DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 451 —


Kako da stanemo na put šumskim štetama kod
imovnih obćina bivše Vojne Krajine?!


Piše Josip pl. Aue, kotar, šumar i. o. K.


U broju 3. t. g. cienjenog »Šumarskog lista« potaknuto
bje prvi put, toli važno naslovno pitanje, tičuće se u obće
šuma imovnih obdina, te nam je navlastito g. kotar šumar Vj.
Stublić u broju 4. t. g., tužnu sliku jedne t, zv. pasivn e
imov. obćine predočio, i to mjestnim opisom šumskih šteta
svoga šumskoga kotara.


Nema dvojbe, da se ne bi ovo znamenito pitanje i dalje
u ovom stručnom listu razglabati dalo, i to tako, da de vremenom
ovakova priobćenja iz raznih krajeva naše domovine,
k valjanom prosudjivanju naših šumskih prilika puno toga doprinieti,
te napokon donekle biti podlogom za šumarsku statistiku
Hrvatske i Slavonije.


Prijatelj g. Stublić ocrtao je šumske štete, kod jedne pasivne
imovne obćine, a meni neka bude dozvoljeno ovdje o
šumskim štetama kod jedne aktivne imovne obćine koju kazati
a kod koje im. obć. imam čast odg. 1891. neprekidno služiti. Osvrnuti
ću se samo na predjel IV. i V. kotar, šumarije, s kojom
prvom sam imao, a s kojom potonjom imam čast sada upravljati.


Olbeeniti dio.


Danomice se vidi i Čuje, kakve se nepodobštine po šumama
imovnih obćinah dogadjaju.


Pitamo li se, kojim načinom se te nepodobštine, naime
»šumsk e štete«, dogadjaju, to dolazimo do zaključka, da se
te šumske štete direktnim ili pako indirektnim načinom
prave.


Nu to drugačije niti nije moguće, pomislimo li samo: da
su našem pravoužitniku vazda vrata u šumu širom otvorena;
da su sve te šume imovnih obćinah sa raznim pravom obtere




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 452 —


<5ene, — bilo to sada pravo drvarenja, žirenja, pašarija i t. d.


— a sve to našeg pravoužitnika, nikud nikamo van u šumu
vodi. ^—
Javna je to tajna i obdenito poznata činjenica, da je našem
pravoužitniku šumska šteta kao prirodjena, naime gotovo
u krv prešla.


On je na takovu od vajkada u našem — hvala Bogu —
još dosta šumovitom kraju priučen, jer <5e svaki pravoužitnik
redi: »ma tako su i naši starci radili — a nitko još
za šumsku štetu obješen bio nije.


Šumska je šteta nadalje u očima našeg pravoužitnika red
bi vrst neke »privrede« ali nipošto »grieh«.


Narav to sama sobom donaša, da tamo, gdje čovjek ima
pravo slobodno i prosto se po šumama voziti, gibati i šuljati
da je tada i donekle gotovo ovlašten, da nešto sobom poveze
ili ponese.


Šumska šteta toli šumska kradja je kod nas, iz VII. zapovjedi
tako rekud izčeznula, te se po nazoru pravo i nepravoužitnikah
u obde u nikakav »grieh« ne ubraja.


Kažeš li ovdje komu da je ukrao meso, kruh, kukuruzu
ih da si je koji grozd iz vinograda prisvojio, — onda si ga
kruto i duboko uvredio, a rečeš mu li da je »šumski tat«
onda ti se u brk nasmije.


Naši pravoužitnici a navlastito stariji slojevi tvrde, da
šumska šteta, toli šumska kradja u obde u grieh ne spadaju,
jer da je dragi Bog drvo i za siromake pustio rasti.


Drugi ti pako veli: ma gospodine! kakav bi to bio grieh,
kad je mene još prije 25 godina sam gosp. učo u šumu poslao,
da mu drva nasječem! A tredi ti opet pripovieda, da čovjek
ovakove malenkosti kao šumsku štetu i kradju niti »izpovjedati
« ne smije


Pitam sada, gdje je u takovu slučaju pravi »moral«
našeg seljaka?


Takov kao da u tom smjeru absolutno ne postoji.


Ne samo šumarsko činovničtvo ved i šumsko


čuvarsko osoblje, našem je seljanu trn u oku, prem ono




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 453 svakim
mogudimi sredstvi, uz podupiranje zakona, svako zlo
od šume odklanja, da bududnost i obstanak iste osjegura.
naše častno svećenstv o moralo bi sa prodikaonica na naš
narod uplivati predočiv mu žalostnu bududnost potomstva, a
izkorjenio onaj neplemeniti »egoiz^am«, koji kano da je u
svakom seljaku. Svaki naš seljak obično kaže: »tako dugo dok
ja živim biti de mi dosta drva.


