DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 441 — Radi ribolova samostana sv. Kreševana bilo je g. 1078. pravde, koju dobi rečeni samostan´. Posebnih kakovib norma glede lova za vrieme narodnih hrvatskih vladara, nije bilo, već je valjda svaki Hrvat, a naročito svaki pripadnik jednog od dvanaest starohrvatskih plemena mogao loviti kud je hotio. U srednjem vieku (od g. 1102.) bijaše bez dvojbe i u Hrvatskoj osobito obljubljen lov sa sokolima. I na samom dvoru Ugar.-hrvatskoga kralja nalazimo posebnoga comesa »falconariorum domini regis«. U Ugarskoj bilo je cielih sela sokolara (falconariorum). Tako se primjerice spominje g. 1200. selo Petun u požunskoj županiji u kojem stanovahu sokolari^ I u Liptovi bilo je sokolara i to kraljevski »terra falconariorum ipsius domini regis in Lypto«. Ovo se spominje g. 1297.^ God. 1280. spominje se Ladislav sin Farkašev a unuk Mordara bivši nekoč župan kraljevskih sokolara u seli Turda. (Comes falconariorum domini regis de villa Turda)*. Dakle i u Turdi bijaše kraljevskih sokolara. Sokolovi bili su bez dvojbe vrlo cienjeni, te neke ruke sačinjavahu osobiti imetak. Ima primjera, gdje se u diobnim izpravama izrično napominju gniezda sokolova (nidi falconum), koja se izrično kojemu diobniku ostavljaju na užitak^. Premda je po naravnom pravu zvjerad i divljač stvar ničija, koju si može svatko prisvojiti, to se je ipak od toga odstupilo u mnogim državama, a tako i u državi ugarsko-hrvatskoj u srednjem vieku. Pravo lova poče se smatrati regalnim pravom, koje pripadaše samo vladaru kao gospodaru zemlje. Nu premda je smatrano bilo pravo lova regalom, ipak je mogao i smio svatko, a naročito plemič loviti. Svatko, tko bijaše plemić mogao je na svom posjedu i druguda loviti sve J Ibidem 123. 2 Wenzel.-Cod.-Arp. I. 89—90. ^ Wenzel.-Cod.-Arp. V. 180. * Wenzel.-Cod.-Arp. XII. 313. ^ Wenzel.-Cod.»Arp. VIII. 121. trgov. 1264. |