DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 12     <-- 12 -->        PDF

- 596


K tomu je pako svakako nuždno i to, da i same vlade
šumoposjednikom idu bar u toliko na ruku, da ili raznimi porezi
i prirezi — na njeki način ne unište. Uz to valjalo bi
svakako posvetiti osobitu skrb takodjer i pošumljenju svih
onih površina, koje i onako već nisu sposobne za ratarstvo ili
inu gospodarsku proizvodnju, kao i novo pošumljenje ogoljelih
gorskih predjela, da se tim šumske zalihe i opet podignu i
povećaju.


Skrajnje je napokon vrieme, da se sva ta sredstva i što
odrešitije provedu, jer će se prieteći nam manjak na gradjevnomu
drvu, posvuda sigurno već za kojih petdeset godina živo
osjećati. Dakle u razdobju dosta kratkom, s obzirom na toli
mnogostranu i težku zadaću. F. X. K.


Osvrt na članak: Kako da stanemo na put šum.
štetama kod kraj. im. obćinah, u broju 7. Š. 1.


Gosp. pisac gornjega članka (M. Divjak) u broju 7. »Šum.
lista«, smatrao je za shodno, prem mu nisu, kako i sam priznaje,
poznati odnošaji u slunjskoj imovnoj obćini, da ipak svojoj
»kritici« podvrgne — ako i u kratko — moj članak istoga naslova,
otisnut u broju 4. »Šumar, lista« o. g.


Da se ne bi mislilo : »Qui tacet, consentire videtur«, smatram
si dužnošću, da se na njekoje njegove enuaciacije i ja — bar u
kratko — osvrnem.


Obćenito kazati: da nam ne treba ili da ne smijemo težiti
za teritorialnim i uz to kvantitativnim povećanjem šuma


— držim, da nije baš uputno, jer se tim stvara pogibeljni
praecedens, a to tim više, kad takovo mnienje u javnost dolazi
tobože od samih stručnjaka. Ja vjerujem, da za tim ne treba
težiti kod petrovaradinske imovne obćine, ali, da toga ne treba
slunjskoj ih I. banjskoj imovnoj obćini, o tom me g. pisac
nikako ne će i ne može uvjeriti.
Gosp. pisac, kako rekoh, priznaje, da mu odnošaji u
slunjskoj imovnoj obćini nisu poznati. Kako se dakle može




ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 13     <-- 13 -->        PDF

- 597 —
nametati kritičarom tih odnošaja, koji mu nisu poznati, pak
jadnostavno reći: »Mi ne trebamo više šuma — ili — mine
možemo dobiti više šuma«.


Ja sam u mom topredmetnom članku pisao, da kod nas
pravoužitnici sa ^U sessije imadu pravo da dobiju na cielu
godinu 2 prostorna metra ogrievnog drva, a da leževine tako
rekud u naših šumah ne ima.


Kraj takovih okolnostih tvrditi, da nam ne treba prostorno
a time ujedno i kvantitativno više šuma, to doista može učiniti
samo laik:


Po svemu onomu, što je g. pisac o mom članku napisao,
moram držati, da me on nije razumio ili nije htio razumjeti,
samo, da on o tom svoju »poslednju« izreče.


Da je g pisac ostao »na svom ognjištu«, razpravljajuć
odnošaje i okolnosti svoje imovne obdine koju pozna, bio bi
stvari više koristio.


Gosp. pisac veli dalje: »Ja mislim, da je pitanje, kako
ćemo sačuvati ono, što imamo, a drug o je pitanje imamo li
dosta ili premalo šume«?


Smatram to naivnim shvaćanjem u ovom predmetu. Kako
da sačuvamo ono što imamo, kada uz ovako restringiranu kompetenciju
drva, imademo još manjak na drvu.


Redi de mi g. pisac: Poboljšavajte šume, povisujte im prirast,
izmienite vrst drveda i t d.
I ja đielim s g. piscem to mnienje, da treba u tom slučaju
šume poboljšavati, povisivati prirast, izmieniti vrst drva i t d.


Pak kada smo sve to recimo i učinili, i to sa uspjehom,
pitam ja, hoćemo li sa svim tim polučiti to, da demo na istoj
površini imati toliku zalihu drva, da bi godišnjim etatom mogli
povisiti kompetenciju od 2 na 10 prostor, metara drva, koja
je recimo pravoužitniku faktično potrebna. Pa i to u bitnosti
ne bi bilo strogo uzeto: čuvanje onog što imamo, nego povisivanje
i umnažanje onog što imamo.


