parenjem se čvrstoća drva samo neznatno umanjuje, a kada
je na to opet i osušeno, podvrgnuto je i manje gublenju od
obične bukovine. Parenjem se uz to povisuje znatno i prevojna
čvrstoča bukovine, pak se tim svojstvom obilno služe kod
pravljenja pokuctva iz,, za vinu tog drva po t. zv. Thonetovom
načinu.




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 31     <-- 31 -->        PDF

4. U m j e t n 0 « u š e n ] e h u k o v i n e,
U tu se ^n^^hu bukovima suši a posebnim t^u.sionama. kojt´
se hvA kojiin iiacinom mogu trajno na oO—-OO" C rEgrijati.
Nn uz to se u .dotičnoj prostoriji nntra iieprei^tano i vlažjii
zrak sa Hiilnm izirijoiijivati.
Drva h.e uvažaju u sušiomi uu posebijiiu kolleamaj to !^e
onda, veo preirja ob]aE.]iu u^nulra ostavljciju po više sati, a kudkada
i po više dana. Takovim pc sušenjem, kod drva. povisuje
abftolutna kao i odporna evrstoK%, a i manje će takvo drvo
nabubriti od drva^ koje je jednostavno samo na zraku osuđeno,
Medjutim f^vako -sušeno drvo, mora još uvjek bar ] O´Vo
vode sadržavati, jer bi inače postalo krto i krhko.


5, Kadjenje i olieivanje drva.
Izkustvo nas uci, da cesto i krovišta od bukovine, kako
ih u mnogih gorskili krajevih nalazimo, veliku trajnost ]">oka-"
zuja. Ovaj se pojav pako pripisuje tousu, da se dotično drvo
usljed toga, što takove kuće ne inm.ju dimnjaka, kadjenjem
dima — koji neposredno sa ognjištah na tavan izlazi — tečajem
vremena na ujoki način kreosotom rek bi impregniraju, jer je
on giavna sastavina dima.
Slično postupa se takodjer i kod t. zv. kadjenj a odnosno
sušenja bukovine na dimu u šumi. Suše se na taj
način naročito bukove dužice, zatim obudi i kolarski naphitci,
i to u dimu pridušene vatre, koja se u tii svrhu podržava palenjem
raznih i onako neunoveivih odpadaka, što nam kod izradjivanja
takove robe preostaju,
Ličenjem drva preči se pristup vlage u drvo iz. vana,. a
pošto je vlaga neobhođni uvjet zametka gnjileži, to se ličenjem
preči i gnilenje drva. .
Ličiti se medjutim smije drvo tekar onda, kada se je več
primjereno osušilo, jer seinaše u drvu razvije t. zv. biela prljad,
a takovo če se drvo onda još bržje raztroštti. ´
Drvo se liči katranom^ karbolineumom, terpentinom, firnaj-
som ih uljenimi bojami i t, d., ^Naročito se je ličenje tra




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 32     <-- 32 -->        PDF

82


mova za podišta, stabe i druge tomu AVrne svrhe na pročelju,
pokazala uspježnim, pošto vlaga baš tim putem najlaglje u
drvo prodire. Trajno se međjutim ne da posvema m kojim ličilom
pristup vlage posvema zapreciti, dakle ni zametak gnjileži,
ako je drvo uporabljeno na vlažnim mjestima.


Polaganje drva u jame napunjenimi sa negašenim vapnom,
koje se onda po malo gasi, upotrebljuje se takodjer, a osobito
i onda kao sredstvo za konserviranje drva, kada tim želimo
povisiti trajnost kolja, stupova, greda i. t. d= Nu ovo sredstvo
spada vec više medju t. zv, impregniranje.


Drvo 6e pri tom biti obično vec za osam dana, na toliko
vapnom inkrustirano, da 6e onda i dulje vremena odoljevati
gnjileži. .


6, Impregniranje bukovine.


Impregniranje drva jedino je sigurno sredstvo, da -bukovomu
drvuj kada ga uporabljujemo u zemlji ili uz inače promjenljivu
vlagu, u toliko povisimo trajnost, da u oboe pri tom
uporaba toga drva, u prispodobi s inimi vrstimi drvlja u obzir
doči može.


Impreguacija, kojom se dotično drvo skroz na skroz odnosnom
tekućinom nepromoči t. j kraj koje pojedini dielovi drva
ostanu netaknuti, ili kada je drvo im.pregnirano takovimi raztopinami
koje voda opet izprati može, ili tekućinama koje se
možda i same raztvaraju, ne može dakako svrsi odgovarati,
dapače, takova je impregnacija u mnogom obzira i više štetna
no svrsi shodna.


