DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 442 —


vrsti zvjeradi i divljaci i u svako vrieme. Za oto nije trebao
nikakove posebne dozvole niti kraljevske povlastice.


S toga je skroz osamljen slučaj taj, da je g. 1528. kralj
Ferdinand I. podielio Ivanu Ungnadu pravo lova na njegovom
samoborskom imanju´.


Čini se, da su i kmetovi na zemljištu svojih gospodara
mogli slobodno loviti. Nu ta sloboda vrlo se je izrodila, tako
da su pod konac XV. vieka počeli kmetovi zanemarivati svoje
domaće poslove, naročito vinogradarstvo i ratarstvo, po što su
se sasvim podali lovti i ptičariji. Pače niti su se obazirali na
blagdane, ni na sam Božić. Dakako ovako zanemariv domaće
poslove u svom gospodarstvu nije bilo ni čudo, da su stradali,
a uslijed toga se podali na kradje i druge zločine.


Da se tomu doskoči u buduće, ugleda sviet prva odredba
zakonodavne vlasti glede lova u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj.
Člankom bo 18. od g. 1504. kralja Vladislava odredjeno
bude sliedeće:


1. Ni jedan kmet nit seljak eiele kraljevine ne smije u
buduće loviti jelene, srne, zečeve, veprove, gnjetle, trčke i
Iještarke.
2. Imadu se baviti ratarstvom a ne lovom. Koji bi se
zatekao u lovu platit če kaznu od 3 for., koju ima utjerati
onaj na čijem je zemljištu uhvaćen (njegov zemalj. gospodar
ili strani, ako je na stranom zemljištu ulovljen).
3. Tko bi propustio iz sklonosti prema kmetu ovu globu
iitjerati, to će od dotičnoga utjerati rečenu globu od 3 for.
podžupan ili sudac plemića odnosne županije.
Ovim je dakle zakonom zabranjeno bilo kmetovima i seljacima
loviti. Lov je dakle pripadao samo plemiću kao takovom
i kao vlastelinu.


Iza ovoga zakona nije se ništa odredilo glede lova zakonskim
putem sve do polovice XVIII. vieka.
Godine naime 1729. dekretom III. kralja Karla III. a
člankom 22. »De moderanda venatione et aucupio« potvrdjuje


´ U kr. zem. arkivu: Doc. med. aevi a, 1525/8.