DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 674 — sklopom. Iz ovog predjela izlučena su veleprodajom sva bolestna te natrula stabla. Odavle dolazi se šumskim putem u predjel »Suhi vrh«. Zapadna strana ovog predjela izgorjela je jošte nazad jedno 60 godina nu zapuštena tako, da se je od istog stvorio tako rekuć goli Kras. Izgorjela površina iznaša približno do 100 rali. Od ove posadjeno bi svog proljeća blizu 25 rali sa troškom od 750 for. uračunav u to ujedno dobavu i transport biljka. Posadjeno bje 140.000 trogodišnjih ve6im dielom presadjivanje smrekovih biljka nabavljenih od šumarnika Kretinsetia iz Kandie u Kranjskoj. Uspjeh ove, obzirom na stojbinu neredovite sadnje, kako se uvidja veoma je dobar, što se imade pripisati dobrim i krepkim biljkam kao što i pomno izvedenoj sadnji. U sasvim škrapovitim mjestim dovažao se čisti šumski humus, te u nj biljke postavile tako, da je uspjeh sadnje takovih biljka podpunoma osjeguran. U prilog tomu uspjehu bile su takodjer i ceste proljetne kiše, koje su u obde i na ine kulturne površine veoma dobro djelovale. Ciena biljkam bila je po hiljadi 5 kruna. — Ovo bi bio u glavnim crtama opis objekta, koji je ove godine hrv.-slav. šumarsko družt-^o posjetilo. Kolihaš. Nešto 0 sječi i izvozu drva u Lici. Piše: Petar Petrovi«^, stud, for. Uza sve nevolje i nedaće, koje su našem i onako jadnom i siromašnom narodu narinule težak jaram na vrat, tare ga još i jedna okolnost, a ta je mučno dobavljanje i težak izvoz drva. Ako bi toj okolnosti tražili temeljit razlog, mogli bi reći, da je tomu kriva nejednakost terraina, i skoro nepristupačnost mjesta, gdje mu često šumski organi odrede nekoliko |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 675 — stabala za gorivo. Nu to nekoliko stabala ne zadovoljava njegovu potrebu, te je više puta prinužden, da i bez znanja organa koje stablo iz šume izveze. I u tom baš leži razlog, što naš narod često puta iz bojazni, da ne bude zatečen kod djela, i da što prije bude gotov s njim, znade osobito kod obaranja stabla napraviti veču štetu, nego što je iznaša oboreno stablo. Nu bilo bi kako mu drago, — glavno je to, da bar u kratkim potezima prikazem način, kojim se naš narod služi izvažajudi drvo. Kod nas narod ni nema pravo odredjenog vremena i točno opredjeljenog doba dana, kad izvaža drvo. Po mom mišljenju ovisi to 0 samoj nuždi za gorivo drvo, a i daljini šume, te on ved prije proračuna, kad de pođi i kad de se vratiti. Obično jutrom upregne on pod dosta malena kolica dva konjička, često puta i jednog, ili pak rabi za to i rogatu marvu. Ako vidi, da ne može s kolima dođi do ved odredjenog mjesta, ostavi ih na jednom mjestu, — ali svakako gleda, da mu se što bliže i zgodnije približi. Odpregnuvši marvu, da pase po kakvom proplanku, ode sam sa sjekirom u šumu i tu bira pojedina stabla. Svakako nastoji, da obara stabla, koja su mu bliža kolima donijeti. Sto se tiče kakvode drva, traži on ravna i zdrava drva, i koja se mogu bolje ciepati, te koja bolje goriti mogu. Drži da je bukva najprikladnija za to, pa je za to mnogo tipotrebljava ved i zbog toga, što je to pretežnija vrst naših šuma. Našav.ši stablo siječe ga sjekirom ili pili pilom koja ima oblik polukruga, ved prema tomu, na kakvom se mjestu nalazi. Ako se nalazi na mjestu, gdje misli, da je možda u blizini lugar, potpili ga pilom, čiji se šum samo iz neposredne blizine može čuti, a ako se osjeća nešto sigurniji, podsijeca ga sjekirom u visini, koja mu je najzgodnija za zamašaje. Što se tiče obaranja samog stabla, gleda da mu padne na onu stranu, odaklen de ga zgodnije modi odpremiti. Na pomladak i na drugo stabalje, rekao bi, da malo obzira uzimlje. Oboreno stablo još na mjestu počne izradjivati. Okreše granje tako, da dobije samo golo stablo, kojega onda, ved 49 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 676 — prema tomu kako je