DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 452 — <5ene, — bilo to sada pravo drvarenja, žirenja, pašarija i t. d. — a sve to našeg pravoužitnika, nikud nikamo van u šumu vodi. ^— Javna je to tajna i obdenito poznata činjenica, da je našem pravoužitniku šumska šteta kao prirodjena, naime gotovo u krv prešla. On je na takovu od vajkada u našem — hvala Bogu — još dosta šumovitom kraju priučen, jer <5e svaki pravoužitnik redi: »ma tako su i naši starci radili — a nitko još za šumsku štetu obješen bio nije. Šumska je šteta nadalje u očima našeg pravoužitnika red bi vrst neke »privrede« ali nipošto »grieh«. Narav to sama sobom donaša, da tamo, gdje čovjek ima pravo slobodno i prosto se po šumama voziti, gibati i šuljati da je tada i donekle gotovo ovlašten, da nešto sobom poveze ili ponese. Šumska šteta toli šumska kradja je kod nas, iz VII. zapovjedi tako rekud izčeznula, te se po nazoru pravo i nepravoužitnikah u obde u nikakav »grieh« ne ubraja. Kažeš li ovdje komu da je ukrao meso, kruh, kukuruzu ih da si je koji grozd iz vinograda prisvojio, — onda si ga kruto i duboko uvredio, a rečeš mu li da je »šumski tat« onda ti se u brk nasmije. Naši pravoužitnici a navlastito stariji slojevi tvrde, da šumska šteta, toli šumska kradja u obde u grieh ne spadaju, jer da je dragi Bog drvo i za siromake pustio rasti. Drugi ti pako veli: ma gospodine! kakav bi to bio grieh, kad je mene još prije 25 godina sam gosp. učo u šumu poslao, da mu drva nasječem! A tredi ti opet pripovieda, da čovjek ovakove malenkosti kao šumsku štetu i kradju niti »izpovjedati « ne smije Pitam sada, gdje je u takovu slučaju pravi »moral« našeg seljaka? Takov kao da u tom smjeru absolutno ne postoji. Ne samo šumarsko činovničtvo ved i šumsko čuvarsko osoblje, našem je seljanu trn u oku, prem ono |