DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 422 — Siska exportira se nešto košarackih šiba u Englezku. Jedino našoj nehajnosti pripisati je nemar, dapače prezir te kulture, kojoj je kod nas otvoreno široko i rodno polje. Košaračtvo je u Hrvatskoj kućni obrt. Pravi se većinom prosta roba, dočim se fina gotova roba uvozi. Ima već više 15 godina, što se po raznima krajevima obdržavaju košarački tečaji, koje narod rado posjećuje. Najviše se bavi košaračtvom sirotinja hrvatskog Zagorja. Kako je znao i mogao pokojni načelnik J. A. Krache svoju obćinu Prummern u visokokulturnoj Njemačkoj sa kulturom košaračke robe usrećiti, tako pokušajmo i mi, da si pomognemo, kako se pomoći dade. Početniku u toj kulturi ne mogu dosta preporučiti djelo: «Lehrbucli der Korbweidenkultur von J. A. Krache», koje je dostiglo pet izdanja, a stoji 3 for. a. vr. M. Dr... Kojih se načela treba držati kod pošumljivanja pjeskulja? u našoj domovini nema toli ogromnih površina živoga pieska (Flugsand), koji bi grozio propašću susjednom kulturnom tlu, pa se toga kod nas nije toliko pažnje posvetilo onom piesku, što ga imamo i koji se nalazi u većim kompleksima u Podravini; kao dihivijalni piesak nuz Dravu od Gjurgjevca do kose «Bilo» i medje Slavonije ; a u Liki od Bunića do Udbine pod imenom «pržina». Podravski piesak nije svuda najlošije vrsti, negdje je vezan, te se sije heljda, zasadjeni su vinogradi, a šumski predjeli pošumljeni borom. Dobar dio tih pjeskulja, i to baš najlošije, steru se izmedju Drave i Gjurgjevca. Tu imade živoga pieska u podpunom smislu rieči; tu leži nekoliko stotina rali utaman, dapače ubitačno po susjedno kulturno tlo. Ovdje si je naša kr. zem. vlada odabrala oštrac, na kome je pokušala svoju požrt |
ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 423 — vovnost i trud, da dade primjer žiteljstvu, kako se na najloši jem piesku može uzgojiti fina graševina; podigla je velikimi žrtvami uzoran vinograd od 40 rali sa vrlo liepim uspjehom. Množenjem žiteljstva nastaje potreba, da se svaka gruda zemlje koristonosno upotriebi, a po tom i namisao, da se i ti «pieski» umire i pretvore u ma kakovo kiilturno tlo. Imovna obdina gjurgjevačka ćuteć potrebu gorivog drveća i sitne gradje, kolja za vinograde, koji se hvala uzornom primjeru sve to više dižu, kupila je od kr. financ. erara preko 661 ral pjeskulja, da ih smiri, pa tako, da doskoči bar donekle domaćim potre bam, i pretvori onaj pusti kraj u šumoviti predjel oko koga će se, ako Bog dade, oriti pjesma veselih žeteoca, gdje sada se ljak svake druge, treće godine tužno razgleda kukavne usjeve svoje riedke heljde. A koliki će još biti drugi blagotvorni uplivi od šume, ne trebam da spominjem. Kad se je eto i kod nas pristupilo ozbiljno k pošumljivanju piesaka, mislim da nisam odabrao nezgodan čas progovoriti o tom pitanju, koje sa svoje važnosti i potežkoća može da zapremi dostojno poglavje u knjigi o gojitbi šuma. Tim više, što to pitanje kod nas nije obradjeno, ´ a niti inače toli obilna njemačka stručna književnost nemože nas u tom pogledu zadovoljiti. Stariji književnici: Pfeil, Burkhardt, Heyer, specijalno Wessely, još se bave tim pitanjem više, nego to kod mladjih nalazimo. Mene nije mogao ni jedan zadovoljiti. Pošumljivanje pjeskulja nije tako lahko, kako bi si to mnogi mislio. Nije dosta samo da radiš po onom, što nas je