DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 430 — S tog, dokle god se autonomija zemljištnih zajednica ne stegne, nikada k cilju. Zaokruživati čuvarije ne smijemo, nadzorna oblast ne može pojedinim zemljištnim zajedničara obzirom na siromaštvo i mali posjed toliku svotu opredieliti, da si osposobljenog lugara uzdržavati može; ergo šumaru ne preostaje ino, nego gledati si razorene ideale. Pohvaliti će se možda koji od gospode kolega, beriva mojih lugara ipak su uredjena. Jesu, ali da li na temelju zakona o zemljištnih zajednica? I u županiji požežkoj radilo se prema configuraciji, veličini i položaju šumskih objekata na zaokruženja čuvarija, na povišenju lugarskih beriva prema plaći lugara obližnjih vlastelinstva, prema imućtvenom stanju ovlaštenika; dapače ta su beriva bila u početku većinom ustanovljena sa 100—200 for. godišnjih računajuć pri tom, da će za te svote moći pribaviti prikladno, bar na njekom stupnju naobrazbe nalazeće so i pismu vješto osoblje iz razreda najinteligentnijih seljana, za koje je nade da će se vremenom izobraziti, lugarskom izpitu podvrći, da će uz ta beriva više mara i volje nadzoru šume posvećivati, te da će se kasnije ta beriva dok zemljištne zajednice same uvide ovu koristnu instituciju primjereno povisiti; ali koje koristi od svega toga, kada su se zem- Ijištne zajednice tomu oprle i utokom poslužile. ´ One su uspjele, a mi smo došli upravo onamo, gdje smo i počeli! §. 12. zakona od 26./3. 1894. i §. 27. zakona od 25./4. 1894. ostao je gdje je i bio, to jest crno slovo na papiru u praksi jedva provedivo. Sto sliedi odtale ? U službi zemljištnih zajednica nema niti jedna desetina osposobljenog lugarskog osoblja. U službu biraju zemljištne zajednice osoblje osobito imućnijim seljanom poćudno, jer takovi kod izbora glavnu rieč vođe, s kojim po volji razpolažu i crpe od njih vlastitu korist na uštrb ciele zemljištne zajednice. Ne samo o kvalifikaciji, nego ni pismenosti traga, jer pismenog ne samo u jednom, nego u više sela niti ne ima. A je li takovom lugaru stalo da pošteno za 30—60 for. godišnjih, kojih redovito dobiva i ne dobiva, služi? Ta jedan hrast je toga vriedan! Nije dakle ni čudo, da lugari kod zemljištnih zajednica niču kao gljive iza jesenskih kiša, da danas polazi jedan, a za par dana drugi u zasluženo stanje mira! Ovo navedoh iz vlastite prakse, znajuć, da će ovo mnienje mnogi od kolega dieliti uz nadu, da će se na mjerodavnom mjestu i zaokruženju čuvarija, koje je vrlo zgodno i koristno za zemljištnu zajednicu i i za šumsku obrambu, koji čas posvetiti, da se isto sa zakonom o zemljištnih zajednica u sklad dovesti može. To je šumara temelj, a bez njega postaje mu sav rad iluzornim. Gjuro Cesarić. |