dugačko od oka razdijeli i rasiječe u dva tri i više trupaca. Duljina ovih iznaša po 2—2´5 metra. Ove trupce cijepa sad po čitavoj duljini u cjepanice, te od jednog može napraviti 4, 6, 8 i više cjepanica. Ovisi to o promjeru stabla. Od stabla sa promjerom 16—20 cm. pravi on obično 4, od 20—40 cm. 6 — 8, od 40 cm dalje 12, 16, čak i po 24 cjepanice. Ako vidi, da mu vrijeme ne dotječe, da sve izradi, ili ako mu sve ne može u kola stati, ostavi on jedan dio na mjestu te po nj´ dodje drugi put. Količina drva, koju meće na kola iznosi 2—3 pi´ostorna metra. Već po samoj konstrukciji svojih kola, za tim po slabodi i nerazvijenosti tegleće marve, a najviše zbog strmih, loših i nenačinjenih puteva i staza ne može on više ni natrpati. Od odrezanog granja uzimlje on obično grane deblje sposobne za gorivo ili pak za kakvu tehničku uporabu. Cjepanice iznosi sam do kola i to ili na sebi, ili vukući ih iz doline privezav konopac ili gužvu o njezin kraj. Panj ostavi onako ne dodirnut. Vrlo me se čudnovato dojmilo, kad sam se uvjerio, da panjeve sa kojih naš čovjek siječe drvo za gorivo ostavlja netaknute, a panjeve sa kojih siječe drva za tehničku uporabu obično razsiječe, poravna sa terrainom i pokrije zemljom i steljom, da se ne pozna. Ni sam kao da ne zna razloga, zašto to radi. Držim, da bi taj razlog mogao zanimati više jednog psihologičara nego li strukovnjaka. Stabla sa promjerom manjim od 15 cm. ne cijepa on u cjepanice nego ih obično okreše, ostaviv na vrhu nešto grana 8 lišćem, koje okrene stražnjem dijelu kola. Po 18—20 takovih trupčića metne on na svoja kola, te ih onda kod kuće cijepa, sitni i ugotavlja za gorivo. I sama priroda odlučuje o poteškoći izvoza drva. U proljeću, ljetu i jeseni je mnogo lakše nego u zimi. Kad zamete snijeg, naprave se nameti, nastane vijavica, naš narod ni ne upotrebljava kola. Ajam sa jednim vagirom metne konju na vrat, sam ga zajaše, pa preko nameta u šumu. Dogadja se, da s njim i do samog mjesta dodje, na koje sa |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 677 — kolima nedvojbeno ne bi mogao doći. Tu obara stablo kao i prije, samo ga na istom mjestu ne izradjuje, osim što ga okreše, u vrh njegova kraja izvrti škulju, u nju zabije klin, o klin sveže gužvu, o nju vagir, i trupac se za konjem sklize po mekanom snijegu. Ako vidi, da je velika nizbrdica, te da bi trupac mogao konju zadnje noge ozlijediti, pusti ga sama da se sklize do mjesta, odakle će ga moći dalje na konj u transportirati. Za tehničku uporabu treba naš narod manje drva nego li za gorivo. Razlog je tomu, što se on ne bavi mnogo sa izgradnjom raznih predmeta, i što nije u ovim stranama graditeljstvo toliko rašireno. Tek ako se dogodi, da koji seljak pravi štogod kućice ili štalice, onda obično bira drvo bolje i prikladnije za gradju. Tu mu je hrast lužnjak (Quercus pedunculata) prvo drvo. U šumi ga izradi osobito za grede ili podumjente, te ako je izradjeua greda odviše duga znade on razmaknuti kola, tako, da razmak izmedju prvih i zadnjih kola, odgovara čitavoj duljini grede. Dogadja se, da naš narod i okresano granje sa lišćem kući vozi, i od njih pravi t. zv. lisnjake, koji u zimi marvi našeg siromašnog naroda kao dobra hrana služe. Po dosta površno nabacanim crtama o ovom predmetu može se ipak zaključiti, da naš narod ovdje u Lici ima dosta muke sa izvozom drva, bilo ma na koji način. Kradja šume potiče samo od pukog siromaštva našeg naroda, i od dosta malenog broja odkazanih stabala, koja bi mu se mogla možda još i pravednije razdijeliti, obziruć se pri tom na broj duša u pojedinim zadrugama. S tijem bi se i narodu mnogo pomoglo, a i sama šuma došla bi prije do svog blagostanja. Osobne viesti. Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati: nadšumara procienitelja imov. obćine petrovaradinske Pavla Barišić a šumarnikom i upraviteljem gospodarstvenoga ureda iste |