Posebni dio.


Kako smo iz obdenitog diela mogli razabrati, to se šum.
štet e u bivšoj Vojnoj Krajini u obde, sasvim prepriečiti ne
mogu, ved jedino — dapače znatno — smanjiti. A čime?


I. Valjanim, odvažuim i energičnim postupkom šumsko
čuvarskog osoblja.
II. Savjestnim, pedantnim i strogim razpravljanjem šumskih
štetah kod oblasti i sudova.
III. Opetovanom osobnom intervencijom upravitelja dotičnog
šumskog kotara ili njegovog zamjenika.
IV. Bezuvjetnim, neprekidnim zaplenjivanjem svijuh vrednijih
sortimenta ili ubiranje (i to s mjesta) obračunatog iznosa
po šumsko kvarnom cienilsu i najstrožijem paragrafu šum. zak.
pril. D. ..
V. Energičnim utjerivanjem šumskih šteta po ovrhovoditeljima
imovne obćine.


VI. Umanjivanjem pojedinih srezova i uzakupljivanjem
ekscentričnih šumskih predjela, koji nemaju najmanju površinu
od 25 kat. rali, i to za gospodarske svrhe.
VII. Prodaja goriva, te ne samo gradje, takodjer nepravoužitnikom.
VIII. Osnivanje t. z. štednjaka bez iznimke po svim kućama
pravoužitnika, a stroga zabrana otvorenih ognjišta po
kudama.
Ad I. Dvojim da obstoji ma i jedan šumar, koji mi ne
de odobriti tvrdnju: »dastrahšumučuva«!




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 454 —


A od kuda potiče taj strah? Od nikud drugud van od
dotične osobe, kojoj je neposredno čuvanje stanovitog šumskog
sreza povjereno.


Stotinu i stotinu dokaza služi zaoto, da će naime u stanovitom
srezu tim manje šumske štete biti, čim je oštrijistrožiji dotični srezki lugar.


Iz prakse se to pako najbolje razabire n. pr. lugar A.
dobije srez X. kojega on kroz 2 godine čuva. — A. se trsi i
trudi, te je doista njegov srez u najvećem redu i miru.


ISTa početku 3. godine bude A. ma s kojih razloga premješten
na drugi srez, a lugar B. prima srez X.


Bude li B. mlitav i popustljiv, to ee se prigodom prve
pregledbe sreza svaki zvaničnik osvjedočiti, da u takovom
srezu već nakon prvog polugodišta, šumska šteta progresivno
rasti počima. Dolazi li pako u godini više takovih promjena
u jednom šumskom kotaru, to će se na koncu godine i sumarno
u tom šumskom kotaru počinjena šteta u veličini znatno
od predidude godine razlikovati.


Ad II. K prije navedenom dolazi nadalje još i ta činjenica,
da šumski štetoČinac, recimo pravoužitnik unapred znajuć
da je pred kr. kot. oblašću 10 puta šumsku štetu likvidirao i
izim plateža štete vazda na obligatni »ukor« odsudjen bio, a
k tomu još malo ili ništa ne posjeduje ili već ideju prodaje
svog posjeda u glavi nosi, da će tada i svaki takav štetoČinac
jako malo straha pred razpravom šumskih štetah imati.


Nepravoužitnik, koji se pred kr. kot. sudom tako rekuć
redovito na 1 dan zatvora odsudjuje, ma da je i hrast u vriednosti
od 40. i više kruna ukrao, takodjer je već na tu
kaznu priučen, pa se niti najmanje priupadnosti ne boji.


Uočimo li samo osude, koje se u susjednoj Austriji radi
šumske kradje i šumske štete (Walddiebstal und Waldfrefel)
izreknu, tada ćemo vazda na čistu biti, i u svakom konkretnom
slučaju ogromnu razliku koustatovati moći. T. z. likvidacij a
šumskih šteta obavlja se kod naših kr. kot. oblastih
obično na sliedeći način.




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 455 —


Dotični činovnik, obično kr. kot. pristav, sazove u jednu
sobu kod kr. kot. oblasti, ili vani kod kojeg obć. poglavarstva
sve šumoštetnike, koji su za taj dan na likvidaciju šumske
štete pozvani, te je sliedom toga dotična soba tako prepunjena,
da se razpravu vodeći činovnik jedva na svojoj stolici snaći može.


