DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´^y|^0^Sr)3^]^Jl^L 4I)S1« Br, 11. u ZAGREBU, 1. studena 1900, God.XXIV. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu J6 K.; za ´/2 stranice 8 K.; za ´/a stianiee 5 K. 20 fil; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje pnmjeiena popiistliina. Nedostatnost proizvodnje drva na zemlji. Izmedju mnogih inih znanstvenih i stručnih kongresa, obdržan je na dne 4.— 9. hpnja t. g. prigodom sadanje medjunarodne svjetske izložbe u Parizu, takodjer i medjunarodni kongres šumara. Jedno izmedju prvih predavanja, što no ih razni učenjaci, šumarski stručnjaci i učestnici tom prilikom držahu, bilo je predavanje šumarskoga nadzornika Milarde-a iz Pariza, koji si je za temelj odnosnog svog vrlo zanimivog a i poučnog predavanja, uzeo pitanje »O nedostatnosti današnje proizvodnje drva na zemlji«. Pa kako pitanje to, bezuvjetno pažnju i najširijih krugova zaslužuje, kušati demo da u sliedećem, takodjer i Čitaoca ovoga lista, bar sa najvažnijim sadržajem istoga upoznamo. Velike promjene sbivše se naročito i uslied velikoga napredka tehnike u netom minuvšem stolječu na svakomu polju praktičnoga života, ne mogoše ni šumsko-gospodarstvo mimoići, a naročito uplivale su iste u velike takodjer i na promet šumskimi proizvodi na polju svjetske trgovine. Prije nego li je nastao onaj silni razvoj u gradnji željeznica i vodenih putova, koji donjekle baš i karakterise drugu polovicu 19. vijeka, bili su naravni vodeni putovi gotovo jedina ekonomska prometila. Ma sve da vec i onda nisu manjkali ni kopneni putovi, to takovi ipak za veče udaljenosti nisu mogli pri tom ni u obzir doći, jer su prevozni troškovi, ne samo dosegli, već često nad |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 588 — mašivali i samu vriednost odnosnog trgovačkog proizvoda, a naročito vriedilo je to i za drvo. Posljedica toga pako bijaše, da je i proizvodnja drva morala za onda računati samo sa manje više razvijenimi mjestnirai tržišti, krećuć se pri tom dakako samo u dosta čednim granicama. Zemlje, koje drvo proizvadjaju, bile su to doba jedna od druge neovisne, jer su mjeptne udaljenosti kao što i veličina prevoznih troskovah, onemogućivali svaku uspješnu konkurenciju. Svaka je njih prema tomu imala i svoja manje više stalna izvozna tržišta, koja se umanjivahu razmjerno sa udaljenošću od mora i prometnih središta. Danas su odnošaji ti posve drugi: Europa i Sjeverna Amerika izpresjecane su gustom mrežom željeznica i vodenih prokopa, koji uz razmjerno nizke prevozne cienike za drvo, omogućuju, da se takovo danas već i na velike udaljenosti odpremati može. Usljed kolosalnog napredka u svim granama obrti, poskočila je uz to u poshednje doba znatno i sama jiotrošba na drvu. Prispodobimo li podatke ma koje trgovačke statistike, koje od veliko industrijalnih zemlja poput Englezke, Njemačke, Belgije, Francezke ili Švajcarske, za razna razdobja, biti ćemo gotovo iznenadjeni, koje li je ogromne, a još i sveudilj rastuće količine dosegla potreba na gradjevnom i tvorivom drvu u tim zemljama. S druge strane opet vidimo, kako normaln a proizvodnja drva ne dosiže za trajno podmirenje te svedj rastuće potrebe, pošto s jedne strane šumarstvo u mnogim zemljama još uviek nije svrsishodno uredjeno, dok je s druge strane i opet često puta načeta već i sama šumska glavnica, i to sve bez obzira na budućnost. Prema tome, dalo bi se sadanje stanje šumarstva na zemlji najzgodnije označiti, kako sliedi: »Potrošba drva uadmašuje, u jur prometu otvorenim šumama, normalnu proizvodnju a manjak se taj danas pokriva tek devastacijom šuma«. