DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 371 — strukovno uredjenje šumskih odnošaja, da se ne povjerava dobro od mnogo i mnogo tisuća jutara ljudima, koje ne riedko susrećemo kao: »unesrećene šumare!« Priobćio Vaclav Fuksa. Rujevina. Jedna od važnijih suro vina upotrebljujućih se u strojbarstvu, nepobitno je rujevina. U trgovinu dolazi ova surovina kao zelenkast prašak, opora teka i osobita mirisa, koji se i na njim ustrojene kože prenosi. Mi poznajemo u Južnoj Furopi tri vrsti bilina, koje nam pružaju ovu robu, a to je ruj grozdasti (Rhus Coriaria L.) koji se najviše u Maloj Aziji i zemljah sredozemnoga mora nalazi; zatim ruj mrežasti (Rhus Mjrthifolia ili Coriaria Myrthifolia), koji raste u zemljama jugozapadne Europe, po obalama Sredozemnoga mora i Sjevernoj Africi; konačno po nas najvažniji ruj obični ili rujevac (Rhus cotinus), koji raste po našem Primorju, Krasu, u Lici i Dalmaciji i njenih otocih. Osim ovih vrsti rabi se još u strojbarstvu u sjevernoj Americi Rhus Tjphinum a u Algirii Rhus Pantophjlla, nu trieslo ovih ne dolazi u Europi nigdje u trgovini, pa imade samo mjestnu vrijednost za one krajeve. Najbolja rujevina je sicilianska, španjolska, portugizka i grčka, a dobiva se izključivo od R. Coriaria, isto tako i bolje vrsti francuzke rujevine. Tršćanska, venecijanska i južno tirolska potiče lih od R. cotinus, pa se ovamo i ona kod nas proizvedena rujevina ubraja. Provensalska ili francuska rujevina potiče od Coriaria Mjthifolia. Pošto vriednost rujevine u prvom redu ovisi o vrsti biline, od koje je uzeta, važno je da se pronadje kažiput, kojim će se nedvojbeno ustanoviti botaničko porieklo pojedinih vrsti rujevine. Dr. Julio Wiesner promatrajuć rujevinu pod mikroskopom, opazio je, da su od svih histologijskih elemenata, rujevinu pru |