DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 463 — Nerod ili prosti bagrem´*´ u budućnosti naših urb. zemljištnih zajednica. Piše Š. Bellamari(5, kr. kot. šumar. Prije 4—5 godina, prigodom obdržavauja glavne skupštine hrv.-slav. šumarskog družtva u Zagrebu, razvio se je razgovor medju nekojom gospodom sustručari, o po meni zavedenom uzgoju neroda (akacije) u šumama urb. zemlj. zajednica i na obraslim pašnjacima, koji su importiranje i uzgoj ovoga drveća u naše šume strogo odsudili, te naglasili, da je to nepraktično i da se mi moramo držati ponajviše hrasta. Žaleći, da se nisam desio u tom krugu, e da opravdam svoj rad, evo me sada da javnim putem to učinim i na temelju stečenog izkustva još bolje utvrdim opravdanost uzgoja akacije**. Stupivši samostalno god. 1891. kao upravitelj šumskog kotara Ludbreškog, prva mi bijaše briga, da upoznam sve urb. obćine i njihovu šumsku površinu, broj urb. selišta, a što je najglavnije, broj samostalnih ovlašlenika, odnosno ognjišta. Pro- učivši temeljito sve i sravnivši godišnji etat pojedinih sastojina sa brojem ognjišta i potreboću ogrievnog drva, za ista uvidio sam, da godišnji etat sadanjeg srednjeg uzgoja, te 30-, odnosno 60-godišnju obhodnju i vrst drva, niti iz daleka ne pokriva potreboću ovlaštenika na ogrievnom drvu. Razlog ovoga pomanjkanja imade se tražiti u sliedećem: Prigodom segregacije, dobile su naše urb. obćine u ime šumske i pašničke kompetencije stanovitu, ali vrlo neznatnu površinu na svako urb. selište i to od prilike 4—5 jutara, a nekoje opet dobiše samo obrasle pašnjake u ime pašnjačke i šumske pripadnosti. Ovdje moram naročito iztaknuti okolnost — koja je obćenito poznata — da su urb. obćine dobile vrlo loše šume koje su prije segregacije poharačene, ili uslied nezazborite sječe i paše u takovo stanje dospjele, da o potrajnom šumskom gospodarstvu nije moglo biti govora. * Kobinia paeuđo acacia. ** Pridržajem ovaj po našem puku obćenito prihvaćeni naziv, akoprem isti skroz opravdan nije. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 464 — Uvažiti na dalje treba, da su ovakove šume, pa bile i u dobrom stanju, nakon segregacije dok su urb. obćine stupile u posjed, ostale dulje vremena bez stručnog nadzora i uprave; s njima su upravljali i gospodarili obd. odbornici, koji su sjekli što i kako su htjeli, dok nisu bili imenovani urbarskoobdinski šumari, koji su bar donjekle uredili gospodarstvo i sječu tih ostanaka. A što sam primjerice našao tada u ovome kotaru ? Na obalama rieke Drave i po močvarnih nizinah nalazimo nješto jalšika i vrbika; u ravnici nalazimo na riedko obrasle pašnjake sa starimi suhovrhastimi hrastovi, koji su takorekuć izgubili svaku vriednost, jer bi se davno prije bili morali ureda radi unovčiti. U briežuljastom položaju nalazimo mlade mješovite bukove i grabrove sastojine, koje representiraju neznatnu vriednost, a na nekojih mjestih vidimo šikaru, od koje neće biti nikad ništa, i oveće popuzine zemlje, nastale usljed nerazborite sječe i zanemarenog pošumljenja. (Tako je naime izgledalo g. 1891, ali sada imade drugo lice). Predjimo sada na vlastelinske šume, da vidimo bili se iz njih žiteljstvo moglo drvariti. Prvo je vlastelinstvo u Rasinji koje posjeduje 2375 jutara šume, od koje je izkrčeno (dozvolom oblasti) do 600 jutara, a ostalo je nizka mlada šuma (posje^ čeno prije 12 godina) sa nješto starije sastojine. Vlastelinstvo u Vel. Bukovcu imade 800 jutara mlad je šume, koje prihod sa redovite sječine upotriebljuje za vlastito gospodarstvo. Tu naime šuma služi više u lovačke svrhe, te se u velike štedi, samo prestara stabla sjeku se. Treće je vlastetinstvo grofa Lamberta u Slanju sa šumskom površinom od 1.762 jutra. Ovo vlastelinstvo podiglo je prije 2 godine parnu pilanu, koja će još za kratko vrieme izcrpsti stariju sastojinu i onda smo gotovi. (Mimogred budi spomenuto, da se na istom vlastelinstvu sada podiže tvornica škroba . Zatim dolazi vlastelinstvo Martijanec koje imade do 280 jutara, većim dielom mladjih branjevina, te je i samo primorano kupovati ogriev iz drugih šuma za vlastitu porabu. