DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 36     <-- 36 -->        PDF

- 364 —
U prvom redu nastojao je i nastoji, da pravoužitnici ne
oskudievaju na drvu; za vremena dobivaju svoj ogriev, te ga
mogu kad je liepo vrieme i najmanje inakog posla izvesti. Osim
toga dozvoljeno im je kupiti bezplatno leževinu i panjevinu
razne vrsti; sjeći glogovinu, koje liepih ´ dimenzija imade, ali
koju slabo baš i sieku. Svake godine osigurana je drvosječnom
osnovom neka drvna gromada drveća razne vrsti za pravoužitničke
sitne potrebštine, koje može pravoužitnik uz sniženu
šumsku pristojbu kupiti po nekoliko m^ metara.


Od više godina postoje t. zv. kontrolne postaje, kojima je
svrha, da uvoz raznog gorivog i gradjevnog drva u trgovišta
bez propisne izvoznice prieče i pliene.


Po tom se vidi, da je sve što je bilo moguće učinjeno, a
sada je jedino na oblastima da udovolje visokoj naredbi i da
nas i naše pomoćno tehničko osoblje svojski podupru, te ćemo
samo tim načinom moći sačuvati šume, koje su od vrlo velike
važnosti po gospodarstvo i kućanstvo, obrt, trgovinu, rodnost
tla, a od nenaknadivog upliva na podnebje i zdravstvo.


0 naturalizaciji stranih vrsti šumskoga drveća.


Odlomak iz predavanja I. Partaša profesora u kr. šum. akademiji zagrebačkoj
o „Uzgoju Suma".


Od kako je odkrivena Amerika počeli su neke vrsti drveća,
koje se Evropejcem tamo svidiše, gojiti iz sjemena u Evropi.
Ponajviše počelo se je takovo drveće gojiti u vrtovih i parkovih,
navlastito one vrsti, koje su se svojim liepim habitusom Ijudem
osobito svidjale. Nalazimo tako već u 16. i 17. stoljeću neke
vrsti sjeveroamerikanskoga drveća u Evropi.


U većoj mjeri počelo se je sa naturalizacijom stranih, navlastito
sjeveroameričkih vrsti u 18. stoljeću. U perivojih raznih
vladara i visoke aristokracije po Englezkoj, Francuzkoj i Njemačkoj
nalazimo već u 18. stoljeću zastupane mnogobrojne
strane vrsti drveća i uresnoga grmlja. Hafinirani luksus otmjenoga
družtva prije velike francuzke revolucije, nalazio je izraza




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 365 —


i u osnivanju prostranih perivoja punih krasnoga ponajviše ino


zemnoga drveća, koje su vlastnici često ogromnim troškom na


bavljali iz najudaljenijih krajeva svieta, unatoč pomanjkanja sa


vršenih modernih prometila.


U ovo vrieme padaju i prvi sistematski pokusi u veliko


oko udomačivanja raznih eksota.


Pošto su mnoge vrsti eksota pokazivale i Evropi vanredno
liep rast, to se je i u krugovih šumara navlastito u Njemačkoj
počelo pomišljati, ne bi li se mogla domaća šumska flora obogatiti
gojenjem raznih eksota u samim šumama i to tim više,
što se mnoge od tih eksota odlikuju vrlo cienjenim drvom, a
uz to još i brzo rastu.


Gotovo najvećih zasluga na literarnom polju za propagaciju
uzgoja eksota u samim šumama stekao si je u Njemačkoj
Fridrih Adam Julio pl. Wangenheim , (rodjen 1747.) koji
je kao kapetan hesenskih lovaca (vojnika) negda prodavanih u
Ameriku, mnogo godina sproveo u sjev. Americi, i sve svoje
prosto vrieme posvetio proučavanju tamošnje šumske flore.
Stupiv kasnije u domovini u šumarsku službu (umro kao nadšumarnik
1800.) vrlo je zagovarao uzgoj sjev. američkih vrsti
drveća u njemačkim šumama. Njegovo djelo izdano g. 1787. u
Gottingenu; »Bejtrag zur teutschen holzgerechten Forstwissenschaft,
die Anpilanzung nordamerikanischer Holzarten mit Anwendung
auf teutsche Forsten betreffend« i danas još vriedi, pa
bi zaslužilo, da ga čita svaki kojega ovo pitanje zanima. To je
djelo mnogo k tomu doprineslo, da se je počela uzgoju sjev.ameriekih
vrsti drveća veća pomnja posvećivati, preni je medju
šumarima velika stranka bila proti svakomu udomaćivanju
stranih vrsti u njemačkim šumama.