svaki u školi učio: u piesku uspievaju akacija i bor. Tu tako rekuć na svaki korak nalazimo drugačije tlo, razne vrsti pieska, raznu floru, te nije sve jedno, sadim li ja akaciju, bor, hrast ili što drugo. Služeć 4 godine u Podravini, nisam ipak imao toli povoljne prilike, koje bi mi pružile osobito obilno izkustvo u tom pogledu, ali sam ipak pošumljivao šumske pjeskulje, pak to me pitanje zanima. Prem kako spomenuh nisam dovoljno upućen, da se potanko upustim u razpravu o samoj radnji, ipak hoću da navedem one okolnosti, koje moramo da pred |
ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 424 — očima imademo, prije nego k radnji pristupimo. Da sam i sam to prije na umu imao, odklonio bi bio gdjekoju pogriešku, koju sam nehotice učinio. Prije svega moramo da osjeguramo površini, koju želimo kultivirati, mir od ljudi i blaga, da broj postojedih puteva na minimum stegnemo, da im dademo stalan pravac (najkraći), pošto se na pieskima svaki čas putevi mienjaju, čim se piesak krene. To se postigne jarci i obranbenimi plotovi. Blagu treba absolutno pristup zapriečiti, pošto svaka stopa blaga dovadja piesak u gibanje, koji se uznemiri, ako se je na njemu uhvatila i po koja travca. Ne manje važno je kod toga arondiranje površine. Ovdje hodu da upozorim na onu površiuu, koju je imovna obdina gjurgjevačka kupila. Ta površina sastoji od kakovih 7 odieljenih (privatnimi posjedi) kompleksa. Preko 20 puteva presjeca tu površimi i 11 enklava se nalazi u njoj. Tu je neobhodne nuždno, da se toliki broj puteva umanji, da se pokupuju enklave a i medjašni posjedi, da nebude površina razcjepkana, ved u jednom komadu. Tako su osamljene čestice broj 4760 sa površinom od — 53 četv. hvata » 3122 » » » 1 ral 250 » » 3123 » » » — 97 » » » 4810 » » » — 572 » » 4811 » » » 1 ral 852 » » Da je za takove čestice nadzor i izoliranje nemoguće, jasno je iz njihovih površina, a po tom i pošumljenje uspjelo nebi. I sam oblik površine vrlo je nakazan, poput krpe. Ima tu iz većih kompleksa stršedih čestica, tako je čestica broj 4732 široka samo 5, a duga 102 hvata, jedna druga je široka l´/o, a duga 12 hvati. Trebalo bi dakle, da se oblik izravna, zaokruži kupnjom i tako sjegurnije i jeftinije medje i zabrane staviti uzmognu. Taj posao imao bi se čim prije preduzeti, dok nebi s koje kakovih razloga susjedne čestice nerazmierno poskupile. Puteve je najshodnije jarci providiti, i to prema okolnostima 1—IV2 m. širokim, a 1 72 1 m. dubokim jarkom. Gdje piesak nije dovoljno vezan i pogibelj je, da se graba zasiplje, valja posijati kakovu travu na nasip, kao Arundo, Triticum i dr. |
ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 425 — Na to valja tlo iztražiti po vanjskimi znakovi i kopanjem. Na prvi pogled ćemo doduše modi prosuditi, gdje je pjeskulja bolja, gdje pako lošija polag vegetacije. Pjeskulja, na kojoj nema baš nikakove travke, jest obično najgore vrsti, ako je još k tomu sivi, bielkasti piesak, to je pravi živi piesak, na kojem usljed neprestanog gibanja nemože ništa da raste. Živom piesku treba samo 4"/o ilovače, 16% vapna i 10°/o humusa, da odoli uplivu vjetra. Sve povoljnija vegetacija upućuje nas na bolju vrst pjeskulje, već prema tomu, odkako davno se je takova pjeskulja umirila i vegetacija koren zahvatila, pak po malo gnojila i stvarala humus. Ali ni to nije dovoljno, jer na dosta zelenoj pjeskulji