DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 430 —


S tog, dokle god se autonomija zemljištnih zajednica ne stegne,
nikada k cilju. Zaokruživati čuvarije ne smijemo, nadzorna oblast ne
može pojedinim zemljištnim zajedničara obzirom na siromaštvo i mali
posjed toliku svotu opredieliti, da si osposobljenog lugara uzdržavati
može; ergo šumaru ne preostaje ino, nego gledati si razorene ideale.


Pohvaliti će se možda koji od gospode kolega, beriva mojih lugara
ipak su uredjena. Jesu, ali da li na temelju zakona o zemljištnih zajednica?


I u županiji požežkoj radilo se prema configuraciji, veličini i položaju
šumskih objekata na zaokruženja čuvarija, na povišenju lugarskih
beriva prema plaći lugara obližnjih vlastelinstva, prema imućtvenom
stanju ovlaštenika; dapače ta su beriva bila u početku većinom ustanovljena
sa 100—200 for. godišnjih računajuć pri tom, da će za te svote
moći pribaviti prikladno, bar na njekom stupnju naobrazbe nalazeće so
i pismu vješto osoblje iz razreda najinteligentnijih seljana, za koje je
nade da će se vremenom izobraziti, lugarskom izpitu podvrći, da će uz
ta beriva više mara i volje nadzoru šume posvećivati, te da će se kasnije
ta beriva dok zemljištne zajednice same uvide ovu koristnu instituciju
primjereno povisiti; ali koje koristi od svega toga, kada su se zem-
Ijištne zajednice tomu oprle i utokom poslužile. ´


One su uspjele, a mi smo došli upravo onamo, gdje smo i počeli!
§. 12. zakona od 26./3. 1894. i §. 27. zakona od 25./4. 1894. ostao je
gdje je i bio, to jest crno slovo na papiru u praksi jedva provedivo.


Sto sliedi odtale ? U službi zemljištnih zajednica nema niti jedna
desetina osposobljenog lugarskog osoblja. U službu biraju zemljištne zajednice
osoblje osobito imućnijim seljanom poćudno, jer takovi kod izbora
glavnu rieč vođe, s kojim po volji razpolažu i crpe od njih vlastitu
korist na uštrb ciele zemljištne zajednice. Ne samo o kvalifikaciji,
nego ni pismenosti traga, jer pismenog ne samo u jednom, nego u više
sela niti ne ima. A je li takovom lugaru stalo da pošteno za 30—60 for.
godišnjih, kojih redovito dobiva i ne dobiva, služi? Ta jedan hrast je
toga vriedan!


Nije dakle ni čudo, da lugari kod zemljištnih zajednica niču kao
gljive iza jesenskih kiša, da danas polazi jedan, a za par dana drugi u
zasluženo stanje mira!


Ovo navedoh iz vlastite prakse, znajuć, da će ovo mnienje mnogi
od kolega dieliti uz nadu, da će se na mjerodavnom mjestu i zaokruženju
čuvarija, koje je vrlo zgodno i koristno za zemljištnu zajednicu i
i za šumsku obrambu, koji čas posvetiti, da se isto sa zakonom o zemljištnih
zajednica u sklad dovesti može.


To je šumara temelj, a bez njega postaje mu sav rad iluzornim.


Gjuro Cesarić.