DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 544 —


biti u njihovom interesu, a same eventualne slučajeve dobit de
od voditeljah katastra, kojima su isti dobro poznati.


Da je pako obvova katastra pravoužitnika kod imovne
obćine petrovaradinske neobhodno potrebna, držim da sam i
sa ovo nekoliko redaka dovoljno dokazao, jer kad ne bi niti
bilo više pogriešaka, osim ovdje navedenih, bile bi i one dovoljan
razlog za obnovu.


Glas 0 šumama i šumarstvu u gornjoj Krajini
prije 40 godina.


u godišnjaku češkoga šumarskoga družtva »Verejnsschrift
fiir Forst, Jagd- und Naturkunde« od g. 1860., nalazi se od
tadanjega c. kr. krajiškoga kot. šumara E. Reichela u Perušiću
članak, u kojem je govor o šumama i šumskomu gospodarstvu
gornje Krajine, koji je, držimo, vrlo zanimiv za naše mladje šumarsko
pokolenje, navlastito pako one stručnjake koji danas u području
bivše otočke pokovnije službuju. Donosimo toga radi
taj glas iz minule dobe doslovce po riječima spomenutog E.
Reichela, koji veli: »Moj šumsko-upravni kotar nalazi se u
otočkoj pukovniji. Isti prostire se diljem trijuh šumovitih kumpanija,
a jer se iz juga monarkije malo što čuje, odlučio sam,
da u kratko o tih odnošajih koju našim ostalim stručarima rečem.


Gorski mi kosami u svakom smjeru izpresjecan, nalazimo
ovdje jedan dio Dinarskih alpa duž morske obale pod imenom
»Velebit-gorja«. Ovo tvori izključivo vapnenac kamen, a to
gorje pruža se pukovnijom smjerom od juga prama sieveru a
sastoji se dielom od pustih i golih prostranih gorskih kosa,
gdje će ovdje vladajuča silna bura onom kukavnom grmlju,
koje se još često nalazi, doskora zemlju odnieti. Kad bude i
zaduji ostatak vegetacije uništea, stvorit će neizbježivo gola
strahovita pustoš u svoj veličini — a sviet će imat i opet za
jedan Kras više!


Duboko potresen od ovih užasnih slika, upire šumar svoj
pogled u te površine i rado se povraća u gustu tamu šuma.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 545 —


Uzrok opustošenja tih strmina, u kojima bura od godine
do godine sve više harači, a koje su još prije 150 godina
gustim sastojinama bile obraštene te su im se vršci ogledali
u moru, treba najviše tražiti u spekulativnoj obrtnosti inozemnih
drvotržaca.


Tečajem stoljeda nije ovdje imala šuma a ni drvo vriednosti,
dok na žalost drugi ne primjetiše neizmjernu vriednost
ogromnog, do 120 tisuća rali velikog, šumskoga kompleksa
otočke krajiške pukovnije. Po tom postalo je drvo najtraženijom
trgovačkom robom na Jadranskom moru. Najveće i najvrjednije
jarbole i brodogradju, dužice i obruče počeli su čak u tudje
strane svieta izvoziti. Progaljivalo se bez obzira na budućnost,
bez pomnje na pomladak, pa one prašumom okrunjene brdine
ogoliše


Nu i Graničar crpio je svoju povremenu korist iz tih
silnih šumskih sječa: sitni pomladak pružao je navlastito mnogobrojnim
kozami najbolju hranu. Zivinogojstvo i broj blaga
digo se je višestruko; kako su se osnovali mnogi novi stanci
za blago u šumama, morao se je i opet pomladak šumski
uništiti, da se to mnogobrojno blago uzdrži. Po tom su dakle
negda guste sastojine sve više progaljivane, bura se u zemlji
sve dalje i više osjećala, pa odatle ona za seljaka sve sušija i
bez kiše ljeta i one Česte, nagle i zdravlju škodljive promjene
temperatura


Sila bure sve je više ništila i odnosila zemlju crnicu, vegetacija
je počela jenjavati, goli grič preotimati mah, a Čovjek
gledajući nepovoljno djelovanje prirodnih sila, držao je u svojoj
zdvojnosti, da kamenje iz zemlje raste. Nu goli je kamen od
godine do godine rasao, dok se na posledku sva nada izgubila
nije. Evo ploda onog primitivnog šumskoga gospodarstva kasnijim
pokolenjima.


