DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 3 <-- 3 --> PDF |
wias3riM Hit Br, 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1900, God.XXIV. Uvrstbiiia oglasa: za 1 stra.nieu i 6 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stianioe 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Šumsko-poljsko gospodarstvo, naročito kod gjurgjevačke imovne obćine. Naslov upućuje cienjenog čitatelja na radnju — za naše odnošaje — vrlo važne naravi, i koja, hoće li da svrsi odgovara, mora da bude sastavljena pomno, a pisac oboružan izkustvom i dobrimi, točnimi podatci, jer stvara sama za sebe jednu samostalnu studiju o instituciji šumsko-poljskoga gospodarenja, koja imade i pristaša i protivnika. Prem ne razpolažem osobitim izkustvom, to ipak službuj ući već više godina kod imov. obćine gjurgjevačke, imao sam prilike upoznati ovu vrst gospodarenja, pa se i ovaj članak može smatrati prinosom k razpravi ovoga važnoga pitanja, koje zaslužuje osobitu pažnju naših šumarskih krugova. Sumsko-poljsko gospodarstvo imovne obćine gjurgjevačke datira od prve dobe njezinog osnutka i nije uvedeno tek po zastupstvu iste, nego je primljeno već od državne uprave pri godom segregacije. Državni erar je naime prije segregacije bio dao neke sječne površine u zakup, koji se zakupni ugovor nije mogao prekinuti, i tako je imovna obćina preuzela i tu obvezu, koja je vezala državnu upravu naprama zakupnikom. Prvi z;ikup, što ga nalazimo kod imovne obćine jest zakup u šumi »Teleku« sadašnje šumarije Gola preko Drave, koga je imovna obćina primila na temelju dražbenng zapisnika od 23. kolovoza 1872. sastavljenog sa Majerhofferom iz Curgova za zakup od 5o rali |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 384 — sječne površine uz godišnju zakupninu od 347 for. 16 novč., dakle 6 for. 55 novč. po rali. Tu je zakupninu Majerhofferplatio posije imovnoj obćini. Isto tako je primila imovna obdina od erara obvezu zakupa za predjel »Franjićeva jada« od 98 7>2 rali za godišnju zakupninu od 839 for. 22 nč., po rali 8 for. 52 nč, Za obje zakupnine predleži ujedno »Lizitations Protokoli« odobren po zemaljskom financijalnom zavnateljstvu u Zagrebu od 17. listopada 1872. broj 14737. Pošto su uvjeti zakupa vrlo važna stvar, bez kojih se racijonalan zakup neda provesti, navesti ih ću svagdje, gdje budem mogao i vidio raznolikost uvjeta, barem u izvadku. O navedenom slučaju dražbovane su sječine, dakle procienjena drvna gromada i ujedno zakup površine. Dostalac nije dužan uzeti površinu u zakup, ako ne ponudi povoljnu zakupninu ; dražba drveta može se odieliti od dražbe zakupa površine po točki 23. Uvjeti zakupa počimlju od točke 18—22. Po njima je dostalac drva obvezan sječnu površinu očistiti o svom trošku do 1. travnja 1873. osim velikih panjeva, koji se bez velikog troška ne dadu izvaditi. Ako nije isti uzeo ujedno samu sječnu površinu u zakup, imade se sporazumiti sa dotičnim zakupnikom, a ovaj nema od erara tražiti odštetu, ako dostalac drva ne izvrši uvjete, nego od toga dostalca. Zakup traje 3—4 godine, prema tomvi kako žir urodi. Ako isti urodi treće godine, to će zakupnik posijati ozimno žito, a erar o svom trošku posaditi žir u brazde. Žito se mora požeti tako visoko, da se biljke ne oštete i da budu zaštićene. Ako žir ne urodi, produljuje se zakup na dalnju godinu dana. Zakupnik je dužan kroz cielo vrieme zakupa površinu u redu držati a zakupninu svake godine 1. ožujka xuiapred platiti. U slučaju smrti prelazi zakup na nasljednike, a ako se u uvjetno vrieme ne plati zakup ili točke ugovora ne održe, stoji prosto eraru zakupnika pravnim putem pozvati na to, ili zakup prekinuti i tražiti naknadu iz položene jamčevine po §. 1323. obć. gradj. zakonika. Po izminuću zakupa vraća se jamčevina, dočim se mora žaobina prije dražbe položiti u iznosu od lO^/o izklične ciene i |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 5 <-- 5 --> PDF |
