DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 661 — U kojih je kotarih i obćinah bilo i prije volje za rad i napredak, to su obćin. šume i pašnjaci prema tadanim okol nostima uredjene. Zakonah i naredabah bilo je uvjek, samo ako ih je tko savjestno, marljivo, ustrajao i požrtvovno p r o V a d j a 0 !? Takove su okolnosti i danas. — »U radu je samo spasinapredak«! Nekoliko riječi o predzabranama u našim šumama. Da naravno pomladjivanje šuma i u nizini ima svojih prednosti, a naročito posmatrano sa financijalnog stanovišta, ne će nitko osporavati. Ima što više slučajeva, gdje se takov način pomladjivanja upravo jako preporuČa. Ali ima jedna vrlo tamna strana njegova i to u hrastovim šumama nizine, koje su čestoj poplavi izvržene, pa je potrebno, da šumar u ovakovoj prilici lokalne odnošaje posve dobro prouči, prije nego li če se odlučiti, komu će načinu pomladjivanja pristupiti na površini, koja će se naskoro od stare hrastove sastojine očistiti. O tom zavisi vrlo često, hoćemo li moći na toj površini i opet odgojiti hrast, ili će ova skupocjena vrst drva morati ustupiti mjesto drugim vrstima, naročito jasenu, sto ne bi željeli. Svrha je ovih redaka, da sa praktičnog gledišta, onako, kako se to zbilja dogadja, nekoje takove slučajeve prikaže i tim one, koji s tim u praksi može biti nisu imali posla, na ovu vrlo važnu činjenicu upozori. Gotovo je pravilo, da se hrastici 5, a mnogo puta i više godina stave u predzabranu prije nego li će se sjeći, sa namjerom, da se površina naravnim putem oplodi. Ako je sastojina u dovoljnom sklopu, a šuma nije, ili je može biti samo rijetko poplavi izvržena, pomladjivanje obično uspije potpuno, te će se morati eventualno samo nekoji po |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 662 — pravci sijanjem žira izvesti. Ovo je bez sumnje najjeftinije, dakle i najbolji način pomladjivanja za ovakove šume. Ali ako sastojina nije u dovoljnom sklopu, a uz to je terrain duljoj poplavi izvržen, onda ne samo da nam se zabranjena površina nede hrastom oploditi, nego će doći druge vrsti drva, u prvom redu jasen, koje će nam hrastik posve istisnuti. Razlozi su dosta jednostavni. Većina naših starih hrastovih sastojina prestara je, a sklop iA rijedak. U nizini raste uz hrast gotovo svuda jasen, brijest, topola, joha i dr. Uzmimo, da smo na onoj površini, koja će skoro na sječu doći i povaditi ove t. ZV. bijele vrsti drva, pa da nam je ostao samo hrast, nanese voda i vjetar uvijek množinu sjemena tih vrsti iz okolnih sastojina, te će ovo sjeme u čistom hrastiku niknuti. Nije li bijelo drvo povadjeno, biti će najezda njegovog podmlatka još veća. Ako je ovakova šuma otvorena za pašu i žirovinu i ako u nju dolazi dosta marve, podmladak bijelog drva ne može napredovati, jer ga marva ogrize i satare. No predpostavimo, da se ovakova sastojina, kao što to obično biva, stavi u predzabrauu, t. j . zapriječi se pristup marvi, a naprijed je spomenuto, da predzabrana znade trajati 5 i više godina. U ovom slučaju dobieemo sav drugi, samo ne hrastov podmladak, koji smo dobiti htjeli. Vodom i vjetrom naneseno sjeme jasena nikne, pa kako nema ničega, što bi taj mladi jasenov naraštaj uništilo, uz to je sklop rijedak, pa dobiva dovoljno svjetlosti, imačemo već za 2—3 godine bujan podmladak. Neka je žir još prve godine predzabraue urodio, što se ne može nikako uvijek predpostaviti, to će hrast niknuti samo ispod starih hrastovih stabala´, a pošto su ova na rijetko, biti će neznatan 7o površine pomladjen hrastikom, dočim će sav ostali prostor zauzeti jasen i druge nabrojene vrsti. No i taj mladi hrastik u grupama imati će izdržati borbu sa jasenom, koji ga okružuje, jer ovaj potonji mnogo brže raste, te ga na obodu grupa nadkrili i uništi. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 663 — Mnogo je pak gore, ako žir prve godine predzabrane ne urodi; u ovom de slučaju jasen obladati i onim prostorom ispod hrastova, i mi demo imati nekada krasnu hrastovu sastojinu pretvorenu u jasenovu, izmiješanu sa drugim bijelimi vrstima. Možemo pokušati pa na ovakovoj površini sijati žir, no trošak i trud biti de uzaludan, jer jedno, što de hrastove biljke biti mladje i ved radi toga manje od jasenovih, a drugo, što jasen mnogo brže raste, biti de hrastik posve ugušen. Da predzabranjenu površinu ipak za hrast spasemo, ostaje nam jedini izlazak, da jasenov podmladak preko ljeta radikalno iskrčimo i odmah prve jeseni za tim žirom posijerao. Iz ovoga se vidi, da predzabranom nismo postigli ono, što smo želili, naime pomladjenje površine jeftinim prirodnim putem, nego smo morali konačno opet pribjedi umjetnom načinu, no samo o t?m grdnom razlikom, što sada imamo dvostruke troškove, naime za krčenje i sijanje, dočim bi bez predzabrane one prve izbjegli. Za duljeg trajanja predzabrane izraste jasenik tako, da pri sječi starih hrastova imademo gotovu mladu sastojinu. Piscu ovih redaka poznati su nekoji predjeli, gdje su nekada stajali prekrasni hrastovi, a opisanim načinom pomladjivanja odgojila se je nehotice čista jasenova sastojina. Moglo bi se primjetiti, da u pokraj hrasta u istoj sastojini mogu odgajati i druge vrsti, a pokraj toga da hrast ipak dominira nadalje, da se upravo u mješovitim sastojinama mogu postidi povoljnije dimenzije hrastovih stabala, nego li u čistim. Ovo je istina, što više, inovrstnog drva treba naročito u šumama, koje su opteredene služnosti drvarenja, jer te vrsti postignu dosta rano znatne dimenzije, pa si putem prorede možemo pribaviti znatnu drvnu zalihu; nu za tu primjesu ne trebamo si mnogo trti glave, jer de si ona i u čistom mladom hrastovom naraštaju tekom vremena prokrčiti toliko prostora, da de biti zastupana u dovoljnoj mjeri. Svako umjetno njezino pogodovanje vodi do uništenja hrastika. Moglo bi se nadalje redi i to, da bi u sastojinama sa slabim sklopom trebalo odmah na početku predzabrane prazna |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 664 mjesta žirom posijati, prije dakle, nego se je jasen ugnijezdio. U ovom slučaju predzabrana je opet bez svrhe, jer popunjavajuć prazne prostore, koji sačinjavaju veći dio površine, potroši se gotovo isto toliko, kao da smo sijali cijelu površinu, a ako žir u vrijeme toga sijanja u predzabrani nije urodio, moramo zbilja cijelu površinu zasijavati bez iznimke, kultivirati smo ju dakle umjetnim načinom. Prava svrha predzabrane, jeftiniji naime način pomladjivanja, nije postignuta. Prednost pak, da ćemo u vrijeme sječe starih stabala imati podmladak star nekoliko godina, paralizira se time, što je za vrijeme predzabrane izgubljena pasarija i žirovina. Istaknuta opažanja vođe do zaključka, da u rijetkim hrastovim sastojinama, koje su čestoj poplavi izvržene, nije probitačno pomladjivati naravnim putem t. j . predzabranom, nego sijanjem žira i to najbolje u jesen one godine neposredno pred sječom, te površinu istodobno staviti u zabranu. Ovo za to, jer je površina prije sječe još čista, dočim nakon sječe smetaju otpadci, a ako se i izvezu, ipak ostaje triješća i granja, koje kod sijanja smeta, naročito kod uobičajenog sijanja pod motiku. Ovakav način pomladjivanja uspije u opisanim sastojinama najbolje, jer je mladi hrastik najmanje isto toliko star, kao i inovrstni podmladak, pa se može s ovim uspješnije boriti. Naše po vise stoljeća stare krasne hrastove sastojine, postale su bez dvojbe naravnim putem bez pomoći čovječije, pa bi se moglo reći, da i istaknute činjenice nisu posljedice navedenih uzroka u predzabranama. Bez dvojbe, da su stare hrastove sastojine postale prirodnim putem, ali neka je dopušćeno ovdje istaknuti, da su nekada vladali drugi i odnošaji, koji su bili od velikog upliva na mladi naraštaj. Ako poplava dulje vremena traje, škodi mladom naraštaju osobito proljetna voda; pri tome trpi hrastov podmladak mnogo više, nego druge vrsti. Poplave pak u današnje doba mnogo su češće i dugotrajnije nego nekada. Razlozi su tomu: 1. što su usljed intenzivnije uporabe drva u novije doba sasječene silne šume, te voda dolazi u rijeke mnogo brže, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 665 zbog čega ove bi´zo nabujaju i razlijevaju se. Prije je gorska voda trebala mnogo više vremena, dok je dospjela u glavne rijeke, jer je bila na svom putu spriječavana; pri tom je mnogo više ishlapilo, a mnogo je više i zemlja upila. Znatna dakle količina te vode nije mogla u rijeke niti dospjeti. 