DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 13     <-- 13 -->        PDF

- 597 —
nametati kritičarom tih odnošaja, koji mu nisu poznati, pak
jadnostavno reći: »Mi ne trebamo više šuma — ili — mine
možemo dobiti više šuma«.


Ja sam u mom topredmetnom članku pisao, da kod nas
pravoužitnici sa ^U sessije imadu pravo da dobiju na cielu
godinu 2 prostorna metra ogrievnog drva, a da leževine tako
rekud u naših šumah ne ima.


Kraj takovih okolnostih tvrditi, da nam ne treba prostorno
a time ujedno i kvantitativno više šuma, to doista može učiniti
samo laik:


Po svemu onomu, što je g. pisac o mom članku napisao,
moram držati, da me on nije razumio ili nije htio razumjeti,
samo, da on o tom svoju »poslednju« izreče.


Da je g pisac ostao »na svom ognjištu«, razpravljajuć
odnošaje i okolnosti svoje imovne obdine koju pozna, bio bi
stvari više koristio.


Gosp. pisac veli dalje: »Ja mislim, da je pitanje, kako
ćemo sačuvati ono, što imamo, a drug o je pitanje imamo li
dosta ili premalo šume«?


Smatram to naivnim shvaćanjem u ovom predmetu. Kako
da sačuvamo ono što imamo, kada uz ovako restringiranu kompetenciju
drva, imademo još manjak na drvu.


Redi de mi g. pisac: Poboljšavajte šume, povisujte im prirast,
izmienite vrst drveda i t d.
I ja đielim s g. piscem to mnienje, da treba u tom slučaju
šume poboljšavati, povisivati prirast, izmieniti vrst drva i t d.


Pak kada smo sve to recimo i učinili, i to sa uspjehom,
pitam ja, hoćemo li sa svim tim polučiti to, da demo na istoj
površini imati toliku zalihu drva, da bi godišnjim etatom mogli
povisiti kompetenciju od 2 na 10 prostor, metara drva, koja
je recimo pravoužitniku faktično potrebna. Pa i to u bitnosti
ne bi bilo strogo uzeto: čuvanje onog što imamo, nego povisivanje
i umnažanje onog što imamo.


Gosp. pisac posve odlučno (bog zna na kojem temelju)
tvrdi, da mi nikada ne demo dođi do toga, da demo imati više