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 465 Konačno je povjerbina kneza Batthyany-a sa šumskom površinom od 2768 jut. od koje je za šume ležeće u ravnici sa površinom od 985 jutara, podieljena dozvola za izkrčenjepretvorbu u drugu vrst kulture tako, da sada ostaje samo 1783. rali šume. K tomu mora se još pridodati nješto privatnih kolinjaka i time smo gotovi sa cielom šumskom površinom budbrežkog kotara. Da je ova šumska površina premalena za obskrbu žiteljstva od 34.000 duša, koje ovaj kotar ima sa 4.500 kuća (stanje od god. 1890.), to će mi se pi´iznati, ako se tome uvaži; da se iz kotara ludbrežkog drvare ne samo njegovo žiteljstvo, većgotovo i cielo žitelj stvo »Medjumurja« gdje takorekud ništa ili vrlo malo — i to kraj dravske obale — šuma imade. Iztaknem li na dalje, da se broj ovlaštenika na pojedine Tirb. obc. šume od vremena segregacije do danas, i to uslied provedenih zadružnih dioba, razvrgnuda zajednica, kupo-prodaja i t. d., mal ne i podvostručio, a dosliedno tome i broj ognjišta, koja opet surazmjerno i veču gromadu ogrievnog drva potrebuju, dočim je šumska površina ostala ista, to se stručnjak mora ozbiljno pozabaviti ovim pitanjem, jer nas čeka težka zadaća, da na istoj šumskoj površini uzgojimo dvostruku gromadu. drva. U podkriepu ovoga navesti ću primjer sa jednom urb. obćinom. Urb. zemlj. zajednica Poljanec dobila je putem segregacije god. 1871. do 90 jutara šume na svojih 22 i *ls urb. sehšta. Ovih 22 i */8 selišta sačinjavalo je tada 48 samostalnih ovlastenikah sa istim brojem kuća. Uzmemo li poprieko, da svaki od tih posjeduje samo jednu peć i kuhinju, dakle bijaše tada 96 ognj išta. Danas pako ova zemlj. zajednica imade 94 suovlaštenika, dakle najmanje do 188 ognjišta, za koja je potriebno skoro dvostruko toliko ogrievnog drva, dočim površina 34 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 466 — nam ostaje ista sa 90 jutara. Pitam ja sada: što ćemo na tih 90 jutara uzgajati ? Zar možda hrast, za kojeg nam je potrebno 100—150 godina; zar ćemo na toj površini zavesti visoki uzgoj sa 80- ili 100-godišnjom obhodnjom tako da će se svake godine manje od jednog jutra sječi, na kojoj površini niti iz daleka ne može uzrasti drva, koje bi dostatno bilo za 188 ognjišta kroz cielu godinu. Uzgoj hrasta dakle moramo prepustiti sasma šumskim veleposjednikom, kojima nije toliko stalo do ogrieva, a za zemlj. zajednice ja bih preporučio, i to: za močvarne površine, jalšu i jagnjed, a u svim drugim predjelima (izuzev visočine) akaciju, a gdje odnošaji dopuštaju u smjesi sa pitomim kestenom, od kojega bi ovlaštenici imali dvojaku korist, jer nam daje čvrsto gradjevno drvo i plod, od kojega zemlj. zajednice svake godine mogu crpiti znatni novčani prihod. Preporučajuć akaciju, moram o njoj nješto obćenitijeg navesti, i opravdati tu preporuku. Po pričanju akacija je prva uzgojena u Parizu koncem 16. stoljeća i to iz sjemena, koje je iz inozemstva uvezeno, te se je kasnije po cjeloj srednjoj Europi u velike razprostranila. U 18. stoljeću pako prionuli su u Njemačkoj uzgajati ju kao šumsko drveće u oskudici ogrievnag drva, a to kao brzo rastuće drvo. Ona uspjeva tako rekuć na svakom