koju moraju položiti svi nudioci ili u novcu ili u vriednostnim papirima, i koju oni, koji nisu dostalci dobiju naravno natrag, a dostalac ju mora nadopuniti kao jamčevinu na 10% dostalne evote. Ako je više dostalaca u zajednici, to svi odgovaraju solidarno, nu imaju ipak izabrati jednoga izmedju sebe, koji će čitavi konsorcij zastupati. Kako se iz ove skice uvjeta vidi, nije se ni danas u tom pogledu mnogo promienilo, jer su i sadašnji uvjeti, pod kojima daje erar u zakup svoje sječne površine, skoro sasma isti. Prvi zakup, što ga je imovna obćina dala, jest zakup raznih malih čistina u raznih predjelih u površini po 300° do 4 rali, ali samo na jednu godinu, dakle bez svakih uvjeta. Iznajmljivanje pako na više godina počelo je odmah iza toga iste godine. Pošto nije bilo uvjeta glede pošuraljenja, sastojao se ugovor lih iz sliedećih točaka: 1. »Ovaj dražbeni zapisnik imade odmah od današnjeg dana za dostalca kao i za imovnu občinu obvezanost i do ugovorenog roka podpunu valjanost. 2. ISTa ovdje naznačenih česticah ne smije dostalac na nikakov način povećavanje istih preduzimati. 3. Kod sbivših se elementarnih nezgoda kao poplava i dr. nema nitko pravo na oprost zakupnine, već se imade ista svake godine 1. ožujka kod gospodarstvenog ureda u gotovom podpunoma položiti, u protivnom slučaju pako pridržava si imovna obćina pravo, dotične čestice na trošak krivca opetovano u zakup dati ili dužnu zakupninu od onog žitka podmiriti, koji se na istoj nalazio bude.« I te tri točke vuku se poput niti kroz sve zakupne ugovore, bili oni ma u kojoj formi sastavljeni. Xu već u svibnju iste godine nalazimo sasma liepo formalirani, na posebnom arku napisani zakupni ugovor za zakupnu površinu u šumi »Banovbrod« kod Pitomače, zvanu »Arende« na 4 godine uživanja uz obvezu pošumljenjenja u površini od 30 rali za godišnju zakupninu od 182 for. Tu vidimo 9 točaka sliedećeg sadržaja: zakupnici su dužni jeseni 1878. ma u kojem predjelu |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 386 — imovne obćiue žir urodio na svoj trošak na viših mjestili pošumiti a na proljeće 1879. niža mjesta jasenom zasaditi. Ako žir ne urodi, imovna obćina zajamčuje zakup i nadalje sve dok oplodua godina nastupi. Ostali uvjeti su isti kao gore prije spomenuti. Posije su se zakupni ugovori dali tiskati, koje se tiskanice sve do sada upotrebljuju, dodav ili eventualno promieniv koju točku. I to bi bila u kratko Čitava historija šumsko-poljskog gospodarstva ove imovne obćine. Preostaje mi samo još, da navedem površine i dohodak, što su ga godimice razni zakupi izbacali. Godine 1876. 1127 rali 7005 for. 67 ne. Godine 1877. 1034 rali 8863 for. 24 nč. Godine 1878. 1286 rali 11863 for. 95 nč. Godine 1879. 1804 rali 15102 for. 22 nč. Godine 1880. 1880 rali 16952 for. 15 ne. Godine 1881. 1437 rali 14478 for. 53 nč. Godine 1882. 2113 rah 20704 for. 34 nč. Godine 1883. 2235 rali 23583 for. 68 ne. Godine 1884. 22,^6 rali 24779 for. 36 nč. Godine 1885. 2030 rali 24428 for. 88 nč. Godine 1886. 1852 rali 20413 for. 54 nč. Godine 1887. 2072 rali 23369 for. 33 nč. Godine 1888. 114« rah 22426 for. 79 nč Godine 1889. 2723 rali 28930 for 11 ne. Godine 1890. 3517 rali 414X9 for. 07 nč. Godine 1891. 3848 rali 43245 for. 88 nč. Godine 1892. 4272 rali 48824 for. 60 nč. Godine 1893. 3818 rali 42297 for. 74 nč. Godine 1894. 4161 rah 4S106 for. 85 nč. Godine 1895. 