DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1900 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 172 — U koliko napred navedenim posebnim propisima inače odredjeno nije, vriede za činovnike i službenike krajiških imov. obćina obći putni propisi, stojeći u krieposti za kr. zemalj. urednike i službenike. A. B. Kako da stanemo na put šumskim štetama kod krajiških imovnih obćina? Napisao Manojlo Dirjak. Komu god su poznate ustanove zakona za krajiške imovne obćine, kako se imadu uživati prihodi iz imovnih šumah, a napose ona ustanova što izrično kaže, da pravoužitnik ne smije drvo prodati, posuditi niti pokloniti; nadalje, komu je poznato, da u naša krajiška sela dolaze svakim danom stranci i tamo se stalno nastanjuju, a dionici imovnih šuma postati ne mogu, mora se zapitati, odakle ti ljudi dolaze do neobhodno potrebnoga im drva Položaj naših imovnih obćina takav je, da se malo gdje u blizini njihovoj nalaze šume privatnih posjednika, iz kojih bi mogao ovakov doseljenik nabaviti si potrebno mu drvo. Iz šumah imovne obćine ne može ga nikako dobiti, a ono malo izvala, što dolaze na javnu dražbu, kupe većim dielom starosjedioci a siromašni doseljenik ostaje opet bez drva. Pa što preostaje ovim ljudima drugo, nego da drvo kradu iz šumah imovnih obćina; no oni to vrlo riedko čine, jer radi kradje budu od sudbenih oblasti strogo kažnjeni. Oni namiruju svoje potrebe na drvu na taj način, da plate stanovitu svotu siromašnijem pravoužitniku, koji na svoje ime štetu pravi i doseljenicima drvo vozi, a radi siromaštva imovnoj obćini štete nikada ne plaća. Pa tko je god imao prilike, da prolista očevidnike šumskih šteta naših imovnih obćina, i bar približno sumirao dugujuće svote, taj se je morao preneraziti čitajući one ogromne brojke, što na hiljade i hiljade kruna iznašaju. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1900 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 173 — Ja sam nailazio na pojedina sela, koja duguju imovnoj obdini po dvadeset i više hiljada kruna šumske štete. Pa kad znamo, da naš pravoužitnik dobije od imovne občine potrebno mu drvo za gorivo i gradju, a ako mu za gorivo što uzmanjka, ima pravo da kupi suvo drveće i panjeve, da sječe t. zv. bjela drva (divlje voće, glog i slično), onda je jasno, da ta silna drva voze nepravoužitnicima, kojih danas ima više nego pravoužitnika. Jasan dokaz tomu je i to, što svi ti nepravoužitnici imadu zgrade od drveta načinjene kao i starosjedioci, što trebaju gorivo isto kao i ovi, pa kad znamo, da to drvo od nikud ne mogu nabaviti nego iz šumah imovnih obćina, a u katastru šumskih štetočina ih vrlo riedko nalazimo. To je dakle glavni uzrok zašto se dogadjaju toHke silne šumske štete kod naših imovnih obćina. I te štete nisU od male važnosti po šume, jer ima takovih šuma, kojima je od silne navale štetočinaca i sam obstanak ugrožen. Ovo se danas opaža tek na vrlo malo mjesta, ali ostane li tako i nadalje, opažat će se iz dana u dan sve više. Vidjao sam šuma takovih, kod kojih ima panjeva u toUkoj mjeri, kao da se po tim šumama sječa vodi. Pa što je pored svega toga najveća nesreća, da malo koji štetočinac sječe stara, preživila i za sječu dozrela stabla, nego drvo u najboljem naponu i sasma mlado, te mu treba dok jedna kola natovari po desetak komada. To radi iz razloga što mu posao ide brže od ruke, i nada se, da ga lugar na poslu zateći ne će, a drugo što i nema prikladna alata za izraditi debelo drvo. Tko god hoće da se uvjeri kakva opasnost prieti našim šumama od tih štetočinaca, neka si pogleda samo lug »Klještevicu « i »Panovaču« u imovnoj obćini Petrovaradinskoj; a počelo se je ovako haračiti u novije doba i po drugim lugovima. Tu opasnost, koja prieti našim šumama, uvidio je i upravni odbor županije sriemske, pa je nešto iz uzroka da se štete umanje, a nešto opet da se olakša političkim oblastima u pre 13 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1900 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 174 — sudjivanju, izdao naredbu, da se svako nepovlašteno stečeno drvo ima zaplieniti i putem javne dražbe prodati. No tom naredbom nije ništa postignuto, štete se prave u istoj mjeri u kojoj su se i prije pravile. Jedan dio naroda naučio je na to i ne će ništa drugo da radi, nego ide u šumu, sječe drvo i prodaje nepravoužitnicima, te pošto se je odbio od svakog drugog rada, zaradjuje na taj način tako reći svakidanji kruh. Drvo mu je lako unovčiti, jer ga nepravoužitnik dobro plaća, pošto na´ drugi način do njega doći ne može. Jedini ili bar glavni uzrok dakle pravljenju štete je taj, što u obsegu imovnih obćina ima vrlo mnogo ljudi, koji takovo drvo kupuju. Kad bi se tima doseljenicima omogućilo da mogu pravednim načinom do drva doći, onda ga štetočinci ne bi imali komu prodavati, pa bi se okanili pravljenja štete. Jedino bi ga mogli tada unovči vati u