Moj šumsko-upravni kotar, koji se, kako sam već spomenuo,
prostire diljem trijuh kumpanija, bunićke, perušičke i
pazarištanske, sadržaje uza sve to još preko 42 tisuće rali
sklopljenih šuma i do 12 tisuća drvom obraslih pašnjaka, pa




ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 546 —


taj kompleks Čuva osoblje od 3 nadlugara (Forstwart) i 9 lu


gara, kojima se prema potrebi i uvidjavnosti šumske uprave


pddjeljuju vojničke obhodje (Militar-Streifpatrouillen).


Od sjevera i iztoka graniči kumpanija bunićka Plišivicagorjem
kumpauije bjelopoljske i koreničke. Potonja poznata
zbog svojih sedam jezera s prekrasnimi slapovi; nadalje završci
kosa gorja Male Kapele lešdanske i kosinjske kumpanije.
Zapadno visoka gorska kosa Velebit-gorja kumpanije u
sv. Gjurgju, južno područje carske krajiške pukovnije Franje
Josipa I., od koje ju oštro die i potok Ličanka. Ovaj potok
protiče dubokim jarugama sve do podnožnja Velebita, gdje u
kotlini ponire, te se podzemno izb´eva u more.


Kumpanija buaidka, koja leži na početku plodne krbavske
doline, posjeduje liep, do 460 rali velik čist hrastik nazvan
»Laudonov gaj« koji je uspomena glasovitoga vojskovodje Laudona,
koji se je u turskim ratovima osobito izkazao. On je
naime punom sjetvom osnovao taj hrastik a pošto je kod tog
junaka sve vojničko obiležje imati moralo*) to i ovaj hrastik
prikazuje bojni red u kojem oko motritelja primjećuje četu predhodnicu,
čarkaški lanac, krilne obhodje, glavnu silu i ariergardu
Ova od hrastova lužnjaka i kitnjaka u smjesi sastavljena šuma
u podpunom je sklopu, te pokazuje stojbini odgovarajući bujni
rast. Tlo je naime ondje dielom pjeskulja, dakle rahlo a ne
težko, kakovo je kod većine ostalih hrastika u pukovniji.


Žalibože nalazi se već više stabala sa trulim srcem, što
se može pripisati dielom prijašnjem pregustom sklopu ove sastojine,
a dielom opet svakagodišnjim zimskim poplavama, koje
često dosegnu visinu do 2 hvata. Ove vode izviru iz lievku sličnih
rupa u zemlji, te poplave na mjesece čitavu krbavsku dolinu,
pretvoriv sav kraj u jedno jezero. Sama priroda, rek bi nuka
šumara, da odpočne laganim oplodnim sječama i unovčenjem
ove sastojine.


*) Na njegovom dobru Hadersđorfu kod Mariabrunna morali su primjerice S7i
orači točno u pravcu u orati, a sval^i nered ili prekidanje on je oštro prekoravao.
Tako je znao ovaj junak stajati po više sati i zapovjedati svojim kmetovima. Opazka
uredničtva. V. s. F. J. i N.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 547 —


Od istoka vanredno prieti u budude ovoj Bastojini pjeskulja
od kojih 200 rali, koja u nju zadire. Pokušalo se je doduše
prije nekoliko godina vezati tu pjeskulju ogradami od pletera
i priečiti joj da se dalje ne širi, ali žalibože ta se mjera
nije dostatnom pokazala, te je piesak segnuo i preko pletera.
Spomenut ću način kojim sam ja pokušao, da s boljim uspjehom
tu pjeskulju vežem. Od sredine pjeskulje dao sam postaviti
u obliku kružnog luka ograde od pletera, a pod kutem proti
vladajućim vihrovima, da slome moć istih.


U ove velike kružne osječke a počev od vrha kuta dao
sam zabosti pirike (Feldquecken) koje je iz obližnjih polja
lahko dosta dobiti moći i nekoliko palaca duboko položiti.
Već sliedeće godine pojavila se je .trava, a tad je daljna zadaća
šumara da sjetvom ili sadnjom šumskoga drveća ovu pjeskulju
pofeumi.