Sada bude prozvan pravoužitnik. A jedva se javi, već se
10 susjeda istog sela u razpravu upliću, koji svi svojim svjedočanstvom
nastoje svog druga izkopati iz neprilike, kako to
onda obično dalje ide, može si svatko lahko predstaviti, pa
bilo suvišno o tom ovdje razpravljati.


Gdje je daklem kod ovakove razprave »moralni učinak?«
Zašto n. pr. ne bi strogo odredjeno bilo, da bi svakoj razpravi
šumskih šteta bezuvjetno morao dotični kotarski šumar
prisustvovati, koji bi onda razpravu vodećem činovniku važnost
i t. d. pojedine prijavnice toli osebujnost šumoštetnika potanje
označio. Naravna je stvar, da bi se u tom slučaju svaki šumoštetnik
posebice predzvati morao.
Moguće, da bi time izgubio dotičnik previše vremena. To
doduše stoji, ali bi se svaki slučaj temeljito raspraviti mogao,
a toga kod dosadanje prakse nije niti biti moglo.
Nije možda ni to od prieke potrebe, da dotični šumar,
u kojega šumskom kotaru je šteta počinjena razpravi prisustvuje,
već bi možda koristnija bila n. pr. odredba, da se polag iznosa
štete odredjuje i kazna. .
Ako je u prijavnici iztaknuta šumska šteta, da se primjerice
sudi:
od 1 Krune do 3 Krune na ukor
od 3 Krune do 5 Kruna na 1 dan zatvora
od 5 Kruna do 10 Kruna na 2 dana zatvora
od 10 Kruna do 15 Kruna na 3 dana zatvora
od 15 Kruna do 20 Kruna na 4 dana zatvora
od 20 Kruna do 25 Kruna na 5 dana zatvora
i t. d. k tomu dolazi naravno još i odsuda na platež štete
toli postupovnog troška.




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 20     <-- 20 -->        PDF

- 456 —
Da se pako zatvori tim postupkom ne bi prepunili, imao
bi se zatvor u obdinsku rabotu, kao popravak javnih puteva,
šumskih puteva, odvodnih graba i t. d. pretvoriti.


Ad III. Opetovanom osobnom intervencijom upravitelja
dotičnog šumskog kotara ili njegovog zamjenika kod počina
šumskih šteta, postii će se znameniti moralni efekt.


Nije svejedno ako n. pr. dotični kotar, šumar imovne
obćine prigodom vanjskog poslovanja uhiti jednog šumoštetnika
ili pako nepravoužitnika kod šumske kradje, pa mu sjekiru,
pilu i t. d. zapljeni, a kašnje srezkom lugaru naloži, da štetu
izvidi i propisanu prijavu sastavi, već će biti od mnogo većega
dojma, ako dotični šumar osobno kao prijavitelj takovu prijavu
sastavi i podpiše. Šumski stetočinac mnogo će prije u tom
slučaju priznati svoju krivnju.


Ja sam n. pr. tečajem g. 1897. 52 komada a g. 1898.
opet 30 takovih osobnih prijavah imao i sastavio, nu niti je
bilo govora o kakvom prizivu ili utoku.


Sumoštetnik počima promišljati o šumskoj šteti, i razglabati,
pa si misli: »Vidiš sam me je »Feršter« tužio, a gospodin
lugar zaoto znao nije, e bogme to nije šala«.


Time ali nisam rekao, da prijave našeg — hvala Previšnjemu
— dosta dobro discipliniranog lugarskog osoblja ne valjaju,
dapače protivno, takove su jako dobre, nu svaki će sumoštetnik
prije utok i priziv na prijavu srezkog lugara, nego
na onu kotarskog šumara uložiti. Ako je pako k tomu još i
na činu uhićen, onda je dojam tim veći.


Žalibože što neka gg. šumari reć bi drže, da je sastavljati prijavnice
samo stvar lugara, nu ja ću vazda protivnog mnienja biti,
pa reći, da tomu tako nije, već onako kako sam ja prije naveo,
jer: tamo gdje ne ima oštrog čuvanja onog što
imamo, prestaje svako racijonalno gospodarstvo.


Ad IV. Kada sumoštetnik vidi, te je čvrstog uvjerenja, da
ako si je drvo vrednijeg sortimenta prisvojio ili ukrao, da mu
takovo dotična šumska uprava ili kotarska šumarija vazda bezuvjetno
zapljeni, oduzme i dražbom prodaje, a k tomu još po




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 457 —


§. 11. pril. II. š. z. §. 13 proti njemu propisnu prijavu sastavu,
tada de se on, uvjeriv se višekratno, da time ništa ne
poluči, već jedino materialno propada — konačno se ipak tog
posla okaniti.