3997 rah 48402 for. 14 nč. Godine 1896. — rah 51477 for. 97 nč. Godine 1897. — rah 49725 for. 14 nč. Godine 1898. — rali 39272 for. 47 nč. Mnogi će se šumar snebivati od tolikih brojeva i dolaziti na crne misli, da je gospodartvo imovneobćinenešumsko već poljsko |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 387 .— i glavni dohodak da u tom iznajmljivanju stoji. Izpitamo li pako pobliže, što se sve iznajmljuje, uvjerit ćemo se, da je gospodarstvo imovne obdine gjurgjevačke vrlo racionalno, da se svim marom sve radi, da se što vedi dohodak iz svega izbije, iz svake i najmanje čistine i praznine — bez uštrba na šumogojstvo. Uzev u obzir osamljene površine, one silne vede i manje čistine u Podravini, kojom upravljaju 4 šumarije, sila prosjeka i t. d. ne možemo posumnjati, da bi imovna obeina išla za tim, da šumsko gospodarstvo sasvim pretvori u poljsko. Iz na koncu, navedenih 7 točaka dovoljno je jasno, koji su momenti vodili imovnu obćinu na tako obsežno poljsko gospodarstvo, da je tu i čin humanitarnosti imao ulogu n. pr. u Podravskih Sesvetah, odkale se je narod počeo radi silnog siromaštva seliti u Ameriku, odciepljen je jedan dio za zakupnine, da si tako narod, steče priliku prehrane i zarade, te uzgoja blaga. Najvedi pako kompleks zakupa je »Uzka luka — Križnica« u površini (prvobitnoj, bez odplave) od 849 rali 1064 Dhv. Pošto taj predjel leži preko Drave osamljen, te je prevoz drva na ovu stranu jeseni zimi i u proljede otagoden, pače ugrožen, nabujalom Dravom, a čuvanje i uprava bila bi odviše skupa, to je sasma opravdano, da se taj komplex dao u zakup, koji traje od 1. siečnja 1886. do 31. prosinca 1915. godine. Pošto još nije sva površina bila od drveta očišćena, to je zakupnik obvezan, da s vremenom i til preuzme prema pogodbi po rali uz 7 for. 30 nč. godišnje zakupnine. Površine (do 5 rali), koje su ostavljene za puteve i gradilišta, proste su od zakupnine. Obvezan je zakupnik nadalje, da uzme u zakup naplavine, livade i oranice za 7 for 30 nč. po rali, pašnjake po 2 for. a neplodno tlo po 50 nč. po rali, dočim će de mu se odplavljena površina vazda odpisati, a inače nema tražiti druge odštete. Podignute zgrade imade osjegurati i u dobrom stanju držati, tako i medje, a unosivost tla čuvati, te nesmije slamu, sieno i djubar prodavati ili izvažati. Izmakom zakupne godine preuzima imovna obdina sve zgrade na zakupnoj površini po procieni mješovitog povjerenstva, u koje izubire |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 388 — zakupnik jednog a imovna obćina drugog vještaka za procjenu. Porez i sve ostale troškove plaća zakupnik. To su u glavnih crtali uvjeti toga najvedeg zakupa, koji medjutim nije spojen s uvjeti pošumljenja, te sam to samo mimogred spomenuo, pa prelazim na zakupe sječnih površina, koje su za nas najvažnije, pače svrha ovoga članka. Sječne površine daju se u zakup obično na 4 godine i to samo one, na kojih se imade uzgojiti hrastova šuma Površinu izkrče sami zakupnici. Četvrtu godinu dužan je zakupnik oranice sam žirom posaditi, i to u svaku treču brazdu, što čini razmak od 60 cm., a zato si u jesen te godine posije po žiru žito, koje žanje pete godine bezplatno, za odštetu za sijanje žira.