tlu, te se zadovoljuje i sa mršavom pjeskuljom, na kojoj ju sade — jer se na široko ukorenjuje — za zaštitu tla, a nalazimo ju čak i na dravskim obalama, u smjesi sa jalšom i vrbom kao samonik, gdje takodjer bujno uspieva* ,* * u jednom mojem stručnomu mnienju o dopustivosti prodaje hrastovih stabala sa jednog obraslog pašnjaka kraj dravske obale i nažina kultiviranja iste po. vršine, iztaknuo sam uzgoj jalše i akacije (jer je tlo pjeskovito i izvrženo poplavi) kojoj smjesi se je jedan gospodin stručnjak valjda začudio, metnuvši kraj akacije znak pitanja i uzklik. Ako dakle akacija kao samonik ili od naravi uspieva na obalama Drave u smjesi sa jalšom, zašto se nebi uzgajala svagdje gdje su uvjeti (tlo, položaj i t. d.) jednaki. U podkriepu toga navesti mi je, da u susjednom Medjumurju ugarski šumari pošumljuju dravske naplave sa samom akacijom, koja dobro uspieva. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 467 — Osobito se preporučuje uzgajati akaciju na strmom položaju, gdje se je bojati, radi rahloga tla, popuzine zemlje, a sade ju takodjer na željezničkim nasipima za učvrstu tla, te kao živi plot. Akaciju upotriebljuju takodjer kod uredjenja bujica i pošumljenja primorskog krša. Prije 15. godina zasadjena je akacija u okolici Šibenika (u Dalmaciji) u strogo kamenitom predjelu, na kojem je dobro napredovala, kako sam se pred-lani osobno osvjedočio. Tko je imao prigodu putovati željeničkom prtigom iz Gyekeneša prema Pešti, taj je mogao opaziti u monotonoj ravnici izmedju Kapošvara do Pešte, gdje iizgojiše akaciju kao ´ovede šumske komplekse i uz poljske puteve na majurima kao drvored. Uzgojena kao drvoredj daje svake druge ili treče godine izobilja ogrievnog drva, kojega u nešumovitih krajevih veoma ciene. Toga radi preporučuje se uzgati ju na obć. pašnjacih sa »siekom na glavu« i to u većih razmacih, gdje u ljetno doba pruža stoki hlada. Ona daje dosta ogrieva, a lišće joj marva rado brsti. Drvo akacije upotriebljuje se — izuzev ogriev — za kolje, koje dobro dolazi sada kod regeneracije vinograda; kolari i tokari takodjer ju ciene; a dade se liepo laštiti (politirati), pak ju rabe i u stolarstvu. Drvo je tvrdo i elastično, te se radi izvanredne žilavosti upotriebljuje za gradju, jer u 30. godini — osobito ako u sklopu uzraste — poluči tehničku doraslost, te se može upotriebiti za jače grede i razni lies, kojega neki uzporedjuju sa hrastovinom. Za razne manje gradjevine rabe ju nad zemljom i u zemlji, a i pod vodom, u kojoj se dugo uzdrži, što nam dokazuje okolnost, da ju mlinari upotriebljuju za palce mlinskih kotača. Akacija se razplpdjuje lahko, i to: sa sjemenom, ključićima i izdancima, koje tjei-a iz žilja. Sa sjemenom osobito treba oprezno postupati, jer zasije li se jednostavno u zemlju kao i drugo sjeme, vrlo će slabo niknuti, a dogodi se, da od sveg posijanog sjemena, ne proklija |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 468 — niti jedno zrno. Toga radi mora se se sjeme prije sjetve nata pati n dosta mlačnoj vodi, po 10—15 satili i tada ga malo u hladu posušiti i zasijati u gredice ili omaške, nu prvo se pre poručuje kao uspješniji način radi lagljeg obradjivanja i plev- Ijenja u prvoj godini; u drugoj se godini već razsaditi može, i tada ne imamo s njom nikakovog posla. Gdje se akacija jednoć razplodi težko ju je izkorjeniti, jer tjera jako iz žilja. Dok se posječe tjera bujne izdanke, jer posjeduje izvanrednu izbojnu snagu tako, da jednogodišnje mladice uzrasta preko 2 metra visoke. Razplodjivanje ključičima biva tako, da se jednogodišnji mlazovi u proljeću sa 4—5 pupoljaka odrežu i jednostavno u zemlju zasade a da 