DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 305 — Njekoliko spornih pitanja glede dopitanja pravoužitničke kompetencije iz šumah krajiških imovnih obćina. Odgovarajuć u »Šumarskom listu« za listopad prošle godine na razpravu što no ju je g. Dr. Goglija objelodanio u svezku za srpanj, nisam ni naslutiti mogao, da ću doći do zgode čitati protuodgovor, onakav, kakav nam ga je priobćio g. pisac, u listu za studeni i prosinac. Neću, da se upušćam u osobnosti, pa s toga prelazim mućke tvrdnje g. pisca, kojime nam šumarom a priori nieže sposobnost razpravljanja takovih pitanja, imovnim obdinam predbacuje površnost, a meni nepoznavanje potrebnih zakonskih ustanova. Prepuštajuć to kritici p, n. gg. Čitaoca, prelazim na stvarni dio protuodgovora: Ađ pitanje I. Na pitanje: »Na kojem se temelju odredjuje kompetencija ogrjevnog drva onim pravoužitnicima, čije se pravo temelji na §.1. si. e) naputka A. ? odgovara g. pisac (na strani 263.): »Pravoužitnicima kategorije §. 1. slovo e) naputka A. imade se odmjeriti kompetencija ogrjevnih drva prema veličini njihovog posjeda, a prema načelima §. 7. naputka A.« dočim sam ja (na strani 405.) odgovorio na to pitanje doslovce: „Kompetencija pravoužitnika, kojih se pravo temelji na §. 1. si. e) odredjuje se vazd a na temelju izmjere pripadnosti Vi selišta«. Tko god prispodobi hladnokrvno oba ova odgovora, mora odmah razabrati, da su podpuno suglasni! Oba kažu ma na dlaku isto, u samo drugima riečima. Svrhom mog odgovora bila je želja, da se odklone nejasnosti, koje bi po mom mienju mogao odgovor g. pisca prouzrokovati. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 306 ~ Ad 1. U pogledu razdiobe krajiških obitelji kategorije §. 1. si. e) u onakove, koje su imale i koje nisu imale posjeda, razjasniti mi je, da sam u razpravi o posjedu na koje može u obće pravoužitničtvo vezano biti, imao na umu (prema §. 7.) samo posjed oranica, na koji je valjda i g. pisac samo mislio, pišudi prvu razpravu. Poznato nam je, da je takovih krajiških obitelji, koje nisu posjedovale oranica ni livada, biti moglo. A vidi se to iz visoke naredbe citirane po g. piscu na strani 441. (redak 5—3 od zdola). Ad 2. Da g. pisac nije razumio, što ja mislim pod pravnimi odnošaji posjeda, vidim, jer ne bi inače našao za nuždno navadjati dokaze na str. 441., ni tom se zgodom spotači o moju malenkost. G. bi pisac razumio što mislim, kad bi bio većom pomnjom pročitao moj odgovor, jer bi bio razabrao, da ja činim razliku izmedju posjeda što su ga imale obitelji kategorije §. 1. e) za razvojačenja i posije razvojačenja Vojne Krajine. Ako danas zatraži pravoužitnik kategorije §. 1. si. e) knjižno provedenjenje, pridonesav kupoprodajni ugovor o kupu zemljišta u izmjeri recimo od 34 jutra, ne ću li ja morati izpitati od kuda mu taj posjed i da li je stim posjedom skopčano pravoužitničtvo, kad znam, da on za Vojne Krajine nije smio uživati više od 6 jutara. Iz naslova po §. 1. si. e), pripada ga samo pripadnost na jednu četvrtinu selišta, jer posjed od 6 jutara i manje, odgovara samo toj izmjeri. Iz naslova, što je on kupio nakon razvojačenja Vojne Krajine još 28 jutara (po gornjem primjeru), može ga pripasti veća izmjera, ako takovu donaša sobom pravo rečenog posjeda. Tu činjenicu nazvao sam ja pravnim odnošajem posjeda, na koji se valja obazrieti, rabi li se o provedbi sada (nakon razvojačenja) nastale promjene. U nadi, da sam g. piscu podao nuždno razjašnjenje i uvjerio ga o suglasnosti mišljenja nas obojice u tom slučaju, neka mi se dozvoli preći na: |
| ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 307 — A(l pitanje II. Gr. pisac neodobrava, što ja tobože (prema pogrješno tisnutoj izreci) predlažem, da se A. imade provesti sa Va + ^/s pripadnosti 73 selišta. To imade g. pisac posve pravo, dapače ja ga uvjeravam, da takova što ni jedna imovna obćina ne radi. Da je g. pisac prispodobio tu izreku sa primjerom, na koji se ona proteže (na strani 407.) i sa zaključkom, do koga sam ja na temelju te izreke došao, bio bi primjetio, da se tu radi o tiskarskoj pogrješki i da bi izreka imala zaključiti sa: Va + ´^la pripadnosti ^4 (a ne ^g) selišta. Na svoju tvrdnju: »Dvie od tih kompetencija ne smiju se dopitati istomu pravoužitniku«, ostao nam je g. pisac dužan pružiti dokaz. Dok to učini, moći ću se tek na tu tvrdnju osvrnuti. G. pisac u dalnjem protudokazu, govori o praznih selištih. Misli li on, da su selišta prazna, ako su vlastnici posjeda izgubili posjedovnu kvalifikaciju prodajom zemljišta ili personalnu kvalifikaciju n. pr. udajom, to se on vara. To su vacantua selišta, koja mogu danas sutra opet svoje pravo dobiti, ako se kvalifikacija vlastnika im povrati. Sa vacantnima selištima nije dozvoljeno slobodno razpolagati, jer im pravo nije utrnulo. Konačno je g. pisac Visoku naredbu br. 40791. ex 1894. od 10. svibnja 1895. aplicirao na nazočni slučaj, a da nije uvažio, da se ustanova te naredbe proteže na slučajeve, gdje se radi o pravoužitnicih, koji su prigodom sastavka katastra iz ovoga pomutnjom izpušteni, a ne o onih, koji su već jednom provedeni, te se kod njih radi samo o promjemi u duhu §. 14. naputka A. Pošto držim, da sam g. doktora uvjerio o podpunoj sukladnosti mojih tvrdnja, sa ostojećimi zakonskimi i normativnimi ustanovami, uvjeravam ga, da će mi milo biti, sastanemo li se još koji put na tom polju. B. Hajek ml. |