DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1900 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 76 — eielo stablo milovidnim i onda, kada je lišće popadalo. Na jarebike padaju rado drozdovi bravenjaci (Turdus pilaris) i zoblju koštunice, ali je sigurno, da stablo i .razplodjuju. Crvenkaste koštice su uzke, zašiljene, iz kojih porastu za proljetne sjetve Ijepušaste mlade biljcice. Na plodnom tlu raste jarebika dosta brzo, poslije laganije i završi svoj uzrast, kada bude 10—16 m. visoka. Debla su joj vitka, prilično ravna, jedra, a segne riedko preko 80 godina. Drvo je fino vlaknasto, lašteće, otvrdo težko se kala i daje srednju vrućinu. Rabi kao gorivo, kolarima, stolarima, tokarima i drvodjelcima. Za učinjanjanje koža bolja je od iste hrastovine, od plodova pravi se ocat i peče rakija, pupovima i mladicama hrani se rado divljač. Plodovi od »sladke« jarebike (P. Aucuparia var. dulcis) ukuhaju se za kompot; oni su veći više jajoliki i tamnije obojeni. I cviet je u ove odlike obično veći, evietne stabke dulje, crvene, lišće nježnije. Od bilina-nametnica škodi jarebiki biela imela (Visciim album); gljivice PodosphaeraOxyacanthae i Melampsor a Sorb i uništuju joj lišće, dočim su joj insekti manje škodljivi. (Wilhelm-Hempel). Kao šumskomu drvetu nije jarebiki osobita cjena, vriedi više kao hrana za divljač, a na visinama štiti i podpomaže sVojim uzrastom drugo drveće, a kako je žilava, raste i po krševima i takovim mjestima na kojima drugo stablo nebi po raslo, niti onako nepogode vremena podnosilo. Mukinja (Pirus Aria). Kao što je jarebika ugledna svojim plodovima, tako se mukinja (Mehlbeerbaum, Mehlbeere, Mehlbirn, Weisslaub) odlikuje svojim lišćem, podavajući kraju, gdje je obična, osobiti čar, po gotovo pak onda, kad joj se lišćem poigrava povjetarce i kao snieg nam bielo naličje iztakne. Toga ju radi zovu u Gorskom kotaru oko Fužine »bjelogrmica« ; oko Severina karlovačkoga zabilježili smo ime »makolnica«, dočim ju oko Samobora zovu >mrekunja«, a zove ju naš narod i »mukovnica«. Mukinja voli krševita i prisojna mjesta, vapnovito tlo, ali raste i po živom vapnencu i obična je u Hrvatskoj. |