Gosp. pisac posve odlučno (bog zna na kojem temelju)
tvrdi, da mi nikada ne demo dođi do toga, da demo imati više




ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 598 —


šume. Odkuda on to tako stalno znade, ja to neznani, ali velim,


ne samo da je to moguće, nego ja sam dapače i stalno u to


vjerujem. Kada i nakon kojeg vreaiena će to biti, to je pi


tanje budućnosti.


Gosp. pisac možda misli, da ja hoću, da se i oranice


šumom zasade i tako šume povećaju. Bože sačuvaj! Ta nisam


tako naivan. Ja kad govorim o povećanju šuma onda drugamo


smjeram, a čini mi se, da me on upravo tu ue pojmi.


Čini se, kao da i g. piscu smetaju šume, koje se ne nalaze
na absolutnom šumskom tlu, te bi on možda volio, da
vidi na njihovom mjestu pšenicu rasti. Čudim se, da i on tom
sgodom nije citirao onu Judeichovu: »Wo der Weizen Avachsen
kaun, soli kein Wald stehen«.


Nu ja bih mu na to rekao, da Judeich postavljajuć ovo
načelo nije sigurno imao na umu šume obterećene služnotima,
a naročito ne takove, kao što su šume imovnih obćina bivše
Krajine.


I mnogi slavonski hi´astici u ravnicah i brežuljcih (kod
imov. obćinah) nisu na absolutnom šumskom tlu, ali još mislim
nije nikomu na um palo, da ih izkrči i zemljište gospodarskoj
kulturi obrati.


Ne tvrdim, da se tim ne bi povisila renta zemljištna, ali
je to za imovne obćiue sporedna stvar, dok su one za to stvorene,
da kroz sva vremena obskrbljuju svoje pravoužitnike
d r V o m.


Medjutim na umirenje g. pisca moram mu reći, da su
šume ovog područja u 90% na kraškom, dakle absolutnom
šumskom tlu i da je ovdje barem Vr, gospodarskog tla po sastavu
i formaciji takove naravi, da bi samo šuma na njem
rasti morala, kao što je nekoč i rasla, nu uslied napučenosti
mora se dakako u gospodarske svrhe obradjivati.


G. pisac završuje »kritiku« moga zadnjega članka ovako:
»Pa kad šume već ne možemo prostorno umnožiti, onda
jednostavno reći: »Šteti i propiasti šuma ne može se nikako
na put stati,« i sjesti pa skrštenim rukama gledati




ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 599 kako
se šume upropašćuju, to ne može nitko
odobriti«.


Što je g. pisca potaknulo, da mojem članku izvraća sadržaj
i smisao, to ja ne pojmim, kad ja toga nisam nigdje napisao
a niti se iz eielog sadržaja ovakav zaključak stvoriti može,
kao da mi ovdje »skrštenih rukuh« gledamo, kako se šume
haraju.


I ta mi okolnost daje povoda uvjerenju, da me g. pisac
nije razumio, a kad je tomu tako, nije se mario za tu stvar po
mom sudu bezrazložno uzrujavati.


Ja bi doduše ovaj put mogao g. piscu obširnije odgovoriti,
da ga uvjerim o čem on uvjeren nije, ali čemu »sijati
sjeme na neplodno tlo (? Ur.)«.


Ja mu samo želim, da ga što prije zapane sreća, da dodje
služiti u ovaj kraj, pak da vidi — da se uvjeri. —


Ja sam u ostalom moj članak napisao, ne zato — da
pišem — nego da me razumiju oni, koji i treba da me razumiju,
a uvjeren sam, da me oni doista i razumješe.


Vj. Stublić.


0 impregniranju i pripremi neizgorivog drva.


Priobćio Milutin Urbani.


Prem je kamen i željezo mnogo trajniji materijal, to ipak
nisu isti kadri sasvim zamieniti drvo kod mnogih gradnja, kao


n. pr. kod brodogradnje, kod izpunjenja mnogih zgrada i t. d.
Vrieme je pokazalo opasnost, koja nam prieti u tome slučaju
od vatre, vode i neizmjerne količine sitnih kukčića, crvića
i gribova, koji pretvaraju drvo u prašinu. Čini se, da su


stari Rimljani mazali drvo glinom i octom, da ga obrane od
vatre. Da učinimo drvo neizgorivim, nije dovoljno oličiti ga
samo izvana, već treba sve šupljinice i traheje drva izpuniti
sgodnim materijalom, koji će priečiti stvorbu plinovitih produkata
djelovanjem vrućine. Upravo ovi produkti kad dodju na
zrak, zapale se i stvaraju plamen.