gradovima, no kad bi se gradska poglavarstva ozbiljno pritegla, da paze na to, da se drva bez izvoznica u gradove dovažati ne smiju, stalo bi se na put i tome. A ako bi htjeli, da se sa te strane sasma osigurama, postavimo u svaki grad po jednoga lugara, a to ne će velikih troškova iziskivati, jer malo koja imovna obćina ima u blizini svojoj vise od dva do tri grada. Jedino pitanje sada preostaje, kako i na koji način da se omogući svakomu stanovniku živućem u obsegu imovne obćine da na pravedan način do drva dodje, a onda, ja sam podpuno uvjeren, da i ako ne će šteta sasvim nestati, da će se svesti na minimum, i ne će više biti toli opasne po naše šume. To bi se dalo postići na mnogo načina, ja ću ovdje iznieti dvfl, no ne mislim da su ta dva možebiti najbolja, šta više dozvoljavam da su i jedni od najlošijih; meni je samo namjera ovim člankom izazvati starije stručnjake, da o tomu progovore. Prateć naš »Šumarski list sa svima granama naše zelene struke, ali bilo bi možda još i nuždnije, da najpre mislimo na to, kako ćemo sačuvati ono, što već imamo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1900 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 175 — Nego, ja sam se od same stvari malo udaljio a sad ću da iznesem te moje načine, kojima mislim, da bi se omogućilo nepravoužitnicima do drva doći, i na taj način šumske štete umanjiti. Ja držim, da bi se to dalo na sliedeći način postići. Kao što svaka pravoužitnička kuća ima pravo, da bezplatno dobije stanoviti kvantum drva, isto bi tako trebalo dozvoliti, da i svaka nepravoužitnička kuća, može uz propisanu taksu, da kupi neobhodno joj potrebno drvo. Ovaj kvantum imao bi biti predvidjen u godišnjoj sječini, i tamo doznačen u isto vrieme, kad se i pravoužitnicima doznačuje. Uvjeren sam, da će mnogi na ovo reći, da je to ne moguće, jer mi nemamo drva ni da namirimo potrebe pravoužitnika; ali kad se uzme u obzir, da ovi ljudi tako i tako dodju do drva, i to tako. da se sječe što se dohvati, bez obzira je li to drvo za sječu doraslo ili ne, ja mislim da bi onda bolje bilo ovako, jer bi im dali drvo za sječu doraslo, a pored toga bi nam ga barem platili. Osim tog I. dalo bi se to postići i na taj način, da imovna obćina u vlastitoj režiji izradi stanoviti kvantum drva. pa da ga uz propisanu taksu porazdieli medju nepravoužitnike. Na taj način dali bi se unovčiti i oni silni hrastovi kod naše imovne obćine, koji su već napola truli i skroz crvotočni, a i druga bezvrjedna drva, kojih sigurno dosta ima i kod drugih imovnih obćina. Kao što rekoh već napred, nije mi nimalo namjera, da se upotriebe samo spomenuti al u istinu slični načini, nego promatrajuć naŠe šume vidio sam kolike se štete dogadjaju. Došao sam i na šumariju, nastojao sam na sve moguće načine da zapriečim štete; sa lugarima sam najstrožije postupao, sam išao noću i danju kroz lugove, u šumi noćivao, plienio drva, ali sve badava; za godinu i pol takova rada nisam a ma ni jedan korak napred došao, a to je samo za to, što narod drva treba, a na drugi način ne može do njih da dodje. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1900 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 176 — Omogućimo dakle narodu, da može na pravedan način do drva doći, pa 6e i štetočinaca nestati. Opazka uredničtva. Vrlo nam je drago, što se u ovom članku razpravlja jedno od gorućih pitanja našega šumarstva, pa će nam biti vrlo milo, ako i sa drugih krajeva domovine dobijemo članke, koji će o istom predmetu razprav- Ijati, jer u svih krajevih nije povod šumskim štetam isti, dakle bi i sredstva da se iste preprieče morala biti druga. Još nješto 0 bagremovom crvcu (Lecanium robiniarum Dougl). Piše Dr. Aug. Langhoffer. Povodom članaka, što su priopćeni o bagremu u našem »Šumarskom listu» spomenuo je g. Fuksa i štetnika, crvca, o kom držim, da nije suvišno, ako ja još koju dodam na temelju rasprave dra. G. Horvath-a. Kr. ug. ministarstvo za poljodjelstvo izaslalo je naime g. 1890. usljed višestranih tužaba na bagremovog crvca posebno povjerenstvo u predjele medju Dunavom i Tisom, a u tomu povjerenstvu sudjelovao je i dr. G. Horvath kao tadanji predstojnik kr. ug. entomološke postaje u Budapešti, koji je tada već bio proučio razvoj i način života tog crvca. Povjerenstvo podnjelo je izvješće ministarstvu, a ovo je izdalo okružnicu, koja je priopćena i u našem »Šumarskom ]istu» 1891. strana 184 — 186. Okružnica sadržaje podatke, što ih je dr. G. Horvath priopćio u vijestniku madžarske akademije (Mathematikai es termeszettudomanyi ertesito IX 1891.) str. 156.—164. U toj raspravi veli dr. G. Horvath, da je on poslao ženku tog crvca engleskom strukovnjaku I. W. Douglasu, a ovaj je opisao ženku g, 1890. kao novu vrst, dočim nije poznavao ni razvoj tog crvca, a ni mužjaka, kojega je dr. G. Horvath prvi puta našao 26. travnja 1890. Prema iskustvu dra. G. Horvath-a |