DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 371 — strukovno uredjenje šumskih odnošaja, da se ne povjerava dobro od mnogo i mnogo tisuća jutara ljudima, koje ne riedko susrećemo kao: »unesrećene šumare!« Priobćio Vaclav Fuksa. Rujevina. Jedna od važnijih suro vina upotrebljujućih se u strojbarstvu, nepobitno je rujevina. U trgovinu dolazi ova surovina kao zelenkast prašak, opora teka i osobita mirisa, koji se i na njim ustrojene kože prenosi. Mi poznajemo u Južnoj Furopi tri vrsti bilina, koje nam pružaju ovu robu, a to je ruj grozdasti (Rhus Coriaria L.) koji se najviše u Maloj Aziji i zemljah sredozemnoga mora nalazi; zatim ruj mrežasti (Rhus Mjrthifolia ili Coriaria Myrthifolia), koji raste u zemljama jugozapadne Europe, po obalama Sredozemnoga mora i Sjevernoj Africi; konačno po nas najvažniji ruj obični ili rujevac (Rhus cotinus), koji raste po našem Primorju, Krasu, u Lici i Dalmaciji i njenih otocih. Osim ovih vrsti rabi se još u strojbarstvu u sjevernoj Americi Rhus Tjphinum a u Algirii Rhus Pantophjlla, nu trieslo ovih ne dolazi u Europi nigdje u trgovini, pa imade samo mjestnu vrijednost za one krajeve. Najbolja rujevina je sicilianska, španjolska, portugizka i grčka, a dobiva se izključivo od R. Coriaria, isto tako i bolje vrsti francuzke rujevine. Tršćanska, venecijanska i južno tirolska potiče lih od R. cotinus, pa se ovamo i ona kod nas proizvedena rujevina ubraja. Provensalska ili francuska rujevina potiče od Coriaria Mjthifolia. Pošto vriednost rujevine u prvom redu ovisi o vrsti biline, od koje je uzeta, važno je da se pronadje kažiput, kojim će se nedvojbeno ustanoviti botaničko porieklo pojedinih vrsti rujevine. Dr. Julio Wiesner promatrajuć rujevinu pod mikroskopom, opazio je, da su od svih histologijskih elemenata, rujevinu pru |
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 372 — žnjućeg lišda, tjenici pripadajući dielovi najbolje, a najlošije stanice Mesophjlla sačuvane. Morfologija ali tjenice upravo je kod raznih vrstili ruja tako raznolika, da se može po razpoznavanju ove, sa sigurnošću zaključivati na porieklo rujevine. Lišće od R. coriaria jest perasto bilje, te imade obično na jednoj zajedničkoj petljici žućkaste boje, koja je veoma vlasasta, po 11 dugoljasto jajolikih krupno izrezanih; na doljnoj strani maljavih palistićl,. Petljica na kojoj lišće stoji i koju veoma često u obliku sitnih fragmenta u rujevini nalazimo, okrugljasta je, bliedo žuta, te je sa mnogobrojnimi plutastimi bradavičicami posuta. Osim toga je plojka sa veoma sićušnima 0´009 mm. širokim tjeničnim stanicama prekrivena, nad koje se uzdižu razno veliki na širokom podištu sjedeći jedno do dvostanični vlasi. Veličina ovih varira od ()-03 do 0-04 mm. Membrane ovih vlasaka žute su boje, te su prekrivene cutikolom pokritom sitnimi bradavicami, a promjer tih vlasića nad podištem iznosi 0´016 do 0"033 mm. Vlasi na dolnjoj plojci listića isto tako su ustrojeni, te imadu iste dimenzije, dočim su oni gornje plojke znatno sitniji. Stanice tjenice gornje plojke listića neimadu medjusobom nikakovih puci, ter su razne veličine, poligonalna obhka, obično 0-036 mm. dugačke i 0-039 mm. široke, prekrivene prugastom cutikulom, koje pružice teku pravcem listne duljine. Osobito se ova prugasta cuticula opaža na veoma produljenih stanicah ležećih nad fibrovazalnimi svežnjići gornje plojke, a prugasta cuticula istih nije tako izrazita, kao kod prije navedenih. Lišće običnoga ruja (R. cotius) jest jednostavno, razhčite veličine, oblo jajasto zaokružena lista, cjelovito sa obje strane glatko mrko modrasto zeleno, dočim su mu peteljke kratke i gladke, gdjegdje sa malimi plutastim bradavicani posute. Gornja plojka lišća posvema je gladka bez pusti i dlaka, njeno staničje naliči doduše po veličini staničju E.. coriaria, nu razlikuje se bitno u sastavu i obliku, jerbo je okrugljasto izbočeno i relativno mnogo tanjeg tinja. Staničja naličja, kako to pod |
