DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 544 — biti u njihovom interesu, a same eventualne slučajeve dobit de od voditeljah katastra, kojima su isti dobro poznati. Da je pako obvova katastra pravoužitnika kod imovne obćine petrovaradinske neobhodno potrebna, držim da sam i sa ovo nekoliko redaka dovoljno dokazao, jer kad ne bi niti bilo više pogriešaka, osim ovdje navedenih, bile bi i one dovoljan razlog za obnovu. Glas 0 šumama i šumarstvu u gornjoj Krajini prije 40 godina. u godišnjaku češkoga šumarskoga družtva »Verejnsschrift fiir Forst, Jagd- und Naturkunde« od g. 1860., nalazi se od tadanjega c. kr. krajiškoga kot. šumara E. Reichela u Perušiću članak, u kojem je govor o šumama i šumskomu gospodarstvu gornje Krajine, koji je, držimo, vrlo zanimiv za naše mladje šumarsko pokolenje, navlastito pako one stručnjake koji danas u području bivše otočke pokovnije službuju. Donosimo toga radi taj glas iz minule dobe doslovce po riječima spomenutog E. Reichela, koji veli: »Moj šumsko-upravni kotar nalazi se u otočkoj pukovniji. Isti prostire se diljem trijuh šumovitih kumpanija, a jer se iz juga monarkije malo što čuje, odlučio sam, da u kratko o tih odnošajih koju našim ostalim stručarima rečem. Gorski mi kosami u svakom smjeru izpresjecan, nalazimo ovdje jedan dio Dinarskih alpa duž morske obale pod imenom »Velebit-gorja«. Ovo tvori izključivo vapnenac kamen, a to gorje pruža se pukovnijom smjerom od juga prama sieveru a sastoji se dielom od pustih i golih prostranih gorskih kosa, gdje će ovdje vladajuča silna bura onom kukavnom grmlju, koje se još često nalazi, doskora zemlju odnieti. Kad bude i zaduji ostatak vegetacije uništea, stvorit će neizbježivo gola strahovita pustoš u svoj veličini — a sviet će imat i opet za jedan Kras više! Duboko potresen od ovih užasnih slika, upire šumar svoj pogled u te površine i rado se povraća u gustu tamu šuma. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 545 — Uzrok opustošenja tih strmina, u kojima bura od godine do godine sve više harači, a koje su još prije 150 godina gustim sastojinama bile obraštene te su im se vršci ogledali u moru, treba najviše tražiti u spekulativnoj obrtnosti inozemnih drvotržaca. Tečajem stoljeda nije ovdje imala šuma a ni drvo vriednosti, dok na žalost drugi ne primjetiše neizmjernu vriednost ogromnog, do 120 tisuća rali velikog, šumskoga kompleksa otočke krajiške pukovnije. Po tom postalo je drvo najtraženijom trgovačkom robom na Jadranskom moru. Najveće i najvrjednije jarbole i brodogradju, dužice i obruče počeli su čak u tudje strane svieta izvoziti. Progaljivalo se bez obzira na budućnost, bez pomnje na pomladak, pa one prašumom okrunjene brdine ogoliše Nu i Graničar crpio je svoju povremenu korist iz tih silnih šumskih sječa: sitni pomladak pružao je navlastito mnogobrojnim kozami najbolju hranu. Zivinogojstvo i broj blaga digo se je višestruko; kako su se osnovali mnogi novi stanci za blago u šumama, morao se je i opet pomladak šumski uništiti, da se to mnogobrojno blago uzdrži. Po tom su dakle negda guste sastojine sve više progaljivane, bura se u zemlji sve dalje i više osjećala, pa odatle ona za seljaka sve sušija i bez kiše ljeta i one Česte, nagle i zdravlju škodljive promjene temperatura Sila bure sve je više ništila i odnosila zemlju crnicu, vegetacija je počela jenjavati, goli grič preotimati mah, a Čovjek gledajući nepovoljno djelovanje prirodnih sila, držao je u svojoj zdvojnosti, da kamenje iz zemlje raste. Nu goli je kamen od godine do godine rasao, dok