1. ili 2. pupoljaka nad zemljom ostanu. Ovi se kroz godinu dana razviju u korenjake, te se sljedeće godine mogu presadjivati kao gotove sadjenice. U mojem šumskom biljevištu, gdje se godišnje uzgaja do preko 50.000 biljka akacije za naplodjenje sječina zemljištniti zajednica i za popuzine zemljišta, napravio sam ovoga proljeća pokus sa 10 ključića, koji su svi do jednoga potjerali. Akacija početkom lipnja grozdoliko cvate, ter joj cviet rado posjećuju pčele, stoga je ona u priedjelih gdje se pčelarstvom bave, vrlo cienjeno drvo. Akacija vanredno brzo i bujno raste tako, da u 25. do 30. godini postizava debljinu, kao ni jedno drugo drveće, te se — osobito za seosku gradju — dade upotriebiti za grede i tramove. Primjera radi navesti mi je, da u parku Njegove Jasnosti Edmunda kneza Battbyanya u Ludbregu imade više stabala akacije, koja su se u slobodnom stanju vanredno bujno razvila. Jedno takovo stablo, koje je staro 30 — 33 godine, imade promjer u prsnoj visini od 60 cm. a podpuna visina iznaša 30*5 m., te je ravno kao svieća. Od duljine toga stabla može se upotriebiti u gradjevne svrhe preko 13 metara do prve grane, a preko ove još imade sposobne duljine od 6 metara, koja se može za manju gradju i lies upotriebiti. Drugo jedno stablo akacije, koje je |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 469 u tom parku posječeno, mjeri na panju 96 cm. promjera, a bijaše isto tako ravno i zdravo stablo ; starost njegova biti će do 40 godina. Zašto dakle, da ovu vrst drva izključimo, kad posjeduje sva dobra svojstva i osobito brzi uzrast? U šumi urb. zemlj. zajednice Torcec, gdje je prije 9 godina jedna sječina pošumljena sa akacijom, izrasao je pomladak do sada tako, da se čovjek nad tim uspjebom upravo diviti mora. Tu nalazimo stabala već sa 21 cm. prsnog promjera i sa 15 metara visine. Stabla su uzrasla u sklopu, te su sasma čista i uzpravna. U ovoj šumici, dao sam izkolčiti jednu pokusnu plohu od 100 n", te sam na istoj pronašao drvnu gromadu od 9"45 m´., prema čemu bi drvna gromada iznašala na jedno m k a t astralnom jutru 151´2 m^ Naglašujem da je to devetgodišnj a šuma, u kojem vremenu uz najbolje stojbinske odnošaje nijedna vrst drveća ne može toliko dorasti. Da cienjenom čitatelju pružim odmah dokaz za ovu tvrdnju, dao sam njekoje glavnije vrsti drveća izmjeriti od iste debljine (od 21 cm.) u prsnoj visini te sam ustanovio, da je — od prilike na istoj stojbini — nuždno, da poluči ili doraste tu debljinu i to: Akacija (prsni promjer) 21 cm. 9 god. Hrast » » 21 » 34 » Bukva » » 21 » 28 » Grab » » 21 » 30 » Jalša » » 21 » 25 » Topola » » 21 » 18 » Kesten » » 21 » 20 » Zao mi je, da četinjače ne mogu uzporediti, jer ih u ovom kotaru malo ima, i to mladjih. Uzporedimo li dakle dobu ostalog drveća za koje ono doraste istu debljinu sa akacijom, to vidimo, da sve druge vrsti drveć a potrebuj u najmanje dvostruko toliko vremena, te na to moramo položiti veliku važnost, a to je i ona prednost radi koje imamo posvetiti veću pažnju akaciji. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 470 — Kada je vidilo ovdašnje pučanstvo ovakove sjajne uspjehe akacije u ovo zadnjih devet godina — jer se s njom pošumljuju sve sječine u briežuljastih predjelih — prionulo je i ono, te je počelo u privatne svoje kolosjeke akaciju saditi. Tako me svakoga proljeda dolaze seljaci moliti, da im dadem gotovih biljka za presad ili da im nabavim sjemena, što im ja vrlo rado učinim, a dadem većini i po nješto biljka iz šumskog biljevišta i to bezplatno. Kako su seljaci iz početka mrmljali i sa nezadovoljstvom sadili akaciju u sječinama govoreć: »što će nam taj drač ili to