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 373 — mikroskopom razabiremo, ne imaju nikakovih dlaka niti vlasih no znatno mnogo sićušnih puci, a stanice su mu manje izbo čene no staničje gornje plojke, ali u cielosti znatno manje nego one. Prugasta kutikula na gornjoj plojci neopaža se. Debelo kožasto lišće od li. myrtifolia ili Coriaria mjrthi folia, poredano na četverobridnoj peteljci, posve je gladko, cielo vito i mnogo veće od palistidali vrsti R. coriaria. Lice lista pokazuje pojedine puci nu posve je gladko, bezvlasasto, stanice su mu debela tinja, ostrobrido višekutne, razne veličine do 0´44 mm. duge. Wiesner opazio je na istih samo tragove prugaste cutieule. Naličje jest takodjer bez dlaka, ali puno 0-028 mm, dugih i 0´014 mm. širokih puci. Stanice su poligonalna oblika, kad kad malo zaokružene, tinj im je relativno debeo, jasno prugast. Iz ovih podataka lasno razabireno, da možemo pomoćju mikroskopa točno ustanoviti temeljnu biljku pojedine vrsti rujevine. Konačno valja jošte spomenuti, da je mesophjU od vrsti E. coriaria i R. cotinus veoma bogat na ledčastih agregatih cecelno kiselog vapna, koji se u veoma malih mjerah kod R. mjrthifolia nalaze, stoga je i pepeo lišća od R. cotinus i cariaria pun 0-012 i 0´034 mm. velikih okrugljastih šiljci providjenih agregata cecelno kiselog vapna, dočim takovi u pepelu od R. mjrthifolia manjkaju. Kemička svojstva ruja nisu jošte u podpunoj mjeri izpitana, nu po iztraživanju Rad. Wagnera čini se, da se trieslovina rujevine neslaže podpuno sa ouom od šiške. Rujevina od R, coriaria sadržaje trieslovu kiselinu, te se trieslo u lišću ove vrsti lučbenim putem u čistu trieslovnu kiselinu pretvara. U lišču R. mjrthifolia nadjeno je eteričkog ulja, u vinovici topivih smola, chrophylla, triesla i trieslovne kiseline, žutog mastila identičnog sa guereitrinom, alkaloida, škrobastaničevine. Tehnička vriednost pojedinih vrsti rujevine nije takodjer jošte stalno uglavljena, nu u trgovini uzimlje se kao najbolja ona od R coriaria, a do nje reda se rujevina od R. cotinus, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 374 — dočim je najlošija ona od R. mjrthifolia. Po Bolleju imale bi se prve dvije vrsti smatrati posvema jednakovriednima. JSTajvriednija u trgovačkom svietu jest rujevina sicilijanska a to poglavito ona iz Nillitela, do nje je rujevina španjolska (iz Priego, Valladolida, Malage i Moline) franceska (iz Avignona i Montpelliera) dočim naša domaća rujevina stoji u istoj cieni sa portugizkom, alzačkom, mletačkom i tirolskom rujevinom. Upotrebljuju se pako sve vrsti za strojenje laganih i finih koža, osobito za strojenje onih, koje se bojadišti. Ujedno rabi se i za crnobojadisanje. Dobivanje rujevine veoma je jednostavno, te se svagdje jednako proizvadja. Mlade grančice lome se i skupljaju, te se na suncu suše, posije toga se lišće sa grančica štapovi otuca; ili se pako odmah kod sabiranja sa grančicah opurka i tako suši. Posušeno lišće melje se medju mlinskimi kameni u više manje sitno brašno, te kao takovo u trgovinu dolazi. Pošto je sakupljanje ruja našem kraškom i primorskom pučanstvu pružalo lijepe zaslužbe bez ikakovih troškova, to se je sakupljanje ruja stalo tako neracijonalno provadjati, da je nastala dvostruka po one priedjele pogibelj, i to: da se ono i onako golo kraško tlo prekriveno jedva čbunjem ruja, ponovno svake bilinske zaštite rieši, i da se time, što su sabirači ruja isti skupa sa korienjem kidali, ova liepu privredu pružajuća biljka kod nas posve neizkorieni. Uslied toga prinuždena je bila Visoka kr. zem. vlada izdati ponovno 30. lipnja 1882. pod br. 23753. odj. unut. naredbu, kojom se ovo sabiranje ograničuje, a u šumah i pašnjacih imovnih obćina podpuno zabranjuje, tako da se očuva bar ono malo bilinskog poki ova što no je dielom preostao, dielom težkim troškom podignut i uzgojen na golom kamenu, njekad podlozi bujnog i velebnog hrašća, koje je preradjeno u ponosne brodove imalo navještati silnu moć Rimljana i Mletačke republike. Jaroslav pl. Sugh. |