DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 422 —


Siska exportira se nešto košarackih šiba u Englezku. Jedino
našoj nehajnosti pripisati je nemar, dapače prezir te kulture,
kojoj je kod nas otvoreno široko i rodno polje.


Košaračtvo je u Hrvatskoj kućni obrt. Pravi se većinom
prosta roba, dočim se fina gotova roba uvozi. Ima već više
15 godina, što se po raznima krajevima obdržavaju košarački
tečaji, koje narod rado posjećuje. Najviše se bavi košaračtvom
sirotinja hrvatskog Zagorja.


Kako je znao i mogao pokojni načelnik J. A. Krache
svoju obćinu Prummern u visokokulturnoj Njemačkoj sa kulturom
košaračke robe usrećiti, tako pokušajmo i mi, da si pomognemo,
kako se pomoći dade.


Početniku u toj kulturi ne mogu dosta preporučiti djelo:
«Lehrbucli der Korbweidenkultur von J. A. Krache», koje je
dostiglo pet izdanja, a stoji 3 for. a. vr. M. Dr...


Kojih se načela treba držati kod pošumljivanja
pjeskulja?


u našoj domovini nema toli ogromnih površina živoga
pieska (Flugsand), koji bi grozio propašću susjednom kulturnom
tlu, pa se toga kod nas nije toliko pažnje posvetilo onom
piesku, što ga imamo i koji se nalazi u većim kompleksima u
Podravini; kao dihivijalni piesak nuz Dravu od Gjurgjevca do
kose «Bilo» i medje Slavonije ; a u Liki od Bunića do Udbine
pod imenom «pržina».


Podravski piesak nije svuda najlošije vrsti, negdje je vezan,
te se sije heljda, zasadjeni su vinogradi, a šumski predjeli pošumljeni
borom. Dobar dio tih pjeskulja, i to baš najlošije, steru
se izmedju Drave i Gjurgjevca. Tu imade živoga pieska u podpunom
smislu rieči; tu leži nekoliko stotina rali utaman, dapače
ubitačno po susjedno kulturno tlo. Ovdje si je naša kr.
zem. vlada odabrala oštrac, na kome je pokušala svoju požrt




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 423 —


vovnost i trud, da dade primjer žiteljstvu, kako se na najloši


jem piesku može uzgojiti fina graševina; podigla je velikimi


žrtvami uzoran vinograd od 40 rali sa vrlo liepim uspjehom.


Množenjem žiteljstva nastaje potreba, da se svaka gruda


zemlje koristonosno upotriebi, a po tom i namisao, da se i ti


«pieski» umire i pretvore u ma kakovo kiilturno tlo. Imovna


obdina gjurgjevačka ćuteć potrebu gorivog drveća i sitne gradje,


kolja za vinograde, koji se hvala uzornom primjeru sve to više


dižu, kupila je od kr. financ. erara preko 661 ral pjeskulja,


da ih smiri, pa tako, da doskoči bar donekle domaćim potre


bam, i pretvori onaj pusti kraj u šumoviti predjel oko koga


će se, ako Bog dade, oriti pjesma veselih žeteoca, gdje sada se


ljak svake druge, treće godine tužno razgleda kukavne usjeve


svoje riedke heljde. A koliki će još biti drugi blagotvorni uplivi


od šume, ne trebam da spominjem.


Kad se je eto i kod nas pristupilo ozbiljno k pošumljivanju
piesaka, mislim da nisam odabrao nezgodan čas progovoriti