Od šumarskih stručnjaka mnogo se je pitanjem o naturalizaciji
bavio i Burgsdorf , koji je znatnim troškom počeo
sa uzgojem stranih, za uzgoj u šumama zgodnih vrsti drveća


Mnogu pouku crpili su Njemci od Francuza, koji su već
imali u Francuzkoj mnogo eksemplara stranih vrsti, a mnogo
se je tim pitanjem bavio Francuz M i c h a ux, kojega je francuska




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 366 —


vlada u 2. polovici 18. stoljeća poslala u Amerika da prouči
tamošje šume, i izviesti, koje bi se vrsti moglo s uspjehom u Francuzkoj
gojiti, te koji je deset godina u tamošnjih krajevih sproveo.


Udomaćivanje eksota počelo je najbolje napredovati unatoč
gore spomenutoj znatnoj opoziciji, kad li iznenadi sviet velika
francuska revolucija, koja je učinila kraj svima pokusima sa udomaćenjem
eksota. Poharani su po svjetini mnogobrojni perivoji
aristokracije; uništeni uajkrasniji i naredji eksemplari eksota,
kojih još ni danas više u Europi ne ima; a posječeni i u šumama
nasadi stranoga drveća. Kasnije vrieme nije bilo zgodno
za nastavak skupocjenih pokusa oko udomaćivanja stranih
vrsti ni u Francuskoj ni u Njemačkoj, i u obće u Europi, jer
su silni i dugotrajni napoleonski ratovi izcrpili gospodarsku snagu
evropskih naroda. Gotovo jedno stoljeće prošlo je, a da nije na
tom polju ništa učinjeno. Tekar koncem 70-tih godina počelo se
je u Njemačkoj ovom pitanju ponovna veća pažnja posvećivati;
pa je na skupštini njemačkih šumarskih pokusnih postaja u Baden-
Badenu 1880. o udomadivanju eksota viećano. Najveće si je
zasluge stekao pri tom Dr. B. D a n k e 1 m a n n, ravnatelj šum.
akademije u Eberswaldeu kao izaslanik Pruske, koja je u Njemačkoj
stupila na čelo u tom pitanju i žrtvuje u to ime oko
60 tisuća maraka na godinu. Iztraženo je, koje se sve vrsti
stranog drveća u Njemačkoj nalaze, da se daljni pokusi u tom
smjeru što uspješnije provadjati uzmognu.


Dosadanje izkustvo dokazalo je, da za udomaćivanje stranog
drveća u srednjoj Europi dolaze u obzir poglavito sjev. Amerika
i Japan, kojih je klima našoj najsličnija a mnoge se plemenite
vrsti šumskog drveća u tamošnjim šumama nalaze, koje
bi se s uspjehom i u našim šumama gojiti mogle Sjev. američke
vrsti najbolje odgovaraju ako se uzme u obzir ono drveće,
koje raste u sjev. Ameritii nad 43." sjev. širine.


Danas ima već i više službenih izvještaja o uspjesih udomaćivanja
eksota u Njemačkoj; ima i više djela koja o tom
I)itanju govore, a osobito bi mogli preporučiti onomu, koji se
ovim pitanjem više zanima, djelo Niemca Johna Bootha: »Die
Naturalisation auslandischer Waldbaume in Deutschland« izašlo