trnje«, tako ju danas, osokoljeni sa uspjesima, sami dolaze moliti, da n. pr. kojoj zajednici opredielim veći broj akacije, a nekoji mi ju dapaČe i i kradu u proljeće iz biljevišta. Više zemlj. zajednica moli — osobito one čiji pašnjaci leže uz Dravu, kao n. pr. Vel. Bukovec, Karlovce i t. d. — da im se na njihovim pašnjacima (neobraslim) zasadi akacija u redovima na veće razmake, da im pašno blago za ljetne sparine imade zakloništa. Ne samo sa toga gledišta oni to mole, već mole i s razloga, što je tamo tlo pjeskovito i bez zastora, na kojem u ljetnih mjesecih od suncožara ugine svaka travka tako, da blago ne ima nikakove paše. Uzgovši akaciju 5—7 metara visoko, mogu zavesti »okresno gospodarstvo«, koje će im svake 2 ili 3 godine davati obilno ogrievnog drva. Time je obezkriepljena tvrdnja onih, koji tvrde, da je seosko pučanstvo u načelu uvjek protivno pošumljivanju. jer dok se žiteljstvo osvjedoči o uspjehu i koristi pošumljivanja tada oni sami promiču pošumljenje, nu dok do toga osvjedočenja dodju, treba da šumar mnogu gorku proguta, da je ustrajan u svom mukotrpnom radu, odlučan, i uz to, da dobrim savjetom pučanstvo uputi i poduči o blagodati pošumljenja. Ja sam se primjerice osvjedočio, da se sa liepim načinom dade sve polučiti, puno laglje nego uporabom prisilnih sredstva sa strane oblasti. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 471 — Gospodin Ivan Partaš, kr. profesor na šumskoj akademiji zagrebačkoj i sadanji urednik »Šumarskog lista* izvolio je u svojem referatu za glavnu skupštinu našega družtva za g. 1896. pod naslovom: »O načinu uredjenja šuma stojedih. pod osbitim javnim nadzorom«, preporučiti i raztumačiti razne metode uredjenja za ove šume, a na koncu zaključio sa sliedećim: Kod uredjenja šuma još imade važnih, momenata, a to je izbor vrsti drva, obhodnja i vrst uzgoja. Ja ču se ovdje u kratko osvrnuti na ova tri glavna momenta, obzirom na predstojeće uredjenje šuma zemlj. zajednica. Kako je uvodno spomenuto, naše zajednice imadu male šumske površine, na kojima nam je zadaća obzirom na pravne odnošaje sadanjih ovlaštenika i njihovih nasljednika, zavesti potrajno šumsko gospodarenje kojim ćemo osjegurati ovlaštenikom — koji su se od vriemena segregacije do danas skoro podvo stručil i — dovoljnu količinu ogrievnog i gradjevaog drva. Do sele je ponajviše kod urbar. obć. šuma zaveden srednji uzgoj, koji se kao najprikladniji preporučuje za občine, jer nam pruža najrazličitije gradje i sortimenta za lies. I koliko se preporučivao srednji uzgoj za šume zemlj. zajednica i bile prednosti istog uzgoja koliko mu drago blagodatne, nije druge nego se sa tim uzgojem rastati, i zavesti nizko šumsko gospodarenje sa uzgojem akacije, u smjesi sa pitomim kestenom — naravno gdje je to moguće i gdje je sa šumsko-redarstvenog gledišta to dopustivo, da se zavede. Sto se tiče obhodnje za nizki uzgoj, moramo nastojati, da ista bude, prema vrsti drva, što kraća, a mnijem, da bi uputno bilo za akaciju zavesti 20-godišnju obhodnju, jer za 20 godina imamo već liepih stabala i za gradnju sposobnih, a k tomu obilno ogrieva, što je za šum. ovlaštenike najpotrebnije. Glede načina uredjenja preporučio bih razšestarenj e na jednake godišnje sječine, koja je metoda najjedno |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 472 — stavnija* jer ne iziskuje mnogo posla i obračunavanja što je glavno kod uprave šuma zem. zajednica, da se naime posao olahkoti, jer tu ne imamo jedno jedino zaokruženo šumsko gospodarstvo, gdje je nadzor i uprava mnogo laglja, neg o nji h 50—60 i više, koja su veoma razštrkana. Lahko je gospodariti i zavesti kompliciranu metodu