Nu naravno tu treba tvrđo srce i željezna ruka; ako ne
ide sa dobrim, valja češće i oružničtvo u pomoć prizvati, pa
da onda vidimo, da li se te štete ne bi dale na minimum svesti.


Ad V. Kod imovne obćine križevačke postavljena bijahu


g. 1897. četiri ovrho voditelj a i to kod kr. kot. oblasti u Belovaru,
Križevcih, Čazmi i Garešnici —-a u istoj godini provedena
bijaše decentralizacija u predmetu vodjenja očevidnosti
šumskih šteta. To je naime udesba kod imovne obćine
križevačke, gdje se prema odredbi od g. 1897. ne samo upisnici
šumskih štetah, nego dapače i propisnic i svijuh područnih
selah jednog šumskog kotara kod dotične kotarske šumarije
voditi imadu, tako, da sav taj ogromni posao oko vodjenja
očevidnosti šumskih šteta, lih samo na šumariju pada.
To je doduše hvale vredna udesba, nu vruća bi želja bila
svih 6 upravitelja kotarskih šumarija i. o. k, da bi se obzirom
na taj nedvojbeno omašni posao, svakoj šumariji još i jedna
pisarnička sila dozvolila.


Sada n. pr. kod šumarije nalazeći se šumar, pristav ili
vježbenik skoro Va vremena u godini potroši na vodjenje očevidnosti
šumskih šteta, što se očito protivi naredbi Visoke
kr. zemaljske vlade od 9. kolovoza g. 1898. broj 33999, jer
je uslied toga praktična naobrazba mladog šumarskog činovnika
lih pisarnička.


Kod šumarije pako se nalazeći obično stari za mirovinu
zreli lugar, obterećen je lih sa inimi pisarničkimi poslovi, jer
tamo, gdje u godini imade 2366 uručbenih brojeva, 84 kom.
doznačnicah uz podpunu pristojbu, 13 kom. uz 5070 pristojbu
70 kom. bezplatnih doznačnicah, k tomu još 75 »malih« dražba,
imade takodjer sa provedbom i raznimi premjerbami dosta pola.


Izim toga se od dotičnoga kot. šumara zahtjeva strogo i
točno vršenje ustanovah §. 83. Nap. C) od god. 1881., po




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 458 —


kojem imade on sve srezove svog šumskog kotara svakog mjeseca
barem jedanput obaći, a ako kao takav n. pr. 43 šum.
predjela imade, koji 11 srezova sačinjavaju, onda imade samo
s time dosta posla.


K tomu dolaze još i izvanredni poslovi kao n. pr. ciepilnjak,
ciglane i t. d. tako, da dotičnom upravitelju šumarije
malo vremena još i za pregledavanje propisnika i upisnika
šum. šteta preostane, uvažio i tu okolnost, da on svaku prijavnicu
šumskih štetah osobno obračunati mora.


Dok su se još po 4. 23. Nap. C) od g. 1881. propisni ci
šumskih šteta kod centrale, naime kod šumsko gospodarstvenog
ureda, vodili, sa posebnim zaoto postavljenim osobljem, bio je
i posao oko očevidnosti šumskih šteta šumarijama veoma
olahkoden.


Stigavše prijave područnih srez. lugara imale su se ekshibirati,
nakon obračunavanja provesti u upisnike šumskih šteta
dotične upravne obdine, i nakon toga odpraviti kr. kot. sudu
ili kr. kot. oblasti.


Time bijaše rad glede toga dovršen, sada pako se to sve
drugačije imade, t. j . taj posao postao je za sve šumarije vrlo
znatan.


Sada se imadu izim gore navedenog — sve stigavše odsiide
od kr. kot. oblastih toli sudova:
a) Kod šumarije u propisnike kontirati.
b) Ovrhovoditelju kr. kot. oblastih na kontiranje u tamošnje
propisnike priposlati.


c) Dužna šumska šteta toli odredba provesti u knjižice
šumskih šteta, kojih svaka pravoužitnička kuća po jednu posjeduje
— poput poreznih knjižica.


O platežnicama, provedbi istih, toli o odradbenim izkazima
ne ću ni da govorim — jer svatko znade, da je to zamršeni i
veliki posao.


Garešnički šumski kotar IV. kot. šumarije imov. obćine
križevačke n. pr. imade:




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 459 —


U području obć. Garešnice 789 pravoužitnickih kuda.


» » Hercegovac 824 » ´ » .


» » Vukovje 765 » »


Ukupno 7^78~
uzmemo li, da od toga samo 50% štetočinaca i dužnika, to
već ima 1189 komada, t. zv. odradbenih knjižica, koje se u
očevidnosti voditi imadu.


