DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 369 - Osobne viesti. ImenOTanja i preniještenja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati šum. pristava II. banske imovne obćine Pranju Dumbović a kot. šumarom iste imov. obćine a kr. šum. vježbenika Aleksandra Havliček a šumarskim pristavom u X. dnevnom razredu kod kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu; nadalje premjestiti na vlastitu molbu: kralj, kotarske šumare II. razreda Adolfa Dumen djića od kr. kot. oblasti u Novom Marofu onoj u Požegi sa sjedištem u Kaptolu, a Budimira S tr g ara iz Kaptola kr. kot. oblasti u Novi Marof; nadalje: kr.´kot. šumare I. razreda Josipa Majnarića od kr. kot. oblasti u Sušaku k onoj u Delnicama, a Vinka Lončarić a od kr. kot oblasti u Delnicama k onoj u Sušaku. t Maksa Prokić, šumarnik i upravitelj gospodarstvenog ureda petrovaradinske imovne obćine. Šumarsko družtvo izgubi i opet jednoga vriednoga svoga člana. — Sumarnika Makse Prokića, bivšeg upravitelja gospodarstvenog ureda petrovaradinske imovne obćine, ne ima više medju živima. Dne 2S. travnja t. g. izmedju 1. i 2. sata posle podne, preminu on iznenadno od kaplje i ostavi svoju ucviljenu suprugu, svoje srodnike, prijatelje i drugove, neizustiv niti »jao" niti „zbogom ostajte" ! Tkogod je pokojnika poznavao, tome je poznato, da je on patio, od svoje mladosti, od asthmae; ta bolja valjda i jeste povod njegovoj naprasnoj smrti. U posljednje vrieme poboljevao je pokojnik vrlo često, ponekada i opasno, ali da će ga tako naglo iz naše sredine iztrći neumitna smrt — tome se nije nitko nadao. Zadnjega dana njegovoga života, koga se je za uvjek i svoje bolje i svakoga truda oprostio, bijaše cielo dopodne još na nogama, te ne bijaše na njemu ništa opaziti, što bi dalo povoda na katastrofu slutiti. Pa ipak Božja promisao htjede, da se baš toga dana, koga se je, po vlastitim njegovim riečma, bolje osjećao, — razkrsti sa ovim svjetom i u vječnost preseli. — Glas o njegovoj smrti razprostro se munjevitom brzinom po gradu Mitrovici, i svatko živi ožali čestitog pokojnika. Njegovi prijatelji, suzama orosiše lice, oplakaše ga bratski, da je koja vajda, i razglasiše na sve strane tužnu vieat o smrti njegovoj. Dne 29. travnja t. g,, u nedelju posle podne u 4. sata — iskupi se pred zgradu imovne obćine nebroj svieta, da izprati do hladnoga groba, zemne ostatke muža, koji je obće poštovanje u gradu Mitro |