se na posledku sva nada izgubila nije. Evo ploda onog primitivnog šumskoga gospodarstva kasnijim pokolenjima. Moj šumsko-upravni kotar, koji se, kako sam već spomenuo, prostire diljem trijuh kumpanija, bunićke, perušičke i pazarištanske, sadržaje uza sve to još preko 42 tisuće rali sklopljenih šuma i do 12 tisuća drvom obraslih pašnjaka, pa |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 546 — taj kompleks Čuva osoblje od 3 nadlugara (Forstwart) i 9 lu gara, kojima se prema potrebi i uvidjavnosti šumske uprave pddjeljuju vojničke obhodje (Militar-Streifpatrouillen). Od sjevera i iztoka graniči kumpanija bunićka Plišivicagorjem kumpauije bjelopoljske i koreničke. Potonja poznata zbog svojih sedam jezera s prekrasnimi slapovi; nadalje završci kosa gorja Male Kapele lešdanske i kosinjske kumpanije. Zapadno visoka gorska kosa Velebit-gorja kumpanije u sv. Gjurgju, južno područje carske krajiške pukovnije Franje Josipa I., od koje ju oštro die i potok Ličanka. Ovaj potok protiče dubokim jarugama sve do podnožnja Velebita, gdje u kotlini ponire, te se podzemno izb´eva u more. Kumpanija buaidka, koja leži na početku plodne krbavske doline, posjeduje liep, do 460 rali velik čist hrastik nazvan »Laudonov gaj« koji je uspomena glasovitoga vojskovodje Laudona, koji se je u turskim ratovima osobito izkazao. On je naime punom sjetvom osnovao taj hrastik a pošto je kod tog junaka sve vojničko obiležje imati moralo*) to i ovaj hrastik prikazuje bojni red u kojem oko motritelja primjećuje četu predhodnicu, čarkaški lanac, krilne obhodje, glavnu silu i ariergardu Ova od hrastova lužnjaka i kitnjaka u smjesi sastavljena šuma u podpunom je sklopu, te pokazuje stojbini odgovarajući bujni rast. Tlo je naime ondje dielom pjeskulja, dakle rahlo a ne težko, kakovo je kod većine ostalih hrastika u pukovniji. Žalibože nalazi se već više stabala sa trulim srcem, što se može pripisati dielom prijašnjem pregustom sklopu ove sastojine, a dielom opet svakagodišnjim zimskim poplavama, koje često dosegnu visinu do 2 hvata. Ove vode izviru iz lievku sličnih rupa u zemlji, te poplave na mjesece čitavu krbavsku dolinu, pretvoriv sav kraj u jedno jezero. Sama priroda, rek bi nuka šumara, da odpočne laganim oplodnim sječama i unovčenjem ove sastojine. *) Na njegovom dobru Hadersđorfu kod Mariabrunna morali su primjerice S7i orači točno u pravcu u orati, a sval^i nered ili prekidanje on je oštro prekoravao. Tako je znao ovaj junak stajati po više sati i zapovjedati svojim kmetovima. Opazka uredničtva. V. s. F. J. i N. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 547 — Od istoka vanredno prieti u budude ovoj Bastojini pjeskulja od kojih 200 rali, koja u nju zadire. Pokušalo se je doduše prije nekoliko godina vezati tu pjeskulju ogradami od pletera i priečiti joj da se dalje ne širi, ali žalibože ta se mjera nije dostatnom pokazala, te je piesak segnuo i preko pletera. Spomenut ću način kojim sam ja pokušao, da s boljim uspjehom tu pjeskulju vežem. Od sredine pjeskulje dao sam postaviti u obliku kružnog luka ograde od pletera, a pod kutem proti vladajućim vihrovima, da slome moć istih. U ove velike kružne osječke a počev od vrha kuta dao sam zabosti pirike (Feldquecken) koje je iz obližnjih polja lahko dosta dobiti moći i nekoliko palaca duboko položiti. Već sliedeće godine pojavila se je .trava, a tad je daljna zadaća šumara da sjetvom ili sadnjom šumskoga drveća ovu pjeskulju pofeumi. Upotriebi li se sjetva, to je najbolje omaške posijati brezovo sjeme, jer će takova brezova