DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 456 - Cienjeno svojstvo staničnine jest mogućnost pretvorbe celuloze u slador, koj prelazi vrienjem u alkohol (žestu). Pošto se drvo sastoji vedim dielom iz celuloze, kušali su drvenu celulozu upotriebiti za fabrikaciju alkohola. U malome je to uspjelo, nu radi njekih nesavršenosti ne može se ovaj proces u velikoj množini podpuno izvesti. Nema sumnje, da će se ovaj postupak vremenom usavršiti i time u industriji i obrtu prouzročiti možda novu epoku. Imade još mnogo kemičkih spojeva, koji se mogu iz drva izvaditi, nu za oto je potreban cieli niz kemičkih procesa tako, da ne možemo njihovu pripremu uvrstiti u kemičku izradbu drva, već u čistu kemičku industriju. MU. Urbana/, kemičar. Haračenje i krčenje privatnih šuma. Piše: Grašo Vae, kr. kot šumar. Kada o šumarstvu govorimo, uvjek su nam pred očima veliki šumski kompleksi državni, imovnih obćina i zemljištnih zajednica, gradova, vlastelinstva i t. d. Uvjek su nam misli i razpravljanja tu usredotočena. Mi znamo razna pitanja razpravljati, ali jedno medju najvažnijima u našem šumarstvu — ne. — To nam je naš šumarski maloposjed! Pod šumarskim maloposjedom razumjevamo onaj, naših seljaka, ratara i srednjih posjednika. Pogledajmo diljem naše hrvatske domovine, naročito po gorskim krajevima, naći ćemo na hiljade jutara malih šuma, lugova, i t. d. Da je to jedna cielina, imali bi jedan ogromni šumski kompleks! Nu s raznih pravnih i povjestničkih razloga, jeste taj posjed u rukuh bezbrojnih vlastnika. Da imamo statističke podatke u rukuh, iznenadila bi nas površina, broj vlastnika, raznolikost sastojina, položaj tla i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 457 — U našem hrvatskom narodu, jeste od nekada razvijen zadružni život. Svaka zadruga imala je svoju zadružnu šumu, koja potiče od zemljištnog uredjenja (razriešenje kmetstva). Osim toga, ima na mnogim mjestima i većih posjednika t. j . plemićkih obitelji, slobodnjakti i t. d. Prije 20—30 godina, stajale su se naše zadruge i posjednici — dobro. — A danas! — Od kako je odpočelo ciepanje i dieljenje posjeda, razdjeljene su i njihove šume. Mjesto jednoga vlastnika (zadruge, posjednika i t. d.) imamo danas mnoge; na jednom te istom prijašnjem kompleksu, kolike li razlike! Prije mogli su svi članovi namiriti svoje potrebe u zajedničkoj šumi, dočim danas nemože svaki u svojoj šumi! Tim dieljenjem šuma, dobili smo male šumovlastnike, koji imaju šumu — većinom na absolutnom šumskom tlu — u površini od 100 i manje D hvati. U mojem praktičnom djelovanju osvjedočio sam se o tome naročito u hrvatskom Zagorju. Padi prenapučenosti, a i radi inih potreba, sječe svaki svoju šumu, nitko si ne može ali pomisliti posljedice, što će otuda doći! Harači se i krči šuma na sve strane! (Velike šume valjda ne, nego samo malene šumice, na krčenje kojih se od strane oblasti toliko ne pazi. Ur.) Uzmimo samo u ruke kataster i gruntovnicu, pak sravnimo površinu šuma, sa onom u naravi, — kolike li razlike! ? — Za pravo možemo uztvrditi, da je razlika na površini za ´/s, a na mjestima Vs, a dapače u mnogim slučajevima nestalo je ciele šume. Katastralna izmjera, bila je prije 25—-30 godina, pak kolike li sada razlike? Kakova li nas