DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 313 —


Mjrobalane.


Svakim se časom susrećemo u šumarskih listovih medju
trgovačkimi izvještaji uz Valoneju, šišku, tanin i sa produktom
nazvanim imenom Mjrobalane, pa pošto smo uvjereni da mnogom
od poštovanih čitaoca nede ovaj produkt istoka poznatim biti,
donosimo evo opis istoga.


Pod imenom Mjrobalanah razumjevahu se u prijašnje
vrieme plodovi raznih Terminaha vrsti, tako T. Chebula
"VVilld. T. citrina Rorb. i T. bellerica Rozb. i plodovi Phjllanthus
Embliea, koji su nekada i u Ijekarstvu rabljeni.


Danas pako pod imenom Mjrobalanah poznajemo samo
plodove vrsti Terminalia Chebula W. (Mjrobalanus Chebula
Gart,), te se ti plodovi izključivo u strojbarstvu rabe.


Ljuštine plodova sviju Terminalia vrstih veoma su bogate
na trieslovini, te se s toga plodovi svijuh navedenih rabe
u Indiji i nekih ostalih tropskih priedjelih za strojenje i crnobojadisanje
koža. Ali i od T. catappa, koja pruža veoma uljevite
i hranive plodove, rabe se ljuštine na Reunionu za crnobojadisanje.


Akoprem razna djela, baveda se poznavanjem prekomorskih
proizvoda trgovačkih, napominju sve navedene Terminalia vrsti
pače i vrst PhjUanthus embliea, kao biljke od kojih se danas
za strojenje potrebite Mjrobalane dobivaju, ipak je vjerojatno,
da plodovi dolazeći u trgovinu pod tim imenom, potječu izključivo
od vrstih T. Chebula.


Sravnjivanjem točno opredjeljenih plodova raznih Terminalia,
sa Mjrobalanami dolazedimi u prometu, nepobitno je
ustanovljeno, da isti potiču od T. Chebula i T. citrina, koja se
potonja imade smatrati samo varietetom T. Chebule.


Konačno je važna i izjava Miquela i Lindleya, koji samo
navode T. Chebula kao trieslovuu bilinu, nu nikada T. bellerica.


T. Chebula spada u rod Combretaceah, a nalazi se mnogo
u Indiji i to po po Miquelu od Cap. Comarina, pa sve do


ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 314 —


planina Bengalije, kao veliko i jako stablo, koje tamošnjim
žiteljem pruža veoma tvrdo, trajno i skupocjeno gradjevno drvo.
Cvate žutim cvietom u dugili klasovih, plod je petobridan a
velik kao golubinje jaje, žute boje, a u sebi čuva tvrdi orašac
sa bielom jezgrom. Na listovih nalazimo babuške, koje takodjer
u trgovini svoju prodju pod imenom Cadacay nalaze, te medju
najbolje boje spadaju. U Englezkoj rabe se one babuške kao
žestoko adstringiraju6e sredstvo pod imenom »Bengal Beau«
(Fabae Beugalensis) ili »Myrobalan-Gal«, dočim se u Arabskoj
i Egiptu rabe kao liekovito sredstvo pod imenom »Haleclidge«.


U prvanje doba bijahu plodovi T. Cbebulae oficinelni i
kod nas pod imenom »Mjrobalani Cliebulae«, a nezreli pod
imenom »M. nigri vel indici« te su se takodjer kao adstrnigirajude
sredstvo upotrebljavali.


Bogatstvo na trieslovini (45"/,i) kod Mjrobalanab obratilo
je pozornost kožarnica englezkili na ovu surovinu, koja je kao
strojbarski materijal doskora stekla znamenitu prodju.


Počele su se pako Mvrobalane uvažati u Englezku početkom
sedamdesetih godina, te se je naskoro njihova uporaba znatno
umnožala, akoprem su se za crno bojadisanje prema Baueroftu
već od davno upotrebljivale.


U trgovinu dolazeće Mjrobalane oblika su poput datulje
ili kruškolikog, dugačke 3—5 cm., dočim im je debljina 1-5—
2´5 cm.


Veći jasno pcterobridi plodovi obično potiču od T. citrina,
dočim manji jajoliki veoma slabo rebrasti, pripadaju tipičnoj
vrsti T Chebula. Boja tih plodova leži medju žutom i smedjom.
Anatomske razlike izmedju ovih manjih ovalnih i većih petobridnih
plodova ne ima.


