DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 571 — djer s art. 22. —1729. odredio, da postojeće o tom odredbe kraljevske točno obdržavaju. Ovim odredbama znatno je popunjen zakon od g. 1729. U praksi smatrano je, da pravo lova, ribolova i ptičarenja, kao i drugi regali ne pripadaju poveljenim trgovištima, ako to pravo nije naročito u priviligeju podieljeno. Samo na temelju privilegija moglo je poveljeno trgovište uživati pravo lova. Ovo bo pravo smatrano je ne odielivo od vlastela, jer je spadalo »ad jus terrestrale.« ´ Glede lova nije bilo u nas daljnih uredaba i u obće u zakonu govora sve do godine 1836. koje godine uredjene su kmetske prilike a tom se prigodom tek neznatno govori o lovu, i ono što se veli nije ništa nova već opetovenje starih jur poznatih odredaba. I to se u čl. VI. §. 8. 1836. odredjuje; » ... . ne će moći podložnici vršiti niti pravo lova, ribarenja, ptičarenja i ako bi se usudili kaznit će se kao kriomčari,« a čl. VII. §. 6. «Da se zaprieče kvarovi na zemljištih što čini divljač svake vrsti, dužni su podložnici (izim u županiji torontalskoj i temeškoj te kraso) osim robote svoje od svakog cielog selišta i prema tomu razmjerno ter izporediv osmoricu stanara s jednim selištem, po jednog momka odpremiti na trodnevni lov uračunav dolaz i odlaz; oružje (koje inače ne smiju nositi) olovo i prah dobit će od vlastelina Ova lovna dužnost ne može se izvrnuti u drugu vrst službe, nit ju podložnik dužan odkupiti gotovinom ili kakvim prirodom, nu moći će se upotriebiti za takav lovni posao, koji je namienjen tamanenju škodljive zvjeradi, dakle za hajkače (progoniee).« Kad je god. 1848. carskim patentom od 7. septembra ukinuta tlaka, prestalo kmetstvo — prestala je i time za negdašnja kmetova dužnost trodnevnoga lova. Spomenute norme o lovu vriedile su do god. 1870. Ove je godine izdan zakon o lovu, kojim se regalno pravo lova ukida bez ikakove odštete. Beservirano lovište mogao je imati ´ Decisiones curiales II. s. I. XXVI. 5. |