čeka budućnost? U novije doba, odpočela je parcelacija većih vlastelinstva, većih posjeda i t. d. Gotovo svakom ovakovom poduzeću je svrha, šumu izsječi, drva prodati i tlo parcelirati! |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 458 — Ovo opažamo naročito u ravnici. Pak gdje je još tlo prikladno za oranicu, ono se krči. Tako nam se eto umanjuje površina šuma. Na razmjer šume ali, prama ostalim kulturama — kao da se dosta ne pazi. Suma očito svaki dan nestaje u nekih krajevih. Istina bog, ostaju veliki šum. kompleksi, ali malih nestaje. Čudimo se s toga raznim elementarnim nepogodam ? Uzroci ali leže dielom u haračenju i krčenju šuma! Naš šumski zakon postoji već dugo; ali radi prije neuredjene šumar, službe, nije bilo šum. osoblja, koje bi pazilo na ustanove §. 2. i §. 4. š. z. Istina bog, naredbom vis. kr. zem. vlade od 18./II. 1886. br. 7527. odredjeno je bilo, da tadašnji obć. šumari »oštro paze«, kako se sa sumarni njihova područja postupa i gospodari. Nu poradi — do tada — neuredjene šum. službe i pomanjkanja osoblja, nije bilo moguće, na male šumske posjednike paziti. Hvala Bogu i u tom je sada mnogo bolje! Zakonom od 22. siečnja 1894. uredjena je šumarsko-tehnička služba, kod političke uprave; dočim zakonom od 26. ožujka 1894. uredjuje se stručna uprava i šumsko-gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. U §. 14. i 15. ovoga zakona propisi su jasni, glede šum&, koje leže na »absolutnom šumskom tlu«, naročito koje nose na sebi karakter označen u §§. 6. i 7. š. z. Glavna zadaća jeste, da se ovakove šume čim prije proglase kao »zaštitne šume!« Tim će iste doći pod nadzor oblasti i pod pazku šumarsko-tehničkog osoblja. Nadzor — i pazka istih —- biti će tada lagan i pregledan; što do sada nije moguće bilo. Nadalje držim, treba iztražiti sve šume, u kojih je učinjen prekršaj §. 2. i §. 4. š. z. — koja su »šumišta« na »absolut. šum. tlu«, a nose na sebi karakter, označen u §. 6. i 7. š. z. te ih treba takodjer staviti pod nadzor »zaštitnih šuma« ! — ali, nakon toga treba energično preduzeti mjere, propisane u |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 459 — §§. 3. i 10.—13. š. z.; t. j . pošumiti sve čistine i praznine, strmine i vododerine, nu to je ali ona rak-rana, gdje de se po mom sudu i najbolje nade izjaloviti! U »gorskim predjelima«, injade mnogih potežkoda u tom pogledu, naročito u Zagorju. To mi je iz izkustva poznato! Akoprem smo proveli cieli »oblastni postupak«, to pošum- Ijenje ali ne napreduje. Evo razloga: 1. biljka-presadnica ne ima u dotičnoj okolici, da bi si ih, seljak ratar i maloposjednik jeftino nabaviti mogao. 2. ako ima u kotaru »šumskih vrtova«, to ovi pokrivaju potrebe zemljištnih zajednica, gradova, trgovišta, vlastela itd. 3. naši šumski maloposjednici nisu skloni crnogorici , poradi manjkajućeg ploda (žira, bukvice i t. d.), listinca i t. d., akoprem je crnogorica najbolja za goljeti i vrleti. 4. u boljem položaju, gdje još nije »panj« uništen, mogla bi se podići šuma uslied zabrane paše, t. j . podignuća »branjevine « (§. 10. š. z.). To je ali ono, što se provesti neda. Pašom rogatoga blaga i koza uništeno je mnogo privatnih šuma! naš se seljak-ratar toga okaniti ne de — niti može. Radi pomanjkanja livada i pašnjaka u gorskim predjelima, mnogi je prinužden, da blago goni u šume i šumišta. To je rak-rana u šumsko-gospodarstvenom pogledu! 