´ Žir si je dužan zakupnik sam nabrati, koji mu se bezplatno sakupljati dozvoljava. Livade i močvarna mjesta pošum- Ijuje obično sama imovna obćina sadnjom žira pod motiku ili jasenovimi biljkami. Imade slučajeva, gdje i livade pošume sami zakupnici, n. pr. »Zdenski gaj« u šumariji Grubišnopolje. Naravno, da svaki onda pretvori livade u oranice na jesen zadnje godine. Gdje je tlo vrlo močvarno i tresetno, nastoji se kanalizacijom i zgodnimi grabami odvodniti, osobito se tomu u zadnje vrieme velika pažnja posvećuje; tako su lanjske godine dva oveća kanala izvedena, te samo pomanjkanje tehničkih sila spriečava brže izvedenje vrlo liepih osnova, kao: neobhodno potrebna kanalizacija podravskih predjela (Preložnički berek) idr. Taj način zakupa je naročito u Podravini uobičajen, gdje se i polučuje najveća godišnja zakupnina, po rali: 30, 40, pače 56 Kruna. Da se tako povoljne ciene uz spomenute uvjete postignuti mogu, razlozi su sliedeći: 1. velika napučenost Podravine i usljed toga pomanjkanje produktivnog tla; 2. osobita, hvale vriedna marljivost i štedljivost Podravaca, naročito žitelja onih mjesta u području šumarije gjurgjevačke; 3. velika plodna snaga šumskog tla, jer se kroz 4 godine dobiva po rali godišnjih 60—80 vagana kukuruze u klipu, a pete godine dobije se žita po rali 8 —10 metr. centi. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 389 — Da se uvjeti ispune, polagao je prije zakupnik jamčevinu u iznosu od jednogodišnje zakupnine, nu posije se je od toga odustalo, pošto se je uvidilo, da je to žiteljstvu težko plaćati, a ono opet usljed jagme za takovimi zakupi točno vrši sve uvjete, napokon samomu sebi na korist; a osim toga jamči sa prirodom zadnje godine, kojega ne smije maknuti, dok nije izpunio uvjete pošumljenja u redu, dok se ne obavi zapisnički kolaudacija pošumljenja u prisutnosti upravitelja imovne obćine ili dotične šumarije, te srezkog lugara i pojedinih zakupnika. Ako se je dogodio ipak koji riedak slučaj, da koji od zakupnika nije četvrte godine pošumio svoju česticu, to se je našao uvjek dovoljan broj žitelja, koji su to preuzeli, samo da mogu što posijati i pobrati. Tako liepo i unosno ide to samo u Podravini, dočim u drugih predjelih nije imovna obćina sretne ruke, što nije laskavo po žiteljstvo, koje se više odlikuje nemarom i lienošću nego marljivošču, a uza sve to navaljuje na izseljenje. To su područja grubišnopoljske i račanske šumarije. Prema takovim odnošajem su i uvjeti zakupa drugi, najpače u tom, što se izsječene površine moraju dati 2 — 3 godine bezplatno u zakup kao neka odšteta za krčenje. Ako i dopustimo, da je tlo manje vriednosti od onoga u Podravini, to je opet mnogo vriedna i ta okolnost, što Podravac cieni panjevinu na zakupnoj površini, koja mu, makar uz veliki trud, po njegovom mišljenju nadoknadjuje svojom gorivnom vriednošću u krčenje uloženi trud. Pa da su barem ciene zakupa četvrte godine povoljne! One su često tako neznatne (ima slučaj, gdje nije ni zakup uspio), da bi bilo najbolje taj način pošumljenja prekinuti i prestati sa zakupi. Neka se dogodi ovaj slučaj: provede se čista sječa na ovedoj površini, koja se ne pošumljuje, nego ostavlja do proljeća, kad će se razpisati dražba za zakup; na proljeće žiteljstvo neće da uzme u zakup ili se jave samo nekolieina. Što sada? Žira nema, da se pošumi, na jesen ne urodi žir, te iz toga sila drugih neprilika. Zato bi u takovih predjelih trebalo odustati sasma od zakupa i ne žaliti troska krčenja i sadnje. A mislim, da se nebi dao lahko izračunati probitak zakupljivanja, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 390 — kad jedna ral u 4 godine donese 10 Kruna zakupnine. Bolji su odnošaji tamo, gdje se sa domadim žiteljstvom takme stranci: Česi, Madjari i JS´iemci. Prednosti zakupa kod šumsko-poljskoga gospodarenja bile bi ove: 1. zaatan novčani prihod; 2. minimalni gojitbeni troškovi koji iznašaju jedino vriednost sadjenog žira; 3. prirast, koji je osobito povoljan, jer se tlo razrahli i obradjivanjem očisti, te se kultura već u petoj, šestoj godini sklopi. Krasan primjer tomu je 7 godišnja branjevina »Mekši« kod Ferdinandovca ; 4. naknakao popunjivanje i čišćenje mladih nasada