DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 466 —


nam ostaje ista sa 90 jutara. Pitam ja sada: što ćemo na tih
90 jutara uzgajati ? Zar možda hrast, za kojeg nam je potrebno
100—150 godina; zar ćemo na toj površini zavesti visoki uzgoj
sa 80- ili 100-godišnjom obhodnjom tako da će se svake godine
manje od jednog jutra sječi, na kojoj površini niti iz daleka
ne može uzrasti drva, koje bi dostatno bilo za 188
ognjišta kroz cielu godinu.


Uzgoj hrasta dakle moramo prepustiti sasma šumskim
veleposjednikom, kojima nije toliko stalo do ogrieva, a za
zemlj. zajednice ja bih preporučio, i to: za močvarne površine,
jalšu i jagnjed, a u svim drugim predjelima (izuzev visočine)
akaciju, a gdje odnošaji dopuštaju u smjesi sa pitomim
kestenom, od kojega bi ovlaštenici imali dvojaku korist, jer
nam daje čvrsto gradjevno drvo i plod, od kojega zemlj. zajednice
svake godine mogu crpiti znatni novčani prihod.


Preporučajuć akaciju, moram o njoj nješto obćenitijeg navesti,
i opravdati tu preporuku.


Po pričanju akacija je prva uzgojena u Parizu koncem


16. stoljeća i to iz sjemena, koje je iz inozemstva uvezeno, te
se je kasnije po cjeloj srednjoj Europi u velike razprostranila.
U 18. stoljeću pako prionuli su u Njemačkoj uzgajati ju kao
šumsko drveće u oskudici ogrievnag drva, a to kao brzo rastuće
drvo. Ona uspjeva tako rekuć na svakom tlu, te se zadovoljuje
i sa mršavom pjeskuljom, na kojoj ju sade — jer se
na široko ukorenjuje — za zaštitu tla, a nalazimo ju čak i
na dravskim obalama, u smjesi sa jalšom i vrbom
kao samonik, gdje takodjer bujno uspieva*
,*


* u jednom mojem stručnomu mnienju o dopustivosti prodaje hrastovih stabala
sa jednog obraslog pašnjaka kraj dravske obale i nažina kultiviranja iste po.
vršine, iztaknuo sam uzgoj jalše i akacije (jer je tlo pjeskovito i izvrženo poplavi)
kojoj smjesi se je jedan gospodin stručnjak valjda začudio, metnuvši kraj akacije
znak pitanja i uzklik.
Ako dakle akacija kao samonik ili od naravi uspieva na obalama Drave u
smjesi sa jalšom, zašto se nebi uzgajala svagdje gdje su uvjeti (tlo, položaj i t. d.)
jednaki. U podkriepu toga navesti mi je, da u susjednom Medjumurju ugarski šumari
pošumljuju dravske naplave sa samom akacijom, koja dobro uspieva.