sastojina, kad uspije, svojim rastom daljnjem širenju pieska sjegarno na put stati. Hoće li se pošumljivanje sadnjom provesti, tad je najbolje saditi borove i brezove sadjenice polag Buttlarovog načina, no svakako valja što gušće saditi. Polag vlastitog izkustva velim, da je dobro nuz borove i brezove sadjenice upotriebiti i ključiće kanadske topole s ovima u smjesi, i to s toga, jer će se ovako mlada sastojina prije sklopiti a po tom i prije proredjivati moći. Spomenuti još valja, da se je jesenska sadnja pokazala mnogo boljom od proljetne. Ostale većinom čiste bukove rastline u ovoj kumpaniji, koje zapremaju prašuma od preko 12 rali i 6 tisuća drvom obraslih pašnjaka, služe za namirenje onih nepriličnih prava služnosti naime za namirenje graničarskih potreboća na drvu, pak za namirenje potreba za obćinske i erarijalne gradjevine. Sume mojeg drugog kotara, naime one u kumpaniji perušićkoj a koje zapremaju površinu od 10 tisuća rali, već su prijašnjih godina, sjekuć bez ikakove osnove, gotovo sasvim devastirane, jer leže tik nuz dalmatinsku cestu; poštedjene ostadoše samo neke izolirane čestice, pak mnogobrojna prezrela stabla |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 548 — hrastova, grabrova i bukova, koja danas samo bujnom pomladku smetaju i u rastu ga spriečuju. Ova sam stara stabla uvrstio u sječna osnovu, pa de se ona doskora posjeći. Uvjeren podpunoma, da je rast drveća na ovom vapnenom gorju vrlo bujan, bila mi je prva briga, da sječine, koje su većinom gustim pomladkom obrasle, stavim pod shodnu strogu zabranu, da ne stradaju od blaga i da spriečim kresanje istoga po pastirima. Već ovoga ljeta mogao sam na moje osobito zadovoljstvo primjetiti, da je pomladak po tim branjevinama potjerao mlazove do 2 rifa dugačke. Spomenuta dalmatinska cesta za ovu je kumpaniju mnogo vriedna; jer će se u buduće moći svojedobno kod uredjenog konservativnog gospodarstva šumski proizvodi lahko unovčiti i time otvoriti vrelo obilnih prihoda. Gulenjem hrastove kore u strojbarske svrhe, prodajom obruča, kolja za grah pak vinogradarskog kolja, po tom uzgojem sitnih i srednjih šuma pak šuma guljača, polučit će se svi mogući probitci. Ovdje ondje razštrkana nalazi se i posebna vrst jasena, kojega se kora za tamno bojadisanje koža mnogo traži, a po tom i dobro plaća. Neka je osobita geognostička osebiua naše okolice, da ima znatna množina većih i manjih špilja. Špilja Samograd (kod Perušića. Op. ured.) dugačka je preko 250 hvati, visoka 15 a široka 6 hvati. Najkrasnije tvorine sige ukrašuju čitav taj prostor. U sredini same spilje, u prostranoj rek bi dvorani, nalazi se malo jezerce, kojega je voda vanredno čista i bistra. Neke od tih špilja pune su i u sred najvrućeg ljeta krupnoga leda. Mnoga brda i visine, koje su nerazboritom sječom i pustošenjem ogolile, još bi se i sada pomnim kultiviranjem pošumiti mogle. Sadnjom na busove smrekovih sadjenica a u većih visina opet sadjenica crnoga bora svakako bi se svrha postigla, jer na tom vapnenom gorju stojbinske prilike ovim vrstima drveća podpuno prijaju. Planinsko velebitsko gorje, koje dolazeći s juga iz Like prolazi sredinom pazarištanske kumpanije prama sjeveru, a kojega |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 549 — su mnogi vrhunci visinu od 3000´ dosegli, tako Zatorina.Klementa i t. d., tvori suvislu gorsku kosu od 20.000 rali šume. Ovo je prava prašuma u kojoj su glavne vrsti drva bukva, jelasmreka. U ovih sastojinah češ6e se uštrkan nalazi javor, jasen i briest U visokih šumskih dielovih ima i