5. zabranom »kupljenja listinca« (§. 11.—13. šum. zak.), mnogo bi se branjevina uzdiglo, a u starijih šuma pomladak sačuvao. Nu radi pomanjkanja slame i ine stelje, prinužden je narod, da rabi listinac (i iglače) iz šume. Mnogo imamo zaprieka, a da bi tako brzo pošumljenje provesti mogli. Pogledajmo samo naše Primorje i Kras, koliko li ved novaca potrošeno na pošumljenje? Tu imovna obćina i država troši, kao i investicijonalna zaklada, pak posao polahko (ali sigurno) napreduje i uspjeh je siguran. Što li de ali oni šumovlastnici, o kojih je u ovoj razpravi govor ?! |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 460 — Ova šumišta idu u susret, da jednom postanu kras; a da ih već ima, možemo to vidjeti u Zagorju. Pogledajmo okolicu. Bednja (klenovnička gora), Jasenje gor. i dol. Kastelj, Cesargradsku goru i t. d. A da toga i u drugim djelovima lirv. domovine ima, poznata je stvar. Mi sada ne opažamo danomice propadanje privatnih šuma; nu nakou nekoliko decenija, biti ćemo razočareni nad silnim gubitkom šum. tla. Ovo nerazmjerje šum. tla prama cielokupnoj površini moglo bi se osvetiti potomstvu. Vidimo to u Francuzkoj, Spaniji (najnoviji dogodjaj u Madridu) i druguda. Tuče, poplave, vihrovi i t. d. to su dnevne novosti, kako u vanjskom svietu, tako i kod nas. A to je i naravna posljedica! Usljed umanjenja šum. tla, na cieloj zemalj. površini, mie njaju se u obće zračne struje i t. d. te s toga dolaze razne elementarne nepogode. Ovo obćenito pravilo vriedi i za nas. Naprednije zemlje, posvetile su s toga veliku pažnju, da svoje gorje (Pireneje, Apenine, Alpe i t. d.) pošume. Tako je i kod nas u Primorju, nu, da se kod nas bitstvo šume uzdrži; da se »haračenje i krčenje« privatnih šuma preprieči, mislim da bi valjalo u obćem interesu sliedeće preduzeti: 1. u svakom pojedinom kotaru neka se popisu svi privatni šumovlastnici, uz oznaku par. broj, površine šume, te kratki sadržaj opisa tla i sastojine. 2. iz ovoga izkaza, dao bi se na temelju katastralnog operata — sastaviti pregledni izkaz, svih poharačenih i izkrčenih šuma, te praznih šumišta. 3. prema konfiguraciji tla (i prema pojedinim poreznim obćinama), dao bi se iz izkaza toč. 1. i 2. sastaviti točan izkaz svih onih šuma, koje nose na sebi karakter označen u §§. 6. i 7. 19. i 20. š. z. Kod svih ovih šuma trebao bi se provesti oblastni postupak, te iste šume proglasiti »zaštitnim šumama« —odnosno staviti ih pod zabranu. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 461 — 4. kada je oblastni postupak konačno dovršen, neka se sa takovim privatnim šumama postupa u smislu §§. 1., 14. i 15. zakona od 26. ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. 5. prigodom sastavka popisa šuma, prema toč. 2. ima se osobito u obzir uzeti na sastav tla t. j . da li je izkrčeno tlo, na »absolutnom šum. tlu«, ili je sposobno za oranicu. Ako je šumsko tlo sposobno za oranicu ili livadu, neka se kao takova ostavi i putem »katastralne očevidnosti« promjena kulture provede, odnosno naknadna dozvola pretvorbe izbodi. Sa svim drugim ostalim krčevinama i praznim šumištima, imao bi se provesti postupak označen gore u točki 3. i 4.; odnosno treba poprimit mjere označene u §. 