DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- 364 — U prvom redu nastojao je i nastoji, da pravoužitnici ne oskudievaju na drvu; za vremena dobivaju svoj ogriev, te ga mogu kad je liepo vrieme i najmanje inakog posla izvesti. Osim toga dozvoljeno im je kupiti bezplatno leževinu i panjevinu razne vrsti; sjeći glogovinu, koje liepih ´ dimenzija imade, ali koju slabo baš i sieku. Svake godine osigurana je drvosječnom osnovom neka drvna gromada drveća razne vrsti za pravoužitničke sitne potrebštine, koje može pravoužitnik uz sniženu šumsku pristojbu kupiti po nekoliko m^ metara. Od više godina postoje t. zv. kontrolne postaje, kojima je svrha, da uvoz raznog gorivog i gradjevnog drva u trgovišta bez propisne izvoznice prieče i pliene. Po tom se vidi, da je sve što je bilo moguće učinjeno, a sada je jedino na oblastima da udovolje visokoj naredbi i da nas i naše pomoćno tehničko osoblje svojski podupru, te ćemo samo tim načinom moći sačuvati šume, koje su od vrlo velike važnosti po gospodarstvo i kućanstvo, obrt, trgovinu, rodnost tla, a od nenaknadivog upliva na podnebje i zdravstvo. 0 naturalizaciji stranih vrsti šumskoga drveća. Odlomak iz predavanja I. Partaša profesora u kr. šum. akademiji zagrebačkoj o „Uzgoju Suma". Od kako je odkrivena Amerika počeli su neke vrsti drveća, koje se Evropejcem tamo svidiše, gojiti iz sjemena u Evropi. Ponajviše počelo se je takovo drveće gojiti u vrtovih i parkovih, navlastito one vrsti, koje su se svojim liepim habitusom Ijudem osobito svidjale. Nalazimo tako već u 16. i 17. stoljeću neke vrsti sjeveroamerikanskoga drveća u Evropi. U većoj mjeri počelo se je sa naturalizacijom stranih, navlastito sjeveroameričkih vrsti u 18. stoljeću. U perivojih raznih vladara i visoke aristokracije po Englezkoj, Francuzkoj i Njemačkoj nalazimo već u 18. stoljeću zastupane mnogobrojne strane vrsti drveća i uresnoga grmlja. Hafinirani luksus otmjenoga družtva prije velike francuzke revolucije, nalazio je izraza |
ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 365 — i u osnivanju prostranih perivoja punih krasnoga ponajviše ino zemnoga drveća, koje su vlastnici često ogromnim troškom na bavljali iz najudaljenijih krajeva svieta, unatoč pomanjkanja sa vršenih modernih prometila. U ovo vrieme padaju i prvi sistematski pokusi u veliko oko udomačivanja raznih eksota. Pošto su mnoge vrsti eksota pokazivale i Evropi vanredno liep rast, to se je i u krugovih šumara navlastito u Njemačkoj počelo pomišljati, ne bi li se mogla domaća šumska flora obogatiti gojenjem raznih eksota u samim šumama i to tim više, što se mnoge od tih eksota odlikuju vrlo cienjenim drvom, a uz to još i brzo rastu. Gotovo najvećih zasluga na literarnom polju za propagaciju uzgoja eksota u samim šumama stekao si je u Njemačkoj Fridrih Adam Julio pl. Wangenheim , (rodjen 1747.) koji je kao kapetan hesenskih lovaca (vojnika) negda prodavanih u Ameriku, mnogo godina sproveo u sjev. Americi, i sve svoje prosto vrieme posvetio proučavanju tamošnje šumske flore. Stupiv kasnije u domovini u šumarsku službu (umro kao nadšumarnik 1800.) vrlo je zagovarao uzgoj sjev. američkih vrsti drveća u njemačkim šumama. Njegovo djelo izdano g. 1787. u Gottingenu; »Bejtrag zur teutschen