DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 403 ~
Toč. 2. Svi krajišnici bez iznimke — koji oružje nositi
mogu — podpadaju osobno ratnoj dužnosti u domovini i izvan
domovine.


Toč. 3. Uredjuje odnošaje života naročito zadružnog.
Toč. 4. Pravo granice na razvoj obrta, trgovine i znanosti
bude sistematično skučeno i na minimumu svedeno.


Toč. 5. Krajiško žiteljstvo moralo je podavati za javne
zavode bezplatno u godini: za svaku ral oranice i livade jedan
dan težaka ručnoga, a za pol rali vozno blago.


Toč. 6. Propisuje kako se ima porez plaćati i t. d.
To su nam glavne točke »temeljnog zakona«.
Država jeste vlastnik svijah zemaljah, dakle
i sviju li šumah i pašnjaka h!


Narod uživao je po miloj volji šumu. Podpunim pravom
možemo reći, da je narod bio noć i dan u šumi, jer su mnogi
imali svoje »stanove« u šumi, gdje je blago prehranjivano i
zimovalo. I mnoga naselja, selišta, pojedina kućišta bila su tada
raštrkana po ogromnim šumama. Dalnjim razvojem i uredjenjem
uprave, bili su prinudjeni seljani, da se iz šuma sele na jur
zasnovane cestovne mrieže, te su tako nastala mjesta i sela.


Sa uredjenjem t. zv. »Granzverwaltung-a« reskriptom od


30. ožujka 1808. po vojničkom načelu, uredjena je uprava
kumpanijskih kotara i pukovnijah. Svagdje bio je častnik na
čelu. Glavno sielo bilo je u t. zv. stopu — Staab. Generalkomanda
bila je tada u Zagrebu i Petrovaradinu. U Beču kod
t. ZV. »Hofkriegsratha« bilo je odlučivano glede političkoekonomičkih
stvarih granice.
Dalnje uredjenje granice ne ćemo razglabati, već predjimo
na šumarstvo.
Država kao vlastnik šumah imala je i prihod iz istih, a
taj se sastojao iz taxe za raznovrstno gradjevno i gorivno drvo,
za žirovinu, pašu, šišku, prepelarenje i smolarenje.


Država unovčila je šumu, gdje je mogla. U tu svrhu osnovani
su drvodvori i to u Kraljevici, Jablancu, Sv. Gjurgju,
Sv. Ambrozu kod Senja i Pivilah.