Ja nisam protivnik tog novog sustava, ali kad se n. pr.
od šumarskoga vježbenika ili pristava zahtjeva, da po cieli dan
odradbene izkaze prepisuje, jer se takovi u duplikatu
sastaviti imadu, (a isto tako se imade sa platežnicama) to je
po mojem skromnom mnienju posao, koji šumarskoga stručnjaka
otudjuje od njegovoga pravoga djelokruga.


Pregledamo li propisnike šumskih šteta, to čemo na razna
zanimiva fakta naići, tu se naime i ono brojevno vodi što doista
več ne obstoji, a to su dubiozni dugovi takovih pravoužitnika
i nepravoužitnika, koji su već odavna posjed prodali, te se
Bog zna gdje u svietu nalaze.


Nadalje nadi je dugova takovih osoba, koji ne postoje,
koje su davno naime umrle, a posjed se u drugoj ili trećoj
Tuci kakvog naseljenika nalazi.


Sve ovakove štete imale bi se bezuvjetno odpisati, a takove
počinjene prije godine 1890., ako su utjerive, imale bi se
sa recimo 60% popustom energično utjerivati.


Pošto su se pako kod nas u zadnjim 5 godinama nove
šumske štete sa dovoljnim uspjehom utjerivale, postala bi i


dugovina šumskih šteta sve to manja i manja, te za kojih 10
do 15 godina sasma neznatna.
Hvala strogosti sa strane šumsko-gospodar. ureda imov.
obćine, znamenite su štete i kradje, pak prekršaji noćne paše u
branjevinama i t. d. gotovo kroz izkorenjene.


Sadašnje štete svadjaju se poglavito na gorivo drvo, i to
s tog razloga, jer se kod nas tečajem ciele prometne godine
koli pravoužitniku toli nepravoužitniku prilika pruža, da svoje
gradjevne potrebštine kupom na t. z. doznačne cedulje (u pro




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 460 —


redama) namiruje ili pako namiruje dražbom (u jeseni i zimi)^
na u sječinama preostalima stablima, koja su sposobna za t. zv.
seosku gradju.


O krovnima letvama, koje se ovdje godimice na stotine
komada prodadu, neću ni da govorim.


Naravno, ako se n. pr. jednom poznatom štetoeincu od
zanata ukradjene i već na krov pribijene krovne letve (hrastove)
u prisutnosti nadšumara i dotičnog kot. šumara uz oružnićku
pripomoć s krova trgaju, tade je razumljivo, da se onda
i drugi toga boji, a takovog šta se obično na daleko čuje
i znade, pa svaki onda radje šumsku taksu- uplaćuje, nego da
štetu i sramotu trpi.


Ovdašnji pravoužitnici, a po gotovo oni okolo Belovara,
priučili su se dapače već na kopanje starih panjeva, trganje
suhih ogranaka sa željeznim kukami, ciepanje starih na pol
strulih ležećih klada i t. d. a to sve im je na t. zv.
»uredovni dan« t. j. utorkom i petkom dozvoljeno.


Tko se od tih pravoužitnika tom pogodnošću služi, taj
nema niti novčića šumske štete. Tečajem ljeta grije se prije
opisanim načinom, a u jeseni dobije bezplatno doznačeno ogrevo
i to: na cielo selište 12-50 pr. metr.


na V4 10-00 »


na ^4 8-75 » »


na V4 7-50 » »
time može makar i ne ima štednjaka kroz zimu preživiti, —
računajući, da si je za vremena pobrinuo pa su vadi i starih
klada prisekao, s kojom zalihom svoju potreboću sasma pokriti
može.


Naravno je, da se aza sve to šumske štete pravile budu,
a takove budu poglavito po onakvima štetočincima počinjene,
koji nemaju tegleće marve, te na sebi drvo iz bližnje šume
nose, ne mareći, da li je to mlada šuma ili dapače samo 10—15
god. branjevina.


Nu, i tu bi se dalo pomoći, naime, da se najprije od selah
najudaljeniji šumski predjeli za sječu odrede ili u nekojim




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 461 —


bližnjim šumskim predjelima uvede lih nizko gospodarenje, i ta
samo za namirenje potreboća na gorivu.
U ostalim šumskim predjelima imala bi se dakako uzgajati
samo visoka šuma.
Da se šumske štete ovdje progresivno umanjuju i da su
takove u raznim godinama različite, vidimo iz izkaza na str. 462.


