DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 62 <-- 62 --> PDF |
-2b2 — Sto se prije svega tiče obsega šuma, to se može reći, da one obuhvaćaju jednu petinu do jedne četvrtine ciele površine zemlje. Pretežni dio istih leži u Bosni i to u iztočnim predjelima do srbske medje. Šume tvore većinom velike savezne gromade, koje obuhvaćaju prostor do 10, dapače 15 i 20 četvornih milja. U početku zaposjednuća bijaše i izoliranih partija od nekoliko tisuća jutara, nu te su prije desetak godina većinom razprodane manjim poduzetnicima, koji su medjutim šume izsjekli te ih ponajviše već pretvorili u oranice. Ovim maleni šumski dielovi izčezavali su ali prama silnim gromadama kompaktnih šuma. Potonje su s početka okupacije bile dobrim dielom u vrlo zapuštenom stanju, jer za turskoga gospodstva o kakvom šumskom gospodstvu, o nadzoru ili kakvom sustavnom šumskom gospodsrtvu — nije u obće bilo ni govora. I u tom pogledu postojaše pravi „turski" odnošaji. Tako je n pr. u blizini mjesta i naselbina na krajevima velikih šuma u širini do dvie milje, postojala samo neka vrst grmlja, a bijaše krajeva koji su se upotrebljavali kao pašnjaci. To stanje nastalo je tečajem stoljeća s toga, što su žitelji bez ikakva nadzora ili ograničenja sjekli drvo dielom za gorivo i za gradnju kuća, a dielom su na šumskim krajevima pasli ovce i koze, glede kojih potonjih je obće poznato, kako ljuto šume uništavaju. Danas je sve drugačije. Nekadanja šumska zemljišta, koja ukupno iznašaju više četvornih milja, nakon što im bijahu uredjeni vrlo nejasni ili zamršeni pravni odnošaji, pretsroriše ne samo urodjenici u izvrstne oranice, već je dapače i sama državna vlast znatne dielove ovih zemljišta poklonila doseljenicima iz Tirola, Italije i Njemačke Prvotno više ili manje pustare, radjaju danas ta zemljišta krasnim i obilnim plodom svake vrste. Daleko teže bijaše državnoj vlasti uredjenje velikih šumskih gromada, jer je tu trebalo da se urede ne samo odnošaji vlastničtva, već nadzor i uprava, rječju, da se stvori novi sustav šumskog gospodarstva, kojem za turske vlade ne bijaše ni spomena. Po obćenitom pravnom shvaćaaju i dosljednosti činjenica, smatrala se je država t. j . habsburžka monarkija, kao zastupnik Sultana, vlastnikom. Ali sa više drugih strana podigoše se zahtjevi na pravo vlastničtva i to u prvom redu zastupnici muhamedovskog bogoštovlja. Ovi su zahtjevi odmah i pripoznati, te je jedan dio šuma pretvoren u vakufska (vjerska) dobra, te predan vakufskim povjerenstvima. Teže je bilo izpitati i urediti ostale zahtjeve vlastničtva i suvlastaičtva, koje podigoše ne samo obćine i posjednici (begovi), već i zakupnici zemljišta (kmetovi). Svi ovi izvršavahu naime od pamtivieka pravo užitka šumskog drva i paše. Nu nakon mnogogodišnjeg trada pošlo je i to za rukom, te su danas pravni odnošaji tako uredjeni, da je konačno država postala jedinim i neosporivim vlastnikom najpretežnijeg diela šuma. |