uredjenja ondje, gdje je jedan vlastnik, ali je to težko kod 50 i više vlastnika, uz isto osoblje, kako su sada sastavljeni šumskoupravni kotari kod političke uprave kod nas, a nuz to je šum. upravno osoblje vezano, da vrši vrhovni nadzor nad svimi sumarni svoga kotara. Kako rekoh, to je najlaglja, jednostavnija a uz to i najjeftinija metoda, na što se takodjer osobiti obzir uzeti ima, jer ovlaštenici doprinašaju danas znatne troškove za svoje šumsko gospodarenje, jer osim troškova poreza, uprave, čuvanja, kultiviranja i t. d., koji su troškovi vrlo visoki, moraj a doprinašati po zakonu o uredjenju zem. zajednica i njeki iznos za vodjenje svojih bilježničkih i blagajničkih poslova i t. d. Zavedenjem koje komplicirane metode uredjenja, zahtjevalo bi to povećanje broja strukovnog osoblja, što opet znatnih novčanih žrtava stoji. To bi bilo skroz suvišno kad možemo jeftinije to isto obaviti, jer se i onako čuju pritužbe ovlaštenika u jesensko doba, prigodom diobe drva: da veoma malo ogrieva dobivaju, koje niti iz daleka nije vriedno onih troškova što moraju doprinašati za upravu, porez, čuvanje i t. d.; pak se često dogodi, osobito kod onih ovlaštenika, koji svoje vozne marve ne imaju, da svoju godišnju pripadnost ostave u sječini ležati, jer im se ne izplati iznajmiti kola za prevoz do kuće. Što se tiče 20-godišnje obhodnje, ako se zavede uzgoj akacije u smjesi sa pitomim kestenom, to ćemo time prema dosadanjoj veličini sječina povećati površinu istih, na kojoj ćemo surazmjerno dobiti i veću drvnu gromadu, što je glavno, i št o suo vlas te n iei od buduće g uredjenj a od na s očekuju . * Koja đniga metoda ne može kod ovako Dialenili šuma ni u obzir doći. Ur. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 473 — Moram naglasiti k tome, da akacija posjeduje izvanrednu izbojnu snagu kao ni jedna druga vrst drva, a tjera takodjer i iz žilja, koja nam okolnost zajamčuje, ako nas u 20. godini panjevi iznevjere, da nam ne će biti nuždno sadnjom nadopunjavati takovu šumu. Uzgojem akacije do 20 godina, dobiti će ovlaštenici dovoljno ogrieva a i krasnih stabala od 35 do 45 cm. i više promjera, iz kojih mogu iztesati greda, tramova i t. d. od raznih dimenzija, koje naši seljaci upotriebljuju kod gradnje kuća, koja se gradnja, obzirom na čvrstoću i žilavost, kako jur gore rekoh, može uzporediti sa hrastovinom, jer dok je suha, tada je kao željezo čvrsta. Pričaju mi ljudi, da može ovakova gradja uzdržati na suhom 80 do 100 godina. Ne poluči li akacija još u 20. godini dovoljnu debljinu, da ju možemo upotriebiti za gradjevne svrhe, tada je lahko pomoći se time, da na godišnjim sječinama ostavimo po rali stanoviti broj stabala iz sjemena uzraslih i ravnog uzrasta, da se bolje razviju do sliedeće sječe. Ja sam time iztaknuo dobra svojstva akacije, nu primjetiti mi je, da akacija u mladosti trpi mnogo od divljači osobito od zečeva, koji joj u zimsko doba oglodju koru i često ju sasma objele tako, da mora poginuti; nu tomu se doskoči na proljeće time, da se na koren posječe, te ponovno tjera. Medjutim ne smijemo se toga bojati, jer se ta šteta na većoj sječini izgubi. Dok je u 3. ili 4. godinijtrpi akacija od srnjaka, koji kao danajradje svoje rožčiće o nju stružu, ali to su oštećivanja neznatne naravi. Mnoga gospoda, kojima je naslov ove razpravice u početku izgledo smiešan, mnijem, da se sada osvjedočiše, da to u istinu nije, te da akaciju ne moramo samo u perivojima uzgajati, nego, da je ona sposobna, obzizom na dobra svojstva drva, da ju uzgajamo i u šumama i na obraslim pašnjacima. Ja svoje rekoh i držati ću se toga svagdje, gdje će to okolnosti dopuštati. |