o tom pitanju, koje sa svoje važnosti i potežkoća može da zapremi
dostojno poglavje u knjigi o gojitbi šuma. Tim više, što to
pitanje kod nas nije obradjeno, ´ a niti inače toli obilna njemačka
stručna književnost nemože nas u tom pogledu zadovoljiti.
Stariji književnici: Pfeil, Burkhardt, Heyer, specijalno
Wessely, još se bave tim pitanjem više, nego to kod mladjih
nalazimo. Mene nije mogao ni jedan zadovoljiti.
Pošumljivanje pjeskulja nije tako lahko, kako bi si to
mnogi mislio. Nije dosta samo da radiš po onom, što nas je
svaki u školi učio: u piesku uspievaju akacija i bor. Tu tako
rekuć na svaki korak nalazimo drugačije tlo, razne vrsti pieska,
raznu floru, te nije sve jedno, sadim li ja akaciju, bor, hrast
ili što drugo. Služeć 4 godine u Podravini, nisam ipak imao
toli povoljne prilike, koje bi mi pružile osobito obilno izkustvo
u tom pogledu, ali sam ipak pošumljivao šumske pjeskulje, pak
to me pitanje zanima. Prem kako spomenuh nisam dovoljno
upućen, da se potanko upustim u razpravu o samoj radnji,
ipak hoću da navedem one okolnosti, koje moramo da pred




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 424 —


očima imademo, prije nego k radnji pristupimo. Da sam i sam
to prije na umu imao, odklonio bi bio gdjekoju pogriešku, koju
sam nehotice učinio.


Prije svega moramo da osjeguramo površini, koju želimo
kultivirati, mir od ljudi i blaga, da broj postojedih puteva na
minimum stegnemo, da im dademo stalan pravac (najkraći),
pošto se na pieskima svaki čas putevi mienjaju, čim se piesak
krene. To se postigne jarci i obranbenimi plotovi. Blagu
treba absolutno pristup zapriečiti, pošto svaka stopa blaga dovadja
piesak u gibanje, koji se uznemiri, ako se je na njemu
uhvatila i po koja travca. Ne manje važno je kod toga arondiranje
površine. Ovdje hodu da upozorim na onu površiuu,
koju je imovna obdina gjurgjevačka kupila. Ta površina sastoji
od kakovih 7 odieljenih (privatnimi posjedi) kompleksa. Preko
20 puteva presjeca tu površimi i 11 enklava se nalazi u njoj.
Tu je neobhodne nuždno, da se toliki broj puteva umanji, da
se pokupuju enklave a i medjašni posjedi, da nebude površina
razcjepkana, ved u jednom komadu. Tako su osamljene čestice


broj 4760 sa površinom od — 53 četv. hvata


» 3122 » » » 1 ral 250 »


» 3123 » » » — 97 » »


» 4810 » » » — 572 »


» 4811 » » » 1 ral 852 » »


Da je za takove čestice nadzor i izoliranje nemoguće, jasno
je iz njihovih površina, a po tom i pošumljenje uspjelo nebi.
I sam oblik površine vrlo je nakazan, poput krpe. Ima tu iz
većih kompleksa stršedih čestica, tako je čestica broj 4732
široka samo 5, a duga 102 hvata, jedna druga je široka l´/o,
a duga 12 hvati. Trebalo bi dakle, da se oblik izravna, zaokruži
kupnjom i tako sjegurnije i jeftinije medje i zabrane
staviti uzmognu. Taj posao imao bi se čim prije preduzeti, dok
nebi s koje kakovih razloga susjedne čestice nerazmierno poskupile.
Puteve je najshodnije jarci providiti, i to prema okolnostima
1—IV2 m. širokim, a 1 72 1 m. dubokim jarkom. Gdje
piesak nije dovoljno vezan i pogibelj je, da se graba zasiplje,
valja posijati kakovu travu na nasip, kao Arundo, Triticum i dr.




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 425 —


Na to valja tlo iztražiti po vanjskimi znakovi i kopanjem.
Na prvi pogled ćemo doduše modi prosuditi, gdje je pjeskulja
bolja, gdje pako lošija polag vegetacije. Pjeskulja, na kojoj nema
baš nikakove travke, jest obično najgore vrsti, ako je još k tomu
sivi, bielkasti piesak, to je pravi živi piesak, na kojem usljed neprestanog
gibanja nemože ništa da raste. Živom piesku treba
samo 4"/o ilovače, 16% vapna i 10°/o humusa, da odoli uplivu
vjetra. Sve povoljnija vegetacija upućuje nas na bolju vrst
pjeskulje, već prema tomu, odkako davno se je takova pjeskulja
umirila i vegetacija koren zahvatila, pak po malo gnojila i
stvarala humus. Ali ni to nije dovoljno, jer na dosta zelenoj
pjeskulji može da ugine i najuztrajnija vrst drveća.