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 589 -^ Vidimo dakle, da je položaj jur vrlo osbiljan, zaslužujući ne samo svu pažnju sumarah po zvanju, ved ne manje i onu državnika, narodnih gospodara kao i cielokupnog naroda. A već i površni pregled stanja izvozne kao i uvozne trgovine s drvom, kod najvažnijih drvo trošedili i proizvadjajueih zemalja, dokazuje nam, da ovo što netom rekosmo, u istinu nije ni najmanje pretjerano. Još se u razmjerno najpovoljnijem položaju nalazi Europa. Tuj zapremaju šume i danas još kojih 30 postotaka od ukupne povi´šine tla, a isto se tako ovdje može obcenito i samo šumsko gospodarenje označiti dobrim. Pa ipak i ovdje već uvoz drva uadmašuje izvoz za kojih 25 milijuna kub. metara u okruglom. Na čelu drvo trošećih zemalja vidimo Englezku, sa viškom uvoza od kojih 12 milijuna kubičnih metara drva. Neznatnost šumske površine, zapremajuće tek 4 postotka tla, uz neizmjerno razvijenu industriju, a ne manje i ogromni ugljevnici u zemlji, razjašnjuju nam to nerazmjerje. U drugom redu dolazi onda odmah Njemačka, sa viškom uvoza na drvu od 7´3 milijuna kubičnih metara. Slično vidimo onda još i u Francezkoj i Belgiji, koje takodjer 2*3 odnosno 1"5 milijuna kubičnih metara drva uvažaju, ter gdje taj manjak takodjer u savezu sa razvitkom industrije stoji. Ostatak ukupnog uvoznog viška Europe od kojih 2"5 milijuna kub. metara podieljuje se onda na sliedeće zemlje, Dansku sa 660.000, Grčku sa 60.000, Italiju sa 700.000, Nizozemsku sa 360.000, Portugal sa 60.000, Srbiju sa 20.000, Švajcarsku sa 230.000 i Španiju sa 300.000 kubičnih metara drva. Višak na drvnoj proizvodnji izkazuju jedino Rusija, Austrougarska, Norvežka i Švedska. Na čelu svijuh stoji gledom na ogromuost površine Ruska, sa skoro 10 milijuna kubičnih metara više proizvodnje; zatim sliedi Švedska, sa 6-4 milijuna, Austro-Ugarska sa 6-3 milijuna i napokon Norvežka sa 1-5 milijuna kub. metara izvoznog viška na drvu. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-- 590 — Spomenuti je samo još i to, da je kod prispodabljanja vriednostiti izvezenog materijala Austrija polučila najvišje ciene, po čemu bi se dalo neizravno zaključiti, da ona u pogledu kakvode i najboljii robu na trg donaša. Kruto bi se medjutim varao, koji bi mislio, da bi netom spomenute zemlje bile u stanju, da iztaknuti izvozni višak na drvu takodjer i potrajno izvažaju i proizvadjaju. Norvežka imade svoju sadanju vanrednu pi´oizvodnju na drvu jedino toj obstojnosti zahvaliti, da je tamo do 8G postotaka sveukupnih šuma u rukama privatnih šumoposjednika, koji uz to nisu nikojimi zakonskimi stegami u uživanju tih svojih šumah ograničivani, pak s toga sada baš lahkounmo tu svoju glavnicu izcrpljuju. i´iolje su prilike već u švedskoj, u koliko tamo, bar za sjeverne krajeve, postoji propis, po kojemu se u privatnim šumama u obće ne smiju u prodajne svrhe sjeći stabla, koja 5 stopa iznad zemlje još barem promjer od 8 palaca ne pokazuju. S toga i nalazimo tamo predhodno još i liepih šumskih zaliha, nu ove zato ipak ne će s obzirom na sveudilj rastuće potrebe na drvu u samoj zemlji po svoj prilici dozvoljavati povišenje izvoza. Što se šumarskih odnošaja u Austro-Ugarskoj tiče, to su nam ovi i onako dostatno poznati, ne može pako biti dvojbe 0 tom, da na kakovo trajno rastenje drvne proizvodnje u nas već ni pomisliti ne možemo, u koliko je i ovdje, obćenito govoreći, veći dio šumah u posjedu privatnikah. Preostaje nam dakle jedino još Rusija. Šumarski odnošaji ove zemlje omogućuju još sveudilj povećanje proizvodnje na drvu, a to još i tim prije, što u mnogim krajevima ogromne te države, šume u obće još ni dostatno pristupne nisu. Nu uzmemo li na um, da se sada već i Rusija sve više kao industrijalna zemlja razvija, to se ne možemo oteti uvjerenju, da će rečenoj rastućoj proizvodnji na drvu, stojati nasuprot i opet sveudilj rastuća vlastita potreba, tako, da se ste strane drvo trošeće zemlje mogu nadati prije umanjenju, nego li povećanju exporta na drvu. