DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br, 8. u ZAGREBU, 1. kolovoza 1900, Gocl.XXIV.


Uvrstbina oglasa: za 1 straniou 16 K.; za ´/a straniee 8 K.; za Vs stranice
1 fil,; zaA straniee 4 K. — Za višeljratno uvrštenje primjerena popiistbina.


5 K. 20
00 fil ´


Pravno-povjestni podatci o lovu u Hrvatskoj.


Priobćio: E. Laszowsky.


Kako god daleko sižu natrag tragovi čovjeka u našoj domovini,
dakle sve u dobu prehistoričku, koli neolitičku toli paleolitičku,
nalazimo uz ove takodjer i trag, da se je već preliistorički
Čovjek tuđe bavio lovom i da mu je to svakako moralo
biti glavno zanimanje, koje ga je i hranilo. To nam svjedoče
ostanci životinja (rogovi i kosti) koji su nadjeni uz ostale
predmete, kojima se je služio čovjek onog doba. Nije samo
čovjek lovio životinje, da se njihovim mesom hrani, ved je i
zato, da si od njihovih kosti i rogovlja načini oružje. Iz roga
i kosti pravio si je predhistorički čovjek razno oružje i ine
sprave: sulice, strielice, igle. pak i nakite.


Najobičnije nalazimo ovakove predmete načinjene od jelenova
roga, što nam svjedoči, da jelen bio poglavitom i najtraženijom
lovinom predhistoričkoga čovjeka.


Prije dolazka Hrvata na jug, dok su Rimljani vladali
svuda, starom Panonijom i Dalmacijom, vriedile su tuđe ustanove
rimskoga prava, kojemu bijaše lov naČin sticanja vlastnosti.
Dakle loviti je mogao svatko tko je uživao gradjansko
rimsko pravo — dakle svatko tko je bio sposoban sticati pravo
vlastnosti. Divljač bijaše »res nullius primi occupantis«.


Kad su Hrvati naselili današnju svoju domovinu, bavili
su se poput drugih suvremenih naroda i lovom, koji je bez
dvojbe vrlo obilan bio.