DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 442 — vrsti zvjeradi i divljaci i u svako vrieme. Za oto nije trebao nikakove posebne dozvole niti kraljevske povlastice. S toga je skroz osamljen slučaj taj, da je g. 1528. kralj Ferdinand I. podielio Ivanu Ungnadu pravo lova na njegovom samoborskom imanju´. Čini se, da su i kmetovi na zemljištu svojih gospodara mogli slobodno loviti. Nu ta sloboda vrlo se je izrodila, tako da su pod konac XV. vieka počeli kmetovi zanemarivati svoje domaće poslove, naročito vinogradarstvo i ratarstvo, po što su se sasvim podali lovti i ptičariji. Pače niti su se obazirali na blagdane, ni na sam Božić. Dakako ovako zanemariv domaće poslove u svom gospodarstvu nije bilo ni čudo, da su stradali, a uslijed toga se podali na kradje i druge zločine. Da se tomu doskoči u buduće, ugleda sviet prva odredba zakonodavne vlasti glede lova u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj. Člankom bo 18. od g. 1504. kralja Vladislava odredjeno bude sliedeće: 1. Ni jedan kmet nit seljak eiele kraljevine ne smije u buduće loviti jelene, srne, zečeve, veprove, gnjetle, trčke i Iještarke. 2. Imadu se baviti ratarstvom a ne lovom. Koji bi se zatekao u lovu platit če kaznu od 3 for., koju ima utjerati onaj na čijem je zemljištu uhvaćen (njegov zemalj. gospodar ili strani, ako je na stranom zemljištu ulovljen). 3. Tko bi propustio iz sklonosti prema kmetu ovu globu iitjerati, to će od dotičnoga utjerati rečenu globu od 3 for. podžupan ili sudac plemića odnosne županije. Ovim je dakle zakonom zabranjeno bilo kmetovima i seljacima loviti. Lov je dakle pripadao samo plemiću kao takovom i kao vlastelinu. Iza ovoga zakona nije se ništa odredilo glede lova zakonskim putem sve do polovice XVIII. vieka. Godine naime 1729. dekretom III. kralja Karla III. a člankom 22. »De moderanda venatione et aucupio« potvrdjuje ´ U kr. zem. arkivu: Doc. med. aevi a, 1525/8. |