DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 445 — 6. Sto je zabranjeno plemićima zabranjeno je i vojnicima (naime loviti pojedine vrsti divljači, u stanovito vrieme i na stanovitom mjestu). 7. Zabranjeno im je loviti trčke i gnjetle, kao i ribariti. 8. Za njih vriedi lovostaja poradi razploda: te im se zabranjuje lov na veprove od 2. veljače do 16. listopada; koje potonje nije zabranjeno plemidima. 9. Svaki lov vojnika ima se obavljati bez ikakova kvara i tereta žitelja, inače se ima nadoknaditi njihov posao i šteta. (Svršit će se). Ocjena tetivnice g. Hajeka. Piše Mirko Puk, kr. žup. šum. nadzornik. U zadnjem broju »Hrvatskog šumarskoga lista« za mjesec srpanj t. g. objelodanio je g. Bogoslav Hajek novu jednu promjerku, koju je nazvao tetivnicom. Ova promjerka imade služiti istoj svrsi kao i sve dosadanje promjerke, naime mjerenju debljine ili promjera stabala, ali se imade polag razlaganja g. pisca uz mnoge prednosti — koje su na strani 415. šumar, lista u točkama 1 — 8 nabrojene — od dosadanjih promjeraka razlikovati i time, što se kod ove pfomjerke radnik po poslujućem činovniku već iz podaljega stojališta lako daje kontrolirati, a što je najvažnije, da se sa ovom promjerkom nepravilna stabla, koja se drugim promjerkama u nakrst dvaput mjeriti moraju, samo jedanput obuhvate i oada na jednom i drugom kraku promjeri očitavaju. Priznajem, da »tetivnica« g. Hajeka ima mnogo liepih svojstava i osobito velikih prednosti u pogledu transporta, jednostavnosti u konstrukciji, manjih dimenzija i težine, pa i u pogledu porabe, ali podnipošto ne mogu dopustiti, da bi se kod ove promjerke radnik po poslujucem činovniku već iz daleka kontrolirati mogao ili pako, da bi uz porabu ove promjerke kod nepravilnoga prosjeka stabala otpadala potreba dvostrukog mjerenja sa raznih strana; nasuprot tomu tvrdim ja baš protivno, da se kod ove promjerke |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 446 radnik iz daljega aeda kontrolirati i da je baš kod tetivniee, ako se imade mjeriti promjer nepravilnog prosjeka, od prieke nužde svud naokolo obodnice prosjeka promjer mjeriti na 5, 6 i više mjesta, nu svakako na 4, očitavajud pri tom uvjek na obim krakovima odnosni promjer. Upravo ta okolnost čini, da ta promjerka uz sve navedene prednosti nije podobna, da si prokrči put u praksu i tu si osjegura trajni obstanak, jer je , ona — kano što to iz netom iztaknutog proizlazi — samo za mjerenje posve pravilnih kružnolikih prosjeka s uspjehom uporabiva, a za mjerenje stabala nepravilnog ili pako eliptičnog prosjeka radi nužnoga višekratnog promjerivanja promjera, te radi upisivanja mnogo |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 447 — brojnih promjera u knjižicu, neuporabiva. Da je tomu tako, dokazati ću to grafičkim putem sa njekoliko primjera. Prije nego li nastupim taj dokaz, neka mi se dozvoli samo još jedna primjetba. Zasada ili teoreticka podloga, na kojoj se mjerenje promjera tetivnicom osniva, vrijedi samo za prosjeke kružnoga oblika nipošto pako za prosjeke eliptičnog ili nepravilnog oblika, jer samo kod kruga su odsječci (pod odsječkom razumieva se onaj dio tangente, koji se nalazi izmedju doticališta i prosjecišta obiju tangenta) pod pravim kutom se presjecajudili tangenta jednaki polumjeru, a nipošto kod elipse ili inače nepravilnih prosjeka. Kad je tomu tako, sada je posve nai-avno, da se tetivnica, temeljeća se na toj zasadi, može rabiti samo za mjerenje promjera kod prosjeka kružnoga oblika. Predjimo sada na grafičko razlaganje. Uzmimo, da imamo pred sobom stablo eliptična prosjeka (si. 1. i 2.); uzmimo nadalje, da tetivnica u slici 1. i 2. zauzme susljedice položaje Ai D, J5i; A^ D^ Bi; Ai I)s Bg ; A^ Bi Bi´, te da na slici (1. i 2.) 