3. i 10. š. z. 6. da se ali sve ove mjere provesti budu mogle, od prieke je potrebe sliedeče: a) u §. 49. provedbene naredbe, visoke kr. zemalj. vlade od 15. srpnja 1895. br. 35633. predvidjeno jeste, da će se »šumska biljevišta i razsadnjaci ustrojiti iz zemaljskih sredstava. To ustrojstvo zemaljskih šumskih vrtova u gorskim predjelima, jeste od velike važnosti. Bez toga ne može biti napredka. Ta vidimo kod nas u svim narodno-gospodarstvenim granama, da bez subvencije i podhvata visoke vlade, neima nigdje napredka. Tako je i u šumarstvu! Našim šumskim maloposjednicima, treba pružiti vrelo od kuda da si biljke nabave. Kada im to omogućeno bude, tada će i oni moć i a i morat i udovoljiti oblastnim odredbama t. j. §. 3. š. z. b) kako na Krasu, tako bi se mogle i u ovim stranama podieljivati nagrade iz zemalj. sredstavah seljacima, koji svojevoljno podižu »branjevine«, prazna šumišta nasadjuju i t. d. Nebi trebalo velikih svota, a uspjeh bi se polučio. c) utamaniti koze u svim gorskim šumovitim predjelima. d) upravne i urbarne obćine, morale bi doprinašati godišnje prinose, da se uzdrže »kotarski šumski vrtovi«. Iz svih |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 462 — vrtovah dielile bi se siromasima bezplatao biljke, a ostalim šumovlastnicima uz vlastiti proizvodni trošak. e) kao što ima gospodarsko družtvo podružnica, tako bi moglo imati i šumarsko družtvo svojih podružnica, koje bi na šumsku kulturu mnogo djelovale. Veleposjednici i maloposjednici šuma u pojedinom kotaru sačinjavali bi liepi broj članova. Tu bi bilo polje za rad, nauk, razpravljanje i t. d. Današnji »Lugarski vjestnik« mogao bi se prilagoditi preudesiti i izdavati^ za seljake i lugare, kao što gospodarsko družtvo izdaje »Seoski gospodar«. Tim putem, dalo bi se blagotvorno djelovati u našem seljačkom stališu, da šumu ne harači i prema propisu zakona uživa. f) mnoge i mnoge šume jesu bez nadzora i neimaju lugarskog osoblja. Ovo je jako veliko zlo. Pojedinac si lugara držati ne može. Ako bi i mogao, nebi uputno bilo (zvjerokradice). Nu poput poljara, dala bi se i ova strana urediti. U uvodu pod toč. 3. i 4. navedeni postupak, kada bude dovršen, može se i lugarsko pitanje u privatnih šumah urediti. §. 12. zak. od 26./III. 1894. glasi: »Posjednici šuma kategorijah označenih u §. 1. dužni su za čuvanje svojih šuma, namjestiti potrebito prama propisom osposobljeno lugarsko osoblje« i t. d. Temeljem §. 22. š. z. i napred spomenutog §-a., dade se i ovo pitanje urediti. Svako selo, imalo bi svojeg zajedničkog lugara, koji bi na sve privatne šume paziti imao i neurednosti prijavljivao. K plaći lugara, doprinašali bi šumovlastnici u razmjeru površine, svoju tangentu. Obćinsko poglavarstvo bi iste izplaćivalo. Evo u ono njekoliko crticah, razloženo je »haračenje i krčenje šuma«; kao i sredstva, da se isto odstrani — Da j Bože, da se ovdje izraziti nazori i želje ostvare!* * Mnoge tvrdnje i izrečene bojazni g pisea čine nam se pretjeranim, a i u mnogom ne dielimo njegove nazore, svakako ima u ovom članku činjenica i predloga koji su vrieđni da se s njima progovori i na koje ćemo se kod zgode osvrnuti. Ur. |