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 591 — Što se spomenutog uvoznog viška od 2,500.000 kub. metra tiče, valja iztakuuti, da se isti odnaša izključivo na Englezku, a podmiruju se drvljem iz Sjeverne Amerike. U Europi se i dan danas manje više obćenito drži, da u Sjevernoj Americi još uvjek imade obilje reservah na drvu, koje čekaju na eksploitaciju. U istinu tomu medjutim ipak nije tako. Velika krčenja šumah, provedena tečajem posliednjih trijuh stoljeća u svrhe namaknuda kulturnog tla, uništiše već odavna i te negdašnje prašume. Ova su krčenja uz to, najmanjim dielom uzsliedila posječom odnosnih šuma, jer se dotičnici obično voliše poslužiti jeftinijem a i radikalnijim sredstvom, a to bje vatrom. Da se je pako takovim palenjem često i više šume popalilo, nego li bje prvobitno i namjenjeno krčitbi, jasno je. Ovomu se palenju šumah danas pridružila još i u velikoj mjeri preotevša sječa šumah, i to načinom, koji se ni opisati ne da. Uz to nema nigdje ni 0 kakovom šumarskom zakonarstvu kao ni racionalnom šumskom gospodarenju tako rekši ni traga. U dokaz tome iztaknuti ćemo samo kako i sam F e r n o v, taj svestrani poznavalac šumarskih odnošajah u Sjedinjenim državama, priznaje, da vlastita potreba drva u Sjedinjenim državama danas već znatno nadmašuje normalnu proizvodnju drva u zemlji. U Kanadi počele su se šume izrabljivati u vrieme t. z. kontinentalne zabrane. Do onda su tamošnje šume bile još prilično uzčuvane, i to stranom sbog slabe napučenosti, a stranom i zato, što naseljenici u obće nisu dalje od St. Laurenta u zemlju ni prodirali. Danas se medjutim već i ti odnošaji na skroz promieniše. Kanadske šume, koje većim dielom samu crnogoricu sadržavaju, budu li se sadanjim načinom i dalje sjekle i izrabljivale, takodjer su izvrgnute bezuvjetnoj propasti. Izrabljivanje istih ravno je uništivanju u uajgorjem smislu rieči. Na sječinama se neostavljaju ni isti sjemenjaci, već se sve drveće posječe do gola, bez obzira na vrst drvlja i dobu, a niti se itko skrbi za novo pomladjenja tako izsječenih površina. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 592 — Velike štete nanašaju tamošnjim šumama takodjer i silue paljevine, nastavše ne samo s neopreznosti, već prečesto i spuke objesti. Veličinu pehare takovih požara možemo najbolje razabrati iz primjera, što ga je još g. 1825. opisao Gifford - Pinkot , kad no je za 9 satih tim načinom bilo oko 600.000 ha. šume do kraja uništeno. Uza sve to imade Kanada ipak još i dan danas ogromne šumske sastojine u zaKlii, ali dakako da im to blago ma biloi ogromno — ipak nije neizcrpivo. Nu ono de moguće ipak još kojih 50 godina dosizati, da bar Englezku i Sjeverne sjedinjene države obskrbljuje potrebnim im drvom. S Kanadom svršismo podjedno i niz onih zemalja, koje još izkazuju višak drvne zalihe. Mnogi će si ipak možda pri tom staviti i pitanje: a gdje onda ostaju još Sibirija, Južna Amerika, Afrika, Australija? Pokušat ćemo stoga, da u she- dećem opišemo u kratkim crtama još i tamošnje šumarske prilike. Što se prije svega tiće centralne i južne Amerike, ta vidimo, da se meksikanske šume u obće ne mogu u svjetsko) trgovini ni u račun uzeti, jer nedosižu ni za podmirenje vlastitih potreba zemlje, dokaz tomu, da se je već za posljednjih godina u Meksiku uvezlo poprečno drva u vriednosti od 2 milijuna franaka. U ekvatorialnoj Americi, imade doduše još uvjek obsegom ogromnih prašuma, naročito u porečju rieke Amazonke, koje su uz to i raznimi vodenimi putovi njekim dielom i pristupačne, nu uza sve to one ipak nemogu imati za svjetsku šumsku trgovinu važnosti, i to ne samo zato, što je poznato, da prašume u obće ne proizvadjaju osobitu drvnu gromadu, te što su sječa a još više i izvoz u tim krajevima skopčani osobitimi potežkoćama, već još više s toga, što tim šumama a obće manjka trgovačka roba. Tamošnje su sastojine bezdvojbeno po svakoga botaničara od velikoga interesa i znanstvene vriednosti, jer često na jednom hektaru tla ni dva isto vrstna stabla ne