1 mm. predstavlja u naravi 1 cm., onda čemo dobiti slijedeće promjere: I. Kod slike 1. za položaj: 1. Ai A Bi; dl = A, Cl + 5i C, = 24 + 25 = 49 em. 2. A^ A B2; d. -= ^2 C2 + B, a ^ 37 + 32 = 69 cm. 3. Ai A 53; di= As C3 + Bs a == 26 + 35 = 61 cm. 4. Ai D4. B,; d^ == Ai C; -h 5^ C4 = 39 -f 34 = 78 cm. Poprečno 63 cm. Tetivnicom ustanovljeni srednji promjer proizlazedi iz 8 očitavanja, iznosi dakle 63 cm., doČim bi se običnom promjerkom 53 66 u nakrst mjereć dobilo za taj srednji promjer ^ = 59´5 cm. II. U slici 2. za položaj: 1. A^ Z>, Bi ; Ai Cl + B, C. = 17 + 14 =- 31 cm. 2. A^ D, B^; A^ C, + B, Cs == 40 + 26 = 66 cm. 3. As A Bs; As G, + Bs C3 == 22 + 45 = 57 cm. 3. A^ Z»4 Bi] Ai C4 + B^ C, = 40 -H 29 = 69 cm. Tetivnicom ustanovljeni srednji promjer 31 + 66 + 57 + 69 d = -. = 56 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 12 <-- 12 --> PDF |
448 — Sto vidimo i što sliedi iz toga? Iz toga slijedi: 1. da su tetivnicom ustanovljeni promjeri kod eliptičkih prosjeka na svakom mjestu obodnice posvema različni i posve nejednaki; 2. da je ta razlika u veličini promjera tolika, da je cesto jedan promjer od drugoga dva do tri puta veći. Tako je n. pr. u prvoj slici promjer elipse u položaju A, D, B, = 49 cm. u položaju A^ Di i?^ = 73 cm ; u slici 2. za položaj J.1 Dl B, = 31 cm , a u položaju A^ Dt, B^ = = 69 cm., dakle više nego dva puta veći nego u položaju Ai D, Bx. Kruto bi se dakle varao onaj, koji bi se kod uporabe tetivnice, očitavajuć na obim krakovima, zadovoljio jednim mjerenjem, kano što to g. nadšumar B. Hajek preperuča. Hoćemo li iole kakav točan rezultat kod porabe tetivnice dobiti, mora se svako stablo u promjeru 4—6 puta mjeriti i na obim krakovima očitavati. To je pako ne samo s velikim gubitkom vremena skopčano, nego čini takodjer i upisivanje mnogobrojnih data skoro nemogućim, a iz tih data izračunati se imajući srednji promjer zadaje ponovni dugotrajni posao. Još markantnije se ova razlika u promjerima ističe, ako se tetivnicom mjeri prosjek stabla, koji je nepravilna oblika. Narišimo si u tu svrhu jedan _ijj^ nepravilan prosjek.(SI. 3.) I. Uporabom tetivnice dobijemo za položaje: 1. A^ D^ Cj promjer d^ -^ A^ C, + B, C^ = 12 + 12 = 24 cm. 2. Ai A Ca promjer 4 =^2 C^ + ^2 C^ = 36 -H 48 = 24 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 449 — 3. As D3 C3 promjer d^ = A, C, + B^ C; === 26 + 29 = 55 cm.. 4. A A G, promjer d^ = AiC^ + B^ C4 = 46 + 40 = 86 cm. ^ ^ 24 84 + 56+86 Poprečno j^ == 62 cm. II. Obično promjerskom mjered dobijemo za veći promjer 70 cm.; a za manje 46 ; dakle za srednji promjer 58 cm. I tu dolazimo do istih zaključaka kano kod elipse, jer i variraju promjeri, koji se uz porabu tetivnice dobiju, od 24 cm. do 86 cm. Najmanji promjer bo iznosi do 24 cm., a