Tako valja s toga i nepovoljne uspjehe, koji su mjestimice
postignuti uporabom impregniranih bukovih željezničkih podvlaka,
svakako u prvom redu pripisati samo nedostatnoj ili u
obče nevaljaloj impregnaciji dotičnoga drva


Izmedju mnogih metoda impregniranja koje su do sada
predlagane a i upotrebljavane, pokazaše se ipak samo njeke
njih doista valjanimi, pak se zato i samo na ove može kod
uporabe u vehko obzir uzeth A s toga čemo i mi ovdje, samo
one njih bar u kratko opisati, koje se do sada i u večoj mjeri




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 33     <-- 33 -->        PDF

prokušane, u inaee kadro, uapofse i bakovirdj osjegurati boljeijove vrsti uporabo.
Bfco se tict-^ marnih sredstava, koja se za iruprcgniranje bu


kovinedeca :
u veliko apotrebljuju, iztaknuti su nam naročito ^l^ea)
cinkaCinko v
i o5—50
Bolicui k
diela vode.
(Zn. C\) u mješavini
Ovo je danas
sa 25 diela
najvažnije sredstvo


za impregnaciju drva, i to ne samo zato što je razmjerno jeftino,
vec i zatOj što i inače svrsi najbolje odgovara.


Eaztopina ta prodire lahko u drvOj pak ga za to i skroz
na skroz nakvasi. Drvo se može pri tom ili odmah friško posječeno
ili tek nakon izluženja parenjemj impregnirati.


Cinkovim soličnikom impregnirano drvo samo je neznatno
otrovno, miriši slabo, dade se dobro laštiti a i laliko ličiti, pak
ga je zato moči i u najraznoličnije svrhe upotrebljavati.


b) Ka trans ka ulja ili kreosoti, koji se dobivaju
kod destilacije katrana iz kamenoga ugljena ili iz drva, dalnje
su sgodno sredstvo za impregniranje.


Uljaj što ih dobivamo na taj način iz kamenoga ugljevja,
obiluju kisikom, a sastoje se uz to velikim dielom i od karkarbolne
kiseline, dok i opet ona ulja, što ih dobivamo kod
destilacije drva, više kreosota sadržavaju.


Hočemo li drvo timi ulji impregnirati, to ga moramo prije
umjetno ili bar na zraku izsušiti. Samo se ulje onda ili kao
tekućina ali i u obliku pare, tako dugo uz primjereno veliki
tlak u drvo uštrcava, dok se njim drvo skroz na skroz ne napoji.
Ova se ulja onda više ne mogu iz dotičnoga drva izlužiti
ni izprati.


Takovo, katranskimi ulji impregnirano drvo ne gubi se
(ne suši), dade se liepo laštiti i ličiti, a ne napadaju ga ni zareznici,
samo što uvjek manje više zaudara po katranu.


Katranska su ulja uz to i malo ne četiri puta skuplja od
cinkovoga soličnika — ali je s druge strane opet i uspjeh
takovoga impregniranja kxid i kamo trajniji.


3




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 34 —


Katran, što se dobiva destilacijom kamenoga ugljevja, iiporebiv
je medjutim samo kod impregnacije manjih komada drya


n. pr. bukovih kusaca služecih za taracanje cesta, a to zato,
što isti sbog raznih primjesa i velike svoje gustode, i kod visokoga
tlaka samo slabo prodire u drvo.
ej Modra se galica danas samo još malo gdje upo
trebljava za impregniranje drva, a to ne samo zato, jer je
skuplja od cmkovoga soUcnika, vec i zato, što se ni inače nije
pokazala boljim sredstvom.


d) Živin soličnik je preskup za obično impregniranje,
a uz to i veoma otrovan, a i voda ga razmjerno brzo iz drva
izpire, s toga se rabi samo u ograničenoj mjeri.


e) Sa kukinjskom solju se pokusi moraju još nastavljali.
Do sada nam pogledom na uporabu soli kod imp
gnacije drva, još- ne predleže dovoljna iskustva.