Treba izpitati i sastav pjeskulje, koji su slojevi i kakovi su
u dubljini. Jer ako se u maloj dubljini pjeskulje nalazi čvrsti
ilovasti sloj, tad će nam uginuti bor, koji svojim dubokim korenom
nemože da probije taj sloj, dočim bi akacija svojim kratkim
korenom uspjela. Analizu tla valja dakle točno obaviti,
rezultat zabilježiti pak najbolje u sastojinski nacrt urisati, da
se prema tomu vrst i način kultivacije ustanoviti može.


Osim analize tla, važan je i oblik tla. Sivi piesak naravno
da stvara najveće nepravilnosti tla: tu ga vjetar nanese i napravi
humove i čitave briežuljke, odanle ga vjetar silovito makne
i kroz to nastanu jame. Takovi su krajevi većinom mršavi
piesak bez vegetacije. Nadalje valja paziti, gdje je tlo suho,
vlažno, močvarno, berežno, što svakako upliva na izbor vrsti
drveća i sam način kultivacije.


Kad smo si te podatke skupili i prilično se orijentirali,
prelazimo k izboru vrsti drveća. Tu ćemo naravno u prvom
redu odabrati za pojedine vrsti tla odnosne vrsti drveća, koje
mogu da uspiju ondje, a u drugom redu moramo uvažiti mjestne
okolnosti, potreboće i cienu. Na našim podravskim pjeskuljama
odabrati valja hrast, bor i akaciju, jer su ove tri vrsti
najvažnije za mjestne okolnosti, hrast kao tvrdo drvo i drvo
najvriednije. bor je pako dobar za mehku gradnju, a akacija
za vinogradarske kolje i gorivo. Naravno da prema okolnostima


31




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 426 —


nesmijemo izključiti i druge vrsti, pa se mjestimice moramovrbom i topolom (kanadskom) zadovoljiti, a negdje baš i samom
travom (metljikom i dr.), dok nam se tlo ne umiri i malo popravi.


Kad smo si podpunu osnovu pošumljenja stvorili, stupamo
k najškakljivijem poslu, koji zahtjeva velike pažnje i ustrpljivosti
— k samoj radnji. Doba za taj posao povoljnija je jesen od
proljeća s toga, što s proljeća znadu nastupiti velike suše, a i
radne sile mnogo su skuplje u proljeće, a i teže ih je dobiti,
nego li u jeseni.


Borove biljke najshodnije je uzgojiti u vrtovima i to na
Pfeilov način (Die deutsche Holzzucht 1860, pag. 454.), da se
naime napravi zemlja od 3 sloja: najgornji V^—´/4" loši piesak,
drugi sloj 4´/4—7V2" bolji piesak, a treći sloj dobra zemlja,
za to, da se koren što bolje produlji nastojeć kroz loši piesak
doći u bolji i još dalje u dobru zemlju.


Pravi pojam pako 0 samoj radnji, kojoj je ovo, što sam
napisao, tek kratki uvod prema njezinoj različnosti, stvorit će
fei onaj. koji se potrudi do susjednih ugarskih pjeskulja, koje
obsižu ogromnu površinu od 300 četvornih milja, a vežu se već
od 1825. godine još i danas.


Na koncu spomenuti mi je, da bi se takov podhvat, važan
za čitavu okolicu, imao preporučiti pažnji političke uprave, da
bi i ona Uznastajala poduprieti taj posao i nastojala na svoj
način odvratiti narod od lahkoumnog oštećivanja ovakovih površina
i nasada. Vaclav Fuksa.


Osobne viesti.


Imenovanja i promaknuća. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije obnašao je na temelju §. 7. zak. čl. sabora kraljevina Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije od 5. siečnja 1874. o ustrojstvu sveučilišta
Franje Josipa I. u Zagrebu, imenovati: kr. kotar, inžinira u Križevcih
Vinka H 1 a v i n k u, uz podjeljenje naslova profesora i uz promaknuće
u VHI. činovni razred, učiteljem na kr. šumarskoj akademiji, prislonjenoj