odpada usljed guste sadnje. Mane pako, koje se zakupima pripisuju, bile bi ove : 1. gubitak četirigodišnjeg prirasta; 2. štete od miševa, jer da navale na preostatke žita; 3. snaga tla da se izcrpi i prema tomu da je prirast slabiji. Što se mog nemjerodavnog mnienja tiče, ne bi te mane svagdje obstojale. Gubitak četirigodišnjeg prirasta, mislim, da se neda mjeriti sa korišću, što ju dobar zakup daje, već samom prištednjom krčenja i kultiviranja. To se dade napokon i računi dokazati vrlo liepo i jasno. Navala miševa nije nikakov dokaz ili mana. Služeć sam u Podravini, dovoljno sam imao zgode o tom razmišljati. Miševi, kad su se pojavili, udarili su svojim pravcem bez obzira, kako je dotični predjel pošumljen. Osobito godina 1897. bila je u tom pogledu nesretna. U mojoj šumariji u šumi »Banovbrod« (Pitomaca) navališe smjerom od juga na sjever i toga su se pravca držali, dok im nisam zadao težki udarac bacillom i konjskim kopitom. Ostali dielovi iztočni i zapadni ostali su netaknuti. Pa odkuda da miš i znade, gdje ima ostanaka žita? To bi pače moglo još biti zaštitom hrastiku, da njega ne uništuje. U susjednoj šumariji, što ja znam, nije se pojavio premda baš ta, gjurgjcvačka, šumarija imade najviše takovih hrastika. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 391 — Da se snaga tla izcrpljuje, to dopuštam; ali je li šumi od velike koristi ona snaga, koja leži naročito u podravskih, predjelih ? Neopuziee se ona djelomično izcrpi, tako da dovoljno ostaje za buduću kulturu. A gdje je tlo lošije, tomu se pomogne, da se ne izcrpi, ako se sastave uvjeti, da se zadnje godine zasije djetelinu ili grahoricu. Ta najbolji dokazi su tomu krasno uspjeli hrastici i mladi i stariji, koji na tlu, da je dosta izcrp- Ijeno, ne bi mogli tako uspievati. Vrlo žalim, da nisam dospio, ds iztražim prirast takovih branjevina, naročito već gore spomenute branjevine »Mekiš«, pa da sam ga sravnio sa prirastom drugih branjevina, koje nisu bile u zakupu. To bi bio najbolji dokaz. Želio bi, da me tko u tom pretekne. Da vidimo, koji su momenti vodili imovnu olićiuu na izdavanje površina u zakup. Razabrat ćemo to najbolje iz same naravi površina, koje su davane u zakup. Tu imade podvodnih jaraka, nizina, čistina, kojih je osobito u početku bila sva sila, dakle u prvom redu prazne površine, koje nisu nosile nikakove koristi, a nisu se mogle bud s kojega razloga pošumiti. Napokon sječne površine ili sječine. Njihovo pošumljeuje skopčano je velikim troškom, naročito ondje, gdje se je vodila nekakova preborna sječa kroz dvadesetak godina. Uzev u obzir sve potežkoće i troškove oko inakog pomladjenja takovih površina, odlučila se je imovna obćina, gdje je samo moguće, na takov načiu pomoćju zakupa dizati šumu. Pa i žir ne urodi svake godine, da bi se godišnje sječine odmah mogle pošumiti, već bi prazne čekajuć urod žira obrasle korovom, koga posije nije moći lahko odstraniti. Nadalje je imovna obeina dala u trajni zakup nekoje komplekse, kako sam gore spomenuo »Uzku luku — Križnicu «, i druge, koje su se morale sa spomenutih već razloga izlučiti iz šumskog gospodarstva, te tvore glavnicu stalnog godišnje g prihoda. Ima opet mjesta, gdje Drava silovito dere i odniela bi po nekoliko hvati šume preko noći. Prije se drvo proda na onoj površini, koja bi od prilike pala žrtvom u 3 godine, a tlo se onda dade u zakup i nosi do 40 Kruna po rali. Skupimo te razne vrsti zakupa to dobijemo: |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 392 — 1. neplodne površine, koje se momentano ne dadu pošumiti ili moraju čekati sječu susjedne sastojine; 2. sječne površine sa obvezom pošumljenja; 3. veće površine, koje leže osamljeno, da