DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1899 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 266 —


prisustvovati samom činu, buljio sam zapanjen u ovu neobičnu
sliku.
U tom mi reče lugar: »Evo, gospodine, za čim smo išli,
to smo i našli.


Ona dva dana bazajuć po tragovima, nismo mogli s Vama
u družtvu dostignuti mede, a danas nam ovako s laka posluži
sreća. Darivamo Vam ovu lovinu, da upravljate s njome, kako
najbolje znate«.


Zahvalim im se na liepom daru i čestitam na junačkom
činu, pa odložim kožu, a male medvjediće, koji još ni progledali
nisu, zalijem malo mliekom, pa pozovem sretne lovce u
gostionu, gdje uz čašu vina zamolim jednog seljaka, da mi
zgoljnu istinu pripovjeda, kako se je sve to dogodilo.


Na to isti podigne čašu i reče: »Gospodine, ovo mi zadnje
bilo, ako Vam ne kažem upravo onako, kako je bilo«. Iztrusi
žmulj vina i započe ovako:


»Čekali smo jutros prije dana na Vas, kako smo ono
zadnji put urekli, ali Vas nismo mogli dočekati. Poruke nema
i mi smo se htjeli već razići, al će najednom gospod. lugar,
e pa kad nema gospodina, ajdemo samo, pa ako što ulovimo,
znate, da ćemo dati mladom šumaru, koji će to kako ste ono
rekli — a ha! — poslati u tu vašu novu veštersku kuću u
Zagrebu. Pristanemo na to i podjemo u goru istim onim putem,
kao onda s Vama, pa na onoj istoj velikoj ravnici, gdje smo
našli dva vražja traga, naumimo za onim drugim.


Kad pošli malo dalje, al ono u kolombar uztragalo, bogami
reče gosp. lugar, ovdje bi moglo nešto biti. Odpočinemo malo
u dolini, da ružno je to, vrletno, u kamenu. Prama vrvu drage
u litici pozna se po zablaćenom kamenju, da se je tuda medjed
vero. Kad malo više, al ono pod šmričićem visokim jedno tri
klaftra vidi se jama. Na ulazu u jamu pozna se trag. Obajdemo
nešto naokolo, ne pozna se, da je dalje tragalo. Hm !
dobro je, unutri je, potvrde mi obadva druga.


Stanemo u jednoj liniji i dogovorimo se, kako ćemo, kad
se dobrano izvuče zajedno pucati, jedan u glavu, drugi u prsa.