Što se napokon još i samih, do sada u. uporabi stojećih
načina impregniranja drva tiče, spomenuti čemo sliedeče:


1, Hidro statični naČin, im pre gnijanj a po Boucheri-
ii . Drvo što ga po ovoj metodi kanimo impregnirati, mora
se sjeei u soku a impregnirati svježe, i to n trupcima, zajedno sa
korom. Za samo impregniranje se obično upotrebljnje modra
galica; redje cinkov soliČnik, i to tako, da se odnosna tekućina
namjesti u posebnih kaca, 8—10 m. visoko iznad skla
dišta, gdje se nalazi drvo namienjeno impregnaciji. Iz tih se
kaca onda vodi tekučina s pomočju cievih do pročelja svakoga
pojedinoga trupca. Spajanje tih cievih sa pročeljem trupaca
udešeno je i opet pomot^ja posebnih kovnih ploča i zapora.
Tekućina iztjera pri tom vlastitim hjdrostrotičnim tlakom
iz drva najprije sve u njemu se nalazeče naravne-sokove, prodirajudi
pri tom sama u stanice i cievčice drva. Mana je ovoga
načina impregniranja ta, da se ne možo posvuda a ni li svako
doba godine izvadjati´ a izgubi se pri tom ,i mnogo tekudine
bezkoristno* ..^ ,


^ Danas se taj način impregniranja upoti^ebljaje naalo ne
Isključivo samo joŠ za impregniranje brzojavnih stupova,, >




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 35
2. Reinharđt-Pfistero´v način impregniran
] a drva , razlikuje od napred spomenutoga prije svega
tim, da se tekudina, obično cinkov soličnik,,ne utiskuje u drvo
lijdrostatičnim tlakom, ve<5 uporabom posebnih cmrkova. Cmrk
se pomo<5ju kaučukovih cievi i posebnih kovnih poklopaca
spaja tako sa drvenirni trupci, da se prema potrebi i samo dielovi
drva (n. pr. samo nutrašnji) mogu impregnirati. Uz to se
i sami strojevi .(cmrkovi) mogu lahko s jednoga mjesta na
drugo prenašati, tako da se prema potrebi, može drvo i već
neposredno na samoj sjecini impregnirati. ´S druge je strane
ipak kod ovoga načina potrebna veda količina tekućine, jer se
stanoviti dio iste uvjek izgubi skupa sa istisnutimi sokovi drva
—" na strani protivnoj onoj, gdje tekućinu u drvo uštrcavamo

a koji nije poklopcem zatvoren.
U najnovije je doba Pfister taj svoj izum u toliko upodpunio,
da sada poklopaca razne velične (za razne debljine trupaca-
ne treba — dakle tako, da se i sa jednim te istim poklopcem,
mogu i drva razne debljine impregnirati, odnosno i
bojadisati.
.3. K r e u t e r 0 V način i m p r e g n i r a n j a d r v a,
I ovaj predmjeva impregniranje drva zajedno sa korom, a razlikuje
se od prvo spomenutih načina poglavito tim, da se staničini
sokovi iz drva odstranjuju parnim tlakom, a istim se načinom
onda uštrcava i razstopina (cinkov soličnik) u´di´vo.


4. Burn eto vim p 0 stupkom prelazimo na one metode
impregniranja jur izradjenoga drva, pri kojih se drvo u posebnim
zatvorenim kotlovima impregnira. Izradjeno drvo (obično željezničke
podvlake) po Bnrnetu prije svega se u tim hermetično zatvorenim
kotlovima podvrgne uplivu vruče.pare, zatim ´se kotao (zajedno
sa drvom) posebnom sisaljkom što podpunije evakuira^^ a tek
na to še onda,´ pod tlakom od 7—8 atmosfera, napusti unutra
odnosna antiseptiČna ´ tekudina ´—´ obično " cinkov soličnik. ^
Da se drvo na taj način valjano odnosnom tekućinom
napoji, treba do tri ure vremena. ´
-" ^ "^ -,
"´´ Na´fcij način impregnira .međjuinimi-´takikijer i poznata




ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 36     <-- 36 -->        PDF

^^ „ 36 —


tvrdka G. L6weafelcl u Be5u željezničke podvlake. Strojevi su
pri tom namješteni na posebnim vagonima tako, da se impregnacija
može odmah i na svakoj povoljnoj, šumi najbližje ležecoj,
željezničkoj stanici obavljati.