2. U novije doba podignuti su mnogi nasipi lokalne naravi, koji u pojedinim krajevima poplavu sprječavaju, ali ju u drugim opet tim više pospješuju. Voda nema kao prije velike površine za razlijevanje, mora dakle u nezaštićenim predjelima nabujati brže i narasti više u visinu, a posljedica je toga češća i dugotrajnija poplava. Ovo su naravno u krupnim potezima istaknuti glavni uzroci, no osim njih ima mnogo još drugih, koje treba posebno istraživati i proučavati. Istaknute činjenice govore proti predzabranama u nizini, izvrgnutoj poplavi. Neka bude dopušteno ovom prilikom spomenuti, da predzabrane nisu probitačne niti u šumama, koje doduše nisu u većoj mjeri podvodne, ali koje imadu posve rijedak sklop. Ako se prazna mjesta odmah u početku predzabrane ne kultiviraju, podivlja tlo i obraste korovom, trnjem, a djelomično i inovrstnim drvećem tako, da je potrebno opet krčenje, ako će se žir sijati; imamo dakle opet izdatke, bez kojih je moglo biti. Prema tome bolje je i u ovakim sastojinama pomladjivati načinom, opisanim za podvodne nizinske šume. Nije svrha ovoga člančića niti iz daleka tvrditi, da bi se ovim načinom pomladjivanja u svakom slučaju izbjegle ove opasnosti, koje prijete hrastovim šumama sa strane drugih vrsti drveća, ali to je sigurno, da su te opasnosti daleko manje kada se predzabrane izbjegavaju, a u mnogim slučajevima prema lokalnim prihkama dadu se posve odstraniti. Ovo su opažanja iz prakse, pa se n.i žalost može tvrditi, da su danas mnoge površine, na kojima su bili lijepi hrastici, za hrast izgubljene, jer je ovaj morao ustupiti mjesto jasenu i u manjoj mjeri drugim bijelim vrstima drveta. Velika je to |
| ŠUMARSKI LIST 12/1900 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 666 — nevolja, pa treba mnogo pažnje i opreznosti da se otkloni, a naročito u sadanje vrijeme, kada se stare hrastove sastojine rapidno sijeku. X. Opazka uredničtva. U ovom se članku raspravlja vrlo važno pitanje o najboljem načinu pomladjivanja naših povodnih hrastika, pa bi nam drago bilo, da i još s koje strane 0 tom koju čujemo, kako bi se konačno uglavili najbolji načini pomladjivanja naših šuma, navlastito naših hrastika, tih naših najvriednijih šuma. U obće članci, koji se odnose na »uzgoj šuma« za nas su od najveće važnosti, jer kako se mnoge stare i prestare šume sieku, smatramo punim pravom najvažnijom zadaćom šumara u Hrvatskoj nastojanje oko što uspješnijeg i svrsishodnijeg pomladjivanja šuma. Ovim bi se dielom šumarske znanosti i prakse naši — naročito vanjski — šumari u prvom redu što intenzivnije baviti morali. Opis šuma zemljištne zajednice „Ravnagora". (K ovogođišnoj ekskursiji hrv.-slav. šumarskoga družtva). Sume zem. zaj. Ravnagora bijahu nekoč vlastnost knezova Frankopana, te su svojedobno prošle u vlastnost državnog erara (fiska) a tek segregacijom, provedenom god. 1896. izmedju drž. šum. eraia i obćine Ravnagora, a vlastnost potonje t. j . sadanje zemlj. zajednice. Sume sve sačinjavaju sjevero-iztočni ogranak Velike Ka pele (Julske Alpe) u visini od 800 — 1300 met. nad morem odnosno sriednje visine 1100 met. Tlo jeste vapnenac, kraške formacije, pokriven malom iz nimkom (kao u Skrbastomu vrhu) plikom naslagom pjesku- Ijaste ilovače i humozne crnice. Što se štetnih vjetrova tiče, to su južn i vjetrovi po re čene sastojine od važnosti, te imade obzirom na plitkost tla zadosta vjetroizvala a i vjetroloma. |