može da ugine i najuztrajnija vrst drveća. Treba izpitati i sastav pjeskulje, koji su slojevi i kakovi su u dubljini. Jer ako se u maloj dubljini pjeskulje nalazi čvrsti ilovasti sloj, tad će nam uginuti bor, koji svojim dubokim korenom nemože da probije taj sloj, dočim bi akacija svojim kratkim korenom uspjela. Analizu tla valja dakle točno obaviti, rezultat zabilježiti pak najbolje u sastojinski nacrt urisati, da se prema tomu vrst i način kultivacije ustanoviti može. Osim analize tla, važan je i oblik tla. Sivi piesak naravno da stvara najveće nepravilnosti tla: tu ga vjetar nanese i napravi humove i čitave briežuljke, odanle ga vjetar silovito makne i kroz to nastanu jame. Takovi su krajevi većinom mršavi piesak bez vegetacije. Nadalje valja paziti, gdje je tlo suho, vlažno, močvarno, berežno, što svakako upliva na izbor vrsti drveća i sam način kultivacije. Kad smo si te podatke skupili i prilično se orijentirali, prelazimo k izboru vrsti drveća. Tu ćemo naravno u prvom redu odabrati za pojedine vrsti tla odnosne vrsti drveća, koje mogu da uspiju ondje, a u drugom redu moramo uvažiti mjestne okolnosti, potreboće i cienu. Na našim podravskim pjeskuljama odabrati valja hrast, bor i akaciju, jer su ove tri vrsti najvažnije za mjestne okolnosti, hrast kao tvrdo drvo i drvo najvriednije. bor je pako dobar za mehku gradnju, a akacija za vinogradarske kolje i gorivo. Naravno da prema okolnostima 31 |
ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 426 — nesmijemo izključiti i druge vrsti, pa se mjestimice moramovrbom i topolom (kanadskom) zadovoljiti, a negdje baš i samom travom (metljikom i dr.), dok nam se tlo ne umiri i malo popravi. Kad smo si podpunu osnovu pošumljenja stvorili, stupamo k najškakljivijem poslu, koji zahtjeva velike pažnje i ustrpljivosti — k samoj radnji. Doba za taj posao povoljnija je jesen od proljeća s toga, što s proljeća znadu nastupiti velike suše, a i radne sile mnogo su skuplje u proljeće, a i teže ih je dobiti, nego li u jeseni. Borove biljke najshodnije je uzgojiti u vrtovima i to na Pfeilov način (Die deutsche Holzzucht 1860, pag. 454.), da se naime napravi zemlja od 3 sloja: najgornji V^—´/4" loši piesak, drugi sloj 4´/4—7V2" bolji piesak, a treći sloj dobra zemlja, za to, da se koren što bolje produlji nastojeć kroz loši piesak doći u bolji i još dalje u dobru zemlju. Pravi pojam pako 0 samoj radnji, kojoj je ovo, što sam napisao, tek kratki uvod prema njezinoj različnosti, stvorit će fei onaj. koji se potrudi do susjednih ugarskih pjeskulja, koje obsižu ogromnu površinu od 300 četvornih milja, a vežu se već od 1825. godine još i danas. Na koncu spomenuti mi je, da bi se takov podhvat, važan za čitavu okolicu, imao preporučiti pažnji političke uprave, da bi i ona Uznastajala poduprieti taj posao i nastojala na svoj način odvratiti narod od lahkoumnog oštećivanja ovakovih površina i nasada. Vaclav Fuksa. Osobne viesti. Imenovanja i promaknuća. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je na temelju §. 7. zak. čl. sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 5. siečnja 1874. o ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, imenovati: kr. kotar, inžinira u Križevcih Vinka H 1 a v i n k u, uz podjeljenje naslova profesora i uz promaknuće u VHI. činovni razred, učiteljem na kr. šumarskoj akademiji, prislonjenoj |