holzgerechten Forstwissenschaft, die Anpilanzung nordamerikanischer Holzarten mit Anwendung auf teutsche Forsten betreffend« i danas još vriedi, pa bi zaslužilo, da ga čita svaki kojega ovo pitanje zanima. To je djelo mnogo k tomu doprineslo, da se je počela uzgoju sjev.ameriekih vrsti drveća veća pomnja posvećivati, preni je medju šumarima velika stranka bila proti svakomu udomaćivanju stranih vrsti u njemačkim šumama. Od šumarskih stručnjaka mnogo se je pitanjem o naturalizaciji bavio i Burgsdorf , koji je znatnim troškom počeo sa uzgojem stranih, za uzgoj u šumama zgodnih vrsti drveća Mnogu pouku crpili su Njemci od Francuza, koji su već imali u Francuzkoj mnogo eksemplara stranih vrsti, a mnogo se je tim pitanjem bavio Francuz M i c h a ux, kojega je francuska |
ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 366 — vlada u 2. polovici 18. stoljeća poslala u Amerika da prouči tamošje šume, i izviesti, koje bi se vrsti moglo s uspjehom u Francuzkoj gojiti, te koji je deset godina u tamošnjih krajevih sproveo. Udomaćivanje eksota počelo je najbolje napredovati unatoč gore spomenutoj znatnoj opoziciji, kad li iznenadi sviet velika francuska revolucija, koja je učinila kraj svima pokusima sa udomaćenjem eksota. Poharani su po svjetini mnogobrojni perivoji aristokracije; uništeni uajkrasniji i naredji eksemplari eksota, kojih još ni danas više u Europi ne ima; a posječeni i u šumama nasadi stranoga drveća. Kasnije vrieme nije bilo zgodno za nastavak skupocjenih pokusa oko udomaćivanja stranih vrsti ni u Francuskoj ni u Njemačkoj, i u obće u Europi, jer su silni i dugotrajni napoleonski ratovi izcrpili gospodarsku snagu evropskih naroda. Gotovo jedno stoljeće prošlo je, a da nije na tom polju ništa učinjeno. Tekar koncem 70-tih godina počelo se je u Njemačkoj ovom pitanju ponovna veća pažnja posvećivati; pa je na skupštini njemačkih šumarskih pokusnih postaja u Baden- Badenu 1880. o udomadivanju eksota viećano. Najveće si je zasluge stekao pri tom Dr. B. D a n k e 1 m a n n, ravnatelj šum. akademije u Eberswaldeu kao izaslanik Pruske, koja je u Njemačkoj stupila na čelo u tom pitanju i žrtvuje u to ime oko 60 tisuća maraka na godinu. Iztraženo je, koje se sve vrsti stranog drveća u Njemačkoj nalaze, da se daljni pokusi u tom smjeru što uspješnije provadjati uzmognu. Dosadanje izkustvo dokazalo je, da za udomaćivanje stranog drveća u srednjoj Europi dolaze u obzir poglavito sjev. Amerika i Japan, kojih je klima našoj najsličnija a mnoge se plemenite vrsti šumskog drveća u tamošnjim šumama nalaze, koje bi se s uspjehom i u našim šumama gojiti mogle Sjev. američke vrsti najbolje odgovaraju ako se uzme u obzir ono drveće, koje raste u sjev. Ameritii nad 43." sjev. širine. Danas ima već i više službenih izvještaja o uspjesih udomaćivanja eksota u Njemačkoj; ima i više djela koja o tom I)itanju govore, a osobito bi mogli preporučiti onomu, koji se ovim pitanjem više zanima, djelo Niemca Johna Bootha: »Die Naturalisation auslandischer Waldbaume in Deutschland« izašlo |
ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 367 — g. 1880. u Berlinu. Booth je posjednik šum. rasadnjaka u kojih se ved gotovo čitavo stoljeće prave pokusi sa udomaćivanjem eksota, pa se i njegove tvrdnje temelje na vlastitom izkustvu. Pošto mnoge strane vrsti u našem podneblju liepo i bujno rastu, vriedno bi bilo, da im i naši šum. velejjosjednici posvete više pažnje \i buduće, a mogla bi se ovako podići i nizka šum. renta mnogih naših šuma. Osobito naše imov. obćine mogle bi i u tom pravcu mnogo učiniti na korist naroda, jer neke vrsti eksota daju vrlo cienjeno drvo, a druge mnogo brže rastu nego li naše domaće vrsti. I tako bi se i u našim šumama moglo mjestimično potrajno producirati mnogo veća drvnu gromadu. a proizvadjanje što veće množine drva u što kraće vrieme, jedno je od najvažnijih pitanja našeg domaćeg šumarstva. Proizvodnja što veće drvne gromade svakako je jedno od najvažnijih sredstva, da se pravljenju silnih šumskih šteta na put stati može. Kao osobito zgodne vrsti za uzgoj i u našim šumama niogle bi se preporučiti ove vrsti: 1. Abies Douglasii uvedena u Europi g. 1827. raste veoma brzo, gotovo kao topola, a i na dosta suhom i vlažnom tlu. podnosi i najveću studen. To je jedno od najvriednijih vrsti šum. drveća u sjev. Americi, pa bi po sudu stručnjaka jedna od najvrednijih vrsti drveća i kod nas biti mogla za gorske krajeve, gdje nije previsoka temperatura. 2. Abies Nordmanniana potiče iz Kavkaza, slična veoma našoj jeli, nu drvo joj je nešto bolje od jelovog i smrekovog. Ne zaslužuje toliko pažnje koliko prediduća vrst. 3. Carv a alb a ima težko, tvrdo, žilavo drvo, koje je izvrstno tvorivo i ogrievo; raste na dobrom tlu, kakvo ljubi bukva i hrast. Najbolje je odma gojiti to drvo iz sjemena — tečan orah — u samoj šumi, jer se zbog jake srčanice težko presadjuje. I ostale Carya vrsti vriedne su da se goje, tako; amara, porcina i tomentosa. |
ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 368 — 4. Juglans nigra uvedena već 1629. u Europi, jedno od najvriednijih vrsti stranoga drveća*. 5. Acer saccharinum već od 1735. u Europi. Raste u hladnijih krajevih gdje i naš bieli javor, daje vrlo sladak sok, kojega u Americi vrlo vole, s toga se to drvo tamo mnogo i goji. Drvo vanredno liepe boje, raste u Njemačkoj osobito dobro na raznih tlih, a raste vrlo bujno. 6. Populus molinifera (canadensis, kanadska topola) u Evropi već od 1772., raste vrlo brzo. U Francuzkoj ima je već mnogo u šumama i daje silne množine drva. Mužki eksemplari prirašćuju mnogo brže od ženskih. Drvo je lagano a traži se mnogo za fabrikaciju žigica. 7. Populus serotina (kasna kanadska topola) vanredno brzo raste, tjera kasnije od prediduće vrsti; mnogo se goji u Njemačkoj. S ovimi vrstmi prave se mnogo pokusi u Njemačkoj i mogle bi se i za naše krajeve preporučiti. Osim toga mnogo se goji tamo pokusa radi: Acer californicum i dasycarpum, Cupressus Lawsoniana, Juniperus virginiana, Thuya Menziesii Quercus rubra, Beluta lenta, Pinus rigida, Pinus ponderosa i Pinus Jeffrevii. Službeni pokusi još se ne prave sa sliedećim vrstima, koje se inače u parkovima često nalaze, i to: Catalpa speciosa (od 1720. u Evropi), Liriodendron tulipifera (1663.) Quercus alba, Juglans cinerea, Prunus serotina, Tsuga Mertensiana. Opazka uredničtva. Uvrštujemo zbog toga, jer o naturalizaciji stranih vrsti drveća naučne knjige o »Uzgoju šuma« gotovo ništa ne sadržaju. Vidi »Lug. viestnik« br. 6. od g. 19U0. |