Upotriebi li se sjetva, to je najbolje omaške posijati brezovo
sjeme, jer će takova brezova sastojina, kad uspije, svojim
rastom daljnjem širenju pieska sjegarno na put stati. Hoće li
se pošumljivanje sadnjom provesti, tad je najbolje saditi borove
i brezove sadjenice polag Buttlarovog načina, no svakako
valja što gušće saditi. Polag vlastitog izkustva velim, da je
dobro nuz borove i brezove sadjenice upotriebiti i ključiće kanadske
topole s ovima u smjesi, i to s toga, jer će se ovako
mlada sastojina prije sklopiti a po tom i prije proredjivati
moći. Spomenuti još valja, da se je jesenska sadnja pokazala
mnogo boljom od proljetne.


Ostale većinom čiste bukove rastline u ovoj kumpaniji,
koje zapremaju prašuma od preko 12 rali i 6 tisuća drvom
obraslih pašnjaka, služe za namirenje onih nepriličnih prava
služnosti naime za namirenje graničarskih potreboća na drvu,
pak za namirenje potreba za obćinske i erarijalne gradjevine.


Sume mojeg drugog kotara, naime one u kumpaniji perušićkoj
a koje zapremaju površinu od 10 tisuća rali, već su prijašnjih
godina, sjekuć bez ikakove osnove, gotovo sasvim devastirane,
jer leže tik nuz dalmatinsku cestu; poštedjene ostadoše
samo neke izolirane čestice, pak mnogobrojna prezrela stabla




ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 548 —


hrastova, grabrova i bukova, koja danas samo bujnom pomladku
smetaju i u rastu ga spriečuju. Ova sam stara stabla
uvrstio u sječna osnovu, pa de se ona doskora posjeći.


Uvjeren podpunoma, da je rast drveća na ovom vapnenom
gorju vrlo bujan, bila mi je prva briga, da sječine, koje su
većinom gustim pomladkom obrasle, stavim pod shodnu strogu
zabranu, da ne stradaju od blaga i da spriečim kresanje istoga
po pastirima.


Već ovoga ljeta mogao sam na moje osobito zadovoljstvo
primjetiti, da je pomladak po tim branjevinama potjerao mlazove
do 2 rifa dugačke.


Spomenuta dalmatinska cesta za ovu je kumpaniju mnogo
vriedna; jer će se u buduće moći svojedobno kod uredjenog
konservativnog gospodarstva šumski proizvodi lahko unovčiti i
time otvoriti vrelo obilnih prihoda. Gulenjem hrastove kore u
strojbarske svrhe, prodajom obruča, kolja za grah pak vinogradarskog
kolja, po tom uzgojem sitnih i srednjih šuma pak šuma
guljača, polučit će se svi mogući probitci. Ovdje ondje razštrkana
nalazi se i posebna vrst jasena, kojega se kora za
tamno bojadisanje koža mnogo traži, a po tom i dobro plaća.


Neka je osobita geognostička osebiua naše okolice, da ima
znatna množina većih i manjih špilja. Špilja Samograd (kod
Perušića. Op. ured.) dugačka je preko 250 hvati, visoka 15 a
široka 6 hvati. Najkrasnije tvorine sige ukrašuju čitav taj prostor.
U sredini same spilje, u prostranoj rek bi dvorani, nalazi
se malo jezerce, kojega je voda vanredno čista i bistra.
Neke od tih špilja pune su i u sred najvrućeg ljeta krupnoga
leda.


Mnoga brda i visine, koje su nerazboritom sječom i pustošenjem
ogolile, još bi se i sada pomnim kultiviranjem pošumiti
mogle. Sadnjom na busove smrekovih sadjenica a u
većih visina opet sadjenica crnoga bora svakako bi se svrha
postigla, jer na tom vapnenom gorju stojbinske prilike ovim
vrstima drveća podpuno prijaju.


Planinsko velebitsko gorje, koje dolazeći s juga iz Like
prolazi sredinom pazarištanske kumpanije prama sjeveru, a kojega




ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 549 —


su mnogi vrhunci visinu od 3000´ dosegli, tako Zatorina.Klementa
i t. d., tvori suvislu gorsku kosu od 20.000 rali šume. Ovo
je prava prašuma u kojoj su glavne vrsti drva bukva, jelasmreka. U ovih sastojinah češ6e se uštrkan nalazi javor, jasen
i briest U visokih šumskih dielovih ima i klekovine, koja
kao grmlje tlo zastire.