JSTa prerezu ploda opažamo prostim okom dvie naslage.
Kod vanjske zelenkasto smedje do crno smedje 3—4 milimetra
debele, kod starih i dugo u suhom pohranjenih Mjrobalana
nešto krhke, inače veoma laliko rezive naslage, možemo već
prostim okom raz-likovati prilično pravila, složaj; unutarnja pako
svjetlo žuto sjemenku okružujuća naslaga, veoma je tvrda i




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 315 —


žilava, te se veoma težko rezati dade, pokazuje pako na prerezu,
ma u kom pravcu učinjenom, male, žutom veoma sjajnom
smolom izpunjene pretince, i vrlo uzko radialno poredano,
smedje-škuro obojeno staničje.


Vanjska koža ploda koja je posvema gladka, jedino kod
vrsti T. Bellerica dlakava, sastoji iz kvadratičnih poput palisada
poredanih stanica, kojim je širinaO´Oll, a visina 0"036 milimetara.
Tjenica tih stanica jest bezbojna, sadržina zrnata i
škuro bojadisana.


Pod vanjskom kožom ležec^a, gore napomenuta vanjska naslaga,
daje u vodi obilnu Četrunasto žutu otopinu, te sadržaje
znatne množine trieslovine; sastoji se pako pretežno iz parenhyma,
koji je protkan fibrovazalnimi svjeznjići.


Izvanjske partije parenhjma sastoje se iz veoma malenih
stanica, koje većinom samo 0´067 milim, promjera imadu, a
sadržaju izim obilne trieslovine samo gdje gdje male ledčane
aggregate cecelno-kiselog vapna. Stanice unutarnjih djelova
parenhjmatične naslage imadu do 0*180 milimetara u promjeru,
te sadržaju uz trieslovinu i kristalne aggregate vapnenog ozalata
i velike množine okrugljasiih jednostavnih škrobnih zrnaca.
Fibrovazalni svjeznjići kojima je parenchyim smedjo-škure naslage
protkan, sastoje iz staničja sastavljenog iz uzkih spiroidea
i nježnih stanica kambija.


Tvrđi jasno žuti dio ploda okružujući sjemenku, sastoji
pretežno iz sklerenchymatičnog temeljnog staničja, kojima su
njegove sa veoma točno radialno poredanimi pučnimi kanali
providjene i obično veoma u duljinu protegnute stanice, jako
nepravilno poredane.


Medju stanicama sklerenchjma nalaze se male skupine velikim
pucima providjenih parenchjmatičnih stanica, veoma debele
tinje. koje sadržaju čistu trieslovinu, dočim se u sklerenchymatičnom
staničju veoma malo trieslovine nalazi.


Iz toga jasno proizlazi, da se trieslovina Myrobalana poglavito
u vanjskoj škuroj naslagi sjemenke nalazi. Fibrovazalni
svježuići žute nutarnje naslage ne razlikuju se bitno od onih




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 316 —


tamnije vanjske naslage. Medju sklerenchjmaticnim staničjem
žute naslage nalazimo mnogobrojne okruglaste smolne stanice,
kojih promjer popriečno oko 0´45 milim, mjeri.


Nutarnja kožica ploda obično nije više dobro sačuvana,
te se sastoji iz plosnatih stanica sa veoma jakom i žilavom kutikulom,
a neposredno pod ovom kožicom razgranjeni su fibrovazalni
svježnjići.


Kao medju staničje obilježujemo ono poput ciepaca poredano
u pet radijah prama bridovom ploda se razprostranjujuće
i u škuroj vanjskoj naslagi se gubede tvorivo, kojim je u formi
škuro-smedjih žilica, žuta nutarnja naslaga protkana.


Ovo medjustaničje sastoji se iz škurih jedva 0-009 milim,
debelih stanica, veoma debela tinja, od kojih je jedan dio radialno
a drugi axialno podieljen.


Tjenica same sjemenke jest tanahna poput artije, škure
boje i zatvara, veoma uljeno 3—5 milim, debelo sjeme, bez
bjelančevih sastojina, datuljastog oblika.


Mjrobalane sadržaju 457o trieslovine, zatim kako je to jur
Davy izpitao trieslovu kiselinu, sluz i škuro-žuti pigment.
Posljednji nalazi se vazda sa trieslovinom zajedno u sadržim
stanica, i to koli u škuroj toli i u žutoj naslagi ploda.
Trieslovina je podpuno identična sa onom naših babuška
ili šišarica.


Pošto je mrvljenje Myrobalana obično sa potežkoćama
skočano, to dolaze iste često u trgovinu u oblikii strojevi proizvedenog
mliva.


Konačno nam je napomenuti da su navedeni podatci crpljeni
iz djele: Dr. J. Wiesner »Die Rohstoffe des Pflanzenreichs«


a da imade i pobližjih opisa u Rochleđer »Phjtochemie«,
Stenhouse »Chem. Centralblatt«. R. Wagner »Zeitschrift fiir
analitische Chemie«. i mnogih drugih.


Jaroslav pl. Šugh.