Kako iz spomenutog izkaza razabiramo, to je šteta u području
upravne obćine Garešuice g. 1898. za Id´ž^io veća od
one u god. 1897., a za 27-6*´/o veća u god. 1899. od one u god. 1898.


U Vukovinskoj obćini šteta je za 197o g- 1898. manja od


g.
1897., a samo za 0-37o g. 1899. manja od g. 1898.
U Hercegovačkoj obćini god. 1898. za Sl-S^/o veća od
g. 1897., a g. 1899. manja za 44-77o od g. 1898.
Kod sudbenih prijava i onih spadajućih u strane obćine
vidimo, da je šteta g, 1898. za 52% veća od one u g. 1897.
a god. 1899. za 28°/o manja od one u god 1898.


Uzmemo li, da od ukupne gore izkazane štete na prekršaj
žirovine, pašarije, branje žira i t. d. odpada 20%, to nam iznosi
šteta na drvu još uvjek kako sliedi :


u godini 1897 7542-33 kruna,
u godini 1898 7988-80 kruna,
u godini 1899 7322-93 kruna.


Ukupno . . 22843-90 kruua^
Poprečna godišnja šteta ovog šumskog kotara iznaša
prema tomu 7617 K. 98 fil.


Uzmemo li, da od toga odpada:
a) na hrastovu gradju — 207o čini = 1523-58 kruna
b) na mehku gradju — 20"/" čini = 1523-58 kruna


c) na gorivo — 607o čini -- 4570-02 kruna
računamo li:
pod a) za 1 m^ poprečno 16 kruna = 95-22 m´^
pod b) za 1 m´ poprečno 8 kruna = 190-44 m-´


pod
c) za 1 m^ poprečno 2 krune = 2285-41 m´


Ukupno r.^70 07 m*
odbijemo li povišice zaračunate po pril. D.
š. z. sa 107o poprečno 257-00 m´
0 ostane čista šteta od 2313-07 m´.




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 26     <-- 26 -->        PDF

462
=
O J
w
C^
O
P d
o o
Ti3.´
<
s= ^o< ^ c
&
EO
-C—!
CD G
S
apra
N
Oi
S=
13
-<
B
CD
73
O
o o

5´ CD
? c [ v! t o CO
vL i
tsS
* J
C2H^
-~i
H
1:
c
f j -j0 5
rt^
o s
O i w CC
CO
^,
cc
0 3txS
C
N
>
^
c nc ;
tf^
LsL-
-h
p-1
´S;
t o
-^
LO
C
t;
;3
JI
t oKJ
tsS
h*^
c
0 0
o>
1
1
-
GOcn
U"
C5
C
<:
c
C
P
z>
L
OO iC ii>0
H+^
W
o
c c
^
r^
po
I X
Cf?
o
o .
c^´
^ 5
CJ"
03
oto^i ^
:
c t
D
:^ o
M i^ ZDZD
|4^
O
O ;
W CC
CO H
O^
CT;
CJi
cc c
o
0 »
ts3
CO
rf^ r^ s
I
cc c n
CD
^ 1
hf´r
c
t
oJ5
f^
a
t o0 2-^
cn
CC
C i
h o
?^
oCL,
h-^
CC
1 CL,
O
CO c
a.
E^
oBB
^tf ´
CC
^ 1
^H^
4 ^
IsSa-1C
OJ
<:
<
c


C
s
o
a
^Ti
O i
0 5t oI-*
hf^
o-1
C i
t o
-^
^
-J
K+a
.^
^ 4
O
p j
CC
C-j.
CD B
o
&O
<
-i
CD*
PB
O
O^
o
C7´
o
C
t
r>
^s
CDa^
O
t o
"-b
CO
o
c
ai<
-a
o
-J
11
0 5
t i^
K;
o
1
c
< i
a
< i

^
CD0 0
0 5^t*
GO
O i
O
LO
j n
X
r^
"^i
o
&.
cc
CO
CO
0?
0 0
CO
CO
a
Brj2
^
lf-<
o
—a
0 3
C
m
-a
^ ;
-1
Đ
0 30 0
0 2
c n
K p .
CO
CO
o
OD ct L
5"
i
1
>~^hf^
OO
c7^
f j
´S^>
i^
Oi
O i ^ ;B
CD
>-^
co 4 tt
"
o
Cn
COcr.
^c :
c
>
c
(^
3
1^
< I
X
c n
O iC :
CHi
^
4^
O i
1
1
W
-ti
o
a .
0 0
C^´
0 0
tW g
CO 2
CO 3
o
!
!
m
a^
O i
o^
cricc
-^
O i
cc
1ND
J5
X
^X
bOh C
iO
hf^
Cn
c n
4*CO
3^
w
-b
odcn
CD
CO
o
M-
o a
o
^




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 463 —


Ukupna površina IV. kot. šumarije


i. 0. k. u Garešnici iznaša .... . 10140´77 kat. rali
od toga odpada na branjevine i čistine . 1950´60 kat rali
preostane mladih i doraslih šuma . . . 8190´17 kat. rali
uzmimo dakle okrugli broj od 8000 kat. rali.
Na površini od 8000 kat. rali počini se godišnja šteta od
6866 K. 19 fil., prema tomu odpada na 1 kat. ral šteta na
drvu od 0´29 m^ okruglo.


