DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 365 — Puzajuć lagašao, povoljno zaklonjen oko male glavičice napram onoj većoj, koju je u toj vrleti ta vilena životinja krasila, opazio sam i čuo, kako kadkad stupa nogom, maše glavom, i muklo fućne na nozdrve u pravcu gudure, iz koje su ga nepozvani gosti bučnom drekom uznemirivali. U blizini od 30 koračaja prislonim se kamenu, dignem pušku na gadjanje i u tom hipu osine me oštrim pogledom plahi stvor, spreman na bieg — ali mu bijaše već prekasno. Odapeti hitac surva ga nemilice niz liticu, koje glava opet osta pusta, bez uresa, bez impozantne figure, što joj je netom tako dobro pristajala Još jedan prasak u slavu poslan, privabi skoro Miletu i Pavu. Znatiželjnog obličja veruć se k meni kroz vrlet, izčekivaše nestrpljivo odgovor. »Eno! leži« doglasim, što veselog lica moji dobrijani poprate burnim »živio!« »Slava izumitelju baruta «, oglasim se na to. Liepi primjerak ove riedke lovine, što si je padom niz strmu liticu ožuljala kožu na desnom kuku, ponese Mileta, a Pave privede uztrajne brakirce, pa pojedince stupajuć podjemo na mjesto, gdje je Mileta bio. Ovisok je to vrhunac, sa kojeg se pruža bajni pogled na divno hrvatsko more. Čarobnu sliku podavali su nebrojeni pjenušavi vali, što su okruživali nepregledno posadjeno otočje, od kojeg su rubovi tik obale urešeni sa mjestimičnima bielima čupercima, sa krasnima mjestancima pitomog primorja. Uzhićen sbog sretne lovine, a opojen bogatim i bajnim vidikom, što se je prostirao s jedne strane položito na timorne velebitske planine, a s druge strane strmo padao u nepregledne pomorske krajeve, zaželio sam sretniji život hrvatskom narodu, koji sprovadja čemerne dane u razkošju ovih prirodnih krasota. Jerko pl. Rukavina VidovgradsM, šumarski vježbenik. |