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 367 —


g. 1880. u Berlinu. Booth je posjednik šum. rasadnjaka u
kojih se ved gotovo čitavo stoljeće prave pokusi sa udomaćivanjem
eksota, pa se i njegove tvrdnje temelje na vlastitom
izkustvu.
Pošto mnoge strane vrsti u našem podneblju liepo i bujno
rastu, vriedno bi bilo, da im i naši šum. velejjosjednici posvete
više pažnje \i buduće, a mogla bi se ovako podići i nizka šum. renta
mnogih naših šuma. Osobito naše imov. obćine mogle bi i u
tom pravcu mnogo učiniti na korist naroda, jer neke vrsti
eksota daju vrlo cienjeno drvo, a druge mnogo brže rastu nego
li naše domaće vrsti. I tako bi se i u našim šumama moglo
mjestimično potrajno producirati mnogo veća drvnu gromadu.
a proizvadjanje što veće množine drva u što kraće vrieme,
jedno je od najvažnijih pitanja našeg domaćeg šumarstva. Proizvodnja
što veće drvne gromade svakako je jedno od najvažnijih
sredstva, da se pravljenju silnih šumskih šteta na put
stati može.


Kao osobito zgodne vrsti za uzgoj i u našim šumama
niogle bi se preporučiti ove vrsti:


1. Abies Douglasii uvedena u Europi g. 1827. raste
veoma brzo, gotovo kao topola, a i na dosta suhom i vlažnom
tlu. podnosi i najveću studen. To je jedno od najvriednijih
vrsti šum. drveća u sjev. Americi, pa bi po sudu stručnjaka
jedna od najvrednijih vrsti drveća i kod nas biti mogla za
gorske krajeve, gdje nije previsoka temperatura.
2. Abies Nordmanniana potiče iz Kavkaza, slična
veoma našoj jeli, nu drvo joj je nešto bolje od jelovog i smrekovog.
Ne zaslužuje toliko pažnje koliko prediduća vrst.
3. Carv a alb a ima težko, tvrdo, žilavo drvo, koje je
izvrstno tvorivo i ogrievo; raste na dobrom tlu, kakvo ljubi
bukva i hrast. Najbolje je odma gojiti to drvo iz sjemena —
tečan orah — u samoj šumi, jer se zbog jake srčanice težko
presadjuje. I ostale Carya vrsti vriedne su da se goje, tako;
amara, porcina i tomentosa.


ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 368 —


4. Juglans nigra uvedena već 1629. u Europi, jedno
od najvriednijih vrsti stranoga drveća*.
5. Acer saccharinum već od 1735. u Europi. Raste
u hladnijih krajevih gdje i naš bieli javor, daje vrlo sladak
sok, kojega u Americi vrlo vole, s toga se to drvo tamo mnogo
i goji. Drvo vanredno liepe boje, raste u Njemačkoj osobito
dobro na raznih tlih, a raste vrlo bujno.
6. Populus molinifera (canadensis, kanadska topola)
u Evropi već od 1772., raste vrlo brzo. U Francuzkoj ima
je već mnogo u šumama i daje silne množine drva. Mužki
eksemplari prirašćuju mnogo brže od ženskih. Drvo je lagano
a traži se mnogo za fabrikaciju žigica.
7. Populus serotina (kasna kanadska topola) vanredno
brzo raste, tjera kasnije od prediduće vrsti; mnogo se goji u
Njemačkoj.
S ovimi vrstmi prave se mnogo pokusi u Njemačkoj i
mogle bi se i za naše krajeve preporučiti. Osim toga mnogo se
goji tamo pokusa radi: Acer californicum i dasycarpum, Cupressus
Lawsoniana, Juniperus virginiana, Thuya Menziesii
Quercus rubra, Beluta lenta, Pinus rigida, Pinus ponderosa i
Pinus Jeffrevii.


Službeni pokusi još se ne prave sa sliedećim vrstima, koje
se inače u parkovima često nalaze, i to: Catalpa speciosa (od
1720. u Evropi), Liriodendron tulipifera (1663.) Quercus alba,
Juglans cinerea, Prunus serotina, Tsuga Mertensiana.


Opazka uredničtva. Uvrštujemo zbog toga, jer o naturalizaciji
stranih vrsti drveća naučne knjige o »Uzgoju šuma«
gotovo ništa ne sadržaju.


Vidi »Lug. viestnik« br. 6. od g. 19U0.