Iz prije navedenog proizlazi, da je pbčin štete, prema površini,
a dosljedno tome ukupnom kubičnom sadržaju nepovlastno
oduzete drvne gromade, doista samo neznatan.


Naravno je, da će se taj °/o počina štete znatno umanjiti
čim oštrije ovrhovoditelji i. o. k. šumsku štetu utjerivali budu.


Nepravoužitničkih prijava, naime onakovih, koje k sudu
spadaju, dolaze na godinu najviše 150 do 200 komada, a to
su obično neznatne štete, koje rietko 8—10 kruna nadmašuju.


Ad VI Šumske bi se štete umanjivale umanjivanjem lugarskih
srezova a davanjem u zakup onih udaljenih šumskih
predjela imovne obćine, koji ne imadu najmanju površinu od
25 katastraluih rali.


Uzmimo jedan naš srez, koji sastoji od 3 šumska predjela.
Glavni šumski predjel zaprema površinu od 1080´02 kat. rali,
a uz to je uzak pa se vuče na daljinu od 8 kilometara.


Drugi šumski predjel, koji u taj srez spada, zaprema površinu
od 97-13 kat. rali, pa je od prvog glavnog 2 kilometra
udaljen.


Treći šumski predjel ima samo površinu od 16*20 kat,
rali, pa je od zadnje točke glavno šumskog predjela još 4 kilometara
udaljen.


Tu daklem imade srezki lugar, hoće li danomice svoj
srez točno obilaziti, podpunih 12 a i više kilometara hoda, računajući
da se n. pr. k tomu još u istom domu na jedno te
isto mjesto povratiti imade, onda mora danomice 16 i više
kilometara provaliti.




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 464 —


Najmanji šumski predjel od 16"20 kat. rali je upravo


stvoren za poljsko gospodarstvo, jer ima dobri položaj, okružen


naokolo naseljenici, a uz to sačinjava hrastovu doraslu sa


stojinu.


Da se taj šumski predjel pretvori u gospodarsko tlo,


imala bi imovna obdina po rali godišnju zakupninu od naj


manje 20 Kruna, prema tomu donosilo bi to tlo godišnju rentu


od 320 K. 40 fll., koju šuma dati ne može.


Ako bi se daklem u ovakvima slučajevima, gdje je to za


imov. obdinu nedvojbeno od koristi, ovakovi neznatni koma


dići šumskih predjelah u poljsko gospodarstvo pretvorile, tada


bi se svakako i u dotičnim glavnim šumskim predjelima od


nosnog sreza šteta sve više i više umanjila, jer bi svaki šumo


štetnik znao, da dotični srezki lugar više šiime za čuvati nema


van onu u kojoj se nalazi, pa bi sjeguran bio, da de ga srezki


lugar na činu zateci.


Kod nas je do sada arondacija šumskih srezova dosta
dobro provedena, nu o uzakupljivanju i pretvorbi malih šumskih
predjela u drugu kulturu, bilo bi kod naše imov. obdine
nešto novoga nu svakako koristonosnoga, naročito u blizini
gradova, gdje su n. pr. nekoji maleni šumski predjeli povodom
šumskih šteta tako devastirani, da su više sada pašnjaku nego
šumi spodobni.


Ad VII Od kako službujem znano mi je, da ovopodručni
naseljenici kod šumarije na stotine i stotine hrastovih i grabovih
krovnih letava godimice na doznačne cedulje kupuju.
Takova hrastova letva stoji 20 fil. a grabova 16 fil. i to u


I. raz. šum. vriednosti.
Kod same doznake pako doživio sam, da nijedan od tih
nepravoužitnika, ma i najgrbavijoj letvi prigovarao nije, kašnje
sam se pako uvjerio, da su ti naseljenici kupljene letve na
sasma sitno gorivo izrezali, te u najvećem redu po dvorovima
slagali.


