DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 292 —


vidjeti. U raspravnom zapisniku od 11. siječnja 1878. fiksirana
su mnijenja pojedinih članova povjerenstva.


Kako su ta mnijenja od velike važnosti za naše pitanjekako u njima ima i temeljito obrazloženih nazora, osnovanih
na pozitivnim propisima, svakako je umjesno, da se ovdje u
kratko iscrpe.


Izaslanici kr. zemaljske vlade zastupahu u glavnom slijedeća
načela:


U §. 68. pravilnika za šumarsku službu u vojnoj Krajini
od 3. veljače 1860.* navedene su taksativno sve služnosti,
kojima su opterećene erarijalne šume; ali se s obzirom na
crkvene općine tuđe govori samo o njihovu ovlaštenju na zahtjev
drva za gradnju i orudje u crkvene gradjevne svrhe. Naprotiv
se u §. 69. istoga pravilnika, koji govori o ustanovljenju godišnje
potrebe na drvima, spominje i ogrjevno drvo za crkvene
općine, no tu se ne označuje pravna narav ove prestacije. Ako
se svećenstvo i ne imenuje, a ono opet nema sumnje, da se
pod »ogrjevnim drvom za crkvene općine« može razumijevati
samo ogrjevno drvo, koje pripada svećenstvu, pošto crkvene
općine kao takove ne mogu doći u priliku, da bi trebale
ogrjevno drvo za svoju vlastitu porabu, pa da ovim općinama
nadleži dužnost dostavljati ogrjevno drvo svećenstvu, t. j . izradjivati
ga i privažati.


Ogrjevna drva da su svećenstvu u varaždinskoj Krajini
dozvoljena od države, pa se ona imadu smatrati emolumentoin,
koji je sačinjavao sastojni dio župničke
dotacije . S toga gledišta da se dozvola deputatnih ogrjevnih
drva ukazuje kao javno-pravna uredba, koje je rk. svećenstvu
utemeljivala pravo, pripadajuće mu neposredn o
proti državnoj upravi, i koja uredba da bi se imala
prosudjivati nezavisno od pravnoga odnošaja, koji je postojao


* Reglement fur đen Forst-Dienst iii der k. k. Militiirgrenze, Wien 1860.
Ovaj je pravilnik zajedno sa šumskim zakonom (Forst-Gesetz fiir die k. k. Militiirgrenze)
uslijed previšnje odluke od 3. veljače 1860. proglašen okružnicom od
7. veljače 1860., odjel 10., br. 474.