DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 55 <-- 55 --> PDF |
. — 555 — Narod je dobio u ono doba doduše dozvolu, da svoju potrebit na drvu može namirivati iz prostranih šuma pojedinih knezova, ali mu je uz to bilo zabranjeno, da u obće ne smije sjeći neke vrste drveća, tako n. pr. u pokrajini Kišo nije smio sjeći ovih 5 vrsta: hinoki sawava (Chamaecjparis pisifera), hiba (Thujopsis dolobrata), nezuki (Thuja japonica), kovamidki (Sciadopitis verticillata); a u pokrajini Aki bilo je zabranjeno sjedi ovih 15 vrsti : Takomatsu (Pinus), hinoki, sugi (Criptomeria japonica), momi (Abies firma), keaki (Zelkowa acuminata), kuri, edju (Sophora japonica), kusu, kuwa (Morus alba), tohi, tshuga (Tsuga Sieboldi), kashina (Quercus dendata) yumigi (Evonymus europaea), kiri (Paulownia tomentosa) i kashi (Quercus acuta). U mnogim krajevima je sječa u obće bila zabranjena. Svaki knez izdao je za svoj kraj posebne naredbe i propise, koji su se strogo provadjali. Razumije se, da se u 260 takih kneževina izdalo mnogo koje kakovih zabrana i naredaba. Tako je bilo n. pr. zabranjeno nositi u šumu sjekiru i pilu, kao što i vatru u šumi ložiti, što nas sve podsjeća suvremenih njemačkih propisa. Kroz šumu moglo se samo ići odredjenim putem. Kazan se redovno udarala ili po broju ukradjenih,3tabala ili po vriednosti objekata, a bila je novčana, disciplinarna, a mogla je biti i smrt na lomači i na krstu Osobita vrst kazne bila je ona, koju je svećenik udarao tatu koga bi u svome kraju zatekao na činu. On bi morao polovicu svoje kose odrezati i u istom mjestu biti tako dugo zatočen, dok mu opet ne bi narasla. Kako vidimo bile su te kazne za narod dosta stroge, ali je zato ipak vlada pružala narodu velike pomoći kad bi stradao od elementarnih nepogoda kao n. pr. od poplava, vatre, vihrova i dr. U tu svrhu davalo se drvo narodu za badava za gradnju kuća i drugih zgrada. Nagrade za čuvanje i uzgajanje šuma bile su tako velike, |