DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 200 — Ovo takodjer ima svoga opravdana uzroka, jer se na tim mjestima suded po današnjoj šumi, ne bi nikada valjana šuma ni mogla uzgojiti. Osim toga, došla bi ova sitna šuma prije do sječe, a uz to poniklo bi u njoj mnogo glogovine i divljeg voda, te bi si odatle narod namirivao potrebno gorivo drvo, a ne bi napadao u najboljem naponu nalazeće se hrastove visoke šume. Ako se doista ostavi jedan dio šuma za sitno šumarenje, igrati će isto u ovoj imovnoj obćini veliku ulogu, a evo zašto. Naši pravoužitnici su se raznim diobama sasvim pociepali i danas ih većina ima odnosnu najmanju kompetenciju, te sa dobivenim drvetom ne mogu nikako na kraj izaći. No oni imadu pravo ići tri dana u nedjelji kupiti suvarke i sjeći t. zv. biela drva (glog, divlje voće i t. d.). U našim mladim, umjetnim načinom uzgojenim šumama, ne će se moći radi pregusta sklopa, pomanjkanja svjetla i vlage ovakove vrsti bielog drva pojaviti, i naš narod biti će lišen i posljednjeg načina, da pravednim putem do ogrjeva dodje. Ovakovo bielo drvo našli bi oni vremenom u sitnim šumama i tako bi se i toj bojazni izbjeglo, te tako bi našemu narodu bile sitne šume od velike blagodati, no s druge strane gubili bi sa njima mnogo na paši, koja mu je mal ne od isto tolike važnosti kao i drvo, jer on osim šume drugih pašnjaka i nema. (Ne bi, jer je poznato, da nizka suma daje obilje paše. Ur.). Konačno mi je spomenuti, da u našim šumama ima mnogo bara, koje su puste i ništa na njima ne raste osim gdje-gdje po koja topola i vrba. Ove bare suve su preko cieloga ljeta, a samo u jesen i proljeće budu vodom polivene, i tako leže na stotine jutara badava, ne donašajuć nikakove koristi. No slušao sam od trudoljubivoga i neumornoga našega gosp. nadšumara-procjenitelja P. Barišića, komu ima imovna obćina zahvaliti i na onom silnom prihodu što ga iz šumsko-poljskoga gospodarstva vuče, da on misli za kratko vrieme i ove bare pošumiti jalšom, a daj Bože, da mu i to za rukom podje. |