DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 623 ~ garske kuće doSekaše skupštinare izletnike mnogobrojne honoraeije iz okolice, ponajviše iz Kavne gore same, s kojima se izletnici pozdravile, ugodno iznenadjeni ovim prijateljskim susretajem. Nu izletnici — jer prije malo vremena doružkovaše — krenuše odmah da razvide samu šumu ove zemljištne zajednice i to najstariji dio iste pod „Skrbastim vrhom". Onaj dio šume, stari jelik, gotovo je prašuma, u kojoj ima upravo orijaških jela, starih i preko 300 godina. Sad se ta stara stabla, koja su vać davno zrela i prezrela za sječu, sjeku, a ima ih koja i do 15 m^ gradjevnoga drva daju. Dimenzije od l^f^ m. u promjeru u prsnoj visini i 40—45 m, visine dosta su česte; uz to ima i mnogo stabala sredniih dimenzija, pa će još i nakon sječe starih stabala preostati znatna drvna gromada, u šumi. Vrativ se sa obilaženja po šumi, stigoše izletnici opet lugarskoj kućici, gdje je pod paviljonom već čekao prostrt stol, što ga prirediti dala zemljištna zajednica u čast skupštinarom izletnikom hrv.-slav. šum. družtva. Razvio se doskora animiran razgovor, jer je bio i krasni spol dobrano zastupan, a po tom kod ručka prvi ustane gospodin predsjednik zemlj. zajednice i pozdravi liepim riečima izletnike skupštinare. Prvu zdravicu izreče pokrovitelju družtva preuzv. g. banu Dragutinu grofu Kuhen-Hedervary-u član upr. odbora g, R. Fischbach — predsjednik bio je bolešću zapriečen već samoj skupštini predsjedati, a žalibože u zadnji čas zapriečeni bješe i družtveni podpredsjednici izletu prisustvovati — a po tom pod vještom npravom stola ravnatelja g. Laksara zaredaše zdravice sve dok nadodje skoro vrieme za odlazak. Čitavo dražtvo uputilo se je kroz šumu zemlj. zajednice drugim putem put Ravne gore, te su izletnici imali priliku vidjeti obaranje silnoga jelovoga stabla, koje je na panju puna 2 metra u promjeru mjerilo ; nadalje vidili su novu cesta koju upravo uz nemalen trošak pravi sama zemlj. zajednica na svoj račun, a samu gradnju vođi šumarski upravitelj g. kr. kot. šumar M. Kolibaš. Zanimivo je, da na toj cesti kao nadničari i vozari rade cigani, a vele, da su i marljivi kod tog posla. Daj Bože, da i oni već jednoć prestanu biti trutovi našega družtva. Na izlazku iz stare visoke šume a na strmom golom obronku licem prama Ravnoj gori izvedena je kultura smrekovim sadjenicami, a vanredno je dobro uspjela, jer su se gotovo sve zasadjene smrekove biljke primile. Tomu se je uspjehu tim više, radovati, jer je to površina na kojoj je šuma pred mnogo godina izgorjela, te je do sele pusta stojala. Sunce je zapadalo kad izletnici stigoše u Ravnu goru, gdje su ih kola čekala, pa oprostiv se srdačno sa domaćimi honoracijami i zahvaliv im na vrlo prijaznom i liepom dočeku, krenuše odmah dalje u Sušicu, gdje ih je opet sam vlastnik g. F. pl. Neuberger već dočekao i u krugu svoje vriedne porodice pravom |