6. Slično udesio je svoje sprave za impregniranje željez-
nickik podvlaka
takodjer i inžini r lUek , kojima se spravama
služe i kr. ugarske državne željeznice. Podvlake se pri
tom meću u subomu stanju u dotični kotao, tuj se onda prije
svega parom izlaže, a nakon uzsliedivšeg evakuiranja kotla,
cinkovim soličnikom ili bukovim katranovim uljem (koje 32
40% kreosota sadržaje) impregniraju.


6. Gr. Kiitgersov način impregniran ja razlikuje
se od dosada spomenutih tim, da se drvo najprije u kotlu postepeno
do na 120^ topline ugrije, i tako dugo grije, dok se tim
grijanjem iz njega sav sok ne odstrani, zatim se kotao evakuira
— a .konačno onda još i uz tlak od 7-—8 atmosfera — drvo
čistim cinkovim soličnikom ili mješavinom ovoga sa 6*^/0 katraoovog
ulja impregnira.
7. Po BetheIlovom se načinu impregnacije,
mora drvo prije svega na zraku ili u posebnim sušionama (pećima),
uz postepeno grijanje do na 100 stupnjeva topline, valjano
osušiti, a tekar onda se az tlak od 7—10 atmosfera
impregnira toplom mješavinom katranovoga ulja i kreosota.
8. J, B. BI vik e impregnira drvo takodjer sa katranovim
uljem i kreosotom, samo sto se pri tom služi stranom samom
tekućinom, a stranom mješav istu sa vručimi vodenim! parama.
Kada je drvo na taj način impreguirano, onda ga Blvthe
jt)š i posebnimi tlačili (valjci) tako dugo tlači, dok mu objam
primjereno ne umanji. Impregnirati se može na taj način isto
tako sulio kao i svježe drvo, a ne potroši se ni odviše katranovoga
ulja. Ipak se s drage strane ovomu načinu impregniranja
— naročito gledom na željezničke podvlake — poriče
svrsishodjiost.
9. Libert - Paradisov način impregniran]a
drv a nije drugo, do upotreba parali katranovog ulja i kar


ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 37     <-- 37 -->        PDF

37


bolne "kiseline. Drvo- se i pri tom najprije suši^ zatim izparnje,
te onda nakon evakniranja uz primjereno yeliki tlak vrućom
katranovom parom impregnira. Drvo, koje je na taj način impregnirano,´
gubi nješto od´ svoje težine, ali podjedno. postaje
čvršće, tako, da se onda više ne steže i ne baca. Čini se uobce,
da ovaj načn impregniranja najveću trajnost impregnira-^
noga drva zajamcuje-.. ´.´´^ ´--. ´


Načini impregniranja po Boucheri-Uj" Pfisteru i Kreuteru,
izvedivi su i u samoj šumi, a tim je i šumoposjedniku omogucenOj
da može već i sam drvo. na sjeeini impregnirati, a to
je i opet svakako bar ondje od´ velike važnosti, gdje se radi
0 upotrebi bukovine za željezničke podvlake, a to je uporaba
kako znamo sa gledišta unovčivosti bukovih šuma — danas
baš jedna od najvažnijih, _P. Ž, K.


vnflBaBnJ fciim J^^mr I^BL K EJA » MI?!—! I ii

Osobne viesti.


ImenoTauja i premještenja. Kr. ug. ministar 2a poljodjeljstvo
imenovao je u područje kr. šum. ravnateljstva kr. ug. šumara Julija
IJlreicli a kr. nadšumarom u 3. stepenu IX. plaćevnog razreda, ter
gradskog šumara Akosa Simonfj-a kr. šum. kandidatom u 3. stepen


XI. plac. razreda; napokon premjestio je iz službenik obzira kr. nadšumara
Ivana Krajnj a ka iz područja kr. šum. ravnateljstva u Zagrebu
u ono kr. nadšumarskog ureda u Vinkovcima.^
Družtvene viestu


Zapisnik sjedniee upr. odbora hvr. slav. šamarskoga družtra,
od 22. rujna 1900., obdržavane u družtvenih prostorijah pod predsjedanjem
I. đružtv. podprodsjeđnika VeL g. Ferde Zikmundovsky-a i u
prisutnosti II. družtv. podpredsj. VeL g. Josipa Havasa, te p. n. gg. odbornikak
H. Grunda, E. Rosipala, B.= Fiscbbaclia, D. Laksara, B. Hajek^t,
Marine de Bone, I. Partaša i tajnika A. Borošića.


* Imalo se je priobditi već u prošlom broju, im slučajno zakasnilo.
U r e d Ili s t v o.