To je vrlo liepo, ali i dosta skupo gorivo, a izim toga
bjelodani dokaz, da su ovi naseljenici željniji goriva nego




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 465 —


kruha, pa bi svakako dobro bilo, da im se prilika pruža, da i
gorivo kupiti mogu, što je do sada samo u jednom šumskom
predjelu ovog šumskog kotara provedeno, kuda se ali radi udaljenosti
i zločestog izvoza nitko neda.


Budu li se i na drugom mjestu (srezovima) izlučili pojedini
odsjeci za prodaju goriva, tada de se po gotovo šumska
šteta umanjiti.


Ad VIII. Konačno upliva na šumsku štetu način, kojim
naši pravoužitnici svoje gorivo drvo upotrebljivaju.


Do sada još ne postoji paragraf, koji bi pravoužitnikom
odlučno branio, da on n. pr. iz njemu za gorivo doznačenog
bresta, bukvića i t. d. ne bi smio kakovu gredu ili što drugo izraditi.
Jedini §. 22. Nap. A) od g. 1881. propisuje, da takovo
drvo samo za sebe upotrebiti smije, nu potanje označenje u
tom paragrafu manjka.


U prozračnom sjeku se n. pr. pravoužitniku A doznačuje
30 brestiča, bukvića, grabića za gorivo,sa ukupuim kub. sadržajem
od 8 m´; on od toga upotrebi 4 m^ za gorivo a 4 m-´ za
gradju, posljedica toga biti će, da će si on manjak od 4 i više
m´, naročito u zimsko doba, šumskom štetom nadoknaditi.


A da bi n. pr. obstajao jedan paragraf, koji bi takove
samovlastne pretvorbe goriva u gradju strogo branio, ili da je
odredjeno, da se gorivo drvo bezuvjetno samo onda izvoziti
smije, kad je na 1 m. dugačke cepauice u šumi izradjeno, tada
bi se i šumska šteta umanjila.


Dalnji upliv, na štetu imade umnažanje domaćeg žiteljstva
pravoužitnika, doseljivanje stranih elemenata, te konačno način
palenja gorivog drva kod našeg pravoužitnika.


Prije recimo 20 godina bilo je u selu N. 30 pravoužitničkih
zadruga i isto toliko kuća sa cielim i ´/* selištnim posjedom,
koja su svaka svoje ognjište imale, a sada ih ima
60, što sa pripadnošću, od ´´^U—V4 a najviše ´A selišta, dočim
ima u selu jedva 3—4 kuće, koje pravo na cielo selište vrše.
Ognjišta su se daklem pomnožila, a s njima zajedno raste i
šumska šteta.




ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 466 —


Cim dalje od sjedišta kotara, tim manje je naći t. z. štednjaka,
koja bi se udesba zakonom provesti imala, i to jednostavno,
naime da bi samo onaj pravoužitnik od sada dobivao
ogrevnog drveta, koji si štednjake sagradi, a 2 željezne ploče za
par filira može svatko smodi. (Nije to baš tako jeftino. Ur.).


A što bi pojedini gradjanin iz kojeg velegrada rekao kad
vidi, kako naš pravoužitnik pod kotao vode odma cielu debelu
cjepanicu baca ?!


Pogledamo li u najmanju kolibicu ovdje naseljenog Moravca,
Madjara ili Ceha, koji jedva 2 rali zemljišta posjeduje,
to ćemo svagdje u takovoj kući nedvojbeno naći štednjak, a
vlastnik je znatno siromašniji nego susjedni mu pravoužitnik,
koji n. pr. 10 rali zemljišta a k tomu još inog pokretnog
imetka posjeduje.


Obzirom na sve do sele navedeno konačno bi ponovno
uztvrditi mogli:
Da se šumske štete u bivšoj Vojnoj Krajini


-— ka o ni drugdj e — sasvi m prepriečit i ne mogu,
numog u se one umanjiti , dapač e razn i mi shod -
nim i mjeram i znatn o umanjiti .


Šumska žirovina i žiropaša (rov).


u časopisu od g. 1895., što ga izdaje kranjsko-primorsko
šumarsko družtvo. nalazimo iz pera nadšumara Pavla Stogera
vrlo zanimiv članak o žirovini i žiropaši, pisan na temelju
vlastitih opažaja i stečenog izkustva tako, da se nadamo štovanim
čitaocima ovoga lista ugoditi, ako donesemo bitni dio
upitnoga članka u prevodu, tim više, što je žirovina i u naših
hrastovih i bukovih šumah jedan od najznatnijih nuzužitaka.


Literatura.


1. E. F. Hartig , Anweisung zur Anfertigung von Wirtschaftspliinen
str. 35.
2. G. L. Hartig , Conversation8lexikon 1836, str. 546.