U ovom moru šuma leži silno blago, stranom u ogromnih
drvnih gromada, dielom opet u obilnih naslaga plemenitih ruda,
koje bi danas sutra znale eraru veliku korist donositi. Ima tu
mnogo željeznih i srebrnih rudača, pak rudača sumpora i tutije
a u samom koritu Ličanke ima znatnih naslaga smedjega ugljena.
Nu ne samo, da je sama priroda u toli obilnoj mjeri a u neposrednoj
blizini nagomilala drvo i rudače, već je i sam kraj
vrlo sgodan za podpuno izrabljivanje ovoga blaga. Treba samo
načiniti shodna prometila, navlastito od morske obale ima za
to prvih uvjeta: izdane su već odredbe našeg premilostivog
cara i gospodara, pa će se doskora načiniti umjetna cesta preko
Velebita i tako što prije dokučiti luka u Jablancu. Ovim bit
će omogućeno izgraditi čitavu mrežu prometnih puteva u tom
kraju, na blagoslov i korist tamošnjeg pučanstva, kojega će se
blagostanje sjegurno dići.


Na podnožju toga gorja sastaje se mnogo potočića u potok,
kojega je sila dostatna, da tjera pile, stupe, visoke peći, staklane
i talionice. Tisuće i tisuće hvati drva, koje danas po šumama
leže i koje tamo trunu, moći će silnu množinu ugljena dati,
koji će trebati sva ova spomenuta poduzeća. Pomorska će trgovina
mnogoj od ovih obrtnih grana pripomoći, dočim će se
pomoću spuzalica i drugih šumskih prometila moći iz svih krajeva
drvo do mjesta opredieljenja dopremiti.


Znam, da će ugoditi obožavateljima božice Diane, spomenem


li koju i 0 stanju divljači u ovim velikim sumarni, stoga ću


da nadovežem sliedeće:


Lov je u Vojnoj Krajini slobodan, naime Graničar može


u obće slobodno po volji loviti u vrieme zakonom dozvoljeno,


a on to i čini osobitom voljom, neustrašivo i ustrpljivo. Oboružan




ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 550 —


dalmatinskom diljkom od hvata duljine i čvrstim zavinutim
graničarskim nožem, poduzimlje on česte i daleke lovove. U
Velebitskom i Plišivičkom gorju ima nuz nekoliko čreda divokoza
vrlo mnogo srna, a prigorju često i zečeva. Od peradi
naći je tetrieba, kamenicu (Steinhuhn), Ijestarku i trčku, pak
šljuku i divlju patku.


Broj grabfcžljivaca takodjer nije malen i pravi divljači
mnogo štete; nuz medjeda i vuka mnogo ima lisica, kuna i
divljih mačaka, te se često u lovu sa domaćimi kopovi po
4—6 lisica ubije.


Mudrom brigom naše vlade, i sada provedenom reorganizacijom
šumarske upravne službe, učinjen je početak, kojim če
se moći ovo šumsko blago pravo cieniti, izrabljivati i uzčuvati.
Mi svim marom težimo da opreznim postupkom taj cilj polučimo«.


Kratki pregled razvitka šumarstva u Japanu.


Preveo: Gr. ]Venadi<5, stud. far.


Pod gornjim naslovom izišao je članak u uglednomu njemačkomu
časopisu Dankelmannovom : »Zeitschrift fiir Forst- u. Jagdwesen
«, svez. VII. za mjesec srpanj 1900. u kojem je Japanac prof.


L. Matzuno razvio lijepu sliku, kako se šumarstvo tamo razvilo,
te tako liepo usavršilo, da se danas može uporediti s onim
ostalih kulturnih naroda.
Mislimo, da ćemo ugoditi cijenjenim čitateljima, ako bar
u kratkim crtama donesemo sadržaj tog članka, da se čuje,
kako se šumarstvo na krajnjem istoku razvija i napreduje.


Pošto je pisac svršio šumarske nauke u Njemačkoj, i to
u šumarskoj akademiji u Eberswaldu, to je razumljivo, zašto
on u glavnom prispodablja prihke i uvjete pod kojimi se razvilo
šumarstvo u njegovoj domovini, s onim u Njemačkoj.


Slično kao što u Njemačkoj, razvijalo se šumarstvo i u
Japanu. Carevi su više ili manje posvećivali mara i truda oko
razvitka i unapredjenja šumarstva. U početku su žali bože oni