klekovine, koja kao grmlje tlo zastire. U ovom moru šuma leži silno blago, stranom u ogromnih drvnih gromada, dielom opet u obilnih naslaga plemenitih ruda, koje bi danas sutra znale eraru veliku korist donositi. Ima tu mnogo željeznih i srebrnih rudača, pak rudača sumpora i tutije a u samom koritu Ličanke ima znatnih naslaga smedjega ugljena. Nu ne samo, da je sama priroda u toli obilnoj mjeri a u neposrednoj blizini nagomilala drvo i rudače, već je i sam kraj vrlo sgodan za podpuno izrabljivanje ovoga blaga. Treba samo načiniti shodna prometila, navlastito od morske obale ima za to prvih uvjeta: izdane su već odredbe našeg premilostivog cara i gospodara, pa će se doskora načiniti umjetna cesta preko Velebita i tako što prije dokučiti luka u Jablancu. Ovim bit će omogućeno izgraditi čitavu mrežu prometnih puteva u tom kraju, na blagoslov i korist tamošnjeg pučanstva, kojega će se blagostanje sjegurno dići. Na podnožju toga gorja sastaje se mnogo potočića u potok, kojega je sila dostatna, da tjera pile, stupe, visoke peći, staklane i talionice. Tisuće i tisuće hvati drva, koje danas po šumama leže i koje tamo trunu, moći će silnu množinu ugljena dati, koji će trebati sva ova spomenuta poduzeća. Pomorska će trgovina mnogoj od ovih obrtnih grana pripomoći, dočim će se pomoću spuzalica i drugih šumskih prometila moći iz svih krajeva drvo do mjesta opredieljenja dopremiti. Znam, da će ugoditi obožavateljima božice Diane, spomenem li koju i 0 stanju divljači u ovim velikim sumarni, stoga ću da nadovežem sliedeće: Lov je u Vojnoj Krajini slobodan, naime Graničar može u obće slobodno po volji loviti u vrieme zakonom dozvoljeno, a on to i čini osobitom voljom, neustrašivo i ustrpljivo. Oboružan |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 550 — dalmatinskom diljkom od hvata duljine i čvrstim zavinutim graničarskim nožem, poduzimlje on česte i daleke lovove. U Velebitskom i Plišivičkom gorju ima nuz nekoliko čreda divokoza vrlo mnogo srna, a prigorju često i zečeva. Od peradi naći je tetrieba, kamenicu (Steinhuhn), Ijestarku i trčku, pak šljuku i divlju patku. Broj grabfcžljivaca takodjer nije malen i pravi divljači mnogo štete; nuz medjeda i vuka mnogo ima lisica, kuna i divljih mačaka, te se često u lovu sa domaćimi kopovi po 4—6 lisica ubije. Mudrom brigom naše vlade, i sada provedenom reorganizacijom šumarske upravne službe, učinjen je početak, kojim če se moći ovo šumsko blago pravo cieniti, izrabljivati i uzčuvati. Mi svim marom težimo da opreznim postupkom taj cilj polučimo«. Kratki pregled razvitka šumarstva u Japanu. Preveo: Gr. ]Venadi<5, stud. far. Pod gornjim naslovom izišao je članak u uglednomu njemačkomu časopisu Dankelmannovom : »Zeitschrift fiir Forst- u. Jagdwesen «, svez. VII. za mjesec srpanj 1900. u kojem je Japanac prof. L. Matzuno razvio lijepu sliku, kako se šumarstvo tamo razvilo, te tako liepo usavršilo, da se danas može uporediti s onim ostalih kulturnih naroda. Mislimo, da ćemo ugoditi cijenjenim čitateljima, ako bar u kratkim crtama donesemo sadržaj tog članka, da se čuje, kako se šumarstvo na krajnjem istoku razvija i napreduje. Pošto je pisac svršio šumarske nauke u Njemačkoj, i to u šumarskoj akademiji u Eberswaldu, to je razumljivo, zašto on u glavnom prispodablja prihke i uvjete pod kojimi se razvilo šumarstvo u njegovoj domovini, s onim u Njemačkoj. Slično kao što u Njemačkoj, razvijalo se šumarstvo i u Japanu. Carevi su više ili manje posvećivali mara i truda oko razvitka i unapredjenja šumarstva. U početku su žali bože oni |