najvedi 86 cm. Kolika li je razlika!? Kud bi došli i kako bi opravdali procjenu, u kojoj bi kod ponovnog mjerenja promjera naizlazili na razlike od 86 — 24 = 62 cm.? Još mi se osvrnuti na jednu okolnost, koju g, autor kao prednost tetivnice ističe, a ja sam ju ved na početku ove razprave porekao. Pisac naime tvrdi, da se radnja sa tetivnicom po poslujudem činovniku jur sa odaljenijega stojališta daje kontrolirati. Ova tvrdnja ne stoji, jer ne samo, da S3 mjerenje sa odaljenijega mjesta ne da kontrolirati, nego se to mjerenje često niti po samom radniku, jer ne razaznaje doticališta, ne može taono obaviti. Da je tomu tako, proizlazi iz sljedećega: Promjer se kod tetivnice očitava na onom mjestu, gdje se krakovi tetivnice dotiču oboda stabla. Kod kružne crte je ova (^´ jy točka zaista samo jedna točka, nu " ~~ —---- j,^ ^ stabala eliptičnog prosjeka ili kod prosjeka manje više ravnog A oboda je doticalište crta od veće i manje dužine, pak se prava do 5^, i; ticalištna točka ili mjesto, gdje valja promjer na tetivnici očitati, ne da niti iz neposredne blizine točno ustanoviti. Kad se to ne može učiniti iz neposredne blizine, onda se to tim manje može učiniti iz veće daljine, iz koje se dapače niti ciela jedna doticajna crta ne vidi. Da je tomu tako, neka razjasni slika 4. Uzmimo, da smo tetivnicom obuhvatili stablo S (shka 4.). |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 450 — Krak B, 7), tangira tu stablo počam od točke Ci do D, ; dakle ne u jednoj točki, već na čitavoj prugi od Cj do 7>,. Pita se, koja je ticana točka, gdje se imade promjer očitati? Pisac će odgovoriti, da se upitna točka nalazi u sredini izmedju obiju točaka Ci i D^. Istina tu je tražena točka u sredini izmedju Cj i -Dj; nu toga radnik ne zna, pa ako se on u te potankosti i uputi, svakako treba za iznaći tangirajuće točke razmišljanja i vremena, a po gotovo ne može znati poslujući činovnik, koji stoji na strani i koji dotiealisne točke, a niti doticališne crte ne vidi, jer je za krakom tetivnice sakrita. Cesto će se dogoditi, da tetivnica zauzme prema obodnici stabla položaj označen u slici (5.). Tu tetivnica jednim svojim krakom tangira obodnicu stabla u dvijem točkama. Pita se; koja je od ovih točaka doticalište ? Može se uzeti jedna i druga točka za doticalište, a može se uzeti i točka E. koja je u sredini izmedju obiju točaka Ci i I)j, akoprem ona krak tetivnice ne tangira. Radnik će tu biti svakako u ne prilici, a sam poslujući činovnik toga sa strane ne vidi. Usljed toga očitavati će radnik promjere često posvema krivo i netočno, a pošto toga poslujući činovnik ne vidi, ne može on radnika u tom popraviti, te će često u svoju bilježnicu upisivati krive resultate. Povrh svega toga spominjem jošte, da je očitavanje promjera na tetivnici, ako ju radnik vrhom kuta drži prema sebi okrenutom, ne samo nešto nespretno i otešćano nego takodjer i netočno, jer je radnik prisiljen stanje tetivnice iz daljega i koso očitati. To se opaža naročito kod debljih stabala. Držeći, da sam uz prednosti, koje promjerka g. Hajeka pred drugim promjerkama imade, po dužnosti rasvjetlio i njezinu porabu sveo na pravu mjeru, zaključujem ovu raspravu želeći, da se ova promjerka još i u praksi svestrano ispita i prokuša. |