ćemo naći, nu šumski |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 593 trgovac i drvotrošac moraju kako znamo računati prije svega sa jeđnoličnimi drvnimi gromadama, sposobnimi u trgovačke svrhe. Po tim prašumama ekvatorialnog pojasa nalazeće se vrsti drvlja pružaju nam pako tek samo drvo sposobno za izradjivanje raznovrstnog pokučtva, a takovo bi drvo, kada bi se njim poplavila tržišta, izgubilo i uporabnu i novčanu svoju vriednost. Vidimo po tom, da u prašumama tropskih krajeva nemamo šta tražiti. Ostali predjeli Južne Amerike pokriti su većinom samimi bezplodnimi ravnicama (Pampas-i), a samo tamo, gdje obronci Andah u zemlju sižu, imade još i nješto šumah — u našemu smislu rieči. Nu da iste nisu dostatne ni za pokriće domaće potrebe na drvu, možemo već i odtuda razabrati, što je n. p. sama Argentinija već g. 1898. uvezla drva u vriednosti od 26"5 milijuna franaka. U Africi nalazimo četiri pojasa, i to; pojas Atlasa, Sahare polutnika i napokon južno afrikanski pojas. Po sjevernih strana uništilo je 1200 godišnje muhamedansko gospodstvo šume do kraja. U pojasu Sahare, ne može se u obće o kakovim šumama ni govoriti; a ekvatorialni je pojas u Africi isti, kakov vidjesmo da je i u Brasiliji, pak po tom i ovdje ono isto vriedi, što smo jur prije gori spomenuli. Sto se pako južne Afriku tiče, to vidimo, da ona u obće na drvu oskudjeva, a preotimajuća naseljivanja povisiti će još već i sada nuždni uvoz drva s drugih strana. U muhamedanskoj Aziji, a naročito po maloj Aziji, Perziji, Turkestanu, Afganistanu i Arabiji, vidimo takodjer da se pustare izmjenjuju sa stepama i golim klisurama, kojih su površine predane tek popaši koza i ovaca. Kakovim šumama u pravom smislu rieči ne nalazimo nigdje traga, a one, ma mjestimice baš i prostrane, skroz su šikaraste i zakržljale sastojine, te ih doista ne možemo nazvati šumama. Doline Eufrata i Tigrisa, koje su nekoč takodjer obilovale šumama, već su takodjer odavna takovih lišene, starodrevna ih je kultura progutala. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 594 U Englezkoj Indiji, počeli su se ti odnošaji donjekle i opet poboljšavati, odkada su Englezi učinili kraj prijašnjoj devastaciji šuma nastojeć i oko uvedenja racionalnoga i konservativuoga šumskoga gospodarenja u zemlji. Nu učinjene pogreške što se u tom pogledu sada moraju popravljati, prevelike su, no da bismo se ste strane mogli nadati kakovom uplivu na svjetska drvna tržišta. Kina sama, takod.jer nema prostranih šumah, nu s obzirom na neznatne potrebe ondašnjeg pučanstva, kao: pomanjkanje industrije u europejskom smislu, to njoj u istinu ni netreba mnogo drva. U Japanu i opet vidimo da su šumarski odnošaji jur tako uredjeni, da se u svakomu pogledu mogu takmiti i s europejskimi. Ono 12 milijuna hektara šume u zemlji u najboljem je stanju, nu uza sve to prihod im na drvu ipak ne dosiže za pokriće potrebah, te gusto napučene a i industrijalne zemlje, pak je stoga već i Japan danas prisiljen uvažati drvo. U Sibiriji i opet nalazimo najveće protimbe. Jedan se dio te zemlje stere u obće sjeverno od svake vegetativne granice; dočim ostatak i opet sve do vrućeg pojasa siže — a tuj i opet nalazimo većinom same tek korovjem slabo obrasle stepe i golietine. Samo srednji je pojas Sibirije i u istinu dobro obi´ašten šumama. Za sada se medjutim na dovoz tamošnjih drvnih zaliha na svjetska tržišta ne može još ni pomisliti, jer naravni (vodeni) putovi izvoza vode svi u sjeverno ledeno more, ina moderna svjetska prometi]a pako, još posvuda manjkaju. Hoće li pako sada u gradnji se nalazeća transibirska željeznica u tom obziru stvoriti nove prilike, takodjer je dvojbeno, pošto će istodobno otvorena eksploitacija bogatih rudnika te zemlje, takodjer i opet zahtjevati velike množine drvlja. Europa se dakle na nikoji način ni odtuda nema mnogomu nadati, a to još i tim manje, što će se eventualni izvoz šumskih proizvoda iz Bibirije izplačivati i onako samo smjerom prema iztoku. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 595 — Preostaje nam po tom samo još najmladji dio svijeta t. j . Australija. Podnebni odnošaji te zemlje pako u obde neprijaju uzgoju drveća, a glavni razlog tomu leži u pomanjkanju potrebite vlage. Poprečna količina oborinah u nutrašnjosti kontinenta bo iznaša tek 200 mm., pak si tim tumačimo i neznatni postotak šuma u Australiji, koje tek 4°/o ukupne površine tla zapremaju. Osim toga stradaju šume Australije naročito i od popaše ovcama, treba bo znati, da se ovčarstvo nigdje na svietu ne goji u većoj mjeri no tamo. Neuredna sječa šumah, uz pomanjkanje svrsi shodnog zakonarstva, koje kan da u obće i u toj zemlji samo na papiru obstoji, razjašnjuju nam, zašto šumarske prilike u tom dielu svijeta od dana na dan sve to žalostaije bivaju. Tako se je primjerice već i godine 1896. u same tri englezke kolonije, u Novi južni Wale8, Viktoriju i južnu Australiju, moralo uvesti drva u vriednosti od 20 milijuna franaka. Od otočja napokon, imade jedina Nova Seelandija, odgovarajuće vlažnomu podnebju i povoljnim odnošajem tla, još i prekrasnih crnogoričnih sumah, nu da i ove žali bože već svojoj propasti u susret idu, to nam jamči već i ono više od stotine ogromnih pilana, koje su u novije doba podignute, u svrhu izradbe tamošnjeg drva. Završujući tim taj kratki osvrt na šumarske odnošaje obstojeće danas na našoj zemlji, vidimo da su sigurno opravdane brige i bojazni po budućnost. Svim mnogobrojnim drvotrošećim zemljama stoje nasuprot tek mala područja drvo proizvadjajućih površina, a i od ovih tek je malo onakovih zemalja, koje će moći i doista potrajno proizvadjati drvo za izvoz na svjetska tržišta. Skrajnje je po tom nedvojbeno vrieme, da se već jednom svimi zakonitimi mjerama i djelotvorno stane na put dalnjemu haračenju šumah, ter tim načinom baš nenaknadivo šumsko blago umnim gospodarenjem ne samo uzčuva, već polag mogućnosti i poveća. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 596 K tomu je pako svakako nuždno i to, da i same vlade šumoposjednikom idu bar u toliko na ruku, da ili raznimi porezi i prirezi — na njeki način ne unište. Uz to valjalo bi svakako posvetiti osobitu skrb takodjer i pošumljenju svih onih površina, koje i onako već nisu sposobne za ratarstvo ili inu gospodarsku proizvodnju, kao i novo pošumljenje ogoljelih gorskih predjela, da se tim šumske zalihe i opet podignu i povećaju. Skrajnje je napokon vrieme, da se sva ta sredstva i što odrešitije provedu, jer će se prieteći nam manjak na gradjevnomu drvu, posvuda sigurno već za kojih petdeset godina živo osjećati. Dakle u razdobju dosta kratkom, s obzirom na toli mnogostranu i težku zadaću. F. X. K. Osvrt na članak: Kako da stanemo na put šum. štetama kod kraj. im. obćinah, u broju 7. Š. 1. Gosp. pisac gornjega članka (M. Divjak) u broju 7. »Šum. lista«, smatrao je za shodno, prem mu nisu, kako i sam priznaje, poznati odnošaji u slunjskoj imovnoj obćini, da ipak svojoj »kritici« podvrgne — ako i u kratko — moj članak istoga naslova, otisnut u broju 4. »Šumar, lista« o. g. Da se ne bi mislilo : »Qui tacet, consentire videtur«, smatram si dužnošću, da se na njekoje njegove enuaciacije i ja — bar u kratko — osvrnem. Obćenito kazati: da nam ne treba ili da ne smijemo težiti za teritorialnim i uz to kvantitativnim povećanjem šuma — držim, da nije baš uputno, jer se tim stvara pogibeljni praecedens, a to tim više, kad takovo mnienje u javnost dolazi tobože od samih stručnjaka. Ja vjerujem, da za tim ne treba težiti kod petrovaradinske imovne obćine, ali, da toga ne treba slunjskoj ih I. banjskoj imovnoj obćini, o tom me g. pisac nikako ne će i ne može uvjeriti. Gosp. pisac, kako rekoh, priznaje, da mu odnošaji u slunjskoj imovnoj obćini nisu poznati. Kako se dakle može |