je šumsko gospodarstvo na njima samo pitanje vremena, i koje se davaju u zakup na 20 do 30 godina; 4. manje površine nego predjašne, na kojih se nikako, već radi male površine, ne rentira uzgoj šume, i koje se davaju za sva vremena u zakup, nu taj se ponavlja svake 4—6 godine; 5. odplavi izvržene površine; 5. površine tik kuća sela Sesvete odieljene od ostalog šumskog kompleksa kanalom, ostavljene radi velikog siromaštva žiteljstvu u zakup; 7. prosjeci, koje je zakupnik dužan u redu držati. Osim točke 2. sve su nuždni zakupi, i po mom mnienju posve opravdani, a da nije nuždno o tom ni razpravljati. Radi se najviše o tomu, da li se šumsko-poljsko gospodarstvo rentiru na samim sječinama. Odlučuje tu prevaga prednosti ili mana, te u tom pogledu mislim, da sam po svojoj slaboj suagi prilično obrazložio tu stvar. Dakako, da i tu još treba temeljitijih dokaza, koje za sada pružiti ne mogu. Opetujem samo, da se to uspješno dade provadjati u predjelili, gdje su povoljne okolnosti kao u Podravini i gdje se snaga zemlje za nekoliko godina nipošto izcrpiti ne može. Ta neka se poštovani kolega sjeti samo onog jada kod branja i sadnje žira, gdje radnik često nabere pušljiv žir, baci po cielu pregršt u veću rupu, i sila mnogih drugih neprilika usljed zlobe i objesti radnika, kojim je deveta, hoće li sadnja uspjeti ili ne. Iz vlastitog izkustva sam uvjeren, da mi nisu kulture nikad tako uspjele kao one zakupnika. Dakako, da briga o uplati zakupa zadaje posla, tolike potvrde samo izdavati, ali to sve ne nadmasuje korist, koju dobar zakup daje. Po mom mnienju valja šumsko-poljsko gospodarstvo ondje provadjati, gdje iinade temeljitih dokaza valjanosti i probitaka, jer napokon i najbolja stvar, najljepša ideja, na nezgodnom |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 393 mjestu usađjena, pada, tako se ni šumsko-poljsko gospodarstvo neda svagdje s uspjehom provesti, nego treba zrela promišljanja, jer u šumskom gospodarstvu učinjene pogrieške tekar deceniji mogu izpraviti. Vaclav Fuksa. Obskrba privatnih činovnika u starosti. Priobćio D. Naniclni. Poznato je svakomu, da privatni činovnici i njihove udove i djeca, riedko uživaju mirovinu od svog službodavca; jedino Činovnici nekih većih novčanih zavoda dobivati će mirovinu, jer im ravnateljstva osnivaju jednim dielom svog čistog dobitka mirovinske zaklade. Činovnici privatnih poduzeća, tvornica i t. d. plaćeni su redovito ´tako dobro, da si malom štednjom mogu mirovinu prištediti. Gospodarski i šumarski činovnici prolaze najgore u tom. Premda oni moraju svomu službodavcu raditi i dan i noć, svetkom i petkom, po najgorem i najljepšem vremenu, a osim toga često i akademički naobraženi biti, ipak je dosta riedko, da im službodavac barem pristojno odšteti posao, a još manje, da im zajamči sjegurnost, ako u službi ostare i postanu nemoćni. Nu jedva da će to činovničtvo igdje tako zlo stojati, kao kod nas u Hrvatskoj; niti je čestito plaćeno, niti je sjegurno za svoju službu, a kamo li, da bi još i mislilo na mirovinu. A kakav mu je istom družtveni položaj, ako dotičnik sam o tom ne nastoji! U velikim državam može si privatno činovničtvo pomoći udruživanjem, uzajamnom podporom, osnivajuć zadruge; — takovu imamo u Beču: »Verein fiir Giiterbeamte«, nu kod nas je to vrlo težko, jer je malen broj gospodarskih činovnika. Nadalje, u uredjenim državama ide i legislativa i eksekutiva gospodarskom i šumarskom činovničtvu osobito na ruku, dočim kod nas to očekivati nesmijemo, pošto uredjenje ovih prilika nije stvar »autonomna«, već »zajednička«. Uredjenje pravnih odnošaja medju službodavcem i služboprimcem goruće je pitanje već odavna, a za gospodarske i šu |