DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 45 <-- 45 --> PDF |
- 327 virana; c) za erarsko šumarsko osoblje izlučena; đ) koja 6e u zakup dati. Divljač lovišta pod b) i c) pripada eraru, koji se za upravu tih lovišta skrbi svojim šun. osobljem u smislu ove upute, te od kojih ustanova ovo osoblje odstupiti ne smije pod pratnjom karnostnog potupka. II. dio (§§. 4 — 8.) sadržaje znamenitu ustanovu da se šum. činovnici službenici ne smiju n ovih lovištih služiti drugom vrsti psa do psa-sliednika , koji se ima na uzici voditi, iznimno dozvoljava se na poljima loviti prepeličarom. Divljač mora imati mira, ploditi se do granice racionalnosti; u koliko zaštita iziskuje trošak, nosi ga ministarstvo na predlog šum. oblasti. Osoblje drž. šum. uprave iraađe strogo paziti na zvjerokradice, tko bi ih eventualno zatajio smatra se sukrivcem. III. dio (§§ 9—10.) glede tamanjenja grabežljivaca veli, da je to dužnos t osoblja drž. šum. uprave u smislu našeg lovnog zakona ima istu na trošak same uprave izvršivati svimi zakonom dozvoljenimi sredstvi, jedino glede trovanja nuždna je ministarska dozvola (osim dozvole same nadležne kr. kot. oblasti). IV. dio (§§. 11—17.) Polag gore spomenutog izkaza »A.« imade do 15. ožujka svake godine podnieti ministarstvu predlog, koliko da se divljači postiielja, koji su troškovi oko uzdržavanja lovišta i to napose za rezervirana lovišta, a naposeb. za ona za osoblje izlučena Na lovištih reserviranih za erar, smije se samo uz posebnu dozvolu ministarstva loviti, a ako bi se ista previše umnažala, ima se staviti predlog da se umanji. Na ostalih se lovištih smije samo uz ograničenje loviti. Ostalim državnim namještenikom može se samo dozvoliti tamanjenje grabežljivaca. Divljač se smije ubijati samo onda, ako se sjegurno unovčiti može. Pronadje li se u brlogu medjed, ima se to ministarstvu brzojavno javiti. Gosti smiju se zvati u lov jedino uz predbježnu dozvolu predstojnika šum. oblasti. Jeleni i divokoze imađu se izključivo, a srne redovito kuglom ubijati, a to vrieđi za sve koji love. Tko ubije divljaS, koja se ubijati ne smije, plaća globu u korist zaklade za djecu drž. šum. činovnika. Trošak za pogoniće nosi država kod one divljači, koja se u pođpunu cienu prodaje, inače ne. V. dio (§§. 18—22.). Živa se divljač smije samo uz dozvolu ministarstva upotriebiti. Divljač iz rezerviranih lovišta ide samo u korist države ; u koliko se prepušta drž. činovnikom i službenikom tada uz umjerenu cienu označenu u »dodatku«, inače trgovcem prodati ili občinstvu uz podpune ciene propustiti. Gostovom prepušta se divljač samo uz pođpune ciene. Gosti moraju imati >đozvole za lov< koje se koncem godine izdaju. Preprodaja divljači zabranjena je. Lovačke trofeje pridržaju se za ministarstvo. VI. dio. (§§. 23 — 29.). Od utamanjenih grabežljivaca